o mom unuku

orion je napisao/la:

... ne pričaj bedastoće, uopće nisi zakazala.
Tako su se posložile okolnosti i gotovo.

Btw je napisao/la:

orion je napisao/la:

... ne pričaj bedastoće, uopće nisi zakazala.
Tako su se posložile okolnosti i gotovo.

hvala srećo, ali neće proći...
zajebala sam i gotovo...
otplakala, naučila lekciji, ajmo dalje...
neću vas više daviti s time...

kišna glista je napisao/la:

Btw je napisao/la:

orion je napisao/la:

... ne pričaj bedastoće, uopće nisi zakazala.
Tako su se posložile okolnosti i gotovo.

hvala srećo, ali neće proći...
zajebala sam i gotovo...
otplakala, naučila lekciji, ajmo dalje...
neću vas više daviti s time...

samo ti davi i dramatiziraj... fali toga na forumu a i ako ti je došlo takvo vrijeme u godini, ožeži... evo, ja ću prva šutit a taman mi palo na pamet nešto napisat al neću, pregrist ću jezik iako se radi o zajebanciji ( a sama znaš kako mi je teško takve stvari prešutit)

Btw je napisao/la:
ajme glisto, toliko teško mi ipak nije da te kaznim šutnjom
aj napiši, znam da će te jako mučit ako prešutiš

Btw je napisao/la:poanta svega je baš ono boldano... ponavljam iste greške, ništa se nisam naučila... a trebala sam, jer unuci su naš popravni ispit....
imala sam godinu dana vremena organizirati se da taj dan, koji je usput rečeno još i petak, budem slobodna i pomognem puhati u tih 5 svjećica...a nisam... i to je jedina istina...
znam, kad krenu u školu nisu više slatki patuljki, ali to je punih sedam godina užitka u malim slatkim patuljcima... to su i njihova najljepša sjećanja koja će ih cijeli život grijati kad ih život zašarafi...

moramo li i njima prvenstveno biti odgajatelji kao svojoj djeci?

neki dan sam rekla sinu da ga molim da ne ponovi moju grešku i neka malca nauči dobrim stvarima isključivo zato što ga voli, a ne zato što je to njegova dužnost... zbog tog osjećaja dužnosti sam nebrojeno puta propustila zagrliti svoje dijete bojeći se da ga ne razmazim i ne anuliram učinak kazne koju bi tad "odrađivao"... a onda odjednom shvatiš da su već odrasli i da se propušteni zagrljaji ne mogu nadoknaditi... trebam li ponoviti istu grešku još jednom?


zašto je to tako? zašto živimo kao da je ovo generalna proba i da poslije ovog života slijedi premijera po sistemu: ima vremena nadoknadit ćemo to? zašto mislimo da ćemo imati vremena reći i učiniti sve ono što smo danas olako propustili?
zašto smo tako poremetili vrijednosti? zašto je recimo najbliskiji prijatelj uvijek zadnji poslužen? zato što se neće uvrijediti? shvatit će nas, neće nam zamjeriti...

tako će nas valjda i djeca shvatiti i neće nam zamjeriti što ih prečesto gurnemo u drugi plan, jer bitnije je da je stan čist, da je ručak skuhan, roba oprana, sve na svom mjestu nego to da stanemo petnaestak minuta i smireno objasnimo ono što stalno nervozno ponavljamo pa dreknemo....

ovo je vrijeme kad sam jako osjetljiva (vrijeme oko sv. josipa), vrijeme dramatitziranja, katastrofiranja itd.

dromsić, zanemari "nuspojave" u postovima, jednostavno pokušaj ne ponoviti moje greške...

sara je napisao/la:he he... al ja znam utjesiti

Btw je napisao/la:

dromsin je napisao/la:žal mi je kaj ti to tak proživljavaš, opterečuješ se i analiziraš, a kad je bilo vlastito djete u pitanju, bilo je normalno da imaš posla i da ne pustiš sve zbog njega. Sad bi ja napisala jednu analizu sebe i svojih emocija, svoje jebene naravi a sve me strah ko će me i dali će razumjeti.
Ponavljam iste greške u odnosu sa malim unukom kao i kod svoje djece.
Iako sam sad recimo malo blaža i smirienija, opet nisam toliko koliko mislim da bi trebalo u odnosu na malu djecu, male patuljke koji su sad tako slatki a to stanje će potrajati do škole i čao.
Ponavljam beskrajno puta istu stvar al ne čuje i onda dreknem na njega. Primjetila sam da mi je 24 sata mjera strpljenja a nakon toga se vračam u stari oblik stroge mame. Nemrem si pomoći. Tam kod one bake mu svi idu niz dlaku a ja baba roga.

poanta svega je baš ono boldano... ponavljam iste greške, ništa se nisam naučila... a trebala sam, jer unuci su naš popravni ispit....
imala sam godinu dana vremena organizirati se da taj dan, koji je usput rečeno još i petak, budem slobodna i pomognem puhati u tih 5 svjećica...a nisam... i to je jedina istina...
znam, kad krenu u školu nisu više slatki patuljki, ali to je punih sedam godina užitka u malim slatkim patuljcima... to su i njihova najljepša sjećanja koja će ih cijeli život grijati kad ih život zašarafi...

moramo li i njima prvenstveno biti odgajatelji kao svojoj djeci?

neki dan sam rekla sinu da ga molim da ne ponovi moju grešku i neka malca nauči dobrim stvarima isključivo zato što ga voli, a ne zato što je to njegova dužnost... zbog tog osjećaja dužnosti sam nebrojeno puta propustila zagrliti svoje dijete bojeći se da ga ne razmazim i ne anuliram učinak kazne koju bi tad "odrađivao"... a onda odjednom shvatiš da su već odrasli i da se propušteni zagrljaji ne mogu nadoknaditi... trebam li ponoviti istu grešku još jednom?


zašto je to tako? zašto živimo kao da je ovo generalna proba i da poslije ovog života slijedi premijera po sistemu: ima vremena nadoknadit ćemo to? zašto mislimo da ćemo imati vremena reći i učiniti sve ono što smo danas olako propustili?
zašto smo tako poremetili vrijednosti? zašto je recimo najbliskiji prijatelj uvijek zadnji poslužen? zato što se neće uvrijediti? shvatit će nas, neće nam zamjeriti...

tako će nas valjda i djeca shvatiti i neće nam zamjeriti što ih prečesto gurnemo u drugi plan, jer bitnije je da je stan čist, da je ručak skuhan, roba oprana, sve na svom mjestu nego to da stanemo petnaestak minuta i smireno objasnimo ono što stalno nervozno ponavljamo pa dreknemo....

ovo je vrijeme kad sam jako osjetljiva (vrijeme oko sv. josipa), vrijeme dramatitziranja, katastrofiranja itd.

dromsić, zanemari "nuspojave" u postovima, jednostavno pokušaj ne ponoviti moje greške...

dromsin je napisao/la:
Danas su malog babe iz onog klana vodile frizeru na šišanje. Veli snajka da je urlao cijelo vrijeme.
Kao prvo nikad mi nije bilo jasno da netko ide frizeru na drugi kraj grada, aj da te sredi besplatno ok, to je znatna ušteda al vozit se frizeru vuru vremena, po meni nepotrebno, I tak su se vozile tam pa onda frizirale i farbale a to traje i traje i normalno da je djete bilo nervozno i ja bi popizdila da sam u frizeraju 2 sata. Nisam niš komentirala, al vama kažem da bi mali bil sasvim drukči da je otišel sa dedom frizeru za dečke. Al to nebi bilo in i fensi, nabijem ih umišljene kokoši.

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:
Danas su malog babe iz onog klana vodile frizeru na šišanje. Veli snajka da je urlao cijelo vrijeme.
Kao prvo nikad mi nije bilo jasno da netko ide frizeru na drugi kraj grada, aj da te sredi besplatno ok, to je znatna ušteda al vozit se frizeru vuru vremena, po meni nepotrebno, I tak su se vozile tam pa onda frizirale i farbale a to traje i traje i normalno da je djete bilo nervozno i ja bi popizdila da sam u frizeraju 2 sata. Nisam niš komentirala, al vama kažem da bi mali bil sasvim drukči da je otišel sa dedom frizeru za dečke. Al to nebi bilo in i fensi, nabijem ih umišljene kokoši.

tako nastaju mali hipici



meni je baš dobro kad se ljudi odluče imati dugu kosu, bez razlike na spol

Lena je napisao/la:gdje si cvjetka dromsin? evo jutarnji pozdrav samo za tebe da te dočeka

taja je napisao/la:

Lena je napisao/la:gdje si cvjetka dromsin? evo jutarnji pozdrav samo za tebe da te dočeka

Stvarno je prasica
Ni slike ni tona

Btw je napisao/la:

taja je napisao/la:

Lena je napisao/la:gdje si cvjetka dromsin? evo jutarnji pozdrav samo za tebe da te dočeka

Stvarno je prasica
Ni slike ni tona

dočepala se kyja mrkvice, a nama će uvalit spiku da je čuvala unuka

taja je napisao/la:

Btw je napisao/la:

taja je napisao/la:

Lena je napisao/la:gdje si cvjetka dromsin? evo jutarnji pozdrav samo za tebe da te dočeka

Stvarno je prasica
Ni slike ni tona

dočepala se kyja mrkvice, a nama će uvalit spiku da je čuvala unuka

oće ona uvalit, oće...
Ma ni pročitati nas..cccc

dromsin je napisao/la:Malac narasao već može dotaknuti kvaku na vratima. Kod drugr bake je jučer otvoril ulazna vrata i bris, lovili su ga po stubištu.
U četvrtak na petak je prespaval kod mene. Ujutro ga ostavim u krevetu sa čokolinom u flašici ( rjeđe ga napravim da može dudati) i stricem da ga pazi. Striko lego kraj njega i gledaju crtiće.
Priča mi stric kad sam se vratila, zamisli kaj mi je napravil, moral sam u wc, mali mirno leži, duda i gleda crtić. Ćujem iz kupaone da stolac u kuhinji struže po pločicama. Zovem ga Ian, Ian ,on se ne javlja. Viknem mu nemoj gurat stolac i fakat prestalo struganje. Tišina al ono opasna. Niš idem videt da ne radi kakvo sranje, kad imam kaj videti. Mali si dogural stolicu do kuhinjskog elementa i pokušava dohvatiti flašicu kiselih krastavaca . Zadnji čas sam došel. Rekoh sav je na strica .
Fala Bogu kaj idem raditi, to je ipak lakše neg njega čuvati.

dromsin je napisao/la:
Fala Bogu kaj idem raditi, to je ipak lakše neg njega čuvati.

taja je napisao/la:hahaha
evo Dromsice kako čuva unuka