Danas sam se sjetila plave :)

Nedavno, čitajući knjigu Poricanje smrti, pomalo sam ostala zatečena. Za mene je to bila konačno destilacija ljudskog iskustva koja je zvučala istinito. Na nekom nivou svi posjedujemo paralizirajući strah od smrti, prolaznosti, prolaznosti vremena, posjedujemo onog malog crva u srži. I čini mi se kao da je to razlog zbog čega se naši najveći zanosi i užici osjećaju pomalo tužnima, jer duboko u sebi znamo: sve prolazi. Osjećaj nostalgije za sadašnjošću, reklo bi se. Držimo se, pokušavamo se usidriti u sadašnjost, fotografiramo kako bismo ovjekovječili. Netko je rekao kako o svojoj budućnosti razmišljamo kao o očekivanim uspomenama.  Rekao je također, parafraziram, kako dijelovi zavjesa i ono što nije viđeno, proždire oči. Zašto je to tako? Što bi nama poslužilo za memorijalizaciju uspomena, posebnih trenutaka? Kako vi grabite trenutke u memoriju? Mirisima? Kolekcijom stvarčica posloženih po policama?
Meni je negdje u tu svrhu najdraža fotografija. Onako odvojenu, naglo uokvirenu, to bih već nazvala kao sjećanje. Osobno mi je to jedan od dražih načina da se kaže, bili smo ovdje, osjećali smo nešto. I to je važno. 

koje plave? Sto se tematike tice, covjek ima neke odlike hrcka. Ili pak hrcak ima ljudske, jos se ne zna ko je prije napravit. Ko sto neki (koji mogu) stede novac za stare dane tako pohranjuju i uspomene. Novac ce trosit a uspomene obnavljat i hranit ce ih u danima kad ne mogu nesto sto su nekad mogli. Fotke su zahvalan medij putem kojeg se uspomene obnavljaju. Sto se kaze, slika vrijedi vise od tisuce rijeci. Osim pukog prisjecanja na neke osobe kojih vise nema, na neka mjesta na koja vise ne mozes ici, uz svaku se sliku vezu i emocije, osjecaji prozivljenog trenutka kojeg si ovjekovjecila. Pojavi ti se zanos kojeg si tad osjecala, hrabrost, optimizam, ambicije...
Fototeke su herbarij uspomena na neka vremena kad smo bili drukciji i mislili da mozemo sve. To je jedina korist od uspomena, da nas hrane u danima kad prestajemo stvarati nove uspomene. Zato, neka fotki...

whisperer je napisao/la:...
Meni je negdje u tu svrhu najdraža fotografija. Onako odvojenu, naglo uokvirenu, to bih već nazvala kao sjećanje. Osobno mi je to jedan od dražih načina da se kaže, bili smo ovdje, osjećali smo nešto. I to je važno. 

Sitoti? 

whisperer je napisao/la:Nedavno, čitajući knjigu Poricanje smrti, pomalo sam ostala zatečena. Za mene je to bila konačno destilacija ljudskog iskustva koja je zvučala istinito. Na nekom nivou svi posjedujemo paralizirajući strah od smrti, prolaznosti, prolaznosti vremena, posjedujemo onog malog crva u srži. I čini mi se kao da je to razlog zbog čega se naši najveći zanosi i užici osjećaju pomalo tužnima, jer duboko u sebi znamo: sve prolazi. Osjećaj nostalgije za sadašnjošću, reklo bi se. Držimo se, pokušavamo se usidriti u sadašnjost, fotografiramo kako bismo ovjekovječili. Netko je rekao kako o svojoj budućnosti razmišljamo kao o očekivanim uspomenama.  Rekao je također, parafraziram, kako dijelovi zavjesa i ono što nije viđeno, proždire oči. Zašto je to tako? Što bi nama poslužilo za memorijalizaciju uspomena, posebnih trenutaka? Kako vi grabite trenutke u memoriju? Mirisima? Kolekcijom stvarčica posloženih po policama?
Meni je negdje u tu svrhu najdraža fotografija. Onako odvojenu, naglo uokvirenu, to bih već nazvala kao sjećanje. Osobno mi je to jedan od dražih načina da se kaže, bili smo ovdje, osjećali smo nešto. I to je važno. 

Fotke su super za prizivanje ovih memorija sa povrsine... ka9 i memorabilije iako manje... mirise manje pamtim ali znaju i oni sutat... ali neke memorije mi isplivaju u nekom potpuno "blesavom" momentu i ne znam pospajaat zasto bas sad i zasto bas ta...

Mislima, mirisima, fotografijama, stvarcicama koje obicno nemaju nikakvu materijalnu vrednost, ali imaju emotivnu cuvam bitne trenutke svog/naseg zivota od zaborava.
Od kako sam postala svesna ljudi oko sebe i njihove i moje ljubavi tako sam retko „ja“. Vecinom sam „mi“.
I to je lepo tako.

Zapravo me bude strashno sram kada ponekad pomislim da cu za nesto biti uskracena, najcesce neku emociju ili paznju, pa reagujem iz ega. To je to neko moje ruzno „ja“.
A sva ostala moja „ja“ su mi mnogo lepa. Samo da se zna.

Trebace nam jos sva ta secanja u fotografijama, mirisima i bitnim stvarcicama.


Da li i vi kao i ja brisete iz glave ruzne stvari, tj. emocionalni dozivljaj takvih dogadjaja?
Neke situacije se ne mogu izbrisati, ali mnoge mogu. Je l se filtrirate na taj nacin?

Cat_ je napisao/la:

Da li i vi kao i ja brisete iz glave ruzne stvari, tj. emocionalni dozivljaj takvih dogadjaja?
Neke situacije se ne mogu izbrisati, ali mnoge mogu. Je l se filtrirate na taj nacin?

koliko znam ne, iako sam znao razmisljati postoji li vjerojatnost da sam potisnuo neke neugodne dozivljaje na nacin da ih se uopce ne sjecam...

Cat_ je napisao/la:...
Da li i vi kao i ja brisete iz glave ruzne stvari, tj. emocionalni dozivljaj takvih dogadjaja?
Neke situacije se ne mogu izbrisati, ali mnoge mogu. Je l se filtrirate na taj nacin?

Pokušavam.

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:

Da li i vi kao i ja brisete iz glave ruzne stvari, tj. emocionalni dozivljaj takvih dogadjaja?
Neke situacije se ne mogu izbrisati, ali mnoge mogu. Je l se filtrirate na taj nacin?

koliko znam ne, iako sam znao razmisljati postoji li vjerojatnost da sam potisnuo neke neugodne dozivljaje na nacin da ih se uopce ne sjecam...

Ne znam na kojem nivou svesti ili duse se dogodi ta promena, ali postoji onaj trenutak tokom kojeg se setimo nekog ruznog dogadjaja i shvatimo da je racionalno secanje jos uvek tu, ali negatvnih emocija vise nema. Ne samo da ih nema, vec se zbog toga osecamo sretno, kao neki mali pobednici u borbi sa nekadasnjim bolom.

Ne znam koliko sami i svesno vrsimo tu „filtraciju“ time sto odbijamo da razmisljamo o necemu sto je bilo?! Ili je to sasvim „obicna“ regeneracija duse?! Odbrambeni sistemi, koji postoje u svima nama? Ili vreme samo cini svoje?

Danas sam naisla na saobracajni znak:“Od ponedeljka do petka je parkiranje dozvoljeno u periodu od 7 do 19 casova. Vikendom citav dan“. Veciti podsetnik na moju Danijelu. I tako ce ostati zauvek. Jedno mnogo lepo secanje.

Idem sad na fotosesh za pasosh.

Cat_ je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:
...

Danas sam naisla na saobracajni znak:“Od ponedeljka do petka je parkiranje dozvoljeno u periodu od 7 do 19 casova. Vikendom citav dan“. Veciti podsetnik na moju Danijelu. I tako ce ostati zauvek. Jedno mnogo lepo secanje.
...

Čudno. 
Danas sam skidal plastnične folije s novih zvučnika, pa sam se setil svoje doktorice.
Uvijek se je setim kad skidam plastične zaštitne folije. 

besposlenpop je napisao/la:
Čudno. 
Danas sam skidal plastnične folije s novih zvučnika, pa sam se setil svoje doktorice.
Uvijek se je setim kad skidam plastične zaštitne folije. 

Samo ti mene zezaj...

Od ranog detinjstva je nosila naocare i sociva, prosle godine joj se dioptrija neobjasnjivo sa -6 u par meseci povecala na -9,5. Vise joj niti jedna sociva nisu odgovarala, svakodnevne glavobolje i strah da ce oslepiti.
U novembru je otisla na lasersku operaciju ociju. Bezbolna je, ali fizicki naporna. Za svako oko trebas sedeti mirno sat vremena bez pomeranja pogleda sa zelene tacke. Sve sto dobijes kao pomoc su loptice koje rukama mozes gnjeciti.
To vece smo izasle prvi put nakon njene tronedeljne izolacije nakon operacije i prvi put je svojim ocima videla tekst ispod saobracajnog znaka. Pocela je citati naglas i plakati od srece.
I tako smo stajale zagrljene ispod znaka i plakale.

Cat_ je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:
Čudno. 
Danas sam skidal plastnične folije s novih zvučnika, pa sam se setil svoje doktorice.
Uvijek se je setim kad skidam plastične zaštitne folije. 

Samo ti mene zezaj...

Od ranog detinjstva je nosila naocare i sociva, prosle godine joj se dioptrija neobjasnjivo sa -6 u par meseci povecala na -9,5. Vise joj niti jedna sociva nisu odgovarala, svakodnevne glavobolje i strah da ce oslepiti.
U novembru je otisla na lasersku operaciju ociju. Bezbolna je, ali fizicki naporna. Za svako oko trebas sedeti mirno sat vremena bez pomeranja pogleda sa zelene tacke. Sve sto dobijes kao pomoc su loptice koje rukama mozes gnjeciti.
To vece smo izasle prvi put nakon njene tronedeljne izolacije nakon operacije i prvi put je svojim ocima videla tekst ispod saobracajnog znaka. Pocela je citati naglas i plakati od srece.
I tako smo stajale zagrljene ispod znaka i plakale.

Ijaooooo, sto ste ti i te tvoje nezn3, za popizdit... ove moje koje su progledavale nakon tih slj3pila nisu bile tako dosadno nezne.... stva4no se u zadnje vrem3 pitam po kojem kljucu i zasto je tu ostala celjad koja je ostala... gdje su likovi forumski koji su bili zabavni.... zasto ove secer leme... zbog pizde? Sta mu stvarno taka energija?!?!?!???

Cat_ je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:
Čudno. 
Danas sam skidal plastnične folije s novih zvučnika, pa sam se setil svoje doktorice.
Uvijek se je setim kad skidam plastične zaštitne folije. 

Samo ti mene zezaj...

Od ranog detinjstva je nosila naocare i sociva, prosle godine joj se dioptrija neobjasnjivo sa -6 u par meseci povecala na -9,5. Vise joj niti jedna sociva nisu odgovarala, svakodnevne glavobolje i strah da ce oslepiti.
U novembru je otisla na lasersku operaciju ociju. Bezbolna je, ali fizicki naporna. Za svako oko trebas sedeti mirno sat vremena bez pomeranja pogleda sa zelene tacke. Sve sto dobijes kao pomoc su loptice koje rukama mozes gnjeciti.
To vece smo izasle prvi put nakon njene tronedeljne izolacije nakon operacije i prvi put je svojim ocima videla tekst ispod saobracajnog znaka. Pocela je citati naglas i plakati od srece.
I tako smo stajale zagrljene ispod znaka i plakale.

neko neupucen mora da se silno cudio vasoj sreci zbog besplatnog parkiranja vikendom...

Cat_ je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:
Čudno. 
Danas sam skidal plastnične folije s novih zvučnika, pa sam se setil svoje doktorice.
Uvijek se je setim kad skidam plastične zaštitne folije. 

Samo ti mene zezaj...

Od ranog detinjstva je nosila naocare i sociva, prosle godine joj se dioptrija neobjasnjivo sa -6 u par meseci povecala na -9,5. Vise joj niti jedna sociva nisu odgovarala, svakodnevne glavobolje i strah da ce oslepiti.
U novembru je otisla na lasersku operaciju ociju. Bezbolna je, ali fizicki naporna. Za svako oko trebas sedeti mirno sat vremena bez pomeranja pogleda sa zelene tacke. Sve sto dobijes kao pomoc su loptice koje rukama mozes gnjeciti.
To vece smo izasle prvi put nakon njene tronedeljne izolacije nakon operacije i prvi put je svojim ocima videla tekst ispod saobracajnog znaka. Pocela je citati naglas i plakati od srece.
I tako smo stajale zagrljene ispod znaka i plakale.

Ama ne zezam, čista istina.
Jednom mise pofalila novim mobitelom, i dok je otišla skuhat kavu, ja vidim dajoj je na mobitelu ostala zaštitna folija (sa svim onim oznakama, upozorenjima, simbolima, crtama ...).
Ja skinuo tu foliju i velim joj to kad je došla s kavom, a ona se skoro rasplakala, da štasamjoj to skidao, daje ona to namjerno ostavila dase ne ošteti ... i da ona na svemu novom ostavlja te folije dase ne ošteti ... 
Eto tako, pame folije uvijek podsjete nanju.  

Pope...
A samo si zelio pomoci i napravio problem.
Vise nista ne diraj sto nije tvoje!

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:
Čudno. 
Danas sam skidal plastnične folije s novih zvučnika, pa sam se setil svoje doktorice.
Uvijek se je setim kad skidam plastične zaštitne folije. 

Samo ti mene zezaj...

Od ranog detinjstva je nosila naocare i sociva, prosle godine joj se dioptrija neobjasnjivo sa -6 u par meseci povecala na -9,5. Vise joj niti jedna sociva nisu odgovarala, svakodnevne glavobolje i strah da ce oslepiti.
U novembru je otisla na lasersku operaciju ociju. Bezbolna je, ali fizicki naporna. Za svako oko trebas sedeti mirno sat vremena bez pomeranja pogleda sa zelene tacke. Sve sto dobijes kao pomoc su loptice koje rukama mozes gnjeciti.
To vece smo izasle prvi put nakon njene tronedeljne izolacije nakon operacije i prvi put je svojim ocima videla tekst ispod saobracajnog znaka. Pocela je citati naglas i plakati od srece.
I tako smo stajale zagrljene ispod znaka i plakale.

neko neupucen mora da se silno cudio vasoj sreci zbog besplatnog parkiranja vikendom...

U nekim delovima Beca slobodno mesto za parkiranje i jeste razlog za suze radosnice.

E nije vel'ka maca je napisao/la:


Ijaooooo, sto ste ti i te tvoje nezn3, za popizdit... ove moje koje su progledavale nakon tih slj3pila nisu bile tako dosadno nezne.... stva4no se u zadnje vrem3 pitam po kojem kljucu i zasto je tu ostala celjad koja je ostala... gdje su likovi forumski koji su bili zabavni.... zasto ove secer leme... zbog pizde? Sta mu stvarno taka energija?!?!?!???

Nece, Maco, zbog tebe da dolaze. Na poslednjom sastanku su mi bas rekli:“Necemo Maci iz inata! Nek se zabavlja sama!“

Cat_ je napisao/la:Pope...
A samo si zelio pomoci i napravio problem.
Vise nista ne diraj sto nije tvoje!

Ne gulim više tuđe folije. 

besposlenpop je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:Pope...
A samo si zelio pomoci i napravio problem.
Vise nista ne diraj sto nije tvoje!

Ne gulim više tuđe folije. 

Ja je zamisljam kako sedi na kaucu jos uvijenom u foliju, a ono sve skripi i suska...

Odoh, Pope.

Cat_ je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:Pope...
A samo si zelio pomoci i napravio problem.
Vise nista ne diraj sto nije tvoje!

Ne gulim više tuđe folije. 

Ja je zamisljam kako sedi na kaucu jos uvijenom u foliju, a ono sve skripi i suska...

I ja. A preko folije neki isheklani tabletic ili jastucic. 

Cat_ je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:Pope...
A samo si zelio pomoci i napravio problem.
Vise nista ne diraj sto nije tvoje!

Ne gulim više tuđe folije. 

Ja je zamisljam kako sedi na kaucu jos uvijenom u foliju, a ono sve skripi i suska...

Odoh, Pope.

stara od jednog mog frenda bi kupila novi namjestaj za dnevnu sobu i cijelo vrijeme je bio u onim debelim najlonima. Namjestaj bi ostario a tkanina ispod glanc nova ... Totalno ludilo jebate...

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:Pope...
A samo si zelio pomoci i napravio problem.
Vise nista ne diraj sto nije tvoje!

Ne gulim više tuđe folije. 

Ja je zamisljam kako sedi na kaucu jos uvijenom u foliju, a ono sve skripi i suska...

Odoh, Pope.

stara od jednog mog frenda bi kupila novi namjestaj za dnevnu sobu i cijelo vrijeme je bio u onim debelim najlonima. Namjestaj bi ostario a tkanina ispod glanc nova ... Totalno ludilo jebate...

Trebala je nabacit neku ćebad preko, dase najlon ne ošteti. 

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:Pope...
A samo si zelio pomoci i napravio problem.
Vise nista ne diraj sto nije tvoje!

Ne gulim više tuđe folije. 

Ja je zamisljam kako sedi na kaucu jos uvijenom u foliju, a ono sve skripi i suska...

Odoh, Pope.

stara od jednog mog frenda bi kupila novi namjestaj za dnevnu sobu i cijelo vrijeme je bio u onim debelim najlonima. Namjestaj bi ostario a tkanina ispod glanc nova ... Totalno ludilo jebate...

Possjeca na tvoj modus operandi...

dobro se cuvam "dubina". sve sam te faze prosla i vise me ne zanima nemogucnost shvacanja beskraja, sta je svemir, sta je smrt, ne zanima me da mijenjam svijet, da me nose ideje, da sam neko. ljepotu nalazim u malim svakodnevnim stvarima. znam da sam dio necega lijepoga, velikoga i to mi je dovoljno. vezana sam uz to i tako idu moji dani. ko god pokusava komplicirati i previse razmisljati pada u ponor. ja gledam svoje limunove kako rastu, posmatram rosu ujutro, setam pored oceana, pricam sa zivotnjicama, svaki dan kuham, spremam, radim svoje hobije, sijem, gipsam plafone, pravim male planove za neke projectice - kad sam zaposlena onda se i dobro osjecam, sve ostalo laufanje u prazno nije zdravo. ne treba mi puno i tu sam gdje jesam - na zemlji i obicna mala kap u oceanu velikoga kojega ne razumijem a koji je dobar prema meni i ljuljuska me fino. i neka me bas tu. nigdje ni ne moram drugo biti. meni je lijepo. to su moje uspomene na sve. sve mi je uspomena. svaki moj obicni i mali dan. 


Slap
Tece i tece, tece jedan slap
Sto u njemu znaci moja mal kap?

Gle, jedna duga u vodi se stvara 
I sja i drsce u hiljadu sara 

Taj san u slapu da bi mogo sjeti 
I moja kaplja pomaze ga tkati

sarita je napisao/la:znam da sam dio necega lijepoga, velikoga i to mi je dovoljno...

to mi poprave daje ko na neki veliki mravinjak u kom sam jedan od mrava sa mentalitetom mrava. Ne zvuci mi privlacno...

pizda je napisao/la:

sarita je napisao/la:znam da sam dio necega lijepoga, velikoga i to mi je dovoljno...

to mi poprave daje ko na neki veliki mravinjak u kom sam jedan od mrava sa mentalitetom mrava. Ne zvuci mi privlacno...

Biti deo neceg veceg ne znaci da se time gubi licna individualnost. Zivot je previse nepredvidiv da bi smo mi bili mali mravi koji uvek imaju istu funkciju, posao, isti cilj.

Svidja mi se ovo sto je Sarita napisala. Sreca i jeste u zahvalnosti, ne samo u tome, ali to je dobra baza. I sve te male i velike stvari koje znace, sitni i krupni koraci napred, ali i nazad.
Ono sto zelim sada nije ono sto sam zelela pre 10-20 godina. Sve se menja.