Ovo je moj kamenolom

Gost 23.03.15 15:20

Što više gledam, to više vidim

Što više gledam, to više vidim
svijet podijeljen na dva dijela:
žene se bez treme svađaju, to im je posao
svakodnevno na placu i s mesarima.

Muškarci bi najradije mira:
pušti me stat, vrijeme je novac.

Muškarci su najčešće žene: spuštaju duga lica
Kisele se svojim ženomuževima, traže da ih se tetoši,
žene su opet muškarci: pa to je sitnica
nećemo sada trošiti živce, smiri se.

A nas dvoje, ni jedno ne zna nazvati taksi,
petljamo se između kofera, sjedimo na rubu pločnika
otpuhujući i smijući se bez razloga.
Još ćemo se povaliti na sred ceste.

Ivan Slamnig

Gost 24.03.15 19:54

Gost 24.03.15 19:57

Dan, kraj

Na kraju dana kad se zvijezde muče
da sklope noć za više vrsta snova
ostajem sam, u žili koja tuče
u mali doboš stapaju se slova
u riječi što na prikladna bi htjele
naići usta, ali samo ova
susreću, moja, koja radije žele
ljubiti nego biti crta rova
na prvoj crti smisla što ga brane
zubi i ptice koje grožđe zoblju
i prije nego sazri, zato prazne
ostaju čak i onda kada svane,
i nijeme, kao žene što u razne
sate ih možeš susresti na groblju.

Luko Paljetak

Gost 24.03.15 19:59

Gost 26.03.15 13:09

Gost 28.03.15 12:36

Gost 28.03.15 12:39

Slovo o čovjeku - Mak Dizdar

Zatvoren u tijelu, zatvoren u koži.
Sanjaš da se nebo vrati i umnoži.
Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno sanjaš sunce.
Zarobljen u meso zdrobljen u te kosti.
Prostor taj do neba
Kako da premosti?

Zatvoren u rebra zarobljen od srebra
I kad si viskan bjelji ni od sebra
Satvoren u tijelu zatvoren u koži
Sanjaš da se nebo sa tom zemljom složi
Otrgnut od neba žudiš hljeba vina
Al u domu tvome
Kad će domovina?

Zatvoren u meso zarobljen u kosti
Pa će tvoje kosti tvoje meso bosti
Otrgnut od neba želiš hljeba vina
Kamena i dima samo ima svima
Od te ruke dvije tvoja jedna nije
Jedna drugu ko da
Hoće da pobije?

Zatvoren u mozak zarobljen u srce
U toj tamnoj jami vječno zoveš sunce
Sanjaš da se nebo približi i vrati
Tijelo se kroz vlati u pijanstvu klati
U žilište slišćen zatvoren u krvi
U tom kolu bola
Potonji il
Prvi

U tom kolu bola ni potonj ni prvi
Igrište si strvi i ročište crvi
Zaplijenjen od tijela greb za sebe djela
Kad će tijelo samo da
Postane djelo?

Gost 28.03.15 13:40

Gost 28.03.15 13:41

Gost 29.03.15 12:10

tek sad vidjela ovu temu ... super ! volim kamenolome ... izdaleka izgledaju surovo i kao brazgotina na licu zemlje ali kad im se približiš svašta se tu da naći pod površinom

mak dizdar mi je omiljeni pjesnik ... baš nedavno sam ponovo pročitala njegovog kamenog spavača ... odličan !

Gost 29.03.15 21:07

kišna glista je napisao/la:tek sad vidjela ovu temu ... super ! volim kamenolome ... izdaleka izgledaju surovo i kao brazgotina na licu zemlje ali kad im se približiš svašta se tu da naći pod površinom

mak dizdar mi je omiljeni pjesnik ... baš nedavno sam ponovo pročitala njegovog kamenog spavača ... odličan !

Kad sam otvarala temu najprije sam htjela da ne bude ni šuma ni livada pa sam se sjetila kamenoloma. Kad sam malo razmislila o naslovu cijeli mi se moj život pokazao kao kamenolom u kojem strpljivo tucam kamenje i pravim od njih korisne i oku i duši ugodne oblike. A da mi je pokoji životni kamen pao na glavu – jest.

Ovo je moj kamenolom Black-and-white-surrealistic-photo-tommy-ingberg

Ovo je moj kamenolom Black-and-white-surrealistic-photo-tommy-ingberg

Gost 30.03.15 8:11

ma dobro, ti to više pjesnički o kamenu kao metafori u našim životima ... ja sam sva u banalnom i oduševljavanju kako kamen čuva prapovijest ... ono, šetaš, naletiš na neki kamen i gledaš u daleku daleku povijest zemlje kad nas ljudi nije ni bilo nit se o nama snilo ... mene to oduševi ... kakav tv program i povijesne knjige ... evo i moj doprinos temi i par stvari koje sam dovukla sa curama neki dan kući pa sad svako toliko prelazim prstima preko toga i razmišljam o svijetu kakav je nekoć izgledao a sad mi njegovi ostaci pod prstima ko brailleovo pismo ...

Ovo je moj kamenolom 11088433_10204739994912070_3700072171316088213_o

Ovo je moj kamenolom 11088433_10204739994912070_3700072171316088213_o

Ovo je moj kamenolom 11075293_10204739856388607_8281515770126982970_o

Gost 30.03.15 11:07

kišna glista je napisao/la:ma dobro, ti to više pjesnički o kamenu kao metafori u našim životima ... ja sam sva u banalnom i oduševljavanju kako kamen čuva prapovijest ... ono, šetaš, naletiš na neki kamen i gledaš u daleku daleku povijest zemlje kad nas ljudi nije ni bilo nit se o nama snilo ... mene to oduševi ... kakav tv program i povijesne knjige ... evo i moj doprinos temi i par stvari koje sam dovukla sa curama neki dan kući pa sad svako toliko prelazim prstima preko toga i razmišljam o svijetu kakav je nekoć izgledao a sad mi njegovi ostaci pod prstima ko brailleovo pismo ...

Znam da si mislila na pravo kamenje i ova dva primjerka su prekrasna. Inače se divim tvojoj energiji i načinu povezanosti s prirodom. To mi nije bilo uočljivo na nethaerovom forumu gdje se uglavnom zaglavljivalo u bezveznim raspravama i optužbama, žao mi je zbog toga. Ja sam ti, nakon iskustva vlastite smrti od prije nekoliko godina, okrenuta introspekciji mada sam nakon tog iskustva sasvim promijenila i odnos prema okolini u kojoj živim. Prirodu sam uvijek voljela ali odnos prema ljudima mi je oduvijek bio na klimavim nogama, otud zaokuplenost Bosmansom kojemu je to glavna tema. Moto mi je oduvijek živi i pusti živjeti, uživaj u svakom danu kao da je posljednji, svako jutro je novo rođenje. Na žalost, to se počesto ne vidi iz mojih postova, nemam dar komunikacije kao što ga imate vi na ovom forumu, pa upadam u konfliktne situacije ili me ljudi ne razumiju kako na forumima tako i u RL, nemam pojma, ali mislim da nije ni važno ako je savjest mirna. Odeš otamo gdje te ne prihvaćaju, dom mi je uvijek bio utočište. Forumi su mjesto gdje zbog svoje zaokupljenosti brojnom obitelji "izađem među ljude" pa ga možda zato i preozbiljno shvaćam. Volim ipak ostaviti neki trag svojih viđenja svijeta oko sebe i svijeta u sebi..

Ovo je moj kamenolom Cant-stop-dreaming

Gost 30.03.15 12:03

metilda je napisao/la:
kišna glista je napisao/la:ma dobro, ti to više pjesnički o kamenu kao metafori u našim životima ... ja sam sva u banalnom i oduševljavanju kako kamen čuva prapovijest ... ono, šetaš, naletiš na neki kamen i gledaš u daleku daleku povijest zemlje kad nas ljudi nije ni bilo nit se o nama snilo ... mene to oduševi ... kakav tv program i povijesne knjige ... evo i moj doprinos temi i par stvari koje sam dovukla sa curama neki dan kući pa sad svako toliko prelazim prstima preko toga i razmišljam o svijetu kakav je nekoć izgledao a sad mi njegovi ostaci pod prstima ko brailleovo pismo ...

[size=14]Znam da si mislila na pravo kamenje i ova dva primjerka su prekrasna. Inače se divim tvojoj energiji i načinu povezanosti s prirodom. To mi nije bilo uočljivo na nethaerovom forumu gdje se uglavnom zaglavljivalo u bezveznim raspravama i optužbama, žao mi je zbog toga.

kad si već spomenula i to, eto meni nije žao... onaj forum je toliko tehnološki ofucan i u propadanju da mi je često znao prekipiti film jer bi mi nestao neki duži post i onda bih krenula pisati nebuloze čisto da se igram sa srećom ... napišem argumentirani post jer mi je bila zanimljiva tema, kliknem i ono nestane ... probam ponovo, i opet nestane ... i onda velim, ajd sad ću napisati nešto skroz provocirajuće i to prođe ( to mi se dogodilo ejdnom kad sam htjela odgovoriti na hedonikov post a mislim da si se i tu negdje našla u blizini ) Ovo je moj kamenolom 3114667799

al eto, dobro je ispalo jer te ipak možda baš to isprovociralo da se uključiš i ovdje u pisanje gdje se ne moram baviti tehnološki zaostalim forumom i posljedicama istog i mogu pisati nesmetano i kako mi misli padaju na pamet bez da mi se gube ... uglavnom, mislim da se varaš da smo ovdje svi spretniji u komunikaciji ... možda smo samo manje opterećeni formom pa su ljudi opušteniji nekada, nekada i nisu ... vidi kako ti odgovara a do tad uvijek imaš prostora za voditi svoje teme kako tebi paše da imaš mirni kutak za svoje misli i citate

Gost 30.03.15 13:11

kišna glista je napisao/la:

kad si već spomenula i to, eto meni nije žao... onaj forum je toliko tehnološki ofucan i u propadanju da mi je često znao prekipiti film jer bi mi nestao neki duži post i onda bih krenula pisati nebuloze čisto da se igram sa srećom ... napišem argumentirani post jer mi je bila zanimljiva tema, kliknem i ono nestane ... probam ponovo, i opet nestane ... i onda velim, ajd sad ću napisati nešto skroz provocirajuće i to prođe ( to mi se dogodilo ejdnom kad sam htjela odgovoriti na hedonikov post a mislim da si se i tu negdje našla u blizini ) al eto, dobro je ispalo jer te ipak možda baš to isprovociralo da se uključiš i ovdje u pisanje gdje se ne moram baviti tehnološki zaostalim forumom i posljedicama istog i mogu pisati nesmetano i kako mi misli padaju na pamet bez da mi se gube ... uglavnom, mislim da se varaš da smo ovdje svi spretniji u komunikaciji ... možda smo samo manje opterećeni formom pa su ljudi opušteniji nekada, nekada i nisu ... vidi kako ti odgovara a do tad uvijek imaš prostora za voditi svoje teme kako tebi paše da imaš mirni kutak za svoje misli i citate

Nije ni meni žao odlaska s nethaerovog foruma, nedostaje mi jedino marenka, osoba sa jako finim osjećajem za humor. Ovo je moj kamenolom 684758713

Gost 31.03.15 10:17

SLOVO O SMIJEHU
(Mak Dizdar)

(Kako ga je izgovorio Mravac
tisuću četiri sto pet desetog ljeta
dva na deseti dan februara u Dubrovniku)

Nekad davno ja ti bijah pa se smijah
Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah…

Osmijavah nasmijavah zasmijavah
I sve oha i sve eha o ne spavah od smijeha

Kad se smijah tim se grijah
Sve u svemu kad se smijah tad i bijah

Onda smijeh posta grijeh
Grešni grijeh, Grešni smijeh

Pa tad smijac smijulji se Smiješno smije
Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije

Al od grijeha čuj ti smijeha posta smijeh
Grijeh smijeha Smijeh grijeha

Opet sada ko nekada smijač mole da se smije
Smije smijehom smije grijehom

Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam
Od smijeha od tog grijeha i ne spavam

Od svih kvaka po najviše smijeh kvači
I od griješnog i od smiješnog smijeh je jači

Kad se smijah tad i bijah
Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem

I na kraju Možda ja to samo snijem
Kako smijem kako smijem

O tom grijehu
O tom smijehu?

Gost 31.03.15 13:03

metilda je napisao/la: SLOVO O SMIJEHU
(Mak Dizdar)

(Kako ga je izgovorio Mravac
tisuću četiri sto pet desetog ljeta
dva na deseti dan februara u Dubrovniku)
Nekad davno ja ti bijah pa se smijah
Vijah i vikah i ijah i ikah i kah i ah…
Osmijavah nasmijavah zasmijavah
I sve oha i sve eha o ne spavah od smijeha
Kad se smijah tim se grijah
Sve u svemu kad se smijah tad i bijah
Onda smijeh posta grijeh
Grešni grijeh, Grešni smijeh
Pa tad smijac smijulji se Smiješno smije
Preko mice Kradimice Ne u lice Jer se krije
Al od grijeha čuj ti smijeha posta smijeh
Grijeh smijeha Smijeh grijeha
Opet sada ko nekada smijač mole da se smije
Smije smijehom smije grijehom
Te se opet osmijavam nasmijavam zasmijavam
Od smijeha od tog grijeha i ne spavam
Od svih kvaka po najviše smijeh kvači
I od griješnog i od smiješnog smijeh je jači
Kad se smijah tad i bijah
Pa se smijem Tim se grijem Tim se bijem
I na kraju Možda ja to samo snijem
Kako smijem kako smijem
O tom grijehu
O tom smijehu?

e, ovo sam nevno i ja negdje izdvojila dok sam čitala kamenog spavača

Gost 31.03.15 15:32

Žao mi je što nemam ni jednu Džubranovu knjigu, sigurno bih ovdje nakrcala njegovih citata. Ovo je moj kamenolom 684758713

Gost 31.03.15 19:52

SMRT
Zemlja je smrtnim sjemenom posijana
Ali smrt nije kraj
Jer smrti zapravo i nema.
I nema kraja.
Smrću je samo obasjana
Staza uspona od gnijezda do zvijezda.

Ovo je moj kamenolom 2pyokqs

Gost 02.04.15 15:58

SAN U KAMENU

Samo sunce, sunce, sunce
   i galebovi svrate u letu
u tvoj san na kamenoj kosi Mosora.
   O vjetrovi, vjetrovi, vjetrovi,
samo vjetrovi znaju toplinu tvojih obraza,
   dah
i disanje trava u vrtačama.
   Bure i kiše
pjevaju ti uspavanku
   bure i kiše
Samo sunce, sunce, sunce
   i galebovi svrate u letu
u tvoj san na kamenoj kosi Mosora

Jure Kaštelan

Gost 02.04.15 20:28

Gost 04.04.15 11:30

Gost 04.04.15 16:08

Marija Magdalena

Usta Njegova bijahu poput srca šipkova, a sjene Mu u očima bijahu duboke.
I bijaše blag, poput čovjeka svjesna svoje snage.
U snovima svojim gledah kraljeve zemaljske kako sa strahopoštovanjem stoje pred Njim.
O licu njegovu bih htjela zboriti, ali kako?
Bijaše poput noći bez mrkline, i poput dana bez buke dnevne.
Bijaše to tužno lice, i bijaše radosno lice.
I dobro se sjećam kako jednom podiže ruku k nebu, prsti Mu bili rašireni poput grana brestovih.
I sjećam se hoda Njegova u smiraj. On nije koračao. On sam bijaše put nad putem, isto kao kakav oblak nad zemljom što će se spustiti da je osvježi.
No kad stadoh preda Nj i oslovih Ga, On bijaše čovjek, a lice Njegovo snažno bijaše oku. I upita me: "Što bi ti, Mirjam?"
Ne odgovorih Mu, a krila moja zakriliše moju tajnu, i bi mi toplo.
I kako ne mogoh više podnijeti Njegove svjetlosti, okrenuh se i udaljih, ali ne u stidu. Bijah samo plaha, te htjedoh biti sama, s prstima Njegovim na strunama srca svojega.

Halil Džubran

Gost 07.04.15 6:32

ODLAZAK BOGOVA

Uspravni
odlaze šutljivi bozi,
na ramenu noseći stoljeća:
trudno, napuklo kamenje.

A nas klesače uz put
podare ozbiljnim,
slijepim pogledom.

Iznad njihovih glava
večer obrubljuje oblak.

Nama, zemnicima,
taj najljepši pokrov.

Taj grimizni oblak.

Viktor Vida

Gost 08.04.15 8:49

        BIO SAM NAVRH GORE

       Jutros sam ostavio Atlantu. Kad je zrakoplov uzlijetao – bilo nas je šestero – rekao je pilot preko zvučnika: Oprostite što kasnimo. S nama leti dr. Martin Luther King. Trebalo je dobro pregledati svu robu i vidjeti je li stroj u redu da bismo mogli sigurno letjeti.
        Kad sam stigao u Memphis, neki su mi pričali o prijetnjama koje mi pripremaju neka bolesna bijela braća. Ne znam što će se dogoditi? Imamo pred sobom nekoliko teških dana, ali to mi više ne smeta. Bio sam navrh Gore. Kao i svi drugi, i ja bih želio dugo živjeti. Ima nešto vrijedno u dugu životu. Ali ja se za to više ne brinem. Želim samo izvršiti Božju volju.
       Gospodin mi je dao da se popnem na Goru. Pogledao sam odozgo i vidio Obećanu zemlju. Možda ja s vama neću doći u nju. Ali bih želio da vi noćas znate da ćemo mi, kao narod, ući u tu Obećanu zemlju. Stoga sam večeras sretan. Ni za što se ne brinem. Nikoga se ne bojim. Oči su moje vidjele slavu Gospodinova dolaska.

                                     Dr. Martin Luther King u govoru dan prije svoje

tragične smrti

Ovo je moj kamenolom Bigstock-woman-on-top-of-the-mountain-r-23463290

Ovo je moj kamenolom Bigstock-woman-on-top-of-the-mountain-r-23463290

Sponsored content

Ovo je moj kamenolom

Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom

Re: Ovo je moj kamenolom