Maco .... ❤️

Tesko mi je, ne znam kojim rijecima vam kazati.... napustila nas je Patricija M., Vel'ka Maca.
Danas sam saznala, sjedila sam sa nasim skolskim kolegama.
Dogodilo se... ne znam, ne tako davno ....

Maco... 

maledetta primavera je napisao/la:Tesko mi je, ne znam kojim rijecima vam kazati.... napustila nas je Patricija M., Vel'ka Maca.
Danas sam saznala, sjedila sam sa nasim skolskim kolegama.
Dogodilo se... ne znam, ne tako davno ....

Maco...  

 Sta se desilo?

Jebiga Maco nadam se da je sad dobro. Pokoj ti dusi...

iluzija je napisao/la:

maledetta primavera je napisao/la:Tesko mi je, ne znam kojim rijecima vam kazati.... napustila nas je Patricija M., Vel'ka Maca.
Danas sam saznala, sjedila sam sa nasim skolskim kolegama.
Dogodilo se... ne znam, ne tako davno ....

Maco...  

 Sta se desilo?

ne znam tocno Illy, navodno tablete ... ne znam. 
 

maledetta primavera je napisao/la:Tesko mi je, ne znam kojim rijecima vam kazati.... napustila nas je Patricija M., Vel'ka Maca.
Danas sam saznala, sjedila sam sa nasim skolskim kolegama.
Dogodilo se... ne znam, ne tako davno ....

Maco... 

strašno, žao mi.....Maco putuj i nađi mir.....

Krenuli su nas okupljati mrtvi.




Davno sam napisal da je Maca najkultnija kultašica.
Sad to više nije važno.

Draga Maco, našla si mir.

Možda se ponovo vidimo negdje tamo ...

Isprva sam pomislila da se netko zajebava pod skrivenim nickom, jer, nemoguće je u tako kratkom roku izgubiti dvoje forumaša.
Onda se prizovem pameti i shvatim da se lastica nikada ne bi zajebavala po tom pitanju...

Joj Maco, bila si mi draga i lucidna forumašica. Genijalna kada popizdiš pa kažeš sve što misliš i ne misliš. Ponekad iritantna do bola, pa opet umiljata u trudu da prepraviš grešku. Nisam znala ništa privatno o tebi, ali se kužilo da si u borbama i previranjima sa sobom i onom drugom tobom. Žao mi je, nadam se da je barem ovaj kutak djelomično bio od pomoći .... putuj u svoj mir <3

Nažalost, istina je.  

Potvrdila mi je njena mama, Velike Mace više nema. 


Početkom srpnja mi se javila. Djelovala je skroz pribrano. Željela je da joj krajem ljeta napravim dvije slike od mahovine za njen novi apartman. 

A onda mi se više nije javljala. Pomislila sam da je možda na liječenju i da nema pristup telefonu.  

Danas sam se javila njenoj mami i čula strašnu vijest... Nije se mogla više boriti sa svojim demonima i odlučila se na odlazak prošlog ljeta krajem srpnja.



Maco, nadam se da se usput nisi zaigrala i zalutala negdje u svemiru, da si stigla na svoju zvijezdu i sad tamo zezaš sve po redu, onako kako si to samo ti znala.

Znam da nisi voljela patetiku, ali... boliš me. I ti i način na koji si otišla i to što nisam ništa naslutila kad smo se zadnji put čule. Žao mi je.... strašno mi je žao. 

Počivaj u miru mila moja.   

pokoj vječni daruj joj  gospodine 


molimo , samo nam to ostaje da bi ove kopije nečijih iskustava imale smisao ka dobru 

upitajmo se ,, dali je maca il pak mi više il manje u zabludi ,,, 

previše smo u  službi  "istina"  da bi mogli biti  racionalni

laka ti bila hrvatska zemlja i radosno najljepše nebo odakle nas gledaju svi oni koji su dobrotom duše to zaslužili

Prorjedjujemo  se....

Uzas…Ne znam ni sta bih napisala… Nadam se da je tamo gde si sada sve onako kako si za sebe zelela.
Zao mi je.
Pocivaj u miru.

Moje saucesce svima onima koji su je voleli.

Cat_ je napisao/la:Uzas…Ne znam ni sta bih napisala… Nadam se da je tamo gde si sada sve onako kako si za sebe zelela.
Zao mi je.
Pocivaj u miru.

Moje saucesce svima onima koji su je voleli.

ja sam ju poznavala u skoli. ikona , pamet, talent, stup.
s obzirom da ju poznajem iz tih dana , nisam se snasla sa njom ovdje, zAto sam sutila, nisam odobravAla, nije mi bilo fora, nije mi bilo ni smijesno ni cool. 

u petak sam dozivjela shock, malo je reci.  nevjericA. sala? nemoguce. " serete? " 
zalosna sam.

Objesila se. Nakon 4 godine muka kroz koje je prolazila odlučila je završiti svoju priču. 


Maca je bila nevjerojatno pametna, duhovita i originalna osoba, ali emotivno vrlo krhka i osjetljiva, zapravo pravi introvert i emotivna spužva.
Svoju krhkost je pokušavala pobijediti sarkazmom i autoironijom, izrugujući se svemu onom što ju je iznutra mučilo i pritiskalo. 

Imala je bipolarni poremećaj, koji je godinama odlično krotila lijekovima. Ona to nikad nije skrivala i ta iskrenost je bilo ono što sam kod nje beskrajno cijenila. 

Nažalost, nuspojava tih lijekova je bio ogromni višak kilograma zbog kojih je ona duboko patila. Pokušavala je sve dijete, vježbanje, ali rezultati su bili zanemarivi. Čak se bila prijavila i u popularnu emisiju Život na vagi. Ušla je u najuži izbor, ali je bila previše sramežljiva da bi se pojavila na televiziji. Znam da ovo zvuči nevjerojatno, ali da, Maca je bila zapravo jako sramežljiva osoba. Našla je tisuću izgovora da ne ode. 
Preklinjala sam je da prihvati taj izazov, ali ona je ipak odustala i javila da je spriječena.
Međutim, ti kilogrami su je toliko mučili da se odlučila na rigorozan korak, prestati piti lijekove i pokušati sama opet dovesti tijelo u normalno stanje. 
Pizdila sam i pametovala, molila i kumila, ali ona je čvrsto odlučila staviti sve na kocku i pokušati. I doista, s prestankom uzimanja lijekova ona je uz mukotrpne svakodnevne vježbe i gladovanje uz proteine uspjela skinuti 30 kg, točnije sa 120 je došla na 90, ali tad joj se već debelo vratio njen poremećaj percipiranja stvarnosti. 

I možda bi se sve to nekako i vratilo u normalu, da ona u tom periodu nije izgubila posao na kojem se osjećala super i gdje je bila sretna. Pokušavala je naći drugi posao, ali nije išlo. Katapultiralo ju je iz sigurne zone i svakim danom je postajala sve nesigurnija. Užasavala se budućnosti i same pomisli biti financijski ovisna, pitati roditelje za novac i to je rezultiralo svakodnevnim skokovima iz jedne realnosti u drugu realnost. To užasavanje nije imalo uporišta, jer je njena obitelj situirana i roditelji su joj bezbroj puta nudili novac, ali u njenoj glavi je vladao kaos i neopisiv strah.  

Maca je bila inteligentna cura i znala je da preskače s jedne strane na drugu. Znala je i to da će prisilno završiti na psihijatriji ukoliko ode predaleko, ali ako ne bude pravila velike ekscese ostat će vani i možda živjeti normalno. Taj strah da će morati prodati svoj stan i vratiti se roditeljima zbog gole egzistencije, natjerao ju je na razne trikove uz pomoć kojih je nekako uspijevala balansirati u svakodnevici. Šteta, jer je time zapravo zavarala sve oko sebe i nitko nije shvaćao kamo sve to vodi. I dalje je odbijala piti lijekove jer je vjerovala da će to nekako uspjeti kontrolirati i bez kemije. Ali stanje se pogoršavalo, čemu ste i sami bili svjedoci ovdje na forumu. 

Nažalost, odbijala je sve savjete, odbijala je pomoć, željela je nastaviti gubiti kilograme i postići svoju idealnu težinu uvjerena kako će joj se vratiti onaj život od prije psihijatrijskog liječenja, samopouzdanje kao i mir koji nikako nije pronalazila. Ljudi koji su je voljeli su se polako počeli micati od nje, jer su shvatili da joj ne mogu pomoći. Razumijem ih, jer i ja sam se maknula. Bolno je gledati kako ti osoba koju voliš doslovce nestaje pred očima i pretvara se u neko nepoznato biće. To sam prošla s bivšim suprugom i nisam imala snage učestvovati u takvom procesu još jednom. 

Ali, Maca nije ostavila mene. Uvijek bi našla načina da mi se javi. Pričale bi kratko, a čim bi ju počelo bacati na drugu stranu, rekla bih "joj Maco", a ona kao da se probudila, rekla bi adio i prekinula bi poziv.
I tako, prošle su godine...  I Maca je otišla. 

Zašto sve ovo pišem?

Ponovit ću po ne znam koji put, ovaj način komunikacije ima svoja ograničenja. Svi mi možemo samo naslućivati kako se osjećaju oni koji pišu u ovim prozorčićima i često zbog vlastitih izazova s kojima se susrećemo u RL zaboravimo da je napisano samo djelić onog što osoba zapravo proživljava... i osudimo, odbacimo....
Znam, neki će ju pamtiti samo kao munjaru, ali Maca je bila puno puno više od toga. 
Ja sam imala tu sreću i čast da se često družim s njom i upoznam onu drugu Macu, toplu, osjećajnu, empatičnu, hrabru, sramežljivu, duhovitu, nevjerojatno inteligentnu, originalnu i uvijek svoju. Ja je mogu pamtiti samo takvu i zato sam vam ispričala cijelu priču....i onu drugu stranu koju niste mogli vidjeti. Zaslužila je. 

Ljudi, proveli smo neke godine zajedno. Bez obzira gdje ste, jesmo li u kontaktu, kako živite, bili ste i ostat ćete dio mog života... i zahvalna sam vam na tome. <3

blitwa je napisao/la:Zašto sve ovo pišem?

Kad covjek procita ovu pricu, mora se zamisliti.
Moguce je da u zivotu nekome ucinimo nepravdu, cak nenamjerno, ne znajuci kakve zivotne price se kriju iza svake od osoba, skrivenih iza nicka.

Sa Macom nisam nesto posebno komunicirao.
Nadam se da je sad nasla svoj mir....

blitwa je napisao/la:Objesila se. Nakon 4 godine muka kroz koje je prolazila odlučila je završiti svoju priču. 


Maca je bila nevjerojatno pametna, duhovita i originalna osoba, ali emotivno vrlo krhka i osjetljiva, zapravo pravi introvert i emotivna spužva.
Svoju krhkost je pokušavala pobijediti sarkazmom i autoironijom, izrugujući se svemu onom što ju je iznutra mučilo i pritiskalo. 

Imala je bipolarni poremećaj, koji je godinama odlično krotila lijekovima. Ona to nikad nije skrivala i ta iskrenost je bilo ono što sam kod nje beskrajno cijenila. 

Nažalost, nuspojava tih lijekova je bio ogromni višak kilograma zbog kojih je ona duboko patila. Pokušavala je sve dijete, vježbanje, ali rezultati su bili zanemarivi. Čak se bila prijavila i u popularnu emisiju Život na vagi. Ušla je u najuži izbor, ali je bila previše sramežljiva da bi se pojavila na televiziji. Znam da ovo zvuči nevjerojatno, ali da, Maca je bila zapravo jako sramežljiva osoba. Našla je tisuću izgovora da ne ode. 
Preklinjala sam je da prihvati taj izazov, ali ona je ipak odustala i javila da je spriječena.
Međutim, ti kilogrami su je toliko mučili da se odlučila na rigorozan korak, prestati piti lijekove i pokušati sama opet dovesti tijelo u normalno stanje. 
Pizdila sam i pametovala, molila i kumila, ali ona je čvrsto odlučila staviti sve na kocku i pokušati. I doista, s prestankom uzimanja lijekova ona je uz mukotrpne svakodnevne vježbe i gladovanje uz proteine uspjela skinuti 30 kg, točnije sa 120 je došla na 90, ali tad joj se već debelo vratio njen poremećaj percipiranja stvarnosti. 

I možda bi se sve to nekako i vratilo u normalu, da ona u tom periodu nije izgubila posao na kojem se osjećala super i gdje je bila sretna. Pokušavala je naći drugi posao, ali nije išlo. Katapultiralo ju je iz sigurne zone i svakim danom je postajala sve nesigurnija. Užasavala se budućnosti i same pomisli biti financijski ovisna, pitati roditelje za novac i to je rezultiralo svakodnevnim skokovima iz jedne realnosti u drugu realnost. To užasavanje nije imalo uporišta, jer je njena obitelj situirana i roditelji su joj bezbroj puta nudili novac, ali u njenoj glavi je vladao kaos i neopisiv strah.  

Maca je bila inteligentna cura i znala je da preskače s jedne strane na drugu. Znala je i to da će prisilno završiti na psihijatriji ukoliko ode predaleko, ali ako ne bude pravila velike ekscese ostat će vani i možda živjeti normalno. Taj strah da će morati prodati svoj stan i vratiti se roditeljima zbog gole egzistencije, natjerao ju je na razne trikove uz pomoć kojih je nekako uspijevala balansirati u svakodnevici. Šteta, jer je time zapravo zavarala sve oko sebe i nitko nije shvaćao kamo sve to vodi. I dalje je odbijala piti lijekove jer je vjerovala da će to nekako uspjeti kontrolirati i bez kemije. Ali stanje se pogoršavalo, čemu ste i sami bili svjedoci ovdje na forumu. 

Nažalost, odbijala je sve savjete, odbijala je pomoć, željela je nastaviti gubiti kilograme i postići svoju idealnu težinu uvjerena kako će joj se vratiti onaj život od prije psihijatrijskog liječenja, samopouzdanje kao i mir koji nikako nije pronalazila. Ljudi koji su je voljeli su se polako počeli micati od nje, jer su shvatili da joj ne mogu pomoći. Razumijem ih, jer i ja sam se maknula. Bolno je gledati kako ti osoba koju voliš doslovce nestaje pred očima i pretvara se u neko nepoznato biće. To sam prošla s bivšim suprugom i nisam imala snage učestvovati u takvom procesu još jednom. 

Ali, Maca nije ostavila mene. Uvijek bi našla načina da mi se javi. Pričale bi kratko, a čim bi ju počelo bacati na drugu stranu, rekla bih "joj Maco", a ona kao da se probudila, rekla bi adio i prekinula bi poziv.
I tako, prošle su godine...  I Maca je otišla. 

Zašto sve ovo pišem?

Ponovit ću po ne znam koji put, ovaj način komunikacije ima svoja ograničenja. Svi mi možemo samo naslućivati kako se osjećaju oni koji pišu u ovim prozorčićima i često zbog vlastitih izazova s kojima se susrećemo u RL zaboravimo da je napisano samo djelić onog što osoba zapravo proživljava... i osudimo, odbacimo....
Znam, neki će ju pamtiti samo kao munjaru, ali Maca je bila puno puno više od toga. 
Ja sam imala tu sreću i čast da se često družim s njom i upoznam onu drugu Macu, toplu, osjećajnu, empatičnu, hrabru, sramežljivu, duhovitu, nevjerojatno inteligentnu, originalnu i uvijek svoju. Ja je mogu pamtiti samo takvu i zato sam vam ispričala cijelu priču....i onu drugu stranu koju niste mogli vidjeti. Zaslužila je. 

Ljudi, proveli smo neke godine zajedno. Bez obzira gdje ste, jesmo li u kontaktu, kako živite, bili ste i ostat ćete dio mog života... i zahvalna sam vam na tome. <3

Blitwić, hvala na ovom postu. :*

blitwa je napisao/la:Objesila se. Nakon 4 godine muka kroz koje je prolazila odlučila je završiti svoju priču. 


Maca je bila nevjerojatno pametna, duhovita i originalna osoba, ali emotivno vrlo krhka i osjetljiva, zapravo pravi introvert i emotivna spužva.
Svoju krhkost je pokušavala pobijediti sarkazmom i autoironijom, izrugujući se svemu onom što ju je iznutra mučilo i pritiskalo. 

Imala je bipolarni poremećaj, koji je godinama odlično krotila lijekovima. Ona to nikad nije skrivala i ta iskrenost je bilo ono što sam kod nje beskrajno cijenila. 

Nažalost, nuspojava tih lijekova je bio ogromni višak kilograma zbog kojih je ona duboko patila. Pokušavala je sve dijete, vježbanje, ali rezultati su bili zanemarivi. Čak se bila prijavila i u popularnu emisiju Život na vagi. Ušla je u najuži izbor, ali je bila previše sramežljiva da bi se pojavila na televiziji. Znam da ovo zvuči nevjerojatno, ali da, Maca je bila zapravo jako sramežljiva osoba. Našla je tisuću izgovora da ne ode. 
Preklinjala sam je da prihvati taj izazov, ali ona je ipak odustala i javila da je spriječena.
Međutim, ti kilogrami su je toliko mučili da se odlučila na rigorozan korak, prestati piti lijekove i pokušati sama opet dovesti tijelo u normalno stanje. 
Pizdila sam i pametovala, molila i kumila, ali ona je čvrsto odlučila staviti sve na kocku i pokušati. I doista, s prestankom uzimanja lijekova ona je uz mukotrpne svakodnevne vježbe i gladovanje uz proteine uspjela skinuti 30 kg, točnije sa 120 je došla na 90, ali tad joj se već debelo vratio njen poremećaj percipiranja stvarnosti. 

I možda bi se sve to nekako i vratilo u normalu, da ona u tom periodu nije izgubila posao na kojem se osjećala super i gdje je bila sretna. Pokušavala je naći drugi posao, ali nije išlo. Katapultiralo ju je iz sigurne zone i svakim danom je postajala sve nesigurnija. Užasavala se budućnosti i same pomisli biti financijski ovisna, pitati roditelje za novac i to je rezultiralo svakodnevnim skokovima iz jedne realnosti u drugu realnost. To užasavanje nije imalo uporišta, jer je njena obitelj situirana i roditelji su joj bezbroj puta nudili novac, ali u njenoj glavi je vladao kaos i neopisiv strah.  

Maca je bila inteligentna cura i znala je da preskače s jedne strane na drugu. Znala je i to da će prisilno završiti na psihijatriji ukoliko ode predaleko, ali ako ne bude pravila velike ekscese ostat će vani i možda živjeti normalno. Taj strah da će morati prodati svoj stan i vratiti se roditeljima zbog gole egzistencije, natjerao ju je na razne trikove uz pomoć kojih je nekako uspijevala balansirati u svakodnevici. Šteta, jer je time zapravo zavarala sve oko sebe i nitko nije shvaćao kamo sve to vodi. I dalje je odbijala piti lijekove jer je vjerovala da će to nekako uspjeti kontrolirati i bez kemije. Ali stanje se pogoršavalo, čemu ste i sami bili svjedoci ovdje na forumu. 

Nažalost, odbijala je sve savjete, odbijala je pomoć, željela je nastaviti gubiti kilograme i postići svoju idealnu težinu uvjerena kako će joj se vratiti onaj život od prije psihijatrijskog liječenja, samopouzdanje kao i mir koji nikako nije pronalazila. Ljudi koji su je voljeli su se polako počeli micati od nje, jer su shvatili da joj ne mogu pomoći. Razumijem ih, jer i ja sam se maknula. Bolno je gledati kako ti osoba koju voliš doslovce nestaje pred očima i pretvara se u neko nepoznato biće. To sam prošla s bivšim suprugom i nisam imala snage učestvovati u takvom procesu još jednom. 

Ali, Maca nije ostavila mene. Uvijek bi našla načina da mi se javi. Pričale bi kratko, a čim bi ju počelo bacati na drugu stranu, rekla bih "joj Maco", a ona kao da se probudila, rekla bi adio i prekinula bi poziv.
I tako, prošle su godine...  I Maca je otišla. 

Zašto sve ovo pišem?

Ponovit ću po ne znam koji put, ovaj način komunikacije ima svoja ograničenja. Svi mi možemo samo naslućivati kako se osjećaju oni koji pišu u ovim prozorčićima i često zbog vlastitih izazova s kojima se susrećemo u RL zaboravimo da je napisano samo djelić onog što osoba zapravo proživljava... i osudimo, odbacimo....
Znam, neki će ju pamtiti samo kao munjaru, ali Maca je bila puno puno više od toga. 
Ja sam imala tu sreću i čast da se često družim s njom i upoznam onu drugu Macu, toplu, osjećajnu, empatičnu, hrabru, sramežljivu, duhovitu, nevjerojatno inteligentnu, originalnu i uvijek svoju. Ja je mogu pamtiti samo takvu i zato sam vam ispričala cijelu priču....i onu drugu stranu koju niste mogli vidjeti. Zaslužila je. 

Ljudi, proveli smo neke godine zajedno. Bez obzira gdje ste, jesmo li u kontaktu, kako živite, bili ste i ostat ćete dio mog života... i zahvalna sam vam na tome. <3

Ajme Bitwice hvala na napisanome, zaslužila je da se zna.....Tako bistra i zanimljiva žena, a tako puno problema koje je nosila u sebi, borila se,  užasno mi je žao da nije uspjela srediti emocije, želje, htjenja, strahove prije svega...i da otišla na ovaj način...
Moja sućut obitelji i tebi...
Maco želim ti mir gdje god da jesi, da dišeš rasterećena, bez težine