Leno moja oko moe!

blitwa je napisao/la:tako to bude kad vjeruješ nekom... ostvari se

zingaro je napisao/la:Smilji Lenic..sa malm zakashnjenjem sretan rockas,,i josh puno djece imala,,ako ne sa Toncom sa nekim drugim:)))))))))))

Lena je napisao/la:

pizda je napisao/la:Lena Pomala, jesi startala na novi job ili jos uzimas zalet?

Je...u utorak počela....
Prvi dojmovi su pomiešani, ali ipak pozitivni...
Najgori dio mi je novi program na kojem se radi...nepregledno, sve rascjepkano....ali evo do petka sam poprilično pohvatala bit...
U kancelariji sam sa tri žene....jedna mladica od 24-25, druge dvije kao i ja...u najboljim godinama 
Ima još kolega uokolo, još 2 cure i još 5-6 muških....nisam svima ni imena još upamtila jer ih je puno....
Uglavnom ženske su skroz normalne i ok....pokazuju polako šta treba i ugodne su....tako da je ok za sad...
Hoću li ostati baš ovdje još ne znam....ima još jedan dio gdje je željezo...armature...svašta nešto...moguće da ću završit tamo kad savladam bitno....
Ovdje mi je ok jer nas je puno, pa se dobro može podijeliti posao....a vidit ćemo šta će budućnost donit

pizda je napisao/la:

Lena je napisao/la:

pizda je napisao/la:Lena Pomala, jesi startala na novi job ili jos uzimas zalet?

Je...u utorak počela....
Prvi dojmovi su pomiešani, ali ipak pozitivni...
Najgori dio mi je novi program na kojem se radi...nepregledno, sve rascjepkano....ali evo do petka sam poprilično pohvatala bit...
U kancelariji sam sa tri žene....jedna mladica od 24-25, druge dvije kao i ja...u najboljim godinama 
Ima još kolega uokolo, još 2 cure i još 5-6 muških....nisam svima ni imena još upamtila jer ih je puno....
Uglavnom ženske su skroz normalne i ok....pokazuju polako šta treba i ugodne su....tako da je ok za sad...
Hoću li ostati baš ovdje još ne znam....ima još jedan dio gdje je željezo...armature...svašta nešto...moguće da ću završit tamo kad savladam bitno....
Ovdje mi je ok jer nas je puno, pa se dobro može podijeliti posao....a vidit ćemo šta će budućnost donit

pa sta se ne hvalis . Bit ce ti dobro, vidim da i tebi najbolje leze betonske armature. Ko Antisi betonske gredice...

Lena je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Lena je napisao/la:

pizda je napisao/la:Lena Pomala, jesi startala na novi job ili jos uzimas zalet?

Je...u utorak počela....
Prvi dojmovi su pomiešani, ali ipak pozitivni...
Najgori dio mi je novi program na kojem se radi...nepregledno, sve rascjepkano....ali evo do petka sam poprilično pohvatala bit...
U kancelariji sam sa tri žene....jedna mladica od 24-25, druge dvije kao i ja...u najboljim godinama 
Ima još kolega uokolo, još 2 cure i još 5-6 muških....nisam svima ni imena još upamtila jer ih je puno....
Uglavnom ženske su skroz normalne i ok....pokazuju polako šta treba i ugodne su....tako da je ok za sad...
Hoću li ostati baš ovdje još ne znam....ima još jedan dio gdje je željezo...armature...svašta nešto...moguće da ću završit tamo kad savladam bitno....
Ovdje mi je ok jer nas je puno, pa se dobro može podijeliti posao....a vidit ćemo šta će budućnost donit

pa sta se ne hvalis . Bit ce ti dobro, vidim da i tebi najbolje leze betonske armature. Ko Antisi betonske gredice...

Uffff pa ja to gledam kao da se nemam baš sa nečim hvaliti...ono nisam htjela drugi posao niti drugu firmu...morala sam otići....
A taaaako mi se ne da ponovo nove ljude, pa nova aplikacija, način rada, organizacija, međuljdski odnosi...itd
Ali moram....pa je najvažnije da su mu ovdje kolege ok....ali kažem ti možda me premjeste na drugu lokaciju kroz neko vrijeme....onda opet nove kolege i cijeli paket.....
Promjene su mi suđene....šta se tiče posla.....
Dobro je i da mi je ovo isto blizu kuće kao i prošla firma...na 500 m su udaljene....a ako me premjeste na to željezo onda sam zapravo na lokaciji prošle firme jer su ovi sadašnji iznajmili skladiše upravo od prošle firme....
Pa ću pit kavu na marendi sa bivšim kolegama....ako ih ostane dovoljno za kavu jer nažalost svi traže nove poslove jer je situacija gadna i predstečajna nagodba je proces koji može svakako završit, a dugo traje....

Lena je napisao/la:Dakle sad sam evo 3. tjedan na novoj lokaciji....dalje od doma, sve muške kolege i 1 žena koja je svo već 2 tjedna bolesna....
Ja tako nemam nikakav osjećaj za sve ovo skupa....ono...ravna crta posao, ljudi....jednostavno ne znam do čega je....svi su ok, ljubazni, sve pomažu, objasne...bar za sad, ali ja kao da sam na nekom tečaju, idem svaki dan na taj tečaj i onda kući....skroz se čudno osjećam....
Šta je najluđe ko zna hoću li možda i za mjesec opet selit u treći odjel....ne znam meni se to sve skupa nekako ne sviđa...iznutra mi nešto fali....
Btw.....jesi sigurna da će mi ovo biti duži posao? Jer ja to ne ćutim....

Maco...kakvo je stanje kod tebe u vezi posla....ajd napiši koje slovo....

Lena je napisao/la:Dakle sad sam evo 3. tjedan na novoj lokaciji....dalje od doma ...

Lena je napisao/la:Dakle sad sam evo 3. tjedan na novoj lokaciji....dalje od doma, sve muške kolege i 1 žena koja je svo već 2 tjedna bolesna....
Ja tako nemam nikakav osjećaj za sve ovo skupa....ono...ravna crta posao, ljudi....jednostavno ne znam do čega je....svi su ok, ljubazni, sve pomažu, objasne...bar za sad, ali ja kao da sam na nekom tečaju, idem svaki dan na taj tečaj i onda kući....skroz se čudno osjećam....
Šta je najluđe ko zna hoću li možda i za mjesec opet selit u treći odjel....ne znam meni se to sve skupa nekako ne sviđa...iznutra mi nešto fali....
Btw.....jesi sigurna da će mi ovo biti duži posao? Jer ja to ne ćutim....

Maco...kakvo je stanje kod tebe u vezi posla....ajd napiši koje slovo....

Vel'ka Maca je napisao/la:

Lena je napisao/la:Dakle sad sam evo 3. tjedan na novoj lokaciji....dalje od doma, sve muške kolege i 1 žena koja je svo već 2 tjedna bolesna....
Ja tako nemam nikakav osjećaj za sve ovo skupa....ono...ravna crta posao, ljudi....jednostavno ne znam do čega je....svi su ok, ljubazni, sve pomažu, objasne...bar za sad, ali ja kao da sam na nekom tečaju, idem svaki dan na taj tečaj i onda kući....skroz se čudno osjećam....
Šta je najluđe ko zna hoću li možda i za mjesec opet selit u treći odjel....ne znam meni se to sve skupa nekako ne sviđa...iznutra mi nešto fali....
Btw.....jesi sigurna da će mi ovo biti duži posao? Jer ja to ne ćutim....

Maco...kakvo je stanje kod tebe u vezi posla....ajd napiši koje slovo....

Ola lenoche i ostali

Pa hajmo ovako nabaciti rezimeaux zadnjih 10ak godina gdje je kod mene posao imao kljucnu ulogu oporavka i prekretnice.
Dakle, jednom davno in galaxy far, far away mala je i mlada maca izgubila kompas i tlo pod nogama i razjebase sve - od braka, posla, prijateljstava, zivota in general. Da, bijah nezadovoljna sa svime, frustrirana i njurgava, agresivna i sludjena i dozivjeh burn out u svojoj 33. Godini zivota. Tugovanje i zalovanje trajase dugo, nekih 5 godina, no ispostavilo se da jedini zajeb koji ucinih sa svim tim zavrsetcima bijase posao, drugo su sve bile dobre i potrebne odluke. Nikako se izvuc iz depre... ne mogah si oprostiti mnogo toga. U to doba isla sam na psihoterapiju godinu dana... psihijatrica me samo slusala... bila mi je ispovjednik, nista drugo ne radismo, samo me slusala i isla mi je na kurac jer barem meni nikad nije bio problem otvoreno divanit o svojim sranjima, za to sam imala i druge ljude oko sebe, ali ono sto ona ucini ipak mi je promijenilo zivot stubokom odnosno vratilo me u zivot. Pricala sam joj kako jedino za poslom zalim (ne moram ni napominjati da kad sam dala otkaz otisla sam kao tornado i porusila sve mostove i zalupila svim vratima i kako me kolegice mrzise. Direktorica ne, ali ona je druga prica...) i kako mi je tih dana direktorica uputila poziv mailom na promociju svoje knjige, kao i prije na brojne vecere tipa bozicnih domjenaka i raznih biz bondanja... ali kako nemam zeluca, obraza ni ostalih iznutrica pojavit se u tom neprijateljskom taboru. Na to meni moja psihicka rece - slusaj, jel te pozvala? To znaci i da zeli da dodjes. Za poslom zalis... pakuj krpe i odi... i ja reko - pa hajde. Uzela najstariju prijateljicu pod ruku, skupih sva preostala muda (u to doba bijah manja od crnog ispod nokta) i odoh... bilo mi je uzasno, tjeskobno i neugodno ali odradih to. Poslije sam joj poslala mail u koje  joj zahvaljujem na pozivu i jedan mali post scriptum daako joj ikad bude trebao covjek za firmu da sam tu... nemoram niti napominjati da kad se svemir uroti, se uroti... bas tad je na porodiljni odlazila kolegica koja mi je bila death enemy... i ja uskocih na njeno mjesto. Trebalo je imat muda vratit se u zmajevo gnijezdo (ostala je samo jos jedna stara kolegica, a doslo je 5, 6 novih koji su upoznati s mojim likom i djelom preko usmene predaje bivsih kolegica, njih dvije) ali rekla sam si - hej presretna si sto se vracas, budi ono sto jesi, zraci pozitivno kao sto se osjecas (jer povratak na to delo mi je bilo kao da me sunce pomazilo - pruzalo mi je autonomiju, samostalan zivot, bez posla nemos placat racune, hrani itd. S obzirom na kakve sam sljake nalijetala u medjuvremenu ovo je bio raj). I fakat sam odzracila sve sto je trebalo, kolegice su totalno promijenile misljenje s obzirom na pricu koja im je prethodno servirana, stara kolegica je dobila pedalu jer je potkradala firmu, ova druga kad se vratila s porodiljnog nije mogla sebi doci ali uspostavile smo si zrele i profesionalne odnose. Nikad necemo biti prijateljice ali na poslu sve korektno, profesionalno i fer. I funkcioniramo i dan danas... u medjuvremenu kola poslovna krenuse nizbrdo i svake godine je sve gore i gore tako da samo ceka kad ce vec jednom i krepat sljaka a dotle guramo.
Zato je meni bas taj posao tako bitan. Od silne srece sto dobih drugu priliku za ispravit pizdariju i jedini zajeb osobne tranzicije, sve se nekako zavrtilo na bolje i stvari su sjele na svoje mjesto. Sve je bas onako kako treba biti. Konacno sam pronasla mir. I taj mir traje vec sestu godinu. Zadnjih godinu dana sam konacno i off the pills tako da sam se ponadala i da cu koju kilu izgubiti ali ne daju se, majkuim. Zato je meni taj moj posao tako bitan i zato gatoliko volim i zato bi ga potpisala do penzije i to cak i u sastavu s ovim kolegicama. Poznajemo se, znamo gdje su kojoj granice i ponasamo se
Ali jebiga, kaj bu bu, vec nekako budemo. Trenutno mi je, uz posao, briga da starce zdravlje posluzi sto duze (naravno, sebicna briga, ali taki smo mi ljudi)... totalno sam pobabila jer mi jezdravlje bliznjih i mojeuslo u vidno polje

Ova tvoja prica mi zvuci kao prica moje prijateljice, odnosno i pizda je to napomenuo na svoj nacin - mozes trcati, bjezati i mije nati adrese, drzave, poslove, muzeve, ali ne mozes pobjeci od sebe... kud god otputovala, vuces sebe za sobom. Imam feeling da nisi u miru sa sobom pa onda smeta i ne valja nitko i nista i nigdje. Mozda grijesim i imam krivi dojam, kao sto ti cesto imas o meni... kazem moguce i vrlo vjerojatno jer mi definitvno nismo ista frekvencija, ali to je moj feeling

Vel'ka Maca je napisao/la:Pa hajmo ovako nabaciti rezimeaux zadnjih 10ak godina gdje je kod mene posao imao kljucnu ulogu oporavka i prekretnice.....

Lena je napisao/la:Dakle sad sam evo 3. tjedan na novoj lokaciji....dalje od doma, sve muške kolege i 1 žena koja je svo već 2 tjedna bolesna....
Ja tako nemam nikakav osjećaj za sve ovo skupa....ono...ravna crta posao, ljudi....jednostavno ne znam do čega je....svi su ok, ljubazni, sve pomažu, objasne...bar za sad, ali ja kao da sam na nekom tečaju, idem svaki dan na taj tečaj i onda kući....skroz se čudno osjećam....
Šta je najluđe ko zna hoću li možda i za mjesec opet selit u treći odjel....ne znam meni se to sve skupa nekako ne sviđa...iznutra mi nešto fali....
Btw.....jesi sigurna da će mi ovo biti duži posao? Jer ja to ne ćutim....

Maco...kakvo je stanje kod tebe u vezi posla....ajd napiši koje slovo....

Vel'ka Maca je napisao/la:

Ova tvoja prica mi zvuci kao prica moje prijateljice, odnosno i pizda je to napomenuo na svoj nacin - mozes trcati, bjezati i mije nati adrese, drzave, poslove, muzeve, ali ne mozes pobjeci od sebe... kud god otputovala, vuces sebe za sobom. Imam feeling da nisi u miru sa sobom pa onda smeta i ne valja nitko i nista i nigdje. Mozda grijesim i imam krivi dojam, kao sto ti cesto imas o meni... kazem moguce i vrlo vjerojatno jer mi definitvno nismo ista frekvencija, ali to je moj feeling

Vel'ka Maca je napisao/la:
Maco...kakvo je stanje kod tebe u vezi posla....ajd napiši koje slovo....

Ola lenoche i ostali

Pa hajmo ovako nabaciti rezimeaux zadnjih 10ak godina gdje je kod mene posao imao kljucnu ulogu oporavka i prekretnice.
Dakle, jednom davno in galaxy far, far away mala je i mlada maca izgubila kompas i tlo pod nogama i razjebase sve - od braka, posla, prijateljstava, zivota in general. Da, bijah nezadovoljna sa svime, frustrirana i njurgava, agresivna i sludjena i dozivjeh burn out u svojoj 33. Godini zivota. Tugovanje i zalovanje trajase dugo, nekih 5 godina, no ispostavilo se da jedini zajeb koji ucinih sa svim tim zavrsetcima bijase posao, drugo su sve bile dobre i potrebne odluke. Nikako se izvuc iz depre... ne mogah si oprostiti mnogo toga. U to doba isla sam na psihoterapiju godinu dana... psihijatrica me samo slusala... bila mi je ispovjednik, nista drugo ne radismo, samo me slusala i isla mi je na kurac jer barem meni nikad nije bio problem otvoreno divanit o svojim sranjima, za to sam imala i druge ljude oko sebe, ali ono sto ona ucini ipak mi je promijenilo zivot stubokom odnosno vratilo me u zivot. Pricala sam joj kako jedino za poslom zalim (ne moram ni napominjati da kad sam dala otkaz otisla sam kao tornado i porusila sve mostove i zalupila svim vratima i kako me kolegice mrzise. Direktorica ne, ali ona je druga prica...) i kako mi je tih dana direktorica uputila poziv mailom na promociju svoje knjige, kao i prije na brojne vecere tipa bozicnih domjenaka i raznih biz bondanja... ali kako nemam zeluca, obraza ni ostalih iznutrica pojavit se u tom neprijateljskom taboru. Na to meni moja psihicka rece - slusaj, jel te pozvala? To znaci i da zeli da dodjes. Za poslom zalis... pakuj krpe i odi... i ja reko - pa hajde. Uzela najstariju prijateljicu pod ruku, skupih sva preostala muda (u to doba bijah manja od crnog ispod nokta) i odoh... bilo mi je uzasno, tjeskobno i neugodno ali odradih to. Poslije sam joj poslala mail u koje  joj zahvaljujem na pozivu i jedan mali post scriptum daako joj ikad bude trebao covjek za firmu da sam tu... nemoram niti napominjati da kad se svemir uroti, se uroti... bas tad je na porodiljni odlazila kolegica koja mi je bila death enemy... i ja uskocih na njeno mjesto. Trebalo je imat muda vratit se u zmajevo gnijezdo (ostala je samo jos jedna stara kolegica, a doslo je 5, 6 novih koji su upoznati s mojim likom i djelom preko usmene predaje bivsih kolegica, njih dvije) ali rekla sam si - hej presretna si sto se vracas, budi ono sto jesi, zraci pozitivno kao sto se osjecas (jer povratak na to delo mi je bilo kao da me sunce pomazilo - pruzalo mi je autonomiju, samostalan zivot, bez posla nemos placat racune, hrani itd. S obzirom na kakve sam sljake nalijetala u medjuvremenu ovo je bio raj). I fakat sam odzracila sve sto je trebalo, kolegice su totalno promijenile misljenje s obzirom na pricu koja im je prethodno servirana, stara kolegica je dobila pedalu jer je potkradala firmu, ova druga kad se vratila s porodiljnog nije mogla sebi doci ali uspostavile smo si zrele i profesionalne odnose. Nikad necemo biti prijateljice ali na poslu sve korektno, profesionalno i fer. I funkcioniramo i dan danas... u medjuvremenu kola poslovna krenuse nizbrdo i svake godine je sve gore i gore tako da samo ceka kad ce vec jednom i krepat sljaka a dotle guramo.
Zato je meni bas taj posao tako bitan. Od silne srece sto dobih drugu priliku za ispravit pizdariju i jedini zajeb osobne tranzicije, sve se nekako zavrtilo na bolje i stvari su sjele na svoje mjesto. Sve je bas onako kako treba biti. Konacno sam pronasla mir. I taj mir traje vec sestu godinu. Zadnjih godinu dana sam konacno i off the pills tako da sam se ponadala i da cu koju kilu izgubiti ali ne daju se, majkuim. Zato je meni taj moj posao tako bitan i zato gatoliko volim i zato bi ga potpisala do penzije i to cak i u sastavu s ovim kolegicama. Poznajemo se, znamo gdje su kojoj granice i ponasamo se
Ali jebiga, kaj bu bu, vec nekako budemo. Trenutno mi je, uz posao, briga da starce zdravlje posluzi sto duze (naravno, sebicna briga, ali taki smo mi ljudi)... totalno sam pobabila jer mi jezdravlje bliznjih i mojeuslo u vidno polje

Ova tvoja prica mi zvuci kao prica moje prijateljice, odnosno i pizda je to napomenuo na svoj nacin - mozes trcati, bjezati i mije nati adrese, drzave, poslove, muzeve, ali ne mozes pobjeci od sebe... kud god otputovala, vuces sebe za sobom. Imam feeling da nisi u miru sa sobom pa onda smeta i ne valja nitko i nista i nigdje. Mozda grijesim i imam krivi dojam, kao sto ti cesto imas o meni... kazem moguce i vrlo vjerojatno jer mi definitvno nismo ista frekvencija, ali to je moj feeling

blitwa je napisao/la:

Lena je napisao/la:Dakle sad sam evo 3. tjedan na novoj lokaciji....dalje od doma, sve muške kolege i 1 žena koja je svo već 2 tjedna bolesna....
Ja tako nemam nikakav osjećaj za sve ovo skupa....ono...ravna crta posao, ljudi....jednostavno ne znam do čega je....svi su ok, ljubazni, sve pomažu, objasne...bar za sad, ali ja kao da sam na nekom tečaju, idem svaki dan na taj tečaj i onda kući....skroz se čudno osjećam....
Šta je najluđe ko zna hoću li možda i za mjesec opet selit u treći odjel....ne znam meni se to sve skupa nekako ne sviđa...iznutra mi nešto fali....
Btw.....jesi sigurna da će mi ovo biti duži posao? Jer ja to ne ćutim....

Maco...kakvo je stanje kod tebe u vezi posla....ajd napiši koje slovo....

Trebalo bi biti... 
Taj posao bi ti trebao popuniti kućni budžet, dati ti slobodu i dostojanstvo da možeš hraniti sebe i druge. 

Možda nije posao koji će te ispuniti toliko da s radošću odlaziš ujutro raditi (takvih poslova je jako malo), ali ako imaš ekipu koja će ti pomoći da se uklopiš, ako ti posao ne stvara pritisak i grop u pleksus zoni jer ne možeš ispuniti očekivanja nadređenih, ako uredno dobiješ plaću za no što odradiš, ne vidim zašto ne bi potrajao.
Možda te šalju u sve odjele kako bi upoznala kompletno poslovanje i usput promatraju gdje ćeš se ti najbolje snaći. 
Ne znam što zapravo radiš u toj firmi. Struka? 

Ako se ne osjećaš stvarno loše na tom poslu, daj mu priliku, možda se ipak uklopiš.

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

Ova tvoja prica mi zvuci kao prica moje prijateljice, odnosno i pizda je to napomenuo na svoj nacin - mozes trcati, bjezati i mije nati adrese, drzave, poslove, muzeve, ali ne mozes pobjeci od sebe... kud god otputovala, vuces sebe za sobom. Imam feeling da nisi u miru sa sobom pa onda smeta i ne valja nitko i nista i nigdje. Mozda grijesim i imam krivi dojam, kao sto ti cesto imas o meni... kazem moguce i vrlo vjerojatno jer mi definitvno nismo ista frekvencija, ali to je moj feeling

je, zajebana je Lena. Postoji neki otpor u njoj a ima i prkosa...

Lena je napisao/la:

blitwa je napisao/la:

Lena je napisao/la:Dakle sad sam evo 3. tjedan na novoj lokaciji....dalje od doma, sve muške kolege i 1 žena koja je svo već 2 tjedna bolesna....
Ja tako nemam nikakav osjećaj za sve ovo skupa....ono...ravna crta posao, ljudi....jednostavno ne znam do čega je....svi su ok, ljubazni, sve pomažu, objasne...bar za sad, ali ja kao da sam na nekom tečaju, idem svaki dan na taj tečaj i onda kući....skroz se čudno osjećam....
Šta je najluđe ko zna hoću li možda i za mjesec opet selit u treći odjel....ne znam meni se to sve skupa nekako ne sviđa...iznutra mi nešto fali....
Btw.....jesi sigurna da će mi ovo biti duži posao? Jer ja to ne ćutim....

Maco...kakvo je stanje kod tebe u vezi posla....ajd napiši koje slovo....

Trebalo bi biti... 
Taj posao bi ti trebao popuniti kućni budžet, dati ti slobodu i dostojanstvo da možeš hraniti sebe i druge. 

Možda nije posao koji će te ispuniti toliko da s radošću odlaziš ujutro raditi (takvih poslova je jako malo), ali ako imaš ekipu koja će ti pomoći da se uklopiš, ako ti posao ne stvara pritisak i grop u pleksus zoni jer ne možeš ispuniti očekivanja nadređenih, ako uredno dobiješ plaću za no što odradiš, ne vidim zašto ne bi potrajao.
Možda te šalju u sve odjele kako bi upoznala kompletno poslovanje i usput promatraju gdje ćeš se ti najbolje snaći. 
Ne znam što zapravo radiš u toj firmi. Struka? 

Ako se ne osjećaš stvarno loše na tom poslu, daj mu priliku, možda se ipak uklopiš.

Imam laganu nervozu u stomaku, nije sad baš strašno....kod mene je uvijek najvažnije da sve obavim kako spada....odgovornost prije svega
Imaju politiku da se upozna sve kolege i odjele, da znaš tko šta radi....tako da smo se svi upoznali hehehe...
Inače još nešto...sama upravljačka struktura je (meni) čudno postavljena, ali koga briga šta je meni nešto čudno....ima još nekih posebnosti, ali nije to sad važno
Nije mi struka, to je posao komercijala, nabava i logistika....muš-maš svega pomalo.....
A dat ću vremena i priliku naravno, ali imam primjedbi!!!! Neka se zna

Lena je napisao/la:Sve to stoji šta si napisala, ali zašto ja nisam sretnica koja ima posao koji voli??!!!
Zeru sam ljuta.....
Moram se pomirit sa činjenicom da je posao - posao, a zadovoljstvo na drugim aspektima.....

Lena je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

Ova tvoja prica mi zvuci kao prica moje prijateljice, odnosno i pizda je to napomenuo na svoj nacin - mozes trcati, bjezati i mije nati adrese, drzave, poslove, muzeve, ali ne mozes pobjeci od sebe... kud god otputovala, vuces sebe za sobom. Imam feeling da nisi u miru sa sobom pa onda smeta i ne valja nitko i nista i nigdje. Mozda grijesim i imam krivi dojam, kao sto ti cesto imas o meni... kazem moguce i vrlo vjerojatno jer mi definitvno nismo ista frekvencija, ali to je moj feeling

je, zajebana je Lena. Postoji neki otpor u njoj a ima i prkosa...

To je istina...fakat je
Lena of the resistance

Lena je napisao/la:Sve to stoji šta si napisala, ali zašto ja nisam sretnica koja ima posao koji voli??!!!
Zeru sam ljuta.....
Moram se pomirit sa činjenicom da je posao - posao, a zadovoljstvo na drugim aspektima.....

pizda je napisao/la:

Lena je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

Ova tvoja prica mi zvuci kao prica moje prijateljice, odnosno i pizda je to napomenuo na svoj nacin - mozes trcati, bjezati i mije nati adrese, drzave, poslove, muzeve, ali ne mozes pobjeci od sebe... kud god otputovala, vuces sebe za sobom. Imam feeling da nisi u miru sa sobom pa onda smeta i ne valja nitko i nista i nigdje. Mozda grijesim i imam krivi dojam, kao sto ti cesto imas o meni... kazem moguce i vrlo vjerojatno jer mi definitvno nismo ista frekvencija, ali to je moj feeling

je, zajebana je Lena. Postoji neki otpor u njoj a ima i prkosa...

To je istina...fakat je
Lena of the resistance

jebote, usro sam se kad sam ti vidijo novi avatar...

Lena je napisao/la:
Pa bas je zgodan frajer.....

pizda je napisao/la:

Lena je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

Ova tvoja prica mi zvuci kao prica moje prijateljice, odnosno i pizda je to napomenuo na svoj nacin - mozes trcati, bjezati i mije nati adrese, drzave, poslove, muzeve, ali ne mozes pobjeci od sebe... kud god otputovala, vuces sebe za sobom. Imam feeling da nisi u miru sa sobom pa onda smeta i ne valja nitko i nista i nigdje. Mozda grijesim i imam krivi dojam, kao sto ti cesto imas o meni... kazem moguce i vrlo vjerojatno jer mi definitvno nismo ista frekvencija, ali to je moj feeling

je, zajebana je Lena. Postoji neki otpor u njoj a ima i prkosa...

To je istina...fakat je
Lena of the resistance

jebote, usro sam se kad sam ti vidijo novi avatar...

besposlenpop je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Lena je napisao/la:

pizda je napisao/la:

je, zajebana je Lena. Postoji neki otpor u njoj a ima i prkosa...

To je istina...fakat je
Lena of the resistance

jebote, usro sam se kad sam ti vidijo novi avatar...

A je, ko Đe ronimo?