Početna stranica
Latest images
Registracija
LoginKultura srca
Stranica 6 / 40. • Share
Stranica 6 / 40. • 
1 ... 5, 6, 7 ... 23 ... 40 
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 10:04
Ljubavni život Lava Nikolajeviča Tolstoja 
Ruski književnik i mislilac te jedan od najvećih svjetskih novelista. Rođen je u mjestu Jasna Poljana 9. rujna 1828. u pokrajini Tula kao četvrto od petero djece (Marija, Nikolaj, Sergej, Dimitrije, Lav) Nikolaja Iljiča i Marije Nikolajevne Volkonski. Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla. Titulu grofa njegovim precima dodjelio je u 18. stoljeću osobno Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete pa su ga stoga odgojili i za njega se brinuli rođaci. Gubitak roditelja potiče ga na razmišljanja o životu, smrti i sreći. Zaključio je kako smrt može doći bilo kada te da se sreća može postići samo u sadašnjosti. Uvjerio je sebe da ukoliko nauči trpiti patnju nikada neće biti nesretan te se stoga bičevao dok ne proplače. Stoga ne čudi da je u svoj osmoj godini veoma osjetljiv i vatren. Nekako u to vrijeme upoznaje svoju prvu ljubav, devetogodišnju Sonječku Kološin. Uz tu plavušu baršunastih očiju uvijek je osjećao duboku radost i sreću. Kad je bio daleko od nje dovoljna mu je bila i sama pomisao na nju da mu se oči napune suzama. Poslije Sonječke zaljubio se u Ljubovu Isljenjoevu koja je stanovala u susjedstvu. Mnogo joj se divio i bio je strašno ljubomoran kada je ona poklanjala svoju pažnju drugome. Jednog dana, vidjevši je kako s balkona razgovara s nekim dečkom u bijesu ju je udario tako snažno da je pala s balkona. Zbog toga je šepala više godina. Ono što je zanimljivo jeste da će mu ona kasnije postati punica.
Sa svojih 18 godina počinje patiti zbog svoje ružnoće - širokog nosa, debelih usana i sivih malih očiju. Zbog toga u nazočnosti žena postaje stidljiv i zbunjen. U to vrijeme često je zaljubljen, a da bi se zaljubio bilo je dovoljno samo da sretne neku ženu. Prvo je bio zaljubljen u Aleksandru, sestru svoga prijatelja, zatim u jednu udanu ženu, a nakon toga u nasmijanu Zinaidu, prijateljicu svoje sestre Marije. Mada je bio osjetljiv prema ljepoti Zinaide cijenio je njezinu blistavu inteligenciju, humor i sklonost ka poeziji. Najviše je volio s njom voditi duge i beskrajno strasne razgovore. Međutim stvarnost nije bila tako uzvišena. Razdiran snažnom i vatrenom senzualnošću prepustio se porocima. Udvarao se damama, a spavao je sa sobaricama. Tako je zavolio mladu i lijepu šesnatestogodinšnju sluškinju. Naslutivši tu avanturu njegova tetka je otjerala tu sluškiju koja je ubrzo umrla tragičnom smrću. Obuzdavši svoja čula pisao je u svom dnevniku: "Treba gledati na društvo žena, kao na neprijatan dio društvenog života i držati se što dalje od njih. Tko nam u stvari otkriva senzualnost, neosjetljivost, lakomislenost i mnoge druge poroke ako ne žene." No, nije dugo trajao povučeni život.
Često ga je prekidao periodima u kojima je živio razuzdano i neuredno. U to vrijeme puno se druži s bratom Sergejom čija je kuća uvije bila puna lijepih Ciganki. Tu se predavao porocima. Prvo alkoholu, a zatim i kocki na kojoj će izgubiti velik dio posjeda i nekoliko kuća. Poroka kocke neće se riješiti godinama. Boraveći zimi u Moskvi i Petrogradu najčešće je završavao svoje večeri kod Cigana, s prijateljima i djedom svoje buduće supruge. Napuštajući balove i šarmantne djevojke, odlazio je u krčme po predgrađima Petrograda. Krčme pune Ciganki, šampanjca, svađa, polupanih čaša, glazbe i pjesama koje su bile za Tolstoja nezaboravne. Tu upoznaje voljenu Kaću - pjevačicu koja mu se nije skidala s krila. Ako se može vjerovati njegovom dnevniku samo dva dana poslije njegove zakletve kako više neće ići k ženama, nije mogao odoliti. U svoj dnevik u prosincu 1850. piše: "20. loš dan, bio sam kod Cigana; 28... kod Cigana; 29. zaista živim kao pravi gad... Uvečer pišem pravila života, a zatim odlazim kod Cigana!" Vrativši se balovima i mondenskim skupovima, uobražava da je zaljubljen u kneginju Ščerbotovu. Iz tog vjerovanja, nešto kasnije, nastati će Priča jučerašnjeg dana.
Susret s njom ostavio je snažan dojam. Nastavili su flert, ali sada već mnogo strasnije. Vrativši se u svoje rodno mjesto Jasnu Poljanu rađa se idila koja će dugo potrajati, s Valerijom - prvom susjedom. Čak je imao i namjeru vjenčati se s njom. Sve to nije mu smetalo da nekoj od bezbrojnih seljanki na njegovom posjedu da znak da dođe u sjeno, jer ga je više nego ikad mučila pohotljivost. I s Valerijom je prekinuo, ne baš gospodski - jednim pismom i bijegom u Pariz. Tamo posjećuje pripadnike, tada mnogobrojne, ruske kolonije gdje upoznaje mladu kneginju Livov. Jedno vrijeme zanosi se ženidbom s njom. Ali redaju se poznanstva: gospođica Fitz-James, čije su ga noge obarale; pa jedna umiljata dama s velikim grudima... Volio je lutati ulicama Pariza gdje je susreo ženu koja ga je do te mjere uzbudila da ju je pratio satima. U Ženevi upoznaje kćerke svog rođenog djeda, Elizabetu i Aleksandru Tolstoj. Aleksandra (39 god.) imala je lijepe oči, topao glas, prefinjen ukus, izvanrednu učtivost i takt dvorskih ljudi. Bile su to sve osobine koje je Tolstoj cijenio. Ovo prijateljstvo ubrzo se pretvorilo u jednu ljubavnu vezu. U to vrijeme bilo je normalno da se netko zabavlja s rođenom tetkom pa se i Tolstoj prepustio toj modi onog vremena.
U vrijeme dok je kao topnik bio u vojsci na Kavakazu stari Kozak Jepuška, pijanica kod koga je stanovao, nalazi mu "nježnu divljač" - tatarske djevojke. Tolstoj ih svakodnevno poziva u svoj šator. Tako je sreo Marenjku koja će postati Marija u njegovu romanu Kozaci. Toliko se zagrijao da je odustao od svog najomiljenijeg hobija - lova, samo kako bi mogao s njom dugo šetati. Iako je bio zaljubljen nije pomišljao ovu idilu okruniti brakom. Kako je često premještan tako se rađaju mnogobrojne ljubavne avanture. Za vrijeme boravka u Pjatigorsku upoznaje Teodorinu koja se u njega zaljubljuje. "Ona me strašno uzbuđuje", zapisao je. Vrativši se u Moskvu prepušta se mnogobrojnim zadovoljstvima glavnog grada. Jedan njegov suborac, zapisao je: "Nestajao bi na jedan ili dva dana, a zatim bi se vratio kao zabludjeli sin, namrgođen, oslabio, pokajnički. Pričao bi sve: kako je bančio, kockao, vodio ljubav... Ukratko čudan tip..."
Bilo je dana kada je i odlazio u javne kuće. Poslije jedne takve noći u orgijanju uz lošu glazbu, sir, rakiju, dernjavu i djevojke, postavio je sebi pravilo - nikad više neće prekoračiti prag krčme ili javne kuće. Jednog dana posjetio je svoju prijateljicu iz djetinstva, Ljubovu Isljenjevu, koju je prije 20-ak godina u napadu ljubomore bacio s balkona. Bila je udana i imala je tri prekrasne kćerke. Kako je volio djecu igrao se s njezine tri djevojčice: "Večerali smo kod Ljuboške, sada, Bersove. Djeca su nas posluživala za stolom. Kako su te djevojčice ljupke, vesele! A zatim smo se šetali i igrali preskakanja." Šest godina kasnije jedna od tih ljupkih djevojčica, desetogodišnja Sonja, postaće njegova supruga. U Moskvi je flertova sa sestrom svog prijatelja, Aleksandrom. Bila je udana i postala kneginja Aleksandra Obelenska.
"Ah kad bi Aleksandra bila deset godina mlađa, sigurno bih se oženio", zapisao je u svoj dnevnik. Njih će dvoje dosta dugo ostati prijatelji i četo će se dopisivati. U Ženevi je imao kraće veze s izvjesnom Engleskinjom Dorom i jednom bucmastom i veselom sluškinjom. Mondenska i seoska zadovoljstva ipak nisu mogla prikriti prazninu njegova života. Sve češće je bio opsjednut mislima o ženidbi. Nakon dugih i čestih odlazaka kod nekadašanje ljubavi iz djetinstva - Ljubuške, Tolstoj (sada već ozbiljan grof u srednjim godinama) s ugledom poznatog pisca očarava njezine već odrasle kćerke. Sve su bile lijepe. Najstarija, pravilnih crta lica, hladne ljepote, samouvjerena, inteligentna i zainteresirana za književnost zvala se Liza. Sonja je bila najljepša i veoma nadarena za umjetnost. Najmlađa Tanja, još je bila na granici djetinjstva i ozbiljnosti. U prvo vrijeme, pažnju je poklanjao Lizi, tako da su i ona i njeni roditelji bili uvjereni da Tolstoj dolazi zbog nje.
Kasnije je Tolstoj otkrio svoje simpatije prema Sonji. Tako će doći i do prosidbe. Saznavši da grof traži Sonjinu ruku Liza je briznula u plač i bijesno je savjetovala sestri da ga odbije. Ne slušajući je Sonja, sve sretna, ipak je pristala. Na Sonjinim zarukama Liza je teška srca zagrlila svog, budućeg šogora. Pred vjenčanje, na Sonjino inzistiranje da pogleda njegov dnevnik Tolstoj je bez ikakvog otpora pristao. Mlada i naivna otkriva najbrutalniju i najgrublju stranu života svog budućeg supruga. Najviše ju je pogodilo što je njen zaručnik daleko od oličenja junaka iz legende koju je ona sebi stvorila. Posljednjeg tjedna prije braka Tolstoj je provodio u seksu s nekom mjesnom seljakom. Njezina ljutna prerasla je u neizvjesnost kda se na dan vjenčanja kada se mladoženja nije pojavljivao. Sa zakašnjenjom od nekoliko sati stigao je i brak je sklopljen. Brak je ubrzo ušao u problematičnu fazu jer je Sonja neprekidno mislile na žene koje je Tolstoj ili poznavao prije nje. Naročito je mrzila Aksinju, s kojom je imao sina, seljanku koja je tri godine bila ljubavnica njenog supruga. Jednog dana ju je prepoznala među seljankama koje su bile pozvane da izmjene pod u kući. Krv joj je uzavrila u glavu i nastale su scene koje je Tolstoj mrzio iz dna duše. Pomisao na muževljevu nevjeru s Aksinjom, ili nekom drugom seljankom, proganjala ju je. Prerušavala se u seljanku, navukla maramu na oči i išla za njim cestom kako bi vidjela da li će je pozvati da pođe s njim u šumarak.
Sonjina mlađa sestra Tanja često je dolazila na njihovo imanje. U to vrijeme Tanja je imala velikog utjecaja na Tolstoja. Pisac je volio dugo pričati s ljupkom Tanjom. Slušajući je mislio je na Natašu Rostovu iz njegovog budućeg romana Rat i mir. Bilježio je njena osjećanja, pokrete, kratku prošlost. Kad je Sergej, stariji Tolstojev brat ponudio ruku Tanji, Sonja se naročito radovala jer je bila ljubomorna na svoju sestru čije je društvo njen muž i previše volio. U to vrijeme imao je jednu šarmantnu sekretaricu koja mu je mnogo pomagala u njegovu radu, ali na Sonjino ustrajvanje da je otpusti Tolstoj je popustio. Koliko god je Sonja bila ljubomorna, Tolstoj je bio još više. Ona još uvijek relativno mlada, srela je nekadašnjeg obožavatelja - mladog poručnika Polivanova. Kako je brak trajao sve dulje Sonja i Lav međusobno su bili sve udaljeniji. Oboje su se osjećali usamljenim. U to vrijeme Tolstoja hvata manija bježanja od svoje supruge. Sonja sada već u godinama, majka trinaestoro djece, biva sve nervoznija. Pored ove histerične žene Tolstoj će ipak ostati samo zahvaljujući djeci. Ipak pred kraj života pobjeći će od nje i završiti na nekoj maloj ruskoj seoskoj željničkoj stanici Astopov, svoj veoma buran život 7. studenog 1910. zbog upale pluća. Sonja će tada primiti telegram u kojem će pisati samo: "Umro Tolstoj."
U bivšem Sovjetskom Savezu objavljena zbirka njegovih djela sadrži 90 svezaka. Osim kao veliki književnika ostati će upamećn i kao velik zagovornik mira i nenasilja. Pismo koje je napisao jednim indijskim novinama (1908.) naslovljeno "Pismo Hindusima" rezultiralo je intezivnim dopisivanjem sGandhijem. U tom dopisivanju Tolstoj je uvjerio Gandhija da se odustane nasilnih metoda i prihvati poltiku neoružanog otpora. Kasnije će Gandhi u svojoj autobiografiji Tolstoja nazvati "Najvećim apostolom nenasilja današnjice". Uz to Tolstoj je bio velik pobornik esperantističkog pokreta. Na književnom polju iznio je tezu da je Shakespeare loš spisatelj te da uopće nije umjetnik. Svoj stav iznio je i obrazložio u kritičkom eseju o Shakespearu(1903.).
Ruski književnik i mislilac te jedan od najvećih svjetskih novelista. Rođen je u mjestu Jasna Poljana 9. rujna 1828. u pokrajini Tula kao četvrto od petero djece (Marija, Nikolaj, Sergej, Dimitrije, Lav) Nikolaja Iljiča i Marije Nikolajevne Volkonski. Njegova obitelj bila je plemićkog porijekla. Titulu grofa njegovim precima dodjelio je u 18. stoljeću osobno Petar Veliki. Tolstojevi roditelji umrli su dok je još bio dijete pa su ga stoga odgojili i za njega se brinuli rođaci. Gubitak roditelja potiče ga na razmišljanja o životu, smrti i sreći. Zaključio je kako smrt može doći bilo kada te da se sreća može postići samo u sadašnjosti. Uvjerio je sebe da ukoliko nauči trpiti patnju nikada neće biti nesretan te se stoga bičevao dok ne proplače. Stoga ne čudi da je u svoj osmoj godini veoma osjetljiv i vatren. Nekako u to vrijeme upoznaje svoju prvu ljubav, devetogodišnju Sonječku Kološin. Uz tu plavušu baršunastih očiju uvijek je osjećao duboku radost i sreću. Kad je bio daleko od nje dovoljna mu je bila i sama pomisao na nju da mu se oči napune suzama. Poslije Sonječke zaljubio se u Ljubovu Isljenjoevu koja je stanovala u susjedstvu. Mnogo joj se divio i bio je strašno ljubomoran kada je ona poklanjala svoju pažnju drugome. Jednog dana, vidjevši je kako s balkona razgovara s nekim dečkom u bijesu ju je udario tako snažno da je pala s balkona. Zbog toga je šepala više godina. Ono što je zanimljivo jeste da će mu ona kasnije postati punica.
Sa svojih 18 godina počinje patiti zbog svoje ružnoće - širokog nosa, debelih usana i sivih malih očiju. Zbog toga u nazočnosti žena postaje stidljiv i zbunjen. U to vrijeme često je zaljubljen, a da bi se zaljubio bilo je dovoljno samo da sretne neku ženu. Prvo je bio zaljubljen u Aleksandru, sestru svoga prijatelja, zatim u jednu udanu ženu, a nakon toga u nasmijanu Zinaidu, prijateljicu svoje sestre Marije. Mada je bio osjetljiv prema ljepoti Zinaide cijenio je njezinu blistavu inteligenciju, humor i sklonost ka poeziji. Najviše je volio s njom voditi duge i beskrajno strasne razgovore. Međutim stvarnost nije bila tako uzvišena. Razdiran snažnom i vatrenom senzualnošću prepustio se porocima. Udvarao se damama, a spavao je sa sobaricama. Tako je zavolio mladu i lijepu šesnatestogodinšnju sluškinju. Naslutivši tu avanturu njegova tetka je otjerala tu sluškiju koja je ubrzo umrla tragičnom smrću. Obuzdavši svoja čula pisao je u svom dnevniku: "Treba gledati na društvo žena, kao na neprijatan dio društvenog života i držati se što dalje od njih. Tko nam u stvari otkriva senzualnost, neosjetljivost, lakomislenost i mnoge druge poroke ako ne žene." No, nije dugo trajao povučeni život.
Često ga je prekidao periodima u kojima je živio razuzdano i neuredno. U to vrijeme puno se druži s bratom Sergejom čija je kuća uvije bila puna lijepih Ciganki. Tu se predavao porocima. Prvo alkoholu, a zatim i kocki na kojoj će izgubiti velik dio posjeda i nekoliko kuća. Poroka kocke neće se riješiti godinama. Boraveći zimi u Moskvi i Petrogradu najčešće je završavao svoje večeri kod Cigana, s prijateljima i djedom svoje buduće supruge. Napuštajući balove i šarmantne djevojke, odlazio je u krčme po predgrađima Petrograda. Krčme pune Ciganki, šampanjca, svađa, polupanih čaša, glazbe i pjesama koje su bile za Tolstoja nezaboravne. Tu upoznaje voljenu Kaću - pjevačicu koja mu se nije skidala s krila. Ako se može vjerovati njegovom dnevniku samo dva dana poslije njegove zakletve kako više neće ići k ženama, nije mogao odoliti. U svoj dnevik u prosincu 1850. piše: "20. loš dan, bio sam kod Cigana; 28... kod Cigana; 29. zaista živim kao pravi gad... Uvečer pišem pravila života, a zatim odlazim kod Cigana!" Vrativši se balovima i mondenskim skupovima, uobražava da je zaljubljen u kneginju Ščerbotovu. Iz tog vjerovanja, nešto kasnije, nastati će Priča jučerašnjeg dana.
Susret s njom ostavio je snažan dojam. Nastavili su flert, ali sada već mnogo strasnije. Vrativši se u svoje rodno mjesto Jasnu Poljanu rađa se idila koja će dugo potrajati, s Valerijom - prvom susjedom. Čak je imao i namjeru vjenčati se s njom. Sve to nije mu smetalo da nekoj od bezbrojnih seljanki na njegovom posjedu da znak da dođe u sjeno, jer ga je više nego ikad mučila pohotljivost. I s Valerijom je prekinuo, ne baš gospodski - jednim pismom i bijegom u Pariz. Tamo posjećuje pripadnike, tada mnogobrojne, ruske kolonije gdje upoznaje mladu kneginju Livov. Jedno vrijeme zanosi se ženidbom s njom. Ali redaju se poznanstva: gospođica Fitz-James, čije su ga noge obarale; pa jedna umiljata dama s velikim grudima... Volio je lutati ulicama Pariza gdje je susreo ženu koja ga je do te mjere uzbudila da ju je pratio satima. U Ženevi upoznaje kćerke svog rođenog djeda, Elizabetu i Aleksandru Tolstoj. Aleksandra (39 god.) imala je lijepe oči, topao glas, prefinjen ukus, izvanrednu učtivost i takt dvorskih ljudi. Bile su to sve osobine koje je Tolstoj cijenio. Ovo prijateljstvo ubrzo se pretvorilo u jednu ljubavnu vezu. U to vrijeme bilo je normalno da se netko zabavlja s rođenom tetkom pa se i Tolstoj prepustio toj modi onog vremena.
U vrijeme dok je kao topnik bio u vojsci na Kavakazu stari Kozak Jepuška, pijanica kod koga je stanovao, nalazi mu "nježnu divljač" - tatarske djevojke. Tolstoj ih svakodnevno poziva u svoj šator. Tako je sreo Marenjku koja će postati Marija u njegovu romanu Kozaci. Toliko se zagrijao da je odustao od svog najomiljenijeg hobija - lova, samo kako bi mogao s njom dugo šetati. Iako je bio zaljubljen nije pomišljao ovu idilu okruniti brakom. Kako je često premještan tako se rađaju mnogobrojne ljubavne avanture. Za vrijeme boravka u Pjatigorsku upoznaje Teodorinu koja se u njega zaljubljuje. "Ona me strašno uzbuđuje", zapisao je. Vrativši se u Moskvu prepušta se mnogobrojnim zadovoljstvima glavnog grada. Jedan njegov suborac, zapisao je: "Nestajao bi na jedan ili dva dana, a zatim bi se vratio kao zabludjeli sin, namrgođen, oslabio, pokajnički. Pričao bi sve: kako je bančio, kockao, vodio ljubav... Ukratko čudan tip..."
Bilo je dana kada je i odlazio u javne kuće. Poslije jedne takve noći u orgijanju uz lošu glazbu, sir, rakiju, dernjavu i djevojke, postavio je sebi pravilo - nikad više neće prekoračiti prag krčme ili javne kuće. Jednog dana posjetio je svoju prijateljicu iz djetinstva, Ljubovu Isljenjevu, koju je prije 20-ak godina u napadu ljubomore bacio s balkona. Bila je udana i imala je tri prekrasne kćerke. Kako je volio djecu igrao se s njezine tri djevojčice: "Večerali smo kod Ljuboške, sada, Bersove. Djeca su nas posluživala za stolom. Kako su te djevojčice ljupke, vesele! A zatim smo se šetali i igrali preskakanja." Šest godina kasnije jedna od tih ljupkih djevojčica, desetogodišnja Sonja, postaće njegova supruga. U Moskvi je flertova sa sestrom svog prijatelja, Aleksandrom. Bila je udana i postala kneginja Aleksandra Obelenska.
"Ah kad bi Aleksandra bila deset godina mlađa, sigurno bih se oženio", zapisao je u svoj dnevnik. Njih će dvoje dosta dugo ostati prijatelji i četo će se dopisivati. U Ženevi je imao kraće veze s izvjesnom Engleskinjom Dorom i jednom bucmastom i veselom sluškinjom. Mondenska i seoska zadovoljstva ipak nisu mogla prikriti prazninu njegova života. Sve češće je bio opsjednut mislima o ženidbi. Nakon dugih i čestih odlazaka kod nekadašanje ljubavi iz djetinstva - Ljubuške, Tolstoj (sada već ozbiljan grof u srednjim godinama) s ugledom poznatog pisca očarava njezine već odrasle kćerke. Sve su bile lijepe. Najstarija, pravilnih crta lica, hladne ljepote, samouvjerena, inteligentna i zainteresirana za književnost zvala se Liza. Sonja je bila najljepša i veoma nadarena za umjetnost. Najmlađa Tanja, još je bila na granici djetinjstva i ozbiljnosti. U prvo vrijeme, pažnju je poklanjao Lizi, tako da su i ona i njeni roditelji bili uvjereni da Tolstoj dolazi zbog nje.
Kasnije je Tolstoj otkrio svoje simpatije prema Sonji. Tako će doći i do prosidbe. Saznavši da grof traži Sonjinu ruku Liza je briznula u plač i bijesno je savjetovala sestri da ga odbije. Ne slušajući je Sonja, sve sretna, ipak je pristala. Na Sonjinim zarukama Liza je teška srca zagrlila svog, budućeg šogora. Pred vjenčanje, na Sonjino inzistiranje da pogleda njegov dnevnik Tolstoj je bez ikakvog otpora pristao. Mlada i naivna otkriva najbrutalniju i najgrublju stranu života svog budućeg supruga. Najviše ju je pogodilo što je njen zaručnik daleko od oličenja junaka iz legende koju je ona sebi stvorila. Posljednjeg tjedna prije braka Tolstoj je provodio u seksu s nekom mjesnom seljakom. Njezina ljutna prerasla je u neizvjesnost kda se na dan vjenčanja kada se mladoženja nije pojavljivao. Sa zakašnjenjom od nekoliko sati stigao je i brak je sklopljen. Brak je ubrzo ušao u problematičnu fazu jer je Sonja neprekidno mislile na žene koje je Tolstoj ili poznavao prije nje. Naročito je mrzila Aksinju, s kojom je imao sina, seljanku koja je tri godine bila ljubavnica njenog supruga. Jednog dana ju je prepoznala među seljankama koje su bile pozvane da izmjene pod u kući. Krv joj je uzavrila u glavu i nastale su scene koje je Tolstoj mrzio iz dna duše. Pomisao na muževljevu nevjeru s Aksinjom, ili nekom drugom seljankom, proganjala ju je. Prerušavala se u seljanku, navukla maramu na oči i išla za njim cestom kako bi vidjela da li će je pozvati da pođe s njim u šumarak.
Sonjina mlađa sestra Tanja često je dolazila na njihovo imanje. U to vrijeme Tanja je imala velikog utjecaja na Tolstoja. Pisac je volio dugo pričati s ljupkom Tanjom. Slušajući je mislio je na Natašu Rostovu iz njegovog budućeg romana Rat i mir. Bilježio je njena osjećanja, pokrete, kratku prošlost. Kad je Sergej, stariji Tolstojev brat ponudio ruku Tanji, Sonja se naročito radovala jer je bila ljubomorna na svoju sestru čije je društvo njen muž i previše volio. U to vrijeme imao je jednu šarmantnu sekretaricu koja mu je mnogo pomagala u njegovu radu, ali na Sonjino ustrajvanje da je otpusti Tolstoj je popustio. Koliko god je Sonja bila ljubomorna, Tolstoj je bio još više. Ona još uvijek relativno mlada, srela je nekadašnjeg obožavatelja - mladog poručnika Polivanova. Kako je brak trajao sve dulje Sonja i Lav međusobno su bili sve udaljeniji. Oboje su se osjećali usamljenim. U to vrijeme Tolstoja hvata manija bježanja od svoje supruge. Sonja sada već u godinama, majka trinaestoro djece, biva sve nervoznija. Pored ove histerične žene Tolstoj će ipak ostati samo zahvaljujući djeci. Ipak pred kraj života pobjeći će od nje i završiti na nekoj maloj ruskoj seoskoj željničkoj stanici Astopov, svoj veoma buran život 7. studenog 1910. zbog upale pluća. Sonja će tada primiti telegram u kojem će pisati samo: "Umro Tolstoj."
U bivšem Sovjetskom Savezu objavljena zbirka njegovih djela sadrži 90 svezaka. Osim kao veliki književnika ostati će upamećn i kao velik zagovornik mira i nenasilja. Pismo koje je napisao jednim indijskim novinama (1908.) naslovljeno "Pismo Hindusima" rezultiralo je intezivnim dopisivanjem sGandhijem. U tom dopisivanju Tolstoj je uvjerio Gandhija da se odustane nasilnih metoda i prihvati poltiku neoružanog otpora. Kasnije će Gandhi u svojoj autobiografiji Tolstoja nazvati "Najvećim apostolom nenasilja današnjice". Uz to Tolstoj je bio velik pobornik esperantističkog pokreta. Na književnom polju iznio je tezu da je Shakespeare loš spisatelj te da uopće nije umjetnik. Svoj stav iznio je i obrazložio u kritičkom eseju o Shakespearu(1903.).
Gost- Gost
![[Vrh]](https://i.servimg.com/u/f69/17/77/45/32/up_x10.png)
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 10:38
e, sad vjerujem da je ovo metilda 
ona vako citate štanca a da ništa ne kaže o onom što je citirala ...
sjetih se svog kluba čitatelja kojeg sam održavala jednu godinu sa kolegicom ... pa popizdili bi da smo se okupljali i samo čitali jedan drugom ulomke iz knjige a bilo je onih koji su mislile da će to tako i biti ... nema čitat i citirat ... dođeš nakon si već pročito i pričaš o pročitanom a kasnije te ta priča povede u razne smjerove ... e, to je bilo zanimljivo i ljudi se zapalili jer su konačno skontali kako neke knjige i pročitano mogu itekako imati direktnog utjecaja i na ishode njihovih nekih životnih situacija kad krene brejnstormanje i da je to u biti pravi kontakt sa čitanjem i knjigama ... a i dobiješ želju pročitati nešto što nisi ako čuješ da je nekoga to pogodilo u žicu i još ako ti sa žarom zna lijepo objasnitit šta je to što ga je pogodilo u žicu budu to baš lijepa druženja uz pitu i kojekakve likere koje smo tada pravile ...
a sve nas krenulo nakon smo pročitale obje društvo za književnost i pitu od krumpira s guernseya od mary ann Shaffer ... preslatka knjiga i priča u kojoj smo se našle i probale zaživjeti sličnu priču u reali ... uspjelo nam neko vrijeme i baš mi je drago sjetiti se tih večeri
tako nekako sam zamišljala da bi mogla biti i neka tema na forumu pa probala i tu to napravit al zajeb ... u virtuali je grozota to što je citiranje lako ... uživo se to ne da baš tako ... moraš pričat i gotofo ! a i pita i piće su puno bolji ako ih konzumiraš uživo u pravom društvu a ne u virtuali 
ona vako citate štanca a da ništa ne kaže o onom što je citirala ... sjetih se svog kluba čitatelja kojeg sam održavala jednu godinu sa kolegicom ... pa popizdili bi da smo se okupljali i samo čitali jedan drugom ulomke iz knjige a bilo je onih koji su mislile da će to tako i biti ... nema čitat i citirat ... dođeš nakon si već pročito i pričaš o pročitanom a kasnije te ta priča povede u razne smjerove ... e, to je bilo zanimljivo i ljudi se zapalili jer su konačno skontali kako neke knjige i pročitano mogu itekako imati direktnog utjecaja i na ishode njihovih nekih životnih situacija kad krene brejnstormanje i da je to u biti pravi kontakt sa čitanjem i knjigama ... a i dobiješ želju pročitati nešto što nisi ako čuješ da je nekoga to pogodilo u žicu i još ako ti sa žarom zna lijepo objasnitit šta je to što ga je pogodilo u žicu budu to baš lijepa druženja uz pitu i kojekakve likere koje smo tada pravile ...
a sve nas krenulo nakon smo pročitale obje društvo za književnost i pitu od krumpira s guernseya od mary ann Shaffer ... preslatka knjiga i priča u kojoj smo se našle i probale zaživjeti sličnu priču u reali ... uspjelo nam neko vrijeme i baš mi je drago sjetiti se tih večeri
tako nekako sam zamišljala da bi mogla biti i neka tema na forumu pa probala i tu to napravit al zajeb ... u virtuali je grozota to što je citiranje lako ... uživo se to ne da baš tako ... moraš pričat i gotofo ! a i pita i piće su puno bolji ako ih konzumiraš uživo u pravom društvu a ne u virtuali
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 11:31
kišna glista je napisao/la:e, sad vjerujem da je ovo metilda
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 11:36
metilda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:e, sad vjerujem da je ovo metilda
nisam nisam
tema je kultura srca pa moš na njoj svemu što ti srce poželi ... a u uvodnom postu lijepo nacrtano da se na ovoj temi imaju izvoditi bijesne gliste
Gost- Gost
Re: Kultura srca
pizda 10.03.15 11:40
kišna glista je napisao/la:
nisam nisam
ko da na drugima ne moze...
pizda- Murderator
- Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 11:42
pizda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:
nisam nisam
ko da na drugima ne moze...
nisam luda pa da me baniraš zbog kršenja pravila
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 11:48
metilda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:
nisam nisam
a to ti je navlakuša za one koji su preozbiljni ... neš ti bojazni od toga štaš virtualno stisnit ... mogu ja stisnit na forumu šta me volja i bez posljedica
Gost- Gost
Re: Kultura srca
pizda 10.03.15 12:41
kišna glista je napisao/la:pizda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:
nisam nisam
ko da na drugima ne moze...
nisam luda pa da me baniraš zbog kršenja pravila
ja vise i ne znam kako se to radi, brani mi viera i religia!
pizda- Murderator
- Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 12:52
pizda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:pizda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:
nisam nisam
ko da na drugima ne moze...
nisam luda pa da me baniraš zbog kršenja pravila
ja vise i ne znam kako se to radi, brani mi viera i religia!
ajd probaj radi zajebancije ... evo mene baniraj da obnoviš vještinu i umijeće ... šteta da se zatru ti stari zanati
a i da vidim kako to izgleda kad si banirat ...
Gost- Gost
Re: Kultura srca
pizda 10.03.15 13:07
kišna glista je napisao/la:pizda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:pizda je napisao/la:
ko da na drugima ne moze...
nisam luda pa da me baniraš zbog kršenja pravila
ja vise i ne znam kako se to radi, brani mi viera i religia!
ajd probaj radi zajebancije ... evo mene baniraj da obnoviš vještinu i umijeće ... šteta da se zatru ti stari zanati
a i da vidim kako to izgleda kad si banirat ...
ma znam, salim se, nes problema...
pizda- Murderator
- Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 13:49
pizda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:pizda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:
nisam luda pa da me baniraš zbog kršenja pravila
ja vise i ne znam kako se to radi, brani mi viera i religia!
ajd probaj radi zajebancije ... evo mene baniraj da obnoviš vještinu i umijeće ... šteta da se zatru ti stari zanati
a i da vidim kako to izgleda kad si banirat ...
ma znam, salim se, nes problema...
al ja ne znam kako je to kad si banirat ... baš si neki
Gost- Gost
Re: Kultura srca
pizda 10.03.15 14:25
kišna glista je napisao/la:pizda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:pizda je napisao/la:
ja vise i ne znam kako se to radi, brani mi viera i religia!
ajd probaj radi zajebancije ... evo mene baniraj da obnoviš vještinu i umijeće ... šteta da se zatru ti stari zanati
a i da vidim kako to izgleda kad si banirat ...
ma znam, salim se, nes problema...
al ja ne znam kako je to kad si banirat ... baš si neki
jednostavno ne mos pisat ali pišat mos...
pizda- Murderator
- Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 14:39
pizda je napisao/la:
jednostavno ne mos pisat ali pišat mos...
ej, jes čudno tebe vidjet da koristiš dijakritičke znakove ... otvorim post i mislim da sam ga ja napisala i hoću vrtit dalje a ono nema dalje
da tebe moram imitirati, samo pišem isto ko i inače ali sve nešto protiv zige i to je to
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 14:42
kišna glista je napisao/la:
a to ti je navlakuša za one koji su preozbiljni ...
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 14:43
šta je ovo ? 
trostruki post ... eto, bit će me pizda probao banirat a ne zna više kako pa ispalo obrnuto ... utrostručim se
trostruki post ... eto, bit će me pizda probao banirat a ne zna više kako pa ispalo obrnuto ... utrostručim se
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 14:45
kišna glista je napisao/la:šta je ovo ?
trostruki post ... eto, bit će me pizda probao banirat a ne zna više kako pa ispalo obrnuto ... utrostručim se
Sporo se otvara. Pomislila da je mene banirao.
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 10.03.15 14:46
metilda je napisao/la:kišna glista je napisao/la:šta je ovo ?
trostruki post ... eto, bit će me pizda probao banirat a ne zna više kako pa ispalo obrnuto ... utrostručim se
Sporo se otvara. Pomislila da je mene banirao.
velim ti ja da vježba pa sad brljavi po gumbićima ... smotan čovjek
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 11.03.15 9:30
Je li Herman Hesse bio u pravu:
Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.
Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 11.03.15 10:04
metilda je napisao/la:Je li Herman Hesse bio u pravu:
Ako nekog mrzimo, onda u njegovom liku mrzimo nešto što je usađeno u nama samima. Ono što nije u nama samima, to nas ne uzbuđuje.
evo zašto ja ne volim citiranje ... mnogi su izvučeni iz konteksta i mogu se onda shvatiti i sa sasvim susprotnim smislom od onog što im je bio cilj izreći dok su stajali u širem kontekstu ... ovo je jedan od takvih iako je citat dobar al bez konteksta u kojem se pojavljuje ne znači puno, odnosno, neke može zavesti da ga koriste za opravdavanje nekih svojih uskih pobuda i ciljeva ... svi mi u nama imamo maltene sve ... pitanje je onda u šta smo najviše ulagali, šta smo najviše razvijali u sebi i nakraju se opet svodi na rad na sebi a ne na čitanje tuđih projekcija o sebi i to kroz najgori vid emocija - mržnju .... mržnja je jedan vid sljepila i teško da se može baš ovako banalno opisati kao "viđenje" nečega u drugima a kamoli nama samima ...al u kontekstu u kojem se rečenica izrekla stoji i to al fali širi kontekst i zato preferiram pričanje o kontekstima, o situacijama a ne izvlačenje citata ... inače, demijan bih preporučila svakom na čitanje ... meni osobno jedna od knjiga koja me kao mladog čovjeka počela učiti propitivanju svega a jedino tako se može kroz život bez mržnje - vječitim propitivanjem a ne prihvaćanjem dogmi ... ne mogu se sjetiti gdje al negdje sam napisala ako ne i više puta, negativne emocije su samo znak da je vrijeme propitati samog sebe i svoje postupke jer mi smo ti koji smo "proizvođači" tih emocija a ne netko drugi ... i u takvom sličnom kontekstu stoji gore navedeni citat i u knjizi a ne sad da u drugima banalno tražimo sliku i priliku onoga što mrzimo da bi prepoznali šta to imamo u sebi što nas uzbuđuje ... često naletimo na neke skroz druge stvari ... to je očito recimo kod ljubomora ... za moj pojam ljubomora je očiti znak niskog samopouzdanja ... kako itko može biti ljubomoran na nekoga ili nečije uspjehe ? jučer sam pisala o svom kolegi koji je bio jalan jer je nenadano skontao da ima još netko tko zna dobro pucati iz zračne puške a dotad mislio da je jedini ... jebote, pa to je super kad sretneš nekog tko je jednako il sposobniji od tebe u nečemu ... takve u životu treba i tražiti a ne biti ljubomoran na njih ... nije on ljubomoran bio zbog sposobnosti pucanja i jer je u meni vidio ono što ima u sebi ... bio je jalan jer u sebi ne vidi dovoljno drugih dobrih osobina i usredotočio se samo na jednu i to vrlo egocentrički ... bar sam ja to sebi tako objasnila ... čovjek koji se osjeća bogatim iznutra ne može biti ni ljubomoran ni jalan zbog tuđih uspjeha nego dapače, osjeća ih kao obogaćenje i njegovog svijeta ... blablablalbla .... opet pričam sama sa sobom
tko prvi pisne mački govno stisne ... mene nikako proć to ... proljeće je očito tu negdje kad meni krene razmišljanje o svemu i svačemu ... maco, sorry, neću više
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 11.03.15 10:19
Koliko si uspjela ispisati. Zapravo se uopće ne slažem sa ovim izvađenim citatom, ali me je zanimalo mišljenje drugih. Jedino me je potakao na razmišljanje mrzim li ikoga i ako jesam zašto ga mrzim. Došla sam do zaključka da ne mrzim nikoga što bi značilo da u nikome ne prepoznajem sebe /svi smo mi jedinstveni i neponovljivi / a jedna jedina osoba mi je antipatična i to zbog načina govora – kad govori rasteže i mljacka od čega mi se diže kosa na glavi. Budući da jako malo govorim to nikako ne mogu prepoznati u sebi. Hessea sam pročitala dok sam bila mlada, sad se više ničega ne mogu sjetiti osim Stepskog vuka i Sidarthe koje sam pročitala nebrojeno puta.
Zapravo se uopće ne slažem sa ovim izvađenim citatom, ali me je zanimalo mišljenje drugih. Jedino me je potakao na razmišljanje mrzim li ikoga i ako jesam zašto ga mrzim. Došla sam do zaključka da ne mrzim nikoga što bi značilo da u nikome ne prepoznajem sebe /svi smo mi jedinstveni i neponovljivi / a jedna jedina osoba mi je antipatična i to zbog načina govora – kad govori rasteže i mljacka od čega mi se diže kosa na glavi. Budući da jako malo govorim to nikako ne mogu prepoznati u sebi. Hessea sam pročitala dok sam bila mlada, sad se više ničega ne mogu sjetiti osim Stepskog vuka i Sidarthe koje sam pročitala nebrojeno puta.
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 11.03.15 10:27
metilda je napisao/la:Koliko si uspjela ispisati.
pa tako i ja ... nepojmljivo mi je nekog mrziti jer bih time štetila samoj sebi a i polijena sam radit bilo što što me zamara a ne ispunjava ... tu i tamo mi se dogodi da mi netko nečin digne živac al automatski krene obrada podataka "zašto, kako " i začas mi se sve složi tak oda shvatim i svoju reakciju i priznam samoj sebi da je bila skroz bezveze i da sam zaprvo samoj sebi digla živac a nije mi ga digo netko drugi ... i uvijek iz nekog nebitnog razloga a ne zato jer sam se u nekom prepoznala ... nemoguće je ... prekompleksna bića smo mi ljudi da bi se tako olako prepoznavali jedan u drugom ... da kreneš razlagati jednog čovjeka na sve ono što je uvjetovalo da postane takav kakav je, mogao bi se tome posvetiti cijeli život a čemu ... radije sebe proučavati jer jedino ima smisla ... sebe upoznat i usmjeravat najbolje što znaš i promijenio si svijet bar za taj jedan mali dio koji činiš i ti ... a to da ti tu i tamo neće neki sjedati je samo ljudski ... ne moraš mrziti zato, samo se odmakneš ... nije normlano niti svima biti dobar i simpatičan ... zapravo nemoguće je i da ti padne na pamet tako nešto i poželjeti
to mi dođe ko da želiš složit puzzle al da nasumce loviš dijelove i da očekuješ da svaki paše na bilo koje mjesto ... ne može ... svaki djelić ima točno svoje mjesto gdje savršeno paše da bi cijela slika bila smislena
Gost- Gost
Re: Kultura srca
Gost 11.03.15 10:52
I Melindu banirajte ako kao na netheru pocne plasirati kilometarske tekstove + slikice! :opetzlazena
:
:
Gost- Gost
Re: Kultura srca
pizda 11.03.15 10:53
metilda je napisao/la: a jedna jedina osoba mi je antipatična i to zbog načina govora – kad govori rasteže i mljacka od čega mi se diže kosa na glavi.
vjerujem da su u opisu svi prepoznali Glistu Manitu...
pizda- Murderator
- Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume
Stranica 6 / 40. • 1 ... 5, 6, 7 ... 23 ... 40
Stranica 6 / 40.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.|
|
|