life!

naturalna zena. Takvih je sve manje...

A vidi Sarite kako je zivotna...

Na nekoj od tema se pricalo o okolnostima, u kojima se ponekad covek nadje, pa se malo iznervira i pukne...e Sarita je meni najsimpaticnija u tim izdanjima. Onako sva nezna i mila, pa kad prasne...
Secam se kako je jednom, zbog neke frke sa Hienom, rekla Fridi:"Joooj Frido, jesi ti kravetina, ali meni je tebe sad zao. Neka si ti zla krava, ali nije ovako trebalo da te snadje."

Nakon sto sam otvorila temu odjurila sam po curicu u vrtic  i putem iz auta vidim gospodju, znam ju cijeli svoj zivot. Zivjele ulaz do ulaza, igrala se pod njenim prozorom. Ima dva sina i niti jednom nije nikada dozvolila da se druze ispred kuce sa nama. Doduse ovaj stariji je vec onda bio cca 10 godina stariji ali mladji 2-3 godine otprilike a nase drustvo je variralo dobima a decki su svakako bili njegove dobi: Lino, Klko, Igor,.Sanjin .... I kad bi dolazio od nekud i zaustavio se sa deckima.pricati , ona bi ga cula (/zive nisko ) i odma bi se stvorila na prozoru i tiho rekla: Miro, u kucu!/.... Bez pogovora otisao bi svojoj kuci. Ja sam se odselila sa 12 godina ali uvijek u istome kvartu i zenu cesto srecem na ulici, nikada nije pozdravila, ni mene kao dijete ni ikoga. Danas ju gledam, ide sama pjesice, u smedjem kaputu, kao i uvijek u nekim od tih tonova koji mogu biti izuzetno lijepi ali na njoj govore sjetu, samocu, njen zivot. Lice bezlicno. Hod uvijek isti. I prije 30 godina, i sad. Jednolican. 
Sinove joj nisam vise vidjela otkad sam se odselila, osim Mirota jednom, unazad cca 12 godina u jednom kaficu i jako sam se iznenadila sto me je prvi pozdravio i to vrlo srdacno. Bilo mi je jako drago. Za brata ga nisam nista pitala jer sam vec ranije cula da je u kolicima, distrofija ili multipla, ne sjecam se tocno. Ne znam je li jos ziv. To je taj stariji brat kojeg smo vidjali sa knjigama pod rukom,.ili bi odlazio negdje, ili se tako vracao kuci. Zivjeli su sami njih troje.
Danas ju vidim i prodju me trnci i pomislim na njen zivotni put ....

Lena je napisao/la:" />

sto ti je to Lenice pomala?

a sad se vidi...

pizda je napisao/la:

Lena je napisao/la:" />

sto ti je to Lenice pomala?

a evo stavila sam ruke....nikako ufatit sliku kako spada 

“Pretty women wonder where my
secret lies.
I’m not cute or built to suit a fashion
model size.
But when I start to tell them,
They think I’m telling lies.
I say,
It's in the reach of my arms,
The span of my hips,
The stride of my step,
The curl of my lips.
I’m a woman
Phenomenally.
Phenomenal woman,
That's me.”

~ Maya Angelou, Phenomenal Woman:
Four Poems Celebrating Women


Sretan vam 8. mart! :-)

krasne su ove kamene kuće.....ima kod mojih na selu sličnih.....kako su lijepo složene ploče krovova.....

Lena je napisao/la:krasne su ove kamene kuće.....ima kod mojih na selu sličnih.....kako su lijepo složene ploče krovova.....

da, nešto na što dalmacija može biti ponosna.... ova zadnja slija je brač, točnije selački zaseoci,,, napuštena sela u kojima živi tek poneki zaboravljeni i usamljeni starac...

život je rezultat svega što je uloženo u tebe generacijama i ono što si od svega toga pametno upotrijebio da tebi i novim generacijama bude bolje i lakše ...

kad se sve poklopi i potencijali iskoriste do kraja, ovo je život i ovako bi život trebao zvučati

Lena je napisao/la:krasne su ove kamene kuće.....ima kod mojih na selu sličnih.....kako su lijepo složene ploče krovova.....

je, kad padne kisa ona nesputano natapa unutrasnjost kucice...

Ova bitwina sela i prica podsjetili su me na par emisija o napustenim selima koji ni na karti ne postoje. U selu samo starac ili starica od 80 ili vise godina, izborani, umorni i sami. Eventualno kokos ili kozu za drustvo imaju. I pokoja muha sto uleti u kadar. Na pitanje kako zive, od cega, ne znaju ni sami. Nit struje nit spine u kuci. A tek na pitanje gdje su im djeca,zasuze im se oci i slijezuci ramenima kazu d su otisli u svijet . tuzno.....

maledetta primavera je napisao/la:Ova bitwina sela i prica podsjetili su me na par emisija o napustenim selima koji ni na karti ne postoje. U selu samo starac ili starica od 80 ili vise godina, izborani, umorni i sami. Eventualno kokos ili kozu za drustvo imaju. I pokoja muha sto uleti u kadar. Na pitanje kako zive, od cega, ne znaju ni sami. Nit struje nit spine u kuci. A tek na pitanje gdje su im djeca,zasuze im se oci i slijezuci ramenima kazu d su otisli u svijet . tuzno.....

pitaj starce po starackim domovima sa strujom i vodom bi li se mjenjali sa njima...

pizda je napisao/la:

maledetta primavera je napisao/la:Ova bitwina sela i prica podsjetili su me na par emisija o napustenim selima koji ni na karti ne postoje. U selu samo starac ili starica od 80 ili vise godina, izborani, umorni i sami. Eventualno kokos ili kozu za drustvo imaju. I pokoja muha sto uleti u kadar. Na pitanje kako zive, od cega, ne znaju ni sami. Nit struje nit spine u kuci. A tek na pitanje gdje su im djeca,zasuze im se oci i slijezuci ramenima kazu d su otisli u svijet . tuzno.....

pitaj starce po starackim domovima sa strujom i vodom bi li se mjenjali sa njima...

Starost je dio života koji je sam po sebi ružan i tužan. Ako ju uz nemoć i bolest prati još neimaština i usamljenost, onda je sve skupa jedna mizerija, a ne dostojanstven kraj koji zaslužuje svako živo biće.

Da li bi se mijenjali? Ne bi, jer je onima u staračkim domovima sačuvano barem malo ljudskog dostojanstva.  Imaju kakvu takvu skrb i pomoć za razliku od onih koji nemaju čak ni to.