Gingerbread house

[Gost]

"Kad sam bila mala nikako nisam shvaćala zašto mi je ćaća uvijek bio radostan za Božić, a mater živčana, a sad djeca i meni prigovaraju da se muž i ja uvijek svađamo na Božić i na Uskrs. Nekad sam mislila da su moji roditelji grozni i da ja nikada neću imati takav brak, a sad samo mogu pivat žensku verziju „Oprosti mi pape… i moj život sada na tvoj život sliči“.  Tada nisam imala pojma o diferencijalnoj psihologiji i muško-ženskim razlikama, a što više starim i gledam parove oko sebe zaključujem kako su oni po Gausu ipak bili među 10% najsretnijih parova, a ja  privilegirana djetinjstvom u takvoj obitelji. Zašto su se onda oni svađali i zašto se danas mi svađamo?!

Ćaći je Božić bio najljepši blagdan u godini. Pjevalo se u Crkvi i po kućama, išlo se u čestitanje, ljudi se družili i bili dobre volje, dobro se jelo i pilo… upravo onako kako se misli kad se kaže „Ta nije svaki dan Božić!“ I to je bilo to.
Mater je, baš kao i većina zaposlenih žena danas, sebi zadavala nerealne planove oko uređenja kuće i kuhanja, kao da je samo domaćica, a radila je do zadnjeg časa (nekad se smrzavala prodajući na pazaru, a ni kasnije nije mogla uzeti slobodno u poduzeću).  Muškima nije Božić ako se ne skuha sve što ide, a ženama ako se ne pospremi i ne uredi sve kako spada. Bez obzira što su žene danas  zaposlene, u određivanju prioriteta nikad im nije dosta ili-ili, nego uvijek mora biti i-i što znači da sve mora biti tip-top i ako jedna stvar zakaže, nama je propao cijeli Božić kojeg smo tako željno iščekivale. Sve bi trebalo oprati, uštirkati, ispeglati, uglancati. Mene spasili  lakirani parketi i krep krevetnina, a mater mi još ne odustaje od vezenih bilih lancuna. I onda me peče savjest ako ja svojoj obitelji nisam priuštila da svi legnu u mirišljive ispeglane bijele vezene plahte i da soba miriše na „nilu“ od opranih zavjesa i „četiri asa“ od uglancanih parketa. Istina, mogla bi se kupiti gotova orahnjača, ali onda kuhinja neće mirisati na rum i narančinu koru. Ima i gotovih  fritula i skuhanog bakalara, ali to nije to … I tako redom.

Dakle, na Badnjak poslije posla mater bi u četvrtoj brzini rintala, rintala, a ćaća bi se lagano zaša po selu da bude malo s ljudima i proba kako je kome ispa bakalar. Moj muž danas ne ode po selu, ali zato ima domjenak u firmi baš na Badnjak. Kako je to sve po kući i danas mahom ženski posao, jedini muški zadatak je da poslije podne donese bor, okiti ga s djecom u dnevnom boravku i usisa slamu nakon kićenja. Međutim to njima uopće nije toliko važno kao nama pa bi oni obično počeli tek kad je nama sve već trebalo biti gotovo. Obično tada djeca počnu dolaziti kući s raznoraznih aktivnosti, počne gužva i red za kupaonicu, nekome nešto misnog ruha nije ispeglano, zagori orahnjača, kasni se na misu…. i svađa je neizbježna. Sad već pucam. Na kraju ako većinu toga i uspijem napraviti nerijetko mi se dogodi ne samo da ne stignem otići u frizera, nego zadnja dođem na red za kupaonicu pa mi još potroše toplu vodu iz bojlera i onda tužna prljave kose idem na ponoćku i zbog te jedne neobavljene stvari kao da baš ništa nisam učinila.

Isusovci kažu da je to zato što pred blagdane u obiteljima i samostanima haraju vrazi specijalci, a mi si postavljamo pitanja gdje smo pogriješile u organizaciji i menadžmentu. U knjizi „Upravljanje vremenom za katolike“ lijepo piše da je lakše po principima projektnog menadžmenta projektirati i na vrijeme izgraditi most ili neboder nego s petero male djece na vrijeme doći na misu. Definitivno dok zadnjeg obučeš prvi ti već povrati, prolije se ili padne u blato. Zašto s cijelim poslom priprema ne počnemo ranije i zašto se više ne uključe djeca? Svake godine, ja lijepo planiram početi ranije, ali ljudi kao da cijelu godinu nište ne rade, ništa ne mole, ni s kim se ne druže, ne čine djela milosrđa… nego sve ostavljaju za kraj godine i onda ih panika uhvati pred sam Božić. Kao da i bez toga zaposlene majke već ne pucaju: najmanje 40 sati tjedno moraju odraditi na poslu, plus 30 sati kod kuće, za 10-30% manju plaću od muških kolega ili za istu plaću s prosječno 10-30% više posla, obično na poziciji crnkinje u muškoj sjeni. I svi od njih očekuju brigu za odgoj djece, čuvanje i prenošenje vjere i tradicionalnih vrednota, kvalitetu života, razumijevanje i podršku svima oko sebe: mužu, djeci, starcima, susjedima, šefovima, kolegama… Pod hitno treba predložiti da svaka kršćanski dobro odgojena, visokoobrazovana, zaposlena žena na vjenčanju ne mijenja prezime, nego ime pa neka bira hoće li se zvati „od propetog Isusa“ ili kraće Crucifiksa.

Tko bi to sve mogao i zapisati u planer kad sve prođe, a kamo li unaprijed isplanirati!? Najprije počnu zornice, pa razne božićne radionice, duhovne obnove, karitativne akcije, priredbe i koncerti, roditeljski sastanci (ne znaš što je napornije – jedno drugom do uha ili jedno u vrtiću, jedno u osnovnoj, jedno u srednjoj, jedno na studiju, a jedno nikako da odseli), poslovni domjenci, godišnji izvještaji, planovi i budžeti za sljedeću godinu, završavanje i obrane diplomskih, promocije i fešte …. kao da će sud svita iza nove godine. Čak su ove godine i rasprodaje počele već u prosincu. Stanite ljudi, pa ne mogu se naspavat, ne mogu radit ni ono najnužnije, mozak mi više ne radi od neispavanosti, a kad ću kuću pospremiti, kad ću sredit račune, odgovorit na mailove… Trebalo bi bar jedanput godišnje poslat čestitke rodbini, kumovima, poslovnim partnerima, dobročiniteljima…. Brat bratu bar 100 komada, jer moraš uzvratiti zahvalnošću svima koji su ti dobro činili u životu. A onda opet nije u redu da se družiš samo s onima od kojih imaš koristi, nego  bi trebalo voditi računa i  o anonimnoj sirotinji koja ti ne može uzvratiti…

Moja mater je jak karakter s razvijenim radnim navikama (odgajao ju je stric svećenik koji je završio sjemenište i bogosloviju za vrijeme Austrougarske)  i obično bi stigla, ali je uvijek bila ljuta što se ćaća izvlači. Na kraju bi poslije ponoćke on ostao s društvom pjevati, a ona bi mrtva umorna zaspala. Ujutro je opet trebalo na malu misu pa sve friško skuhati za ručak. Onda bi lijepo ćaća, baš kao i moj muž, u najnovijoj robi sjeo na glavu stola pa „Daj ženo ovo, daj ženo ono!“ Mora čovik bit u novoj robi i svilenoj kravati kad je on Hrvat katolik i kad mu je danas Božić. A što je ženi? Tiha misa pa radna subota! Dođeš malo k sebi tek pred večer kad središ suđe i kad se tradicionalno zaigra tombola i znakoviti čovječe ne ljuti se. Sve ja to teoretski dobro znam kako bi trebala izgledati žena vrsna da se muževo srce u nju uzda. I kako je blagoslovljen čovjek koji se boji Gospodina pa mu je žena plodna loza, a sinovi ko mladice masline oko stola njegova. Zaista mi se srce topi od miline kad svi zajedno sjednemo za stol i pomolimo se zahvaljujući Bogu na svim blagoslovima kojima nas obasipa.  Ali Bog je to izmislio da se i žena mora odmarati ako želi preživjeti i normalno funkcionirati. Premda se u Svetom pismu uz čovjeka nabrajaju djeca, sluge i stoka koji se sedmi dan moraju odmarati, a ženu se izričito ne spominje, jedna starija časna sestra me vrlo ozbiljno pitala da li ja ispovijedam to što nedjeljom peglam.

Gdje je rješenje? Moja prijateljica liječnica sa šestero djece i privatnom ambulantom (isto bez kućne pomoćnice, jer su i takvim nekad uglednim profesijama pale plaće otkada mogu dobiti jeftinu žensku visokoobrazovanu radnu snagu, što je nakon kontracepcije druga najveća muška podvala ženama) kaže da Bog to sve sigurno ne očekuje od nas, jer što je onda njemu bilo klonirati još 2-3 ovakve. Jedan prijatelj svećenik mi je govorio „Stani malo ženska glavo! Da je Bog po tebi planirao spasiti cijeli svijet, ne bi morao svoga sina slati na Zemlju“ Ali kako u ovim turbulentnim vremenima ćuti u svakom trenutku što je zaista volja Božja, a što moja. Koliko talenata mu moramo vratiti i kako posložiti prioritete? Kako razumjeti te muško-ženske razlike i ne očekivati ni od muževa niti od šefova ono što njima nije važno i u čemu oni zaista ne razumiju nas? Trebaju li djeca ići na sve te silne aktivnosti i imati sve 5,0, a zanemarimo ih naučiti najobičnije vođenje domaćinstva koje će biti neophodno i za njihovo normalno preživljavanje? I na kraju može li uopće biti normalno da žene s 5-6 djece moraju puno radno vrijeme raditi (što često znači biti izvan kuće po 10-12 sati)  i osjećati se kao samohrane majke,, jer država planira da dvije plaće jedva pokriju onu jadnu sindikalnu košaricu za četveročlanu obitelj. Zato ove godine molim Malog Isusa pod  a) mogućnost pola radnog vremena za žene;  b) ponovo domaćinstvo u školama i c) dobre radionice bračne komunikacije i životnih vještina u našim župnim obiteljskim zajednicama kako bi sve mame bile sretne i ne bi se s tatama svađale na najljepši obiteljski blagdan Božić."

U ime većine zaposlenih mama
dušu otvorila
Zrinka Gregov

Preuzeto sa:   http://www.bitno.net
_________________________________________________________________

Jučer, 02.11., ušla sam u dućan s plastičnim pizdarijama, da nađem neku posudu, jer sam ovu koju imam ostavila u pasjem dvorištu i našla je propisno obrađenu zubima , a u dućanu sve bliješti od božićnih ukrasa, sve u crveno-zelenim, srebrnim i zlatnim tonovima, na svakoj polici sob koji svijetli, anđeli, lampice, češeri, zvončići, kuglice i zvijezde, adventski vjenci i jeftine plastične kućice kao imitacije onih finih...od medenjaka    
Meni tlak odmah na 180
Sesvete su tek minule, svijeće još gore, a ovaj bolesni konzumerizam već u novoj ofenzivi

Obzirom da sam u gornjem citiranom tekstu 100% prepoznala sebe, ništa mu neću dodati, ali da čujem vas
Kako predbožićna euforija utječe na vas? Uspjevate li se othrvati raznim klišejima i dozvoliti tom prelijepom obiteljskom blagdanu da bude proslavljen onako kako i treba biti, opušteno, s obitelji i dragim ljudima, na vrijeme..u sreći i veselju ?

[pizda]

neka kicenja cim prije , studeni je vec klasicno depresivan mjesec i zasto to ne razbiti. Ionako je sve skupa preuzeto od pogana pa zasto ne opoganiti jos vise ako to ljudima cini zadovoljstvo...

[Gost]

I meni su, jos od detinjstva, Nova godina i Bozic bili najdrazi praznici.

Za Bozic i ukrase sam uvek raspolozena.

Kupovina poklona je pomalo naporna, pogotovo kada ne znam sto bih poklonila. Medjutim, ukoliko to znam, onda to zaista radim sa uzivanjem. Takodje volim i sav taj Bozicni kich i sarenilo. Vraca me u detinjstvo. S tim sto mi Bozic nismo slavili sareno, vec je to bilo rezervirano za Novu godinu.
Bozic je bio drugaciji. Tada bi smo uvek isli kod deke i bake, maminih roditelja, i tamo bih ostajali par dana. I smesno mi ponekad bude kada me ljudi pocnu ubedjivati da se kod nas nije smeo slaviti Bozic. Mi smo ga slavili od kako me secanje sluzi, a deka je jos bio pravi ratni veteran, 4 puta ranjen, nosilac ordena i spomenica, rodjen 1927 godine, sto znaci da je imao samo 14 godina kada je rat poceo. Deka je uvek kupovao peceno prase. I secam se da sam bila nestrpljiva i svako malo izlazila ispred kuce i gledala niz ulicu da vidim da li dolazi njegov auto. I ako se to prasence nikada nije jelo pre Bozica (zvanicno!) deka bi mi ipak kradomice lomio parcence korice i davao da jedem. To je bila nasa tajna. A koricu sam najvise volela. Da su me pustili celog bih ga ogulila.

Mama me svake godine nazove da mi kaze kako je za mene opet okitila jelku onako kako ja volim i stavila je u moju sobu...


Ali da, svake godine pocinju sve ranije i ranije. Ovde su jos od sredine oktobra radnje preplavljenje bozicnim kuglicama, svecicama, cokoladama sa Deda Mrazom, bozicnim cokoladnim kalendarima... Trudim se da ne dozvolim da mi to pokvari raspolozenje. Vise sam volela kako je u Srbiji ranije bilo. Tek dve nedelje pred Novu godinu pocinjalo bi se sa prodajom Novogodisnjih cestitiki i ukrasa i tada bih zaista imala onaj osecaj da se kraj godine blizi i da cemo uskoro docekati novu.

[Gost]

prosinac mi je omiljeni mjesec u godini iako je od prošle godine nešto manje jer mi je registracija I servis na svetog nikolu nemam ništa protiv đingl belsa već u 11om mjeseca I blještećih I kičastih ukrasa. nisam neki pretjerani vjernik tako da mi je bliža I draža varijanta coca-colinog božića nego isusićeva skromnost koja se ustvari I slavi. jebiga.

ja sam puno manje opterećena svim ti brigama I obvezama jer sam solilokvistična ( ) I još uvijek je stara matera živa koja je u penziji pa ima više vremena od zaposlenih majki baviti se kolačima I kuhinjom I jako sam zadovoljna sadašnjim statusom, voljela bih da što duže potraje. lipo nam je svima.

živoio djed mraz/božićnjak, sobovi... pa I isus

[Gost]

neka kicenja cim prije , studeni je vec klasicno depresivan mjesec i zasto to ne razbiti. Ionako je sve skupa preuzeto od pogana pa zasto ne opoganiti jos vise ako to ljudima cini zadovoljstvo...

meni gubi svu čar kad ovako rano počnu, do te mjere da Božić još ni ne prođe, a već mi ga pun pampur

[pizda]

prosinac mi je omiljeni mjesec u godini iako je od prošle godine nešto manje jer mi je registracija I servis na svetog nikolu nemam ništa protiv đingl belsa već u 11om mjeseca I blještećih I kičastih ukrasa. nisam neki pretjerani vjernik tako da mi je bliža I draža varijanta coca-colinog božića nego isusićeva skromnost koja se ustvari I slavi. jebiga.

ja sam puno manje opterećena svim ti brigama I obvezama jer sam solilokvistična ( ) I još uvijek je stara matera živa koja je u penziji pa ima više vremena od zaposlenih majki baviti se kolačima I kuhinjom I jako sam zadovoljna sadašnjim statusom, voljela bih da što duže potraje. lipo nam je svima.

živoio djed mraz/božićnjak, sobovi... pa I isus

pa ja, proslava pobjede svijetla nad tamom. Zasto bi morali slaviti po uputama onih koji su to pokrali. I meni je draza Coca Cola varijanta uz nezaobilaznu Bozicnu pricu i Sam u kuci I i II...

[pizda]

neka kicenja cim prije , studeni je vec klasicno depresivan mjesec i zasto to ne razbiti. Ionako je sve skupa preuzeto od pogana pa zasto ne opoganiti jos vise ako to ljudima cini zadovoljstvo...

meni gubi svu čar kad ovako rano počnu, do te mjere da Božić još ni ne prođe, a već mi ga pun pampur

pa sta ti smetaju ukrasi, ne moras ih svaki dan cistit ni uredjivat...

[Gost]

I meni su, jos od detinjstva, Nova godina i Bozic bili najdrazi praznici.

Za Bozic i ukrase sam uvek raspolozena.

Kupovina poklona je pomalo naporna, pogotovo kada ne znam sto bih poklonila. Medjutim, ukoliko to znam, onda to zaista radim sa uzivanjem. Takodje volim i sav taj Bozicni kich i sarenilo. Vraca me u detinjstvo. S tim sto mi Bozic nismo slavili sareno, vec je to bilo rezervirano za Novu godinu.
Bozic je bio drugaciji. Tada bi smo uvek isli kod deke i bake, maminih roditelja, i tamo bih ostajali par dana. I smesno mi ponekad bude kada me ljudi pocnu ubedjivati da se kod nas nije smeo slaviti Bozic. Mi smo ga slavili od kako me secanje sluzi, a deka je jos bio pravi ratni veteran, 4 puta ranjen, nosilac ordena i spomenica, rodjen 1927 godine, sto znaci da je imao samo 14 godina kada je rat poceo. Deka je uvek kupovao peceno prase. I secam se da sam bila nestrpljiva i svako malo izlazila ispred kuce i gledala niz ulicu da vidim da li dolazi njegov auto. I ako se to prasence nikada nije jelo pre Bozica (zvanicno!) deka bi mi ipak kradomice lomio parcence korice i davao da jedem. To je bila nasa tajna. A koricu sam najvise volela. Da su me pustili celog bih ga ogulila.

Mama me svake godine nazove da mi kaze kako je za mene opet okitila jelku onako kako ja volim i stavila je u moju sobu...


Ali da, svake godine pocinju sve ranije i ranije. Ovde su jos od sredine oktobra radnje preplavljenje bozicnim kuglicama, svecicama, cokoladama sa Deda Mrazom, bozicnim cokoladnim kalendarima... Trudim se da ne dozvolim da mi to pokvari raspolozenje. Vise sam volela kako je u Srbiji ranije bilo. Tek dve nedelje pred Novu godinu pocinjalo bi se sa prodajom Novogodisnjih cestitiki i ukrasa i tada bih zaista imala onaj osecaj da se kraj godine blizi i da cemo uskoro docekati novu.

ma ok, nek počne i 1.prosinca s paljenjem prve adventske svijeće, ali nemoj brate već sada

zabrane slavljenja Božica vrijedile su za članove KPJ, svi ostali su mogli i smjeli

[Gost]

prosinac mi je omiljeni mjesec u godini iako je od prošle godine nešto manje jer mi je registracija I servis na svetog nikolu nemam ništa protiv đingl belsa već u 11om mjeseca I blještećih I kičastih ukrasa. nisam neki pretjerani vjernik tako da mi je bliža I draža varijanta coca-colinog božića nego isusićeva skromnost koja se ustvari I slavi. jebiga.

ja sam puno manje opterećena svim ti brigama I obvezama jer sam solilokvistična ( ) I još uvijek je stara matera živa koja je u penziji pa ima više vremena od zaposlenih majki baviti se kolačima I kuhinjom I jako sam zadovoljna sadašnjim statusom, voljela bih da što duže potraje. lipo nam je svima.

živoio djed mraz/božićnjak, sobovi... pa I isus

pa ja, proslava pobjede svijetla nad tamom. Zasto bi morali slaviti po uputama onih koji su to pokrali. I meni je draza Coca Cola varijanta uz nezaobilaznu Bozicnu pricu i Sam u kuci I i II...

ne boj se, bit će opet

[Gost]

neka kicenja cim prije , studeni je vec klasicno depresivan mjesec i zasto to ne razbiti. Ionako je sve skupa preuzeto od pogana pa zasto ne opoganiti jos vise ako to ljudima cini zadovoljstvo...

meni gubi svu čar kad ovako rano počnu, do te mjere da Božić još ni ne prođe, a već mi ga pun pampur

pa sta ti smetaju ukrasi, ne moras ih svaki dan cistit ni uredjivat...

pa to ti je kao da svaki dan jedeš grah...dopizdi ti

[pizda]

neka kicenja cim prije , studeni je vec klasicno depresivan mjesec i zasto to ne razbiti. Ionako je sve skupa preuzeto od pogana pa zasto ne opoganiti jos vise ako to ljudima cini zadovoljstvo...

meni gubi svu čar kad ovako rano počnu, do te mjere da Božić još ni ne prođe, a već mi ga pun pampur

pa sta ti smetaju ukrasi, ne moras ih svaki dan cistit ni uredjivat...

pa to ti je kao da svaki dan jedeš grah...dopizdi ti

jebiga, vecinu dana nemas bozicne ukrase u kuci, ne mogu dosadit za mjesec-dva... Trebali bi i mi pomalo uzet bozicno ruho...

[Gost]

ma ok, nek počne i 1.prosinca s paljenjem prve adventske svijeće, ali nemoj brate već sada

zabrane slavljenja Božica vrijedile su za članove KPJ, svi ostali su mogli i smjeli

Deda ne da je bio KaPeJuhuhu, nego je bio... I opet smo sve normalno slavili. Komunisticka partija je na pocetku rata za njega bila jedina prihvatljiva opcija, obzirom na razocarenje u kralja i kraljeve postupke. Mladi ljudi tada nisu imali bas neki izbor. Rat se prebrzo dogodio. Vecina onih koji su isli u partizane su automatski postajali i clanovi partije.

Ne znam da li je ikada imao problema zbog slavljenja Bozica i slave Svetog Nikole, ali deda je bio covek sa jasnim stavom i tesko ga je bilo pokolebati. Sestru su bas on i baka nosili u crkvu da je krste, jer tata bas i nije bio za to. Ali to opet iz nekih skroz drugih razloga, svakako ne zbog KPJ, jer tata clan partije nikada nije bio. Moj tata i onako ne voli bilo sta sto mu se namece, a crkvu, kao instituciju, znaci ne religiju, i dan-danas ne moze podneti. Pogotovo sadasnju SPC.

Ali ovo je tema o Bozicu i sarenilu...

[Gost]

jebiga, vecinu dana nemas bozicne ukrase u kuci, ne mogu dosadit za mjesec-dva... Trebali bi i mi pomalo uzet bozicno ruho...

Mi jelku sklanjamo tek kada joj iglice u snopovima pocnu otpadati.

Uvek kupimo onu koja je secena u odgovarajucoj mesecevoj fazi. Tada duze ostane sveza. I jos joj odmah stavimo vodicu u kanticu i pre nego sto je postavimo, jer je obicno kupimo par dana ranije.

[pizda]

jebiga, vecinu dana nemas bozicne ukrase u kuci, ne mogu dosadit za mjesec-dva... Trebali bi i mi pomalo uzet bozicno ruho...

Mi jelku sklanjamo tek kada joj iglice u snopovima pocnu otpadati.

Uvek kupimo onu koja je secena u odgovarajucoj mesecevoj fazi. Tada duze ostane sveza. I jos joj odmah stavimo vodicu u kanticu i pre nego sto je postavimo, jer je obicno kupimo par dana ranije.

vec sam jednom pisao, neunistiva je bila jedna srebrna jelka koju sam kupijo. Stajala od sv. Nikole pa tamo do desetog prvog a nijedna iglica nije pala. Onda sam je raskitijo i stavijo u vrt uz ogradu, bilo mi je zao bacit. Do maja mjeseca je imala sve iglice , tek kad su pocele one vrucine se pocela susit. Nikad vise nac taku pa sad imam umietnu...

[Gost]

jebiga, vecinu dana nemas bozicne ukrase u kuci, ne mogu dosadit za mjesec-dva... Trebali bi i mi pomalo uzet bozicno ruho...

Mi jelku sklanjamo tek kada joj iglice u snopovima pocnu otpadati.

Uvek kupimo onu koja je secena u odgovarajucoj mesecevoj fazi. Tada duze ostane sveza. I jos joj odmah stavimo vodicu u kanticu i pre nego sto je postavimo, jer je obicno kupimo par dana ranije.

vec sam jednom pisao, neunistiva je bila jedna srebrna jelka koju sam kupijo. Stajala od sv. Nikole pa tamo do desetog prvog a nijedna iglica nije pala. Onda sam je raskitijo i stavijo u vrt uz ogradu, bilo mi je zao bacit. Do maja mjeseca je imala sve iglice , tek kad su pocele one vrucine se pocela susit. Nikad vise nac taku pa sad imam umietnu...

mi imamo svoju makiju u brdu pa usiječemo borić ili čempres, prošle godine smo donijeli smreku i pokazala se najzahvalnija, iglice su oštre pa smo je jedva okitili ali nisu nikako otpadale, mislim da smo je kasnije naložili za roštilj, tako da je nismo gledali kako tiho umire sama i ostavljena... 
već odavno ne kupujemo jelke, andersen je imao veliki utjecaj na moju djecu... ili grimm , zaboravila sam 

[taja]

Ma već godinama ne jebem ni dva posto te cirkusijade.
Niti kitim nit se ubijam u kuhanju.
Mi smo mala obitelj, prostora za ugošćavanje nemam (i taman mi dobro došlo) pa nema za koga nemilice kuhati.
Malo skuplji ručak i večera i dvi vrste kolača i to je sve

[pizda]

već odavno ne kupujemo jelke, andersen je imao veliki utjecaj na moju djecu... ili grimm , zaboravila sam 

bolje da su nasli neke pitomije uzore, spomenuti su horror orijentirati...

[pizda]

Ma već godinama ne jebem ni dva posto te cirkusijade.
Niti kitim nit se ubijam u kuhanju.
Mi smo mala obitelj, prostora za ugošćavanje nemam (i taman mi dobro došlo) pa nema za koga nemilice kuhati.
Malo skuplji ručak i večera i dvi vrste kolača i to je sve

trebas za Yehija, on je pomrsav...

[Gost]

jebiga, vecinu dana nemas bozicne ukrase u kuci, ne mogu dosadit za mjesec-dva... Trebali bi i mi pomalo uzet bozicno ruho...

Mi jelku sklanjamo tek kada joj iglice u snopovima pocnu otpadati.

Uvek kupimo onu koja je secena u odgovarajucoj mesecevoj fazi. Tada duze ostane sveza. I jos joj odmah stavimo vodicu u kanticu i pre nego sto je postavimo, jer je obicno kupimo par dana ranije.

vec sam jednom pisao, neunistiva je bila jedna srebrna jelka koju sam kupijo. Stajala od sv. Nikole pa tamo do desetog prvog a nijedna iglica nije pala. Onda sam je raskitijo i stavijo u vrt uz ogradu, bilo mi je zao bacit. Do maja mjeseca je imala sve iglice , tek kad su pocele one vrucine se pocela susit. Nikad vise nac taku pa sad imam umietnu...

to si valjda ubrao srebrnu smreku, te traju i traju, a predivne su. al, jebat ga, stvarno je užasna šteta to siječi, za par dana ugođaja.
bolje i humanije imat umjetnu, ili ove prave kupit u teglu, pa je vratit u zemlju.

[pizda]

nije smreka, bas jelka, srebrna jelka - abies procera...

[Gost]

nije smreka, bas jelka, srebrna jelka - abies procera...

išla sam sad pogledati...to je ona što ima iglice ukrug po čitavoj grančici, a ne samo na jednu i drugu stranu - predivna je

[Gost]

već odavno ne kupujemo jelke, andersen je imao veliki utjecaj na moju djecu... ili grimm , zaboravila sam 

bolje da su nasli neke pitomije uzore, spomenuti su horror orijentirati...

pa nisam im mogla sve zabraniti... već ste me kritizirali što im nisam dala čitati crvenkapicu, pepeljugu, snjeguljicu, vuk i sedam kozlića i tako dalje... 

[pizda]

nije smreka, bas jelka, srebrna jelka - abies procera...

išla sam sad pogledati...to je ona što ima iglice ukrug po čitavoj grančici, a ne samo na jednu i drugu stranu - predivna je

aha , a zilava za nevjerovat. Poslije mi je bilo zao sto je nisam pokusao zasadit iako su sanse da bi se primila 1:100.000...

[Gost]

Prosinac je najljepsi mjesec u godini. Sjecam se da sam s tatom docekivala Djeda Mraza na rivi. Kasnije, kad sam imala koju godinu vise, nikako mi nije bila jasna fora sa saonicama i alkoholiziranim letecim sobovima. Mislim, jasno je da Djed dolazi brodom. : D

[pizda]

Prosinac je najljepsi mjesec u godini. Sjecam se da sam s tatom docekivala Djeda Mraza na rivi. Kasnije, kad sam imala koju godinu vise, nikako mi nije bila jasna fora sa saonicama i alkoholiziranim letecim sobovima. Mislim, jasno je da Djed dolazi brodom. : D

nisu sobovi mogli izdrzat toliko letjet preko mora pa je bilo logicno da dolaze trajektom...

[Sponsored content]