Pitam se, pitam se...

Legolas je napisao/la:Bez dvojbe, istinu. Budizam je nastao na toj premisi. Ljudi zaista radije biraju bol nego istinu. Mnogi uživaju u svojim patnjama a da toga nisu svjesni. Ne znaju za bolje pa im nije za zamjeriti. Dok ne iskusiš nešto bolje, vjeruješ da je gore meritum stvari i općeprihvaćen standard.

Do istine možemo doći i onda kada nam je data sloboda da i griješimo, zar ne?

cat_claw je napisao/la:


A to je zabluda. To da ljubav boli. Boli nerazumevanje, razocarenje, samoca, odbacenost, snovi koji se nece ostvariti, puno toga, a ljubav je plemenita i dobra.

Ili ona ljubav koja nije proživljena ili možda privedena kraju... ostaje besmrtna.

Pozdrav Katice.

Dođi u takav čas da ne bude moguće odustati,
da rane na rukama nastale od pokušaja skidanja okova sa njih,
tek počnu da zacjeljuju.
Da u mojim očima bude takav mrak
da onaj tko me vidi, pomisli da sam slijep.
Da mi se obrazi osuše od suza,
a usne nek' ispucaju.

Dođi u takav čas da bude nemoguće odustati.
I da pređem preko bezbroj ljubavi,
da ni za jednu ne marim.
Da nijedna od njih ne ispuni moje rečenice,
da nijedna ne veže noć u jutro.
Da mi se nijedan njihov osmjeh ne ureže u glavu kao tvoj.
Da mi u glavi ne ostane čak ni najljepše sjećanje na njih.
Da nijedna ne ostavi trag u mom sjećanju.

Dođi u takav čas da bude nemoguće odustati.
Da nitko ne može pretvoriti moje tiho jecanje u bučne krike.
Da se moje ruke ne istope čak i da dodirnu nečije tijelo.
Da se moje usne ne uvijaju dok izgovaraju njihova imena kao kada izgovaram tvoje.
Da sva tijela kojima sam pokušao zamijeniti te,
nestanu zajedno sa živim pijeskom.

Dođi u takav čas kad pomislim da sam zaboravio,
da sam odustao, da ne volim.
Da mi svaka čestica u venama bude protiv zemljine teže.

Dođi u takav čas... da bude nemoguće odustati.

: )

whisperer je napisao/la:Dođi u takav čas da ne bude moguće odustati,
da rane na rukama nastale od pokušaja skidanja okova sa njih,
tek počnu da zacjeljuju.
Da u mojim očima bude takav mrak
da onaj tko me vidi, pomisli da sam slijep.
Da mi se obrazi osuše od suza,
a usne nek' ispucaju.

Dođi u takav čas da bude nemoguće odustati.
I da pređem preko bezbroj ljubavi,
da ni za jednu ne marim.
Da nijedna od njih ne ispuni moje rečenice,
da nijedna ne veže noć u jutro.
Da mi se nijedan njihov osmjeh ne ureže u glavu kao tvoj.
Da mi u glavi ne ostane čak ni najljepše sjećanje na njih.
Da nijedna ne ostavi trag u mom sjećanju.

Dođi u takav čas da bude nemoguće odustati.
Da nitko ne može pretvoriti moje tiho jecanje u bučne krike.
Da se moje ruke ne istope čak i da dodirnu nečije tijelo.
Da se moje usne ne uvijaju dok izgovaraju njihova imena kao kada izgovaram tvoje.
Da sva tijela kojima sam pokušao zamijeniti te,
nestanu zajedno sa živim pijeskom.

Dođi u takav čas kad pomislim da sam zaboravio,
da sam odustao, da ne volim.
Da mi svaka čestica u venama bude protiv zemljine teže.

Dođi u takav čas... da bude nemoguće odustati.

: )

Prekrasni stihovi...

Tebi cmokic.