Pišem tuđom slikom :p

     

metilda je napisao/la:

   Mmmmmljacccc

 

8. Dezember 2015, 17:45 Uhr

#BraidedBeards

Nach Glitzerbärten (und -achseln) kommt nun der nächste haarige Trend: Frauenbärte. Wir fragen mal ganz Frida Kahlo-mäßig: Wer sagt, dass nur Männer Bart tragen dürfen?


  Nova sefi moda 

 yehudi, ti imaš noćne more

metilda je napisao/la:

a vidi stav mame medvjedice, ono, "pridji ako smijes"...

preslatki su medići I completna familija je super.
to sam već primjetila - životinjske bebe su mi premedene, dok ljudske ne izazivaju baš neke emocije kod mene... lastane?

Vel'ka Maca je napisao/la:preslatki su medići I completna familija je super.
to sam već primjetila - životinjske bebe su mi premedene, dok ljudske ne izazivaju baš neke emocije kod mene... lastane?

u biti si animalna...

Vel'ka Maca je napisao/la:preslatki su medići I completna familija je super.
to sam već primjetila - životinjske bebe su mi premedene, dok ljudske ne izazivaju baš neke emocije kod mene... lastane?

meni su pričali kad rodiš da odmah zavoliš dijete... kod mene nije bilo tako.. bila sam preumorna i prebolna da bih ga odmah voljela, izgrizao me je tako da sam jedva čekala kad će ga odnijeti, osjećala sam grižnju savjesti zbog toga, posebno kad me je noću neprestano budio i htio na sisu a onda odmah zaspao čim bih ga prislonila uz nju... imala sam snažan poriv da ga bacim kroz prozor... što ne znači da sam bila loša majka... to su mi kasnije objasnili... ljubav se uči a ne rađa se s njom.. Bože što sam pametna i mudra...

metilda je napisao/la: yehudi, ti imaš noćne more

   Ne.

metilda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:preslatki su medići I completna familija je super.
to sam već primjetila - životinjske bebe su mi premedene, dok ljudske ne izazivaju baš neke emocije kod mene... lastane?

meni su pričali kad rodiš da odmah zavoliš dijete... kod mene nije bilo tako.. bila sam preumorna i prebolna da bih ga odmah voljela, izgrizao me je tako da sam jedva čekala kad će ga odnijeti, osjećala sam grižnju savjesti zbog toga, posebno kad me je noću neprestano budio i htio na sisu a onda odmah zaspao čim bih ga prislonila uz nju... imala sam snažan poriv da ga bacim kroz prozor... što ne znači da sam bila loša majka... to su mi kasnije objasnili... ljubav se uči a ne rađa se s njom.. Bože što sam pametna i mudra...

metka, ako itko kruži o čem pričaš onda sam to ja.... 

budim se iz narkoze, pored mene moja ginekologinja drži vrišteći smotuljak i veselo cvrkuće- bitvice, rodila si sina, vidi ga kako je lijep.. pogledam i prvo što vidim je jedna crna rupa, ogrooomnnna usta i narančasta  kosica... bože što je ružan, pomislih...  istog trena sam se sjetila kako svi kažu da im je njihovo dijete bilo nešto najljepše što su vidjeli... jebote, ja sigurno nisam normalna... 
pitam je da li je sigurna da je to moje dijete, jer kod nas u obitelji nema crvenokosih... ona se smije, spušta vrišteću štrucu, odlazi po ogledalo i prinosi mi ga... gospe, pa i ja imam narančastu kosu... izravnala se i strši kao da sam uključena na struju... užas  oboje smo tako ružni 
prva dva mjeseca sam imala jednake porive kao i ti, baciti ga kroz prozor u snijeg... budio me svaki sat, stalno je bio na cici...i vjerojatno bih od iscrpljenosti završila u bolnici da mi nije došla u posjetu sestra i rekla, ženo, pa tvoje je dijete gladno, ti nemaš dovoljno mlijeka... napravila mu je humanu (da li se to još uopće koristi?), spavao je šest sati bez prestanka...
dakle, moja ljubav prema njemu je započela tad u tih 6 sati sna, a sve zahvaljujući humani i mojoj sestri... 

djeca se zavole, bez obzira čija su, ukoliko provodiš dovoljno vremena s njima... dokaz tome su problemi koji nastaju kad se ustanovi da je došlo do zamjene beba, nitko ne želi vratiti "tuđe" dijete   da sam imala problem s plodnošću, nikad ne bih išla na umjetnu oplodnju... usvojila bih dijete... ono moja krv, bla bla... nebitno čija je krv, i tuđe dijete se može zavoljeti kao svoje...

moji su isto bili zeru gadni....mali izgledao kao boksač sa debelim usnama i spljoštenim nosom.....da ne spominjem da je imao hematom na glavi i bacao na simpsone prvih mjesec dana......
mala crvena i pupasta....isto spljošten nos i općenito izgleda kao da se spustila sa anda.....
sreća proljepšali su se......

a da je bilo i naparno i gadno je....ali i lijepo.....zapravo kad se sjetim mali je fakat kad je malo narastao ono par mjeseci bio best baby ever....nikad plakao,uvijek se smijao,relativno dobro spavao......super period mog života....
sve u svemu ne bunim se

Lena je napisao/la:moji su isto bili zeru gadni....mali izgledao kao boksač sa debelim usnama i spljoštenim nosom.....da ne spominjem da je imao hematom na glavi i bacao na simpsone prvih mjesec dana......
mala crvena i pupasta....isto spljošten nos i općenito izgleda kao da se spustila sa anda.....
sreća proljepšali su se......

a da je bilo i naparno i gadno je....ali i lijepo.....zapravo kad se sjetim mali je fakat kad je malo narastao ono par mjeseci bio best baby ever....nikad plakao,uvijek se smijao,relativno dobro spavao......super period mog života....
sve u svemu ne bunim se

moj se proljepšao, ali nikad nije postao dobrica... bio je i ostao vrlo zahtjevno i zajebato dijete... i dans je isti...

ali je zato njegov klinjo predobar, sušta suprotnost ćaći... pravi blagoslov... 

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:preslatki su medići I completna familija je super.
to sam već primjetila - životinjske bebe su mi premedene, dok ljudske ne izazivaju baš neke emocije kod mene... lastane?

meni su pričali kad rodiš da odmah zavoliš dijete... kod mene nije bilo tako.. bila sam preumorna i prebolna da bih ga odmah voljela, izgrizao me je tako da sam jedva čekala kad će ga odnijeti, osjećala sam grižnju savjesti zbog toga, posebno kad me je noću neprestano budio i htio na sisu a onda odmah zaspao čim bih ga prislonila uz nju... imala sam snažan poriv da ga bacim kroz prozor... što ne znači da sam bila loša majka... to su mi kasnije objasnili... ljubav se uči a ne rađa se s njom.. Bože što sam pametna i mudra...

metka, ako itko kruži o čem pričaš onda sam to ja.... 

budim se iz narkoze, pored mene moja ginekologinja drži vrišteći smotuljak i veselo cvrkuće- bitvice, rodila si sina, vidi ga kako je lijep.. pogledam i prvo što vidim je jedna crna rupa, ogrooomnnna usta i narančasta  kosica... bože što je ružan, pomislih...  istog trena sam se sjetila kako svi kažu da im je njihovo dijete bilo nešto najljepše što su vidjeli... jebote, ja sigurno nisam normalna... 
pitam je da li je sigurna da je to moje dijete, jer kod nas u obitelji nema crvenokosih... ona se smije, spušta vrišteću štrucu, odlazi po ogledalo i prinosi mi ga... gospe, pa i ja imam narančastu kosu... izravnala se i strši kao da sam uključena na struju... užas  oboje smo tako ružni 
prva dva mjeseca sam imala jednake porive kao i ti, baciti ga kroz prozor u snijeg... budio me svaki sat, stalno je bio na cici...i vjerojatno bih od iscrpljenosti završila u bolnici da mi nije došla u posjetu sestra i rekla, ženo, pa tvoje je dijete gladno, ti nemaš dovoljno mlijeka... napravila mu je humanu (da li se to još uopće koristi?), spavao je šest sati bez prestanka...
dakle, moja ljubav prema njemu je započela tad u tih 6 sati sna, a sve zahvaljujući humani i mojoj sestri... 

djeca se zavole, bez obzira čija su, ukoliko provodiš dovoljno vremena s njima... dokaz tome su problemi koji nastaju kad se ustanovi da je došlo do zamjene beba, nitko ne želi vratiti "tuđe" dijete   da sam imala problem s plodnošću, nikad ne bih išla na umjetnu oplodnju... usvojila bih dijete... ono moja krv, bla bla... nebitno čija je krv, i tuđe dijete se može zavoljeti kao svoje...

dabome... ja sam kasnije htjela posvojiti četvero djece koje smo upoznali preko Caritasa... i Božići i rođendani i imendani su bili kao da su moja djeca... tako sam ih zavoljela ali muž nije dao da ih posvojimo... 

metilda je napisao/la:


dabome... ja sam kasnije htjela posvojiti četvero djece koje smo upoznali preko Caritasa... i Božići i rođendani i imendani su bili kao da su moja djeca... tako sam ih zavoljela ali muž nije dao da ih posvojimo... 

zezaš me? uz svojih pet šest sedam osam (opet ne znam koliko djece imaš   ) ti bi i 4 dodatna? ženo, jesi li ti stvarna? 

Lena je napisao/la:moji su isto bili zeru gadni....mali izgledao kao boksač sa debelim usnama i spljoštenim nosom.....da ne spominjem da je imao hematom na glavi i bacao na simpsone prvih mjesec dana......
mala crvena i pupasta....isto spljošten nos i općenito izgleda kao da se spustila sa anda.....
sreća proljepšali su se......

da simpsone... Jadna djeca kako ih blamirate, da mi je vidjet vas kaki ste bili nakon devet mjeseci naguravanja u tiesnom prostoru...

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:


dabome... ja sam kasnije htjela posvojiti četvero djece koje smo upoznali preko Caritasa... i Božići i rođendani i imendani su bili kao da su moja djeca... tako sam ih zavoljela ali muž nije dao da ih posvojimo... 

zezaš me? uz svojih pet šest sedam osam (opet ne znam koliko djece imaš   ) ti bi i 4 dodatna? ženo, jesi li ti stvarna? 

2000 - te sam izgubila dijete i bila jako nesretna zbog toga.. taman u to vrijeme dobili od Caritasa brošuru o četvero braće i sestara kojima je majka umrla na način da je najmanja beba bila ispod nje mrtve satima, otac pijanac... ostavio ih same.. odmah smo se zaljubili u njih, slali pakete, posjećivali ih u Vugrovcu... najtužnije što sam ikad doživjela je kad se taj najmlađi, tada već dvogodišnjak uvukao mužu u krilo i protepao "kad ćeš me voditi doma" ... tada sam ih žarko zaželjela posvojiti ili makar udomiti, imala sam snage i želje za još djece ali nisam smjela zatrudnjeti pa mi se to činilo najboljim rješenjem i za mene i za tu dječicu... muž je bio preracionalan... digo smo razgovarali pa i prepirali se koliko sam bila uporna ali nisam ga uspjela nagovoriti...možda je i bolje tako jer smo kasnije kad smo upali u novčane probleme prekinuli polako kontakt, svejedno, ne prođe dan a da ih se ne sjetim i mislim gdje su sad kad su odrasli... 

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:


dabome... ja sam kasnije htjela posvojiti četvero djece koje smo upoznali preko Caritasa... i Božići i rođendani i imendani su bili kao da su moja djeca... tako sam ih zavoljela ali muž nije dao da ih posvojimo... 

zezaš me? uz svojih pet šest sedam osam (opet ne znam koliko djece imaš   ) ti bi i 4 dodatna? ženo, jesi li ti stvarna? 

2000 - te sam izgubila dijete i bila jako nesretna zbog toga.. taman u to vrijeme dobili od Caritasa brošuru o četvero braće i sestara kojima je majka umrla na način da je najmanja beba bila ispod nje mrtve satima, otac pijanac... ostavio ih same.. odmah smo se zaljubili u njih, slali pakete, posjećivali ih u Vugrovcu... najtužnije što sam ikad doživjela je kad se taj najmlađi, tada već dvogodišnjak uvukao mužu u krilo i protepao "kad ćeš me voditi doma" ... tada sam ih žarko zaželjela posvojiti ili makar udomiti, imala sam snage i želje za još djece ali nisam smjela zatrudnjeti pa mi se to činilo najboljim rješenjem i za mene i za tu dječicu... muž je bio preracionalan... digo smo razgovarali pa i prepirali se koliko sam bila uporna ali nisam ga uspjela nagovoriti...možda je i bolje tako jer smo kasnije kad smo upali u novčane probleme prekinuli polako kontakt, svejedno, ne prođe dan a da ih se ne sjetim i mislim gdje su sad kad su odrasli... 

u Vugrovcu? kod Sesveta? 
ako je to taj Vugrovec, mogu se raspitati o njima, jer mi tamo živi sestra... javi mi na pp ako mogu što učiniti po tom pitanju 

Metka, podsjećaš me na moju majku... ne po godinama nego po dobroti srca 

pizda je napisao/la:

Lena je napisao/la:moji su isto bili zeru gadni....mali izgledao kao boksač sa debelim usnama i spljoštenim nosom.....da ne spominjem da je imao hematom na glavi i bacao na simpsone prvih mjesec dana......
mala crvena i pupasta....isto spljošten nos i općenito izgleda kao da se spustila sa anda.....
sreća proljepšali su se......

da simpsone...  Jadna djeca kako ih blamirate, da mi je vidjet vas kaki ste bili nakon devet mjeseci naguravanja u tiesnom prostoru...

pa sigurno ne baš liepi....ja samo iskreno kako su oni.....kako sam ja ko zna.....biće duplo gore 

ali sad su i liepi i pametni....malo karakterni,ali jebat ga tako mora bit.....i ne mogu ne bit tvrdoglavi od koga su