jedna štrebersko-OKP temičićica

Tomica je napisao/la:Cekajte malo, zar vi doista ne zelite ljudima ugodan dan kad im zazelite ugodan dan? Jos cete mi reci da kad ljude upitate za zdravlje doista ne zelite znati nista o njihovom zdravlju!?


Pizde prijetvorne.

: p


(Moram priznati da jos uvijek ustrajem u tome.. "Kako si/ste?" jos uvijek znaci kako si/ste. "Dobar dan" jos uvijek znaci vuusss, evo vam malo srece u danasnjem danu.)

'Ugodan dan' uglavnom ne pišem, nego govorim - i to mi znači upravo to.
'Zdravo' mi ne znači želju nekom da ozdravi, nego je to iskljućivo pozdrav (je da je malo partizanski. al ko ga jebe, usrašama ionak mogu reć 'crkni' bez da trepnem).

Na 'kako si' obično odgovaram da jesam.
UBosni se na 'kako si / ste' ne odgovara 'dobro sam', nego protupitanjem 'kako si / ste vi'. Poprave emgleski. 

Vel'ka Maca je napisao/la:jutros raspravljam s frendicom, profesoricom hrvatskog jezika koji bi bio prikladan pozdrav umjesto široko raširenog "Lijep pozdrav".
Ovo nije firma, nit branša u kojoj se pozdravljamo sa prešturim poštovanjem, ali koja bi bila opcija... srdačan mi je ko da mu je netko metlu u guzicu zabio.

p.s. ja znam da je najprikladniji pozdrav "Živili!", ali možda ipak nešto zercz službenije a da nije pozdrav koji je lijep. jer pozdrav to ne može biti...
ona mi je rekla da pitam na forumu

E da smo se dopisivale službeno imala bi osjećaj da se dopisuješ s Magdalenicom 


Meni je 'Srdačan pozdrav' bio u potpisu službenog e-maila . 
Dakle, svima je bio jednako srdačan pozdrav, a naslov mejla je ovisio koliko se dobro poznajem s osobom kojoj se obraćam:
-Poštovani,
-Pozdrav ____, 
-Bok, 

Ponekad bih na kraju mejla dodala i HVala! ali svi odreda su bili srdačno pozdravljeni.  

Lijepi pozdrav koristim samo u privatnim prepiskama jer i Slovenci imaju slično - Lepo pozdravljeni! 
E da, oni imaju uskličnik na kraju svakog pozdrava. Mislim da to kod nas nije pravilo.

Vel'ka Maca je napisao/la:jutros raspravljam s frendicom, profesoricom hrvatskog jezika koji bi bio prikladan pozdrav umjesto široko raširenog "Lijep pozdrav".
Ovo nije firma, nit branša u kojoj se pozdravljamo sa prešturim poštovanjem, ali koja bi bila opcija... srdačan mi je ko da mu je netko metlu u guzicu zabio.

p.s. ja znam da je najprikladniji pozdrav "Živili!", ali možda ipak nešto zercz službenije a da nije pozdrav koji je lijep. jer pozdrav to ne može biti...
ona mi je rekla da pitam na forumu

Ja u poslu upravo srdačan pozdrav koristim najčešće ili samo pozdrav....i stavim uskličnik!

Je, bezveze je i lijep pozdrav, ali nema nekih zamjena za te verzije.....topao pozdrav bi bilo paaaa nekako hm hm isto počudno

Možda samo"pozdrav" ipak?

magdalenica je napisao/la:

Tomica je napisao/la:Cekajte malo, zar vi doista ne zelite ljudima ugodan dan kad im zazelite ugodan dan? Jos cete mi reci da kad ljude upitate za zdravlje doista ne zelite znati nista o njihovom zdravlju!?


Pizde prijetvorne.

: p


(Moram priznati da jos uvijek ustrajem u tome.. "Kako si/ste?" jos uvijek znaci kako si/ste. "Dobar dan" jos uvijek znaci vuusss, evo vam malo srece u danasnjem danu.)

Priznajem kad se dušom i srcem unesem u dopis/odgovor da mi ideje samo vrcaju i da na takvu poruku primatelj jako dobro odreagira. 
Kad pošaljem "politički korektan odgovor" upakiran u celofan s mašnom, odgovor s druge strane gotovo u pravilu nije sjajan. 
U tom smislu bi i ja sama sebe željela nadograditi da pišem ono što je dobro i win-win, da se i sama bolje osjećam.

Pitanje "kako si"... Šta da kažem osobi koja me to pita: s čime se sve nosim, što me trenutno pati, da joj kažem da svaki dan barem jednom pomislim da se katapultiram na neku sjajnu zvijezdu i nestanem s ove razine postojanja, da se iskreno pitam koji je smisao moje patnje sa svim i svačim što doživljavam, čemu i kome služi moj život...itd.. i onda se ko pravi šupak nasmijem i kažem: dobro, hvala, a ti?

A govoris li uopce takvo nesto ljudima kad te upitaju "kako si?". Vecina uopce ne govori ili govori u metaforama.

Nedavno sam napisala da volim cavrljanja. Slusam ljude dok mi opisuju meteorolosku sliku naseg podneblja, ali ne kao uvod u neku drugu temu, vec upravo zbog ovoga o cemu i sama pises. Ljudi mi pricaju o kisi i vjetru, a zapravo opisuju kako dozivljavaju vlastitu sadasnjost i iznenadne nalete (ne)srece koja im mijenja zivote.

Katkad odgovaram u istom tonu (tuzno otpovrnem o kaoticnosti zracnih masa), a katkad im uzvratim bez prenesenog znacenja. Iskreno. Neki i ne zamijete prijelaz. Neki se nasmiju i sramezljivo usute. Neki odahnu. Neki nastave govoriti pred zamisljenom publikom (mozda neki clan obitelji s kojim dugo ne progovaraju).

Osjeti se ta usamljenost i tuga. Njihova. Moja.


A kako si danas?

Tomica je napisao/la:

magdalenica je napisao/la:


Priznajem kad se dušom i srcem unesem u dopis/odgovor da mi ideje samo vrcaju i da na takvu poruku primatelj jako dobro odreagira. 
Kad pošaljem "politički korektan odgovor" upakiran u celofan s mašnom, odgovor s druge strane gotovo u pravilu nije sjajan. 
U tom smislu bi i ja sama sebe željela nadograditi da pišem ono što je dobro i win-win, da se i sama bolje osjećam.

Pitanje "kako si"... Šta da kažem osobi koja me to pita: s čime se sve nosim, što me trenutno pati, da joj kažem da svaki dan barem jednom pomislim da se katapultiram na neku sjajnu zvijezdu i nestanem s ove razine postojanja, da se iskreno pitam koji je smisao moje patnje sa svim i svačim što doživljavam, čemu i kome služi moj život...itd.. i onda se ko pravi šupak nasmijem i kažem: dobro, hvala, a ti?

A govoris li uopce takvo nesto ljudima kad te upitaju "kako si?". Vecina uopce ne govori ili govori u metaforama.

Nedavno sam napisala da volim cavrljanja. Slusam ljude dok mi opisuju meteorolosku sliku naseg podneblja, ali ne kao uvod u neku drugu temu, vec upravo zbog ovoga o cemu i sama pises. Ljudi mi pricaju o kisi i vjetru, a zapravo opisuju kako dozivljavaju vlastitu sadasnjost i iznenadne nalete (ne)srece koja im mijenja zivote.

Katkad odgovaram u istom tonu (tuzno otpovrnem o kaoticnosti zracnih masa), a katkad im uzvratim bez prenesenog znacenja. Iskreno. Neki i ne zamijete prijelaz. Neki se nasmiju i sramezljivo usute. Neki odahnu. Neki nastave govoriti pred zamisljenom publikom (mozda neki clan obitelji s kojim dugo ne progovaraju).

Osjeti se ta usamljenost i tuga. Njihova. Moja.


A kako si danas?

Svjesna sam toga da pitanje "kako si" gađa drito u najmekši, najintimniji dio mene, pa ne odgovaram svima to isto "fejk&polajt".
Prije sam bila puno zatvorenija, a sad me boli patka što će sugovornik misliti (valjda je to rezultat godina i odsustva straha od tuđeg procjenjivanja i prosuđivanja). 

Odgovaranje u metaforama je isto fora, služim se time kad sam inspirirana, zaista ovisno o tome kako sam trenutno i s kim pričam 
Draga mi je misao da su ljudi ispred nas odraz njihovog sveukupnog stanja samo taj tren.

Vikend je poslužio za ljenčarenje, odmor, meditaciju, sređivanje papirologije koju malo izbjegavam pa mi se to obije o glavu i razmišljanje kako dalje. 

Sada sam mirno i spremna na traženje rješenja i na nove izazove u džungli.