Wajter raport

pizda je napisao/la:

Tomica je napisao/la:

Uz duzno postovanje prema drugu Pizdi koji je, cini mi se, jos jedino Probi napet.

on misli obratno, zato me i nazvao guzarom...

Ma to su ti te njegove fantazije u kojima si ti glavni lik. Ubo' je pravi trenutak, priblizio ti se kad su zene usmjerene jedna na drugu... Vidis kako je simpaticno promisljen.

Zao mi je zbog ovoga sto se dogodilo izmedju drugarice M. i C., iako mi je posve jasno zasto se dogodilo..  na neki je nacin bilo neizbjezno.


Zato danas razmisljam o 'The Monkey Touch Experiment-u'. Mislim da je 50-ih, 60-ih psiholog Harry Harlow provodio istrazivanja koja su trebala otkriti zasto se djeca vezuju uz majke. Pocetna je pretpostavka bila da se to desava zbog izvora hrane. Samo je istrazivanje bilo ruzno jer se mladuncad majmunica nasilno odvajala od majki i smjestala ih u kavez u kojem su brizna bica pocela pokazivati znakove i tjeskobe i depresije i autodestruktivnosti (ujedala su sebe same kao i resetke kaveza).

Nakon nekog vremena u te su im kaveze postavili surogat-majke, zapravo, dvije lutke. Jedna je bila napravljena od zice i imala je bocicu mlijeka, a druga nije imala mlijeka, ali je bila nacinjena od njeznog materijala koji je na dodir oponasao majcino tijelo. Majmuncici su se konstantno privijali uz ovu drugu lutku. Do zicane bi dolazili samo po hranu i odmah se odvajali od nje nakon jela. Odlazili bi drugoj lutki.


Ovaj je ruzan eksperiment, zapravo, pokazao primarnu vaznost dodira, blizine drugog bica.


Ono sto vrijedi za primate, naravno da vrijedi i za nas, pa razmisljam o tome u kolikoj je mjeri sama depresija povezana uz gubitak te nekakve sigurnosti koju nam pruza blizina drugog ljudskog bica. S obzirom da smo razvili i apstraktno razmisljanje, vjerujem da nam se ponekad cini da problem lezi negdje gdje ga uopce nema, poput gubitka posla (koji je naravno bitan dio te sigurnosti koju si svi zelimo osigurati), no sto kada taj gubitak posla zapravo primarno znaci gubitak vlastitog plemena/copora/ekipe koja nam je mnogo znacila? Bila nasa 'surogat-obitelj'...


Jednako sad razmisljam i o drustvu na forumu..  Mi, zapravo, nikada ne mozemo znati koliko nekome znaci ova ovdje komunikacija i ovi ovdje ljudi i zasto odjwdnom dolazi do groznih situacija.


Nije mi namjera bila doci do nekog zakljucka, to ostavljam vama, samo sam imala potrebu napisati trenutni tok misli.

zingaro je napisao/la:

Tomica je napisao/la:

Vel'ka maca je napisao/la:

Tomica je napisao/la:


Pa cemu uopce ovdje sluzis nego kao mracni predmet zelja ili sparing partner za ubijanje dosade?

I to sam davnih dana rekla bitvici, da smo mi ovdje sve slabe na pizdu...

Je l' na pi*du ili Pizdu, drugarice M.?
Ako smijem zamijetiti, bile ste vrlo strastvene veceras.

Uz duzno postovanje prema drugu Pizdi koji je, cini mi se, jos jedino Probi napet.

Ma i meni je ponekada kad mi naleti na volej ...pazi ovo ,,kad kazesh nekom zagrepchabu da je jajara,,on te pogleda onako bliedo i pomisli koji ti je ..a kad kazesh sanchi on popizdi.....hahahhahahahahahahahahahahah,,,,,,shto bi sara rekla al me nasmija;;;;hahahahahahahhah,,Ali ta jajara se uvijek mora umijeshati kad se netko fajta ..a meni su njih dvije bash ba finjaka i sa puno poetichnosti jedna drugoj rekle sve,,shta fali ovaj forum je ionako sterilan...osim kada se ti pojavish ja odmah zivnem:

Jao, eto jednog posta u kojem uopce nisam pomslila na tebe dok sam ga pisala. Ispricavam se, sjor.


A da, osjeca se ta vasa medjusobna privrzenost.. Da se muskarcima moze reci da su slatki, rekla bih vam: "bas ste cakani".

Vjerojatno pogrešno shvaćamo pojam braka. Shvaćamo ga kao nešto što postavlja nerealna očekivanja i pretvaranje da znamo kakva nas budućnost očekuje. Budućnost uvijek ostaje neizvjesna. Mislim da u takvoj zajednici nije stvar u znanju, nego ima veze sa povjerenjem. Možda je zdraviji način razmišljanja misliti na to kao na svečani obred, na neki način kao ritual, svojevrsni psihodelični doživljaj, obred prolaska koji "službeno" potvrđuje našu spremnost da zajedno skoknemo u nepoznato. Brak je "pad povjerenja", to je čarobni krug, portal stvoren iz poštovanja prema povezanosti, predanosti i povjerenju. S nekim ulazimo u "sveti prostor", kozmologiju dvoje ljudi, koautorski intersubjektivni svijet i nema garancija .. kao što ih nikada nema u životu, ali svejedno idemo korak dalje.

pizda je napisao/la:prisiljen sam na Lusi koncept jer se bogme bas razmahalo . Potpisujem sve Caticino a horror Maci preporuke da prestane sa nabrajanjima nebodera sa kojih namjerava skociti, sa opisima staklenih ociju, sline koja curi, pelenama i sl. Imat neke psihicke smetnje i sve skupa predstavljat poput Leta iznad kukavicjeg gnijezda je malo previse. Psihicke, fizicke...sve ti na isto dodje i sve je za ljude.
U biti, imam dojam da se Maca i Glista najbolje razumiju a njih dvije, ama bas nitko...

Te jezive emocionalne ucene, pretnje pelenama i neboderima, optuzbe po kojima je valjda svi nosimo na dusi - ma ne pristajem na tu igru.

Tomica je napisao/la:Zao mi je zbog ovoga sto se dogodilo izmedju drugarice M. i C., iako mi je posve jasno zasto se dogodilo..  na neki je nacin bilo neizbjezno.


Zato danas razmisljam o 'The Monkey Touch Experiment-u'. Mislim da je 50-ih, 60-ih psiholog Harry Harlow provodio istrazivanja koja su trebala otkriti zasto se djeca vezuju uz majke. Pocetna je pretpostavka bila da se to desava zbog izvora hrane. Samo je istrazivanje bilo ruzno jer se mladuncad majmunica nasilno odvajala od majki i smjestala ih u kavez u kojem su brizna bica pocela pokazivati znakove i tjeskobe i depresije i autodestruktivnosti (ujedala su sebe same kao i resetke kaveza).

Nakon nekog vremena u te su im kaveze postavili surogat-majke, zapravo, dvije lutke. Jedna je bila napravljena od zice i imala je bocicu mlijeka, a druga nije imala mlijeka, ali je bila nacinjena od njeznog  materijala koji je na dodir oponasao majcino tijelo. Majmuncici su se konstantno privijali uz ovu drugu lutku. Do zicane bi dolazili samo po hranu i odmah se odvajali od nje nakon jela. Odlazili bi drugoj lutki.


Ovaj je ruzan eksperiment, zapravo, pokazao primarnu vaznost dodira, blizine drugog bica.


Ono sto vrijedi za primate, naravno da vrijedi i za nas, pa razmisljam o tome u kolikoj je mjeri sama depresija povezana uz gubitak te nekakve sigurnosti koju nam pruza blizina drugog ljudskog bica. S obzirom da smo razvili i apstraktno razmisljanje, vjerujem da nam se ponekad cini da problem lezi negdje gdje ga uopce nema, poput gubitka posla (koji je naravno bitan dio te sigurnosti koju si svi zelimo osigurati), no sto kada taj gubitak posla zapravo primarno znaci gubitak vlastitog plemena/copora/ekipe koja nam je mnogo znacila? Bila nasa 'surogat-obitelj'...


Jednako sad razmisljam i o drustvu na forumu..  Mi, zapravo, nikada ne mozemo znati koliko nekome znaci ova ovdje komunikacija i ovi ovdje ljudi i zasto odjwdnom dolazi do groznih situacija.


Nije mi namjera bila doci do nekog zakljucka, to ostavljam vama, samo sam imala potrebu napisati trenutni tok misli.

Lepo napisano...

Meni je fascinantna ta veza emocija, psihe, razuma i na kraju raznih hemijskih procesa u telu.
Jedna emocija, dobra ili losa, u nasem telu zavrti citav jedan krug i ostavi trag.

Tomica je napisao/la:...
Ono sto vrijedi za primate, naravno da vrijedi i za nas, pa razmisljam o tome u kolikoj je mjeri sama depresija povezana uz gubitak te nekakve sigurnosti koju nam pruza blizina drugog ljudskog bica. ...

Tako se Tzigo priljubijo virtualno kurcu na Cultnima ...

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:Depresivnim ljudima ne pomaze sebicnost. Oni su i onako vecinom vrlo nezdravo fokusirani na sebe, sopstvene emocije, sopstvene misli, sopstvene postupke.
Pokazali su se kao odlicni sagovornici i velika pomoc ljudima sa drugacijom vrstom problema. Recimo, zrtvama nasilja. Pomazuci njima ujedno pomazu i sebi, jer bar na neko vreme prestaju biti „centar“ svojih razmisljanja.

Pomaganje drugima i cinjenje dobrih, plemenitih stvari - to je moj predlog.

fizicka aktivnost je melem za depresivce. Nek prepjesaci desetak kilometara dnevno i bit ce sva euforicna osim sto ce biti umorna. Uz to ce i smrsat par desetina kila...

Fizička aktivnost je melem za sve one koji se periodično loše osjećaju, ali ako misliš da utječe na depresiju, to su kratkoročna rješenja. Depresija je složena psihijatrijska bolest i tu treba uzimati redovito terapiju. Problem kod depresivaca je taj što tijekom terapije čim se počnu malo bolje osjećati odbace tabletice i nakon nekog perioda opet dožive depresivni poremećaj. Problem je također kada se zanemare potpuno pa prijeđe u kroničnu depresiju, to zaista nije dobro. 
No, moj point je samo razlikovati depresiju od povremene tuge.

Aje potoplo ... 

U duhu razgovora, prilažem moju šumicu u blizine koje se, na sporednom putiću, desio nemili događaj, a kojim ću se upravo sada opet uputiti.

whisperer je napisao/la:U duhu razgovora, prilažem moju šumicu u blizine koje se, na sporednom putiću, desio nemili događaj, a kojim ću se upravo sada opet uputiti.

Gledaj da ovaj put ljudima ne kopas oci, besramnice jedna.

Prekrasni putic kroz sumicu. Uzivaj. I ja bih. Ali sad ne moze.

Otisla sam.

Tomica je napisao/la:

magdalenica je napisao/la:

Tomica je napisao/la:

pizda je napisao/la:

nisam ni znao da se prepucavamo...

Pa cemu uopce ovdje sluzis nego kao mracni predmet zelja ili sparing partner za ubijanje dosade?

Pizda je uvijek mračni predmet želja. 

Presladak avatar!


A brizan, stvarno mi ga je pocelo biti zao. Mogao bi i on ubrzo, s ljuskicom jajeta na glavi, vikati: Pa to je nepravda!


A i BTw se, siroce, svako malo mora nekom izvinjavat'. : D (Ubit ce me sad!)


A gdje si ti? Jesi li se osuncala, iskupala? Bila na Hvoru?

Otvorim temu baš na ovaj post, preskočila sam ga nehote 

Pizdu ne poznajem (kako to čudno zvuči sad...hahah), no pari mi pomirljivo biće. 
Ko njega iznervira taj mu se stvarno na glavu popeo. 

BTW najvolim u verziji kad je kratka, jasna, kad zamahne s katanom, izvinjavanje joj ne pristaje uz frizuru  
Bilo bi mi drago vidjet da su se neki drugi forumaši izvinjavali, al jbg to mogu samo oni balansiranog ega, što je rijetkost zapravo.

Osunčala se i okupala uz rad, kod dragih mi ljudi. Ić ću ponovo malo da ispraznim glavu prije nove studijske i poslovne godine. 
For će malo pričekati, najvjerovatnije za naredno ljeto.

Tomica je napisao/la:Zao mi je zbog ovoga sto se dogodilo izmedju drugarice M. i C., iako mi je posve jasno zasto se dogodilo..  na neki je nacin bilo neizbjezno.


Zato danas razmisljam o 'The Monkey Touch Experiment-u'. Mislim da je 50-ih, 60-ih psiholog Harry Harlow provodio istrazivanja koja su trebala otkriti zasto se djeca vezuju uz majke. Pocetna je pretpostavka bila da se to desava zbog izvora hrane. Samo je istrazivanje bilo ruzno jer se mladuncad majmunica nasilno odvajala od majki i smjestala ih u kavez u kojem su brizna bica pocela pokazivati znakove i tjeskobe i depresije i autodestruktivnosti (ujedala su sebe same kao i resetke kaveza).

Nakon nekog vremena u te su im kaveze postavili surogat-majke, zapravo, dvije lutke. Jedna je bila napravljena od zice i imala je bocicu mlijeka, a druga nije imala mlijeka, ali je bila nacinjena od njeznog  materijala koji je na dodir oponasao majcino tijelo. Majmuncici su se konstantno privijali uz ovu drugu lutku. Do zicane bi dolazili samo po hranu i odmah se odvajali od nje nakon jela. Odlazili bi drugoj lutki.


Ovaj je ruzan eksperiment, zapravo, pokazao primarnu vaznost dodira, blizine drugog bica.


Ono sto vrijedi za primate, naravno da vrijedi i za nas, pa razmisljam o tome u kolikoj je mjeri sama depresija povezana uz gubitak te nekakve sigurnosti koju nam pruza blizina drugog ljudskog bica. S obzirom da smo razvili i apstraktno razmisljanje, vjerujem da nam se ponekad cini da problem lezi negdje gdje ga uopce nema, poput gubitka posla (koji je naravno bitan dio te sigurnosti koju si svi zelimo osigurati), no sto kada taj gubitak posla zapravo primarno znaci gubitak vlastitog plemena/copora/ekipe koja nam je mnogo znacila? Bila nasa 'surogat-obitelj'...


Jednako sad razmisljam i o drustvu na forumu..  Mi, zapravo, nikada ne mozemo znati koliko nekome znaci ova ovdje komunikacija i ovi ovdje ljudi i zasto odjwdnom dolazi do groznih situacija.


Nije mi namjera bila doci do nekog zakljucka, to ostavljam vama, samo sam imala potrebu napisati trenutni tok misli.

Boldano je genijalno. 

Procjenjujemo jedni druge temeljem upisa, a ono što nam se događa u životima često ostaje skriveno.

Vel'ka maca je napisao/la:idem, laku noc... i pazi koga ces sanjati... da ti fredi u snove ne dodje

Ovakvi postovi me podsjećaju na Glistu. Kao moćni sam demon pa ću te u snu plašiti. 

Ajde bona ne seri više, digni dupe sa kauča, prestani žderat i samosažaljevat se, počisti stan da malo feng shui proteče i sredi si život. 

Tomica je napisao/la:

Vel'ka maca je napisao/la:

Tomica je napisao/la:

pizda je napisao/la:

nisam ni znao da se prepucavamo...

Pa cemu uopce ovdje sluzis nego kao mracni predmet zelja ili sparing partner za ubijanje dosade?

I to sam davnih dana rekla bitvici, da smo mi ovdje sve slabe na pizdu...

Je l' na pi*du ili Pizdu, drugarice M.?
Ako smijem zamijetiti, bile ste vrlo strastvene veceras.

Uz duzno postovanje prema drugu Pizdi koji je, cini mi se, jos jedino Probi napet.

Bice ti na pizdu, al ima ih sto za Pizdom uzdisu... i neka, to je lipo, znaci da vridi...
Jeste, bijasmo bas slatke...

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:

Ali pomaze kada se svako malo poseres po nekom ne bi li se na trenutak osetila velikom?
Ides tako sjebana nekom prodavati dominaciju i patronizirajuce pricati o tome kako ne volis bas mnogo da udaras po slabijima, pa komedija.

Danas je tvoj dan. Posveticu ti se, jer to sve vreme trazis.
Sad si napokon u centru paznje. Ne moras vise da kao neki village idiot hodas od teme do teme i trazis koga bi pljucnula.

aha, kad Macu malo opaucis odma postane sva neka dobra i razumna. Njena je deviza, glavno da se pise pa makar i lose...

Ma lipi moj kevin kostner pavlovic... ti si mene lijepo centrirao i energija je potekla... cudo... al da sam bas toliko sjebana pa da su takve mjere bile potrebne... al ajd, virovat cemo svitu...

pizda je napisao/la:

Vel'ka maca je napisao/la:I tu je stvar prosta ko pasulj... ako se secas, ja sam postala svoju sliku na forum u pozi balerine, u donjem rublju i sa 120 kila zive vage... ti si postala erocku mastariju (svoju)... gledajuci to  tvoje lijepo tijelo i razmisljajuci koji je povod tome (zapitaj se kato ), razmisljala sam par sekundi da reproduciram istu pozu... ali nije bilo majke da me slika ko sto me slikala za baletnu skolu... razumijes li razliku... u mom postu i u tvom postu... ne radi se tu o ljepoti tijela, tu se radi o hrabrosti golotinje... ali ne tjelesne... i to ti je to... a ti znas zasto si postala svoju sliku, znam ja i znamo svi... nema budala ovdje

joooj opet pubertetske fore. Znaci, kad ti stavis svoju sliku sa dvadesetak kila viska onda je to in, hrabrost i odraz da te ne peru kompleksi. Kad sliku stavi neka lijepa zena onda je to znak malogradjanstine i nedostatka seksa. Malo su ti jace te tvoje teorije ali i inace su jace...

A lubav moa

pizda je napisao/la:

Vel'ka maca je napisao/la:

I to sam davnih dana rekla bitvici, da smo mi ovdje sve slabe na pizdu...

onda se morate cesce jebat da vam pizde ojacaju...

Pizdo, ces volontirat? Zrtvuj se za stvar, vise ciljeve, ucinit ces dobro djelo...

pizda je napisao/la:prisiljen sam na Lusi koncept jer se bogme bas razmahalo . Potpisujem sve Caticino a horror Maci preporuke da prestane sa nabrajanjima nebodera sa kojih namjerava skociti, sa opisima staklenih ociju, sline koja curi, pelenama i sl. Imat neke psihicke smetnje i sve skupa predstavljat poput Leta iznad kukavicjeg gnijezda je malo previse. Psihicke, fizicke...sve ti na isto dodje i sve je za ljude.
U biti, imam dojam da se Maca i Glista najbolje razumiju a njih dvije, ama bas nitko...

Ma karikirala sam... fakat mi nisu nikakvi neboderi padali na pamet, ne brigaj

Ja fakat ne razbiram zasto mene glista tako intenzivno ne podnosi...

sarita je napisao/la:maco: dno dna.

Mashala

Tomica je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Tomica je napisao/la:

Uz duzno postovanje prema drugu Pizdi koji je, cini mi se, jos jedino Probi napet.

on misli obratno, zato me i nazvao guzarom...

Ma to su ti te njegove fantazije u kojima si ti glavni lik. Ubo' je pravi trenutak, priblizio ti se kad su zene usmjerene jedna na drugu... Vidis kako je simpaticno promisljen.

Tomica je napisao/la:Zao mi je zbog ovoga sto se dogodilo izmedju drugarice M. i C., iako mi je posve jasno zasto se dogodilo..  na neki je nacin bilo neizbjezno.


Zato danas razmisljam o 'The Monkey Touch Experiment-u'. Mislim da je 50-ih, 60-ih psiholog Harry Harlow provodio istrazivanja koja su trebala otkriti zasto se djeca vezuju uz majke. Pocetna je pretpostavka bila da se to desava zbog izvora hrane. Samo je istrazivanje bilo ruzno jer se mladuncad majmunica nasilno odvajala od majki i smjestala ih u kavez u kojem su brizna bica pocela pokazivati znakove i tjeskobe i depresije i autodestruktivnosti (ujedala su sebe same kao i resetke kaveza).

Nakon nekog vremena u te su im kaveze postavili surogat-majke, zapravo, dvije lutke. Jedna je bila napravljena od zice i imala je bocicu mlijeka, a druga nije imala mlijeka, ali je bila nacinjena od njeznog  materijala koji je na dodir oponasao majcino tijelo. Majmuncici su se konstantno privijali uz ovu drugu lutku. Do zicane bi dolazili samo po hranu i odmah se odvajali od nje nakon jela. Odlazili bi drugoj lutki.


Ovaj je ruzan eksperiment, zapravo, pokazao primarnu vaznost dodira, blizine drugog bica.


Ono sto vrijedi za primate, naravno da vrijedi i za nas, pa razmisljam o tome u kolikoj je mjeri sama depresija povezana uz gubitak te nekakve sigurnosti koju nam pruza blizina drugog ljudskog bica. S obzirom da smo razvili i apstraktno razmisljanje, vjerujem da nam se ponekad cini da problem lezi negdje gdje ga uopce nema, poput gubitka posla (koji je naravno bitan dio te sigurnosti koju si svi zelimo osigurati), no sto kada taj gubitak posla zapravo primarno znaci gubitak vlastitog plemena/copora/ekipe koja nam je mnogo znacila? Bila nasa 'surogat-obitelj'...


Jednako sad razmisljam i o drustvu na forumu..  Mi, zapravo, nikada ne mozemo znati koliko nekome znaci ova ovdje komunikacija i ovi ovdje ljudi i zasto odjwdnom dolazi do groznih situacija.


Nije mi namjera bila doci do nekog zakljucka, to ostavljam vama, samo sam imala potrebu napisati trenutni tok misli.

Kako te sukob izmedju mace i cat asocirao na eksperiment s majmuncicima - mislis da ste mi / smo si zamjenska obitelj?
Cak i uz ovako rijetko tipkanje zadnjih par godina...

whisperer je napisao/la:Vjerojatno pogrešno shvaćamo pojam braka. Shvaćamo ga kao nešto što postavlja nerealna očekivanja i pretvaranje da znamo kakva nas budućnost očekuje. Budućnost uvijek ostaje neizvjesna. Mislim da u takvoj zajednici nije stvar u znanju, nego ima veze sa povjerenjem. Možda je zdraviji način razmišljanja misliti na to kao na svečani obred, na neki način kao ritual, svojevrsni psihodelični doživljaj, obred prolaska koji "službeno" potvrđuje našu spremnost da zajedno skoknemo u nepoznato. Brak je "pad povjerenja", to je čarobni krug, portal stvoren iz poštovanja prema povezanosti, predanosti i povjerenju. S nekim ulazimo u "sveti prostor", kozmologiju dvoje ljudi, koautorski intersubjektivni svijet i nema garancija .. kao što ih nikada nema u životu, ali svejedno idemo korak dalje.

Meni brak u onom klasicnom smislu ima negativan predznak... ovo sto si gore navela je nesto drugo, tu po meni nit ne treba pecata, taksenih marki i svjedoka...

whisperer je napisao/la:

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:Depresivnim ljudima ne pomaze sebicnost. Oni su i onako vecinom vrlo nezdravo fokusirani na sebe, sopstvene emocije, sopstvene misli, sopstvene postupke.
Pokazali su se kao odlicni sagovornici i velika pomoc ljudima sa drugacijom vrstom problema. Recimo, zrtvama nasilja. Pomazuci njima ujedno pomazu i sebi, jer bar na neko vreme prestaju biti „centar“ svojih razmisljanja.

Pomaganje drugima i cinjenje dobrih, plemenitih stvari - to je moj predlog.

fizicka aktivnost je melem za depresivce. Nek prepjesaci desetak kilometara dnevno i bit ce sva euforicna osim sto ce biti umorna. Uz to ce i smrsat par desetina kila...

Fizička aktivnost je melem za sve one koji se periodično loše osjećaju, ali ako misliš da utječe na depresiju, to su kratkoročna rješenja. Depresija je složena psihijatrijska bolest i tu treba uzimati redovito terapiju. Problem kod depresivaca je taj što tijekom terapije čim se počnu malo bolje osjećati odbace tabletice i nakon nekog perioda opet dožive depresivni poremećaj. Problem je također kada se zanemare potpuno pa prijeđe u kroničnu depresiju, to zaista nije dobro. 
No, moj point je samo razlikovati depresiju od povremene tuge.

Moju su depresiju htjeli izlijeciti motikom pa je skoro zavrsilo kako nitko ne bi zelio... depresija je jedno, a nedepresija nesto drugo
Depresija se ni u kom slucaju ne lijeci fizickom aktivnoscu...

magdalenica je napisao/la:

Vel'ka maca je napisao/la:idem, laku noc... i pazi koga ces sanjati... da ti fredi u snove ne dodje

Ovakvi postovi me podsjećaju na Glistu. Kao moćni sam demon pa ću te u snu plašiti. 

Ajde bona ne seri više, digni dupe sa kauča, prestani žderat i samosažaljevat se, počisti stan da malo feng shui proteče i sredi si život. 

Ma ne brij isusova bludnice... ovo je bila zajebancija a ne obecanje/prijetnja...
Da vas glista cita, ko sto ne cita , i da vidi koliko je usporedjujete sa mnom, fakat bi vam drva nacijepala...

De bona, sama bozija providnost, tel3patija cista - evo tvoj glas dopro do mene pr3ko alaha i ja poliza kucu ne bi li mogla u kontinuitetu 48 sahatal ezanije si priustiti...
Ne zderem, jeboga ti, vec par mjeseci, nit se samosazaljevam, ja sam zaljublj3na pa mi lijepo... i ne znam s5a b' ti mando da ja uredjujem u svom zivotu... de reci, isp4avi krivu drinu