Kultura srca

Vel'ka Maca je napisao/la:Nisam sigurna da bi se bas slozila s tobom. Mislim da starost moze biti romanticna ali da u biti starost nije lijepa.... i stalno se svadjam s prijateljicom koja zeli sto duze zivjeti, 100 po mogucnosti, jer se vodi onom - zivot je zivot. Ja ne mislim tako. Vitalnih 80 potpisujem odmah, ali ni dana duze. O meni se nece imati tko brinuti i nekakve pelene, kreveti, staracki domovi, to mi uopce ne djeluje privlacno. Isto tako, bol i patnju, staracku, ne smatram uopce romanticnom i potrebnom. Stoga ako se covjeku mogu prikratiti muke, glasam za eutanaziju.
u biti, lagano me pocinje biti strah starosti. Prvenstveno roditeljske, pa tek onda moje.

Yehudi je napisao/la:Ovaj klip di nabraja kandidate za ubiti je duplo duži  :zuboA

prtz:))) je napisao/la:

metilda je napisao/la:planovi za novu godinu: nazvati Vugrovec i raspitati se za djecu koju sam željela usvojiti... put do pakla popločan je dobrim namjerama...
Bitwica misli da je to lako, ali meni nije lako.. trebam se pripremiti za razgovor... trebam skupiti snage.. a imam i strah od telefonskih razgovora.. 

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:planovi za novu godinu: nazvati Vugrovec i raspitati se za djecu koju sam željela usvojiti... put do pakla popločan je dobrim namjerama...
Bitwica misli da je to lako, ali meni nije lako.. trebam se pripremiti za razgovor... trebam skupiti snage.. a imam i strah od telefonskih razgovora.. 

ako ti je lakše u četiri oka dođi poslije ng kod mene pa ćemo otići zajedno...
teško je dok ne digneš slušalicu, a onda ide... kreni od toga da ne zoveš kako bi se ispričala, nego da saznaš što je s onima do kojih ti je još uvijek stalo...

metilda je napisao/la:planovi za novu godinu: nazvati Vugrovec i raspitati se za djecu koju sam željela usvojiti... put do pakla popločan je dobrim namjerama...
Bitwica misli da je to lako, ali meni nije lako.. trebam se pripremiti za razgovor... trebam skupiti snage.. a imam i strah od telefonskih razgovora.. 

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:planovi za novu godinu: nazvati Vugrovec i raspitati se za djecu koju sam željela usvojiti... put do pakla popločan je dobrim namjerama...
Bitwica misli da je to lako, ali meni nije lako.. trebam se pripremiti za razgovor... trebam skupiti snage.. a imam i strah od telefonskih razgovora.. 

ako ti je lakše u četiri oka dođi poslije ng kod mene pa ćemo otići zajedno...
teško je dok ne digneš slušalicu, a onda ide... kreni od toga da ne zoveš kako bi se ispričala, nego da saznaš što je s onima do kojih ti je još uvijek stalo...

dogovorimo se na pp, svakako ću obaviti razgovor... to sam si postavila kao novogodišnji imperativ... 

Vel'ka Maca je napisao/la:Nisam sigurna da bi se bas slozila s tobom. Mislim da starost moze biti romanticna ali da u biti starost nije lijepa.... i stalno se svadjam s prijateljicom koja zeli sto duze zivjeti, 100 po mogucnosti, jer se vodi onom - zivot je zivot. Ja ne mislim tako. Vitalnih 80 potpisujem odmah, ali ni dana duze. O meni se nece imati tko brinuti i nekakve pelene, kreveti, staracki domovi, to mi uopce ne djeluje privlacno. Isto tako, bol i patnju, staracku, ne smatram uopce romanticnom i potrebnom. Stoga ako se covjeku mogu prikratiti muke, glasam za eutanaziju.
u biti, lagano me pocinje biti strah starosti. Prvenstveno roditeljske, pa tek onda moje.

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:planovi za novu godinu: nazvati Vugrovec i raspitati se za djecu koju sam željela usvojiti... put do pakla popločan je dobrim namjerama...
Bitwica misli da je to lako, ali meni nije lako.. trebam se pripremiti za razgovor... trebam skupiti snage.. a imam i strah od telefonskih razgovora.. 

ako ti je lakše u četiri oka dođi poslije ng kod mene pa ćemo otići zajedno...
teško je dok ne digneš slušalicu, a onda ide... kreni od toga da ne zoveš kako bi se ispričala, nego da saznaš što je s onima do kojih ti je još uvijek stalo...

dogovorimo se na pp, svakako ću obaviti razgovor... to sam si postavila kao novogodišnji imperativ... 

ej, najgora je tišina, tad se vrte pogrešni filmovi... čak i najlošija komunikacija je bolja od tišine, barem znaš na čemu si... možeš ti to 

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Nisam sigurna da bi se bas slozila s tobom. Mislim da starost moze biti romanticna ali da u biti starost nije lijepa.... i stalno se svadjam s prijateljicom koja zeli sto duze zivjeti, 100 po mogucnosti, jer se vodi onom - zivot je zivot. Ja ne mislim tako. Vitalnih 80 potpisujem odmah, ali ni dana duze. O meni se nece imati tko brinuti i nekakve pelene, kreveti, staracki domovi, to mi uopce ne djeluje privlacno. Isto tako, bol i patnju, staracku, ne smatram uopce romanticnom i potrebnom. Stoga ako se covjeku mogu prikratiti muke, glasam za eutanaziju.
u biti, lagano me pocinje biti strah starosti. Prvenstveno roditeljske, pa tek onda moje.

starost moze biti lijepa samo gerijatofilima . Te neke romantike ala Audrie Hepburn, kucice na jezeru i slicno mos vidjet samo u holivudskim ljigama a i onda je to daleko od romantike, da ga jebes.
Kakva jebena romantika kad na ocigled vidis da sve manje mozes a sve vise ne mozes, da postajes sve gadniji, nefunkcionalniji i beskorisniji. Kad sretnes zene koje su bile ljepotice a sad su vec poprilicno ruinirane. Kad nekadasnje prijatelje ne prepoznajes jer su celavi, debeli i deformirani i kad skuzis da je puno vise iza tebe nego li ispred tebe a i ono iza tebe je munjevito proslo. Kakva jebena ljepota i romantika moze bit u saznanju da ti relativno skoro slijedi trajni boravak dva metra pod ledinom i vjecito nistavilo a sad si osoba sa mislima, mastom, emocijama, iskustvima, duhom...
Nema vece besmislice od starenja a i zivljenja da bi umro...

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:
ako ti je lakše u četiri oka dođi poslije ng kod mene pa ćemo otići zajedno...
teško je dok ne digneš slušalicu, a onda ide... kreni od toga da ne zoveš kako bi se ispričala, nego da saznaš što je s onima do kojih ti je još uvijek stalo...

dogovorimo se na pp, svakako ću obaviti razgovor... to sam si postavila kao novogodišnji imperativ... 

ej, najgora je tišina, tad se vrte pogrešni filmovi... čak i najlošija komunikacija je bolja od tišine, barem znaš na čemu si... možeš ti to 

jeeee....  nazvala sam, uspjela sam.. teta koja je vodila kuću otišla je u mirovinu, nova teta zna samo da su otišli iz doma, da se nisu nitko udali i oženili, nema njihov broj telefona ali mi je rekla da nazovem popodne, možda netko od ostalog osoblja bude znao nešto više.. Bitwice hvala ti na pomoći... 

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Nisam sigurna da bi se bas slozila s tobom. Mislim da starost moze biti romanticna ali da u biti starost nije lijepa.... i stalno se svadjam s prijateljicom koja zeli sto duze zivjeti, 100 po mogucnosti, jer se vodi onom - zivot je zivot. Ja ne mislim tako. Vitalnih 80 potpisujem odmah, ali ni dana duze. O meni se nece imati tko brinuti i nekakve pelene, kreveti, staracki domovi, to mi uopce ne djeluje privlacno. Isto tako, bol i patnju, staracku, ne smatram uopce romanticnom i potrebnom. Stoga ako se covjeku mogu prikratiti muke, glasam za eutanaziju.
u biti, lagano me pocinje biti strah starosti. Prvenstveno roditeljske, pa tek onda moje.

starost moze biti lijepa samo gerijatofilima . Te neke romantike ala Audrie Hepburn, kucice na jezeru i slicno mos vidjet samo u holivudskim ljigama a i onda je to daleko od romantike, da ga jebes.
Kakva jebena romantika kad na ocigled vidis da sve manje mozes a sve vise ne mozes, da postajes sve gadniji, nefunkcionalniji i beskorisniji. Kad sretnes zene koje su bile ljepotice a sad su vec poprilicno ruinirane. Kad nekadasnje prijatelje ne prepoznajes jer su celavi, debeli i deformirani i kad skuzis da je puno vise iza tebe nego li ispred tebe a i ono iza tebe je munjevito proslo. Kakva jebena ljepota i romantika moze bit u saznanju da ti relativno skoro slijedi trajni boravak dva metra pod ledinom i vjecito nistavilo a sad si osoba sa mislima, mastom, emocijama, iskustvima, duhom...
Nema vece besmislice od starenja a i zivljenja da bi umro...

metilda je napisao/la:

     pa ja sam već starica, znači da je moje postojanje besmisleno  

btw je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Nisam sigurna da bi se bas slozila s tobom. Mislim da starost moze biti romanticna ali da u biti starost nije lijepa.... i stalno se svadjam s prijateljicom koja zeli sto duze zivjeti, 100 po mogucnosti, jer se vodi onom - zivot je zivot. Ja ne mislim tako. Vitalnih 80 potpisujem odmah, ali ni dana duze. O meni se nece imati tko brinuti i nekakve pelene, kreveti, staracki domovi, to mi uopce ne djeluje privlacno. Isto tako, bol i patnju, staracku, ne smatram uopce romanticnom i potrebnom. Stoga ako se covjeku mogu prikratiti muke, glasam za eutanaziju.
u biti, lagano me pocinje biti strah starosti. Prvenstveno roditeljske, pa tek onda moje.

starost moze biti lijepa samo gerijatofilima . Te neke romantike ala Audrie Hepburn, kucice na jezeru i slicno mos vidjet samo u holivudskim ljigama a i onda je to daleko od romantike, da ga jebes.
Kakva jebena romantika kad na ocigled vidis da sve manje mozes a sve vise ne mozes, da postajes sve gadniji, nefunkcionalniji i beskorisniji. Kad sretnes zene koje su bile ljepotice a sad su vec poprilicno ruinirane. Kad nekadasnje prijatelje ne prepoznajes jer su celavi, debeli i deformirani i kad skuzis da je puno vise iza tebe nego li ispred tebe a i ono iza tebe je munjevito proslo. Kakva jebena ljepota i romantika moze bit u saznanju da ti relativno skoro slijedi trajni boravak dva metra pod ledinom i vjecito nistavilo a sad si osoba sa mislima, mastom, emocijama, iskustvima, duhom...
Nema vece besmislice od starenja a i zivljenja da bi umro...

kad ostariš kao nemaš misli emocija i mašte?
ne kužim taj strah od starenja... tijelo stari, ali ne znači da mora ostariti duh... zapravo, neki su stari i sjebani iznutra dok još izgledaju super i sad potpisujem staro tijelo i svjež duh, a ne obrnuto... 
nije ugodno, ali je prirodno i normalno ostariti i izgubiti snagu i zdravlje... normalno je i ne radovati se tome, ali nije normalno bojati se nečeg tako prirodnog i neizbježnog...
mene je strah bolesti koja bi me dovela u položaj da netko mora brinuti o meni, a ne upale zglobova, smežurane kože i pogrbljenosti... a i taj moj strah nije normalan... ne znam primiti tuđu pomoć, stalno se oslanjam na sebe i vrlo lako bi mi se moglo dogoditi upravo ono čega se grozim... naravno, ako se ne naučim primiti pomoć dok sam zdrava pa "odradim" na vrijeme taj strah ...

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:
ako ti je lakše u četiri oka dođi poslije ng kod mene pa ćemo otići zajedno...
teško je dok ne digneš slušalicu, a onda ide... kreni od toga da ne zoveš kako bi se ispričala, nego da saznaš što je s onima do kojih ti je još uvijek stalo...

dogovorimo se na pp, svakako ću obaviti razgovor... to sam si postavila kao novogodišnji imperativ... 

ej, najgora je tišina, tad se vrte pogrešni filmovi... čak i najlošija komunikacija je bolja od tišine, barem znaš na čemu si... možeš ti to 

jeeee....  nazvala sam, uspjela sam.. teta koja je vodila kuću otišla je u mirovinu, nova teta zna samo da su otišli iz doma, da se nisu nitko udali i oženili, nema njihov broj telefona ali mi je rekla da nazovem popodne, možda netko od ostalog osoblja bude znao nešto više.. Bitwice hvala ti na pomoći... 

Vel'ka Maca je napisao/la:

btw je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Nisam sigurna da bi se bas slozila s tobom. Mislim da starost moze biti romanticna ali da u biti starost nije lijepa.... i stalno se svadjam s prijateljicom koja zeli sto duze zivjeti, 100 po mogucnosti, jer se vodi onom - zivot je zivot. Ja ne mislim tako. Vitalnih 80 potpisujem odmah, ali ni dana duze. O meni se nece imati tko brinuti i nekakve pelene, kreveti, staracki domovi, to mi uopce ne djeluje privlacno. Isto tako, bol i patnju, staracku, ne smatram uopce romanticnom i potrebnom. Stoga ako se covjeku mogu prikratiti muke, glasam za eutanaziju.
u biti, lagano me pocinje biti strah starosti. Prvenstveno roditeljske, pa tek onda moje.

starost moze biti lijepa samo gerijatofilima . Te neke romantike ala Audrie Hepburn, kucice na jezeru i slicno mos vidjet samo u holivudskim ljigama a i onda je to daleko od romantike, da ga jebes.
Kakva jebena romantika kad na ocigled vidis da sve manje mozes a sve vise ne mozes, da postajes sve gadniji, nefunkcionalniji i beskorisniji. Kad sretnes zene koje su bile ljepotice a sad su vec poprilicno ruinirane. Kad nekadasnje prijatelje ne prepoznajes jer su celavi, debeli i deformirani i kad skuzis da je puno vise iza tebe nego li ispred tebe a i ono iza tebe je munjevito proslo. Kakva jebena ljepota i romantika moze bit u saznanju da ti relativno skoro slijedi trajni boravak dva metra pod ledinom i vjecito nistavilo a sad si osoba sa mislima, mastom, emocijama, iskustvima, duhom...
Nema vece besmislice od starenja a i zivljenja da bi umro...

kad ostariš kao nemaš misli emocija i mašte?
ne kužim taj strah od starenja... tijelo stari, ali ne znači da mora ostariti duh... zapravo, neki su stari i sjebani iznutra dok još izgledaju super i sad potpisujem staro tijelo i svjež duh, a ne obrnuto... 
nije ugodno, ali je prirodno i normalno ostariti i izgubiti snagu i zdravlje... normalno je i ne radovati se tome, ali nije normalno bojati se nečeg tako prirodnog i neizbježnog...
mene je strah bolesti koja bi me dovela u položaj da netko mora brinuti o meni, a ne upale zglobova, smežurane kože i pogrbljenosti... a i taj moj strah nije normalan... ne znam primiti tuđu pomoć, stalno se oslanjam na sebe i vrlo lako bi mi se moglo dogoditi upravo ono čega se grozim... naravno, ako se ne naučim primiti pomoć dok sam zdrava pa "odradim" na vrijeme taj strah ...

pa toga me jedino I strah - bolesti I nemoći... jebe mi se za fizičke manifestacije... to me uopće ne zarezuje... nemoć, bolest - to je problem.

btw je napisao/la:
kad ostariš kao nemaš misli emocija i mašte?
ne kužim taj strah od starenja... tijelo stari, ali ne znači da mora ostariti duh... zapravo, neki su stari i sjebani iznutra dok još izgledaju super i sad potpisujem staro tijelo i svjež duh, a ne obrnuto... 
nije ugodno, ali je prirodno i normalno ostariti i izgubiti snagu i zdravlje... normalno je i ne radovati se tome, ali nije normalno bojati se nečeg tako prirodnog i neizbježnog...
mene je strah bolesti koja bi me dovela u položaj da netko mora brinuti o meni, a ne upale zglobova, smežurane kože i pogrbljenosti... a i taj moj strah nije normalan... ne znam primiti tuđu pomoć, stalno se oslanjam na sebe i vrlo lako bi mi se moglo dogoditi upravo ono čega se grozim... naravno, ako se ne naučim primiti pomoć dok sam zdrava pa "odradim" na vrijeme taj strah ...

btw je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

btw je napisao/la:

pizda je napisao/la:

starost moze biti lijepa samo gerijatofilima . Te neke romantike ala Audrie Hepburn, kucice na jezeru i slicno mos vidjet samo u holivudskim ljigama a i onda je to daleko od romantike, da ga jebes.
Kakva jebena romantika kad na ocigled vidis da sve manje mozes a sve vise ne mozes, da postajes sve gadniji, nefunkcionalniji i beskorisniji. Kad sretnes zene koje su bile ljepotice a sad su vec poprilicno ruinirane. Kad nekadasnje prijatelje ne prepoznajes jer su celavi, debeli i deformirani i kad skuzis da je puno vise iza tebe nego li ispred tebe a i ono iza tebe je munjevito proslo. Kakva jebena ljepota i romantika moze bit u saznanju da ti relativno skoro slijedi trajni boravak dva metra pod ledinom i vjecito nistavilo a sad si osoba sa mislima, mastom, emocijama, iskustvima, duhom...
Nema vece besmislice od starenja a i zivljenja da bi umro...

kad ostariš kao nemaš misli emocija i mašte?
ne kužim taj strah od starenja... tijelo stari, ali ne znači da mora ostariti duh... zapravo, neki su stari i sjebani iznutra dok još izgledaju super i sad potpisujem staro tijelo i svjež duh, a ne obrnuto... 
nije ugodno, ali je prirodno i normalno ostariti i izgubiti snagu i zdravlje... normalno je i ne radovati se tome, ali nije normalno bojati se nečeg tako prirodnog i neizbježnog...
mene je strah bolesti koja bi me dovela u položaj da netko mora brinuti o meni, a ne upale zglobova, smežurane kože i pogrbljenosti... a i taj moj strah nije normalan... ne znam primiti tuđu pomoć, stalno se oslanjam na sebe i vrlo lako bi mi se moglo dogoditi upravo ono čega se grozim... naravno, ako se ne naučim primiti pomoć dok sam zdrava pa "odradim" na vrijeme taj strah ...

pa toga me jedino I strah - bolesti I nemoći... jebe mi se za fizičke manifestacije... to me uopće ne zarezuje... nemoć, bolest - to je problem.

aha, imamo isti problem, ne diraj mi moju neovisnooosttt 
uzmi sve od pere i nauči se reći hvala... odradi dok je vrijeme... 
aj sad ti meni daj savjet kako da se ja riješim svog problema, ja nemam peru 

Vel'ka Maca je napisao/la:


nema savjeta, viš da ne znam ni kako svoj "problem" riješit, čak ni uz pera allmightyja...

Vel'ka Maca je napisao/la:

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:

dogovorimo se na pp, svakako ću obaviti razgovor... to sam si postavila kao novogodišnji imperativ... 

ej, najgora je tišina, tad se vrte pogrešni filmovi... čak i najlošija komunikacija je bolja od tišine, barem znaš na čemu si... možeš ti to 

jeeee....  nazvala sam, uspjela sam.. teta koja je vodila kuću otišla je u mirovinu, nova teta zna samo da su otišli iz doma, da se nisu nitko udali i oženili, nema njihov broj telefona ali mi je rekla da nazovem popodne, možda netko od ostalog osoblja bude znao nešto više.. Bitwice hvala ti na pomoći... 

pa kolko su stari klinci/ljudi?

metilda je napisao/la:

 stavit ću jednu svoju fotku iz 47. godine kad sam se još osjećala mladom.. mislim ne iz 1947. nego iz moje četrdesetsedme