Gingerbread house

ligeja je napisao/la:Prosinac je najljepsi mjesec u godini. Sjecam se da sam s tatom docekivala Djeda Mraza na rivi. Kasnije, kad sam imala koju godinu vise, nikako mi nije bila jasna fora sa saonicama i alkoholiziranim letecim sobovima. Mislim, jasno je da Djed dolazi brodom. : D

nisu sobovi mogli izdrzat toliko letjet preko mora pa je bilo logicno da dolaze trajektom su se odali piću...

Vel'ka Maca je napisao/la:

ligeja je napisao/la:Prosinac je najljepsi mjesec u godini. Sjecam se da sam s tatom docekivala Djeda Mraza na rivi. Kasnije, kad sam imala koju godinu vise, nikako mi nije bila jasna fora sa saonicama i alkoholiziranim letecim sobovima. Mislim, jasno je da Djed dolazi brodom. : D

nisu sobovi mogli izdrzat toliko letjet preko mora pa je bilo logicno da dolaze trajektom su se odali piću...

a di je u svemu tome cocacolin Djed Mraz?

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

ligeja je napisao/la:Prosinac je najljepsi mjesec u godini. Sjecam se da sam s tatom docekivala Djeda Mraza na rivi. Kasnije, kad sam imala koju godinu vise, nikako mi nije bila jasna fora sa saonicama i alkoholiziranim letecim sobovima. Mislim, jasno je da Djed dolazi brodom. : D

nisu sobovi mogli izdrzat toliko letjet preko mora pa je bilo logicno da dolaze trajektom su se odali piću...

a di je u svemu tome cocacolin Djed Mraz?

I djedica se odao piću

Aaa kad se napusi dodje i ljeti...

Uglavnom, nakon tog njegovog ukazivanja, dobivali smo poklone nekoliko dana kasnije u MO-u. Uvijek bih razocarano ustvrdila da se i nije bas potrudio. Pokloni su bili lagane varijacije, tipa slatkisi, lopte (nekom zute, nekom plave), bojanke itd.

ligeja je napisao/la:Uglavnom, nakon tog njegovog ukazivanja, dobivali smo poklone nekoliko dana kasnije u MO-u. Uvijek bih razocarano ustvrdila da se i nije bas potrudio. Pokloni su bili lagane varijacije, tipa slatkisi, lopte (nekom zute, nekom plave), bojanke itd.

teška vremena su bila I djedica je skromnije živijo...
kad smo već kod šarenila.-.-. sjećam se kad bi bratko I ja ko klinci ušli u pam u trstu to je bilo ka da si u diznilendu... žvaka u tubi, slatkiša, čokolada s ljubičastim kravama, svega!!!!

Vel'ka Maca je napisao/la:

ligeja je napisao/la:Uglavnom, nakon tog njegovog ukazivanja, dobivali smo poklone nekoliko dana kasnije u MO-u. Uvijek bih razocarano ustvrdila da se i nije bas potrudio. Pokloni su bili lagane varijacije, tipa slatkisi, lopte (nekom zute, nekom plave), bojanke itd.

teška vremena su bila I djedica je skromnije živijo...
kad smo već kod šarenila.-.-. sjećam se kad bi bratko I ja ko klinci ušli u pam u trstu to je bilo ka da si u diznilendu... žvaka u tubi, slatkiša, čokolada s ljubičastim kravama, svega!!!!

Kad malo razmislim, otkad znam za sebe, stalno zivim u nekim "teskim vremenima". I upirem pogled u mitsku zemlju "Sutra".

U principu, ti vrlo slicni, skromni pokloni bili su jedna od najranijih lekcija iz nekakve jednakosti, bratstva i jedinstva.

kod nas se isto uvik slavilo i božić i nova godina iako je otac bijo u kpj.....
otkad pamtim za sebe uvijek sam ja kitila bor ili ti ga jelku.....bilo je masu šarenih balona i ukrasa,pa zviezda i raznih oblika......i obavezno sviećice da noću bude bolji ugođaj.....
nismo imali običaj radit jaslice....toga je bilo kod babe i dida na selu.....mahovine je bilo blizu kuće i uredila bi se jelka i jaslice.....
mama je radila kao teta u vrtiću i kod nas je za sve te blagdane bilo bombonjera,cvijeća,čokolada,šalova,vaza...svašta bi dobila od roditelja......
na badnjak obavezno bakalar,a za novu godinu pečena tuka (ili ti ga purica) ili svinjetina,nešto pečeno od mesa......
užicali bi ostat budni do ponoći i to je bio doživljaj za novu....a kad smo bili već školarci znalo se otići na dočej nove godine sa tetom i tetkom,stricem i strinom i njihovim klincima u hotel na dva dana......
sad napravimo ugođaj doma radi klinaca....pomažu i oni već neko vrijeme kite.....malo se uredi i neka svijetli noću....to mi je baš nekako super vidjet u te dane....pod dekicu navečer i sjetno glediš te sviećice koje frcaju i viču blagdaaaniiiiii 
klinci ima već 2 godine žele dočekat djeda božićnjaka ili ti ga mraza,ali uvijek zaspu,a ja ne priznajem da ne postoji......ali to već veliko i lukavo i ubija argumentima....
poklone i te gluparije ne volim davati osim klincima....jednostavno prezirem kapitalističke fore da se sad sviiima svaštaaaa daruje za božić....no pasaran!!!!  

jedemo kod mame i svekrve i meni to skroooz paše.....ne moram kuhat! diš bolje
jedino antonac kao vrsni kuhar ako mu šta dođe spremi i doma.....to je to

ligeja je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

ligeja je napisao/la:Uglavnom, nakon tog njegovog ukazivanja, dobivali smo poklone nekoliko dana kasnije u MO-u. Uvijek bih razocarano ustvrdila da se i nije bas potrudio. Pokloni su bili lagane varijacije, tipa slatkisi, lopte (nekom zute, nekom plave), bojanke itd.

teška vremena su bila I djedica je skromnije živijo...
kad smo već kod šarenila.-.-. sjećam se kad bi bratko I ja ko klinci ušli u pam u trstu to je bilo ka da si u diznilendu... žvaka u tubi, slatkiša, čokolada s ljubičastim kravama, svega!!!!

Kad malo razmislim, otkad znam za sebe, stalno zivim u nekim "teskim vremenima". I upirem pogled u mitsku zemlju "Sutra".

mitska zemlja "Sutra" hvala bogu postoji ali nikako da naidje ona "bolja vremena"...

ligeja je napisao/la:U principu, ti vrlo slicni, skromni pokloni bili su jedna od najranijih lekcija iz nekakve jednakosti, bratstva i jedinstva.

..i djacke kute, opet razmisljaju o tome da ih uvedu...

ne smeta me konzumerizam, izmisljeni blagdani i sveci, sto u reziji katolicke crkve a sto u reziji Coca Cole ili nekadasnje KPJ. Sto vise blagdana to bolje a kome se ne konzumerira neka ne da i pusti druge da zive kako oni hoce. Vise me smeta sto se u sve skupa uvukao snoberaj kojem oces-neces vecina nas podlijeze vise ili manje. Nekad je jelka ili bor kako to radije nazivamo bio sto sarenije okicen, sa onim trakama u metalik drecavim bojama, svaka kuglica druge boje i oblika, vilina kosa... Po granama smo stavljali vatu da izgleda ko bor pod snijegom, na dno mahovinu...
Vec dugo vremena se jako pazi na to da se i kicenjem bora izazove utisak na posjetitelje jer i i taj cin odraz necijeg ukusa, seljastva ili gradjanstva, obrazovanosti ili neobrazovanosti. Ako ima i ekologije pritom, tim bolje. Sad su svi borovi okiceni jednakim zlatnim kuglicama, ili crvenim ili eventualno mjesano zlatno-crvenim kombinacijama. Ima i bijelih borova (uzas) sa plavim kuglicama, sve je to jednako, vidijo si jedan, vidijo si sve. Biraju se i razni rijetki ukrasi koje posjetitelji razgledavaju uz obavezno "ajme, odakle ti to...". Cak i kuglice polako postaju passe. Cisto covjek zazali za vremenima kad je bor bio nakraman svim i svacim na radost djece i ukucana, bez imalo pretencioznosti.
Da, nekad su se vjesali i oni ogavni secerni bomboni u sarenom celofanu. To mi je obavezno izazivalo srhe ali sam svejedno znao pojest vecinu...

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

ligeja je napisao/la:Uglavnom, nakon tog njegovog ukazivanja, dobivali smo poklone nekoliko dana kasnije u MO-u. Uvijek bih razocarano ustvrdila da se i nije bas potrudio. Pokloni su bili lagane varijacije, tipa slatkisi, lopte (nekom zute, nekom plave), bojanke itd.

teška vremena su bila I djedica je skromnije živijo...
kad smo već kod šarenila.-.-. sjećam se kad bi bratko I ja ko klinci ušli u pam u trstu to je bilo ka da si u diznilendu... žvaka u tubi, slatkiša, čokolada s ljubičastim kravama, svega!!!!

Kad malo razmislim, otkad znam za sebe, stalno zivim u nekim "teskim vremenima". I upirem pogled u mitsku zemlju "Sutra".

mitska zemlja "Sutra" hvala bogu postoji ali nikako da naidje ona "bolja vremena"...

A ispustih "(bolje) Sutra". Iako, nisam sigurna da i Sutra postoji, osim ako ne govorimo o sutrama..

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:U principu, ti vrlo slicni, skromni pokloni bili su jedna od najranijih lekcija iz nekakve jednakosti, bratstva i jedinstva.

..i djacke kute, opet razmisljaju o tome da ih uvedu...

Sjecam se da je nasa uciteljica vjecno nosila tu tamnoplavu kutu. Sebe u kuti nesto se ne spominjem. Mozda na satu likovnog. Kad promatram grupne fotografije ucenika iz tog razdoblja - nema kuta. Ali zato se sjecam obaveznih trikoa i balerinki za TZK. Kao i muskih prekratkih adidas hlacica. Grozno. Inace, svidja mi se ideja s kutama. Mislim da bih je nacickala znackama.

ligeja je napisao/la:

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

teška vremena su bila I djedica je skromnije živijo...
kad smo već kod šarenila.-.-. sjećam se kad bi bratko I ja ko klinci ušli u pam u trstu to je bilo ka da si u diznilendu... žvaka u tubi, slatkiša, čokolada s ljubičastim kravama, svega!!!!

Kad malo razmislim, otkad znam za sebe, stalno zivim u nekim "teskim vremenima". I upirem pogled u mitsku zemlju "Sutra".

mitska zemlja "Sutra" hvala bogu postoji ali nikako da naidje ona "bolja vremena"...

A ispustih "(bolje) Sutra". Iako, nisam sigurna da i Sutra postoji, osim ako ne govorimo o sutrama..

pa dolazi vec dugo, dokle ce, to je individualno...

pizda je napisao/la:ne smeta me konzumerizam, izmisljeni blagdani i sveci, sto u reziji katolicke crkve a sto u reziji Coca Cole ili nekadasnje KPJ. Sto vise blagdana to bolje a kome se ne konzumerira neka ne da i pusti druge da zive kako oni hoce. Vise me smeta sto se u sve skupa uvukao snoberaj kojem oces-neces vecina nas podlijeze vise ili manje. Nekad je jelka ili bor kako to radije nazivamo bio sto sarenije okicen, sa onim trakama u metalik drecavim bojama, svaka kuglica druge boje i oblika, vilina kosa... Po granama smo stavljali vatu da izgleda ko bor pod snijegom, na dno mahovinu...
Vec dugo vremena se jako pazi na to da se i kicenjem bora izazove utisak na posjetitelje jer i i taj cin odraz necijeg ukusa, seljastva ili gradjanstva, obrazovanosti ili neobrazovanosti. Ako ima i ekologije pritom, tim bolje. Sad su svi borovi okiceni jednakim zlatnim kuglicama, ili crvenim ili eventualno mjesano zlatno-crvenim kombinacijama. Ima i bijelih borova (uzas) sa plavim kuglicama, sve je to jednako, vidijo si jedan, vidijo si sve. Biraju se i razni rijetki ukrasi koje posjetitelji razgledavaju uz obavezno "ajme, odakle ti to...". Cak i kuglice polako postaju passe. Cisto covjek zazali za vremenima kad je bor bio nakraman svim i svacim na radost djece i ukucana, bez imalo pretencioznosti.
Da, nekad su se vjesali i oni ogavni secerni bomboni u sarenom celofanu. To mi je obavezno izazivalo srhe ali sam svejedno znao pojest vecinu...

Nisam dosad razmisljala o kicenju bora kao izrazu snobovstine. Ali to kicenje djecje su radosti, a ona vole sareno i ne mare pretjerano za estetska i druga mjerila. Bitno da je veselo, bljestavo. Ja i dalje imam raznobojne kuglice na zelenoj umjetnoj jelki i metal cupave vrpce (srebrne i zlatne), uz raznobojne lampice. Imam i bonsai boric s kuglicama. Na njega stavljam prstohvat vate. : D A bijele jelke takodjer su mi zgodne. Nabavit cu si jednu. Jednom. Umjetnu. Nikako zive. Steta stabla.

ligeja je napisao/la:

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:U principu, ti vrlo slicni, skromni pokloni bili su jedna od najranijih lekcija iz nekakve jednakosti, bratstva i jedinstva.

..i djacke kute, opet razmisljaju o tome da ih uvedu...

Sjecam se da je nasa uciteljica vjecno nosila tu tamnoplavu kutu. Sebe u kuti nesto se ne spominjem. Mozda na satu likovnog. Kad promatram grupne fotografije ucenika iz tog razdoblja - nema kuta. Ali zato se sjecam obaveznih trikoa i balerinki za TZK. Kao i muskih prekratkih adidas hlacica. Grozno. Inace, svidja mi se ideja s kutama. Mislim da bih je nacickala znackama.

ja sam to nosio cijelu osnovnu . Najprije crne a kasnije su se modernizirale i postale plave. U biti mi je to ok jer djeca manje prljaju odjecu ali ne bi isao na ono "mora se"...

ligeja je napisao/la:

Nisam dosad razmisljala o kicenju bora kao izrazu snobovstine. Ali to kicenje djecje su radosti, a ona vole sareno i ne mare pretjerano za estetska i druga mjerila. Bitno da je veselo, bljestavo. Ja i dalje imam raznobojne kuglice na zelenoj umjetnoj jelki i metal cupave vrpce (srebrne i zlatne), uz raznobojne lampice. Imam i bonsai boric s kuglicama. Na njega stavljam prstohvat vate. : D A bijele jelke takodjer su mi zgodne. Nabavit cu si jednu. Jednom. Umjetnu. Nikako zive. Steta stabla.

itekako se pazi, svako ko imalo drzi do sebe ima jako decentan bor. Opcenito ljudi uredjuju kuce i stanove za neke druge a ne za sebe. Ukrasi su sterilni, apstraktne vaze i skulpture apstraktnih zena koje prepoznajes po dvije cice. Nista osebujno, nista sto bi dalo naslutiti da je nesto, ne daj boze, makar lagani kic. Jako se pazi sto ide uz sto, zidovi su sivi i bijeli bas ko iz tv reklama. Uzas, dosada i ispraznost, bas ko i ljudi koji u tome zive...

pizda je napisao/la:

..i djacke kute, opet razmisljaju o tome da ih uvedu...

Kod nas su se zvale "djacke kecelje". Moja, tj moje, mnozina, su bile bez rukava sa prorezom za glavu. U visini grudi sam imala jedan veliki dzep, a kecelja se sa strane vezivala trakicama. Bile su veoma slatke. Kreacija moje kume. Kasnije su sve devojcice imale slicne, jer se bile lagane, ruke nisu bile cak i po leti u dugackim rukavima.

U prvom razredu sam imala onu prestrashnu kecelju do ispod kolena. Takve su prodavali u skoli. Decaci su imali plave kecelje sa kragnicom, koje su vise licile na sako, a devojcice te ruzne dugacke, sa dugim rukavima, oko struka su se vezivale kaisem. Mene je taj sator citavu progutao.
Kako je meni prilikom upisa u prvi razred uspostavljeno da sam previse sitna i da nemam potrebnih 17 kg, sto je bio minimum za upis u skolu, mama je odlucila da bi bilo dobro da me malo vise tera da jedem i jos pri tom kljuka raznoraznim vitaminima i odvratnim kuglicama ribljeg ulja.
Trudila se da mi sve to olaksa, ali to riblje ulje me je zaista teralo na povracanje. Secam kako bih odmah pocinjala da placem kada bih videla te 3 prozirne, crvene kuglice kako plivaju u tanjiru sa supom. Supu i onako nisam volela, a ribljeg ulja sam se uzasavala.

pizda je napisao/la:

taja je napisao/la:Ma već godinama ne jebem ni dva posto te cirkusijade.
Niti kitim nit se ubijam u kuhanju.
Mi smo mala obitelj, prostora za ugošćavanje nemam (i taman mi dobro došlo) pa nema za koga nemilice kuhati.
Malo skuplji ručak i večera i dvi vrste kolača i to je sve

trebas za Yehija, on je pomrsav...

 Ma ko pomršav, ima sam 90 Kg prošle god. 

 Istina sad sam oko 80 ali na 176cm nije malo. Možda u faci malo fali zubiju 

 Oko te vara ili imam teške kosti 

obooožavam božić i advent i jelkice i kuglice, anđele, zvončiće i božićne keksiće s mirisom cimeta, pripreme, paljenje adventnih svijeća pri objedu... volim ama baš sve... 

božić je bio blagdan kad bi doma došli svi stariji braća  sestre i vodili su se dugi razgovori uz pucketanje vatre i mirise mamine kuhinje... to je za mene obiteljski praznik i zadnjih trideset godina možda samo dva božića nisam bila sa svojim djetetom, sve ostale jesam... to nam je oboma sveto pravilo... nadam se da će i ove godine biti tako

Yehudi je napisao/la:

pizda je napisao/la:

taja je napisao/la:Ma već godinama ne jebem ni dva posto te cirkusijade.
Niti kitim nit se ubijam u kuhanju.
Mi smo mala obitelj, prostora za ugošćavanje nemam (i taman mi dobro došlo) pa nema za koga nemilice kuhati.
Malo skuplji ručak i večera i dvi vrste kolača i to je sve

trebas za Yehija, on je pomrsav...

 Ma ko pomršav, ima sam 90 Kg prošle god. 

 Istina sad sam oko 80 ali na 176cm nije malo. Možda u faci malo fali zubiju 

 Oko te vara ili imam teške kosti 

mozda imas kilu na jajima pa ti tu ode desetak kila...

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

Nisam dosad razmisljala o kicenju bora kao izrazu snobovstine. Ali to kicenje djecje su radosti, a ona vole sareno i ne mare pretjerano za estetska i druga mjerila. Bitno da je veselo, bljestavo. Ja i dalje imam raznobojne kuglice na zelenoj umjetnoj jelki i metal cupave vrpce (srebrne i zlatne), uz raznobojne lampice. Imam i bonsai boric s kuglicama. Na njega stavljam prstohvat vate. : D A bijele jelke takodjer su mi zgodne. Nabavit cu si jednu. Jednom. Umjetnu. Nikako zive. Steta stabla.

itekako se pazi, svako ko imalo drzi do sebe ima jako decentan bor. Opcenito ljudi uredjuju kuce i stanove za neke druge a ne za sebe. Ukrasi su sterilni, apstraktne vaze i skulpture apstraktnih zena koje prepoznajes po dvije cice. Nista osebujno, nista sto bi dalo naslutiti da je nesto, ne daj boze, makar lagani kic. Jako se pazi sto ide uz sto, zidovi su sivi i bijeli bas ko iz tv reklama. Uzas, dosada i ispraznost, bas ko i ljudi koji u tome zive...

ako je neko uredio po svom guštu to mi je ok,ali ni ja ne volim sterilnost.....i kuće i stanove u kojima kao da niko ne živi nego je izložba....

kod nas nije 

Lena je napisao/la:

ako je neko uredio po svom guštu to mi je ok,ali ni ja ne volim sterilnost.....i kuće i stanove u kojima kao da niko ne živi nego je izložba....

kod nas nije 

imas toga u jako puno kuca. Niti ne znaju koje ukrase imaju jer ih nikad i nisu u ruke uzeli. Meni su svi ukrasi vise manje uporabni...

cat_claw je napisao/la:

pizda je napisao/la:

..i djacke kute, opet razmisljaju o tome da ih uvedu...

Kod nas su se zvale "djacke kecelje". Moja, tj moje, mnozina, su bile bez rukava sa prorezom za glavu. U visini grudi sam imala jedan veliki dzep, a kecelja se sa strane vezivala trakicama. Bile su veoma slatke. Kreacija moje kume. Kasnije su sve devojcice imale slicne, jer se bile lagane, ruke nisu bile cak i po leti u dugackim rukavima.

U prvom razredu sam imala onu prestrashnu kecelju do ispod kolena. Takve su prodavali u skoli. Decaci su imali plave kecelje sa kragnicom, koje su vise licile na sako, a devojcice te ruzne dugacke, sa dugim rukavima, oko struka su se vezivale kaisem. Mene je taj sator citavu progutao.
Kako je meni prilikom upisa u prvi razred uspostavljeno da sam previse sitna i da nemam potrebnih 17 kg, sto je bio minimum za upis u skolu, mama je odlucila da bi bilo dobro da me malo vise tera da jedem i jos pri tom kljuka raznoraznim vitaminima i odvratnim kuglicama ribljeg ulja.  
Trudila se da mi sve to olaksa, ali to riblje ulje me je zaista teralo na povracanje. Secam kako bih odmah pocinjala da placem kada bih videla te 3 prozirne, crvene kuglice kako plivaju u tanjiru sa supom. Supu i onako nisam volela, a ribljeg ulja sam se uzasavala.

i mi smo zvali kecelja....ja sam imala i običnu kao kutu na kopčanje ne predugu nego kao jaknicu,a sad si me sjetila da sam imala kasnije i tu sa prorezom oko glave,velikim džepom u sredini naprijed i vezanjem sa strane....modre su bile da  
ulje smo i mi pili,ali mislim prije škole ili bar tako pamtim....bljaks je bilo da.....
tada nas je bilo i po 35 u jednom razredu i bio je red.....učiteljice su bile stroge,ali pravedne...bar ja tako pamtim.....