moj b(r)log...

ne mogu pisat blog jer to već radi kate , ali mogu opisivati svoj brlog... naravno i svi vi... očekujem tajin opis suside koja joj ždere živce, saru da nam opet prestavi susjeda mitu (kojeg mi je davno pokušala uvalit), vaše rodbine, prijatelja i neprijatelja i svih onih koji su vrijedni spomena...
znam da mogu tačunati na glistu, njeno susjedstvo je prilično živahno, a nadam se da ćete i ostali dobiti inspiraciju pisati o malim običnim ljudima, koji su ipak dovoljno neobični da se osvrnemo na njih...

ja ću tu nadrobiti svašta... za početak planiram opisati šaroliko društvo koje se skuplja u planinskom domu, naravno kako i kad budem imala vremena i volje..poslije ćemo vidjeti kud će nas sve skupa tema odvesti...

Oni koji su odrasli u ravnici znaju kakav napor je nama „glibarima“ popeti se na bilo što što je veće od osrednje bundeve. Čak i obične stepenice nam predstavljaju strašan problem. Nekako nam do prvog kata ide, ali već drugi ili (ne daj Bože) treći kat su neopisiva tlaka.
Uz sve to spadam u grupu komotnih ljenjivaca i sve što nije bilo ciljano kretanje uz glazbu, bilo mi je i mučno i nepotrebno.
Ali, neosjetno čovjek se s godinama promijeni, naročito ako ima poticaj od okoline koja ga okružuje. Tako sam i ja prošle godine upala u ekipu koja tjedno barem dvaput posjeti izletničku točku Sv. Petar, odnosno Sankaško kočo.

Ono što me, osim samog boravka u prirodi, privuklo takvom načinu druženja, je za Slovence neobična prisnost „tam gor“ jer olabavi njihova nedruštvenost i otuđenost. „Tam gor“ se svi pozdravljaju, tikaju se, nema titula, društvenih statusa, gore si samo „pohodnik“ i ništa drugo. Sjeda se za prvi stol za kojim ima mjesta, nebitno je tko već sjedi i na kojem jeziku se razgovara. Presvlači se u prostoru gdje borave totalni stranci, nema srama ni znatiželjnih pogleda. Ruksaci i oprema se ostavljaju posvuda, jednako kao i novčanici i nikad nikom ništa ne „usfali“. Tamo gore su neki drugi zakoni, pa se nerijetko „zarakijaju“ ljudi koji u dolini inače ne bi razmijenili ni par uljudnih rečenica.
Startna točka je, a što drugo nego gostionica Krpin, brvnara s ogromnim parkiralištem, koja je najčešće i zaključna stanica penjanja zalivenih domaćim „šnopsom“.

Btw je napisao/la: Čak i obične stepenice nam predstavljaju strašan problem. Nekako nam do prvog kata ide, ali već drugi ili (ne daj Bože) treći kat su neopisiva tlaka.

a siroče, kod mene morala na četvrti kat da se naspavaš

Do prve razgledne točke Sv. Petar na 839 m nv, koja je dobila ima po
prekrasnoj crkvici koja se tamo ugnijezdila još u 14 stoljeću, je pola
sata laganog hoda uzbrdo. Tih tristotinjak metara visinske razlike s
lakoćom svladaju čak i pravi početnici bez neke posebne planinarske
opreme.





Zbog dominantnog položaja, odakle se pruža pogled na cijelu okolicu, crkvica je odigrala važnu ulogu u vrijeme napada Turaka. Sad, poput stare njegovane dame koja uživa u zasluženoj mirovini, tek povremeno ugosti lokalne zborove na koncertima. O njenoj higijeni brinu gospođa Milka i njen sin, koji stanuju u jedinoj kući na tom području, smještenoj odmah uz crkvu.
Tu se staje kad si smrznut i žedan, jer kod njih se možete ogrijati uz veliku kmečku peć i za sitan novac „ispod pulta“ popiti čaj, kavu ili dobar „ruševc“

*ruševc je liker od mladih vrhova istoimenog mini planinskog bora, koji rastu nad 17oo m

kišna glista je napisao/la:

Btw je napisao/la: Čak i obične stepenice nam predstavljaju strašan problem. Nekako nam do prvog kata ide, ali već drugi ili (ne daj Bože) treći kat su neopisiva tlaka.

a siroče, kod mene morala na četvrti kat da se naspavaš

moš mislit kako mi se išlo spavati

No, krajnja stanica ipak nije Sv. Petar, nego Sankaška koča na 867 mnv, planinski dom s ovećim dnevnim boravkom u kojem je nagurano desetak stolova, mini šankom i nekoliko soba na katu.



Ljeti je velika drvena terasa prepuna gostiju iz svih krajeva Slovenije, a zimi se uglavnom u dnevnom boravku skupljamo domaći, koji se nakon posla uputimo gore i uz toplu peć družimo prepričavajući lokalne dogodovštine.

Radojka
U jednom takvom druženju je netko spomenuo da je dolje u Krpinu vidio Radojku i da ima novu mini suknju...
Svi su se nasmijali, a ja sam poput pravog naivčine, na sveopću radost prisutnih, postavila očekivana pitanja-tko je Radojka i zašto hoda po brdima u mini suknji?
Isti tren svi su se digli i krenuli smo dolje, da mi pokažu Radojku.
Odmah na vratima brvnare mi je bilo jasno zašto je moje pitanje izazvalo onakav smijeh i naglo spuštanje u dolinu.

Radojka je stajala u bijeloj izgužvanoj bluzi, leđima okrenuta ulazu, lakata naslonjenih na šank, zagledana u bocu Zlatoroga pred sobom. Glavu, na kojoj je stršala crvena od hidrogena i „trajni“ uništena kosa, je položila u velike dlanove i sanjarila tko zna o čemu, nesvjesna svih pogleda koji su se zadržali na njoj.
Ispod plave minice s čipkastim volančićima, do izlizanog drvenog poda su se spuštale kvrgave muške noge, obučene u vunene „štrample“ (za koje sam bila sigurna da ih odavno već ne proizvode), koje su završavale „štiklama“ broj šetrdesettri oguljenih i iskrivljenih peta. Bio je to više žalostan nego smiješan prizor, jer Radojka je zapravo bila Rado, bivši Milkin (sa Sv. Petra) muž i otac njenog sina.

Sjeli smo u najudaljeniji kut kako bi mi ispričali transformaciju njega u nju. Rado je pred puno godina došao trbuhom za kruhom na Gorenjsko. Radio je kao „goldcvar“ (drvosječa), oženio se, dobio sina i uglavnom djelovao normalno do svoje četrdeset i neke godine. A onda... onda je shvatio da bi rado bio žena i počeo je njegovati tu svoju novo probuđenu ženstvenost. Razveo se, ostavio posao i sve svoje vrijeme posvetio uljepšavanju. Svi su se nadali da će godine učiniti svoje, da će se Radojka vratiti u Radu, ali je to bio račun bez krčmara. Sin ga se odrekao, zabranio mu dolazak gore, ali Radojku to nije preveć zasmetalo. Zapeo je u svom svijetu u kome mu očito ništa nije falilo, osim eventualno depilacijske kreme, najlon čarapa i novih štikli.

baš lipo prepričavaš i pišeš btw

ja ću iznijeti neki mali dio sebe iz sebe malo kasnije jer me guraju sa kompjutera....nisam sad na rasporedu

Lena je napisao/la:
ja ću iznijeti neki mali dio sebe iz sebe malo kasnije jer me guraju sa kompjutera....nisam sad na rasporedu

nema veze, čekat ćemo tvoj raspored i taj dio seb iz sebe...

daklem Radojka ....
kad te matrica sjebe na takav način to je životna pizdarija..... .... ne želim ni misliti što i kako je Rado_jka proživljavala sebe i svoj život, odluka o transformaciji koja je pogodila njenu obitelj ...sve skupa zajedno jedan veeeeliki životni horor.

jutros sam šetala sa psićem oko sat vremena, prohladno ali predivno jutro. od 8 - 9 ....


prošla sam ispod bilderovih prozora, spavao je još ....

Btw je napisao/la:
Sjeli smo u najudaljeniji kut kako bi mi ispričali transformaciju njega u nju. Rado je pred puno godina došao trbuhom za kruhom na Gorenjsko. Radio je kao „goldcvar“ (drvosječa), oženio se, dobio sina i uglavnom djelovao normalno do svoje četrdeset i neke godine. A onda... onda je shvatio da bi rado bio žena i počeo je njegovati tu svoju novo probuđenu ženstvenost. Razveo se, ostavio posao i sve svoje vrijeme posvetio uljepšavanju. Svi su se nadali da će godine učiniti svoje, da će se Radojka vratiti u Radu, ali je to bio račun bez krčmara. Sin ga se odrekao, zabranio mu dolazak gore, ali Radojku to nije preveć zasmetalo. Zapeo je u svom svijetu u kome mu očito ništa nije falilo, osim eventualno depilacijske kreme, najlon čarapa i novih štikli.

u sloveniji takve radojke imaju još neku šansu da normalno žive, kod nas bi već završile negdje iscipelarene na nekom parkiralištu

Lena je napisao/la:baš lipo prepričavaš i pišeš btw

ja ću iznijeti neki mali dio sebe iz sebe malo kasnije jer me guraju sa kompjutera....nisam sad na rasporedu

Super prepričava i piše.
Trebalo bi je zaposliti da piše Istinite priče
Ali Radojka je zakon, točno je zamislih ispred sebe

Jedino slika radodajke nedostaje.

sutra nasabajle pišem o jednoj od svojih susjeda.
Bilježim se sa štovanjem

dromsin je napisao/la:sutra nasabajle pišem o jednoj od svojih susjeda.
Bilježim se sa štovanjem

jedva čekam

Prije 20 godina susjed je dopelal djevojku doma. Neka vesela cura, stalno se smijala, ništa prigovarala. Starci su bili presretni i zadovoljni, ova je bila bolja od prve, prva je stalno nešto prigovarala.
Na jesen odjednom strka i jurnjava u Dubravu na okretište tramvaja. Bivši susjedin muž je strpal, sina i njegove stvari u tramvaj i poslal ga mami.Djete je imalo oko 8 godina. Sad bi svi rekli grozan tata ali..........
Njih dva su imali dvoje djece i sudski je kčer 2 godine starija, pripala ocu a sin kao mlađi majci. No mamica je bila u fazi svijanja gnjezda sa 10 godina mlađim pa je sinka ostavila malo kod tatice. Pa zaboravila
Tak su moji stari susjedi saznali tek dio prošlih repova koje je vukla snajka njihova za sobom.
Zaklela se zemlja raju da se sve tajne znaju.
Dobili su i kčer, prekrasnu djevojku , to moram naglasiti jer su mama i tata baš ono grdi . Susjeda je stalno jamrala o snahi da je ćula da ona ima još djece. Ma rekoh pustite susjeda ljudi svašta pričaju
Prije par godina se saznalo da ima još dvije kčeri koje je dobila u nevjenčanoj vezi,ali joj bivši nevjenčani nije dao djecu. Ostavila ih je sa 5 i 4 godine, nikad pitala nikad zvala i nikada dala ni novčića za curice danas udate žene.
Kčer iz ovog braka ni ne zna da ima dvije polusestre.
Puno put sam znala čuti susjedu kako se zgraža nad mamama - nemamama. A štaš kad sebe ne vidiš. I u ovom trečem braku bilo je odlazaka i rastanaka. No još su postojani.
Ako ste očekivali nešto lirski, dobili ste, jer sam izostavila sve ružno i gadno.

Jedan od klišeja koje olako prihvaćamo je upravo to da nema veće ljubavi od majčinske a ovo što je dromsica napisala je samo jedan od slučajeva majki koje zbog ljubavnika ostave svoju djecu. U mojoj ulici se isto tako raspao jedna brak, majka troje djevojčica držala dućan preko puta dućana jedne romske obitelji, i pala ogromna ljubav između te žene i roma (i taj rom je bio oženjen) , to se ginulo za tu ljubav i na kraju oboje pobjegli negdje, ova ludača ostavila sve troje djece i bome ih dugo vremena nije bilo. Ali, prošla ljubav, došlo vrijeme vratiti se svojoj kući, ne mogu zamisliti kako je to trebalo izgledati, ali čak se i brak pokušavao spasiti a oboje, "romeo i julija" nastavili raditi u dućanima jedan preko puta drugoga kao da ničega nije bilo...do jednog dana ...muž ove moje susjede je očito pao u depresiju ali i dalje se držao...eh sad, kako je to žena onog roma riješila , to je već druga priča... silazim ja jedna dan niz susjednu ulicu na dnu koje su se nalazila oba dućana i izdaleka vidim dvije, ono što sam tada mislila, "školske djevojčice", kako se čerupaju. jedna ulovila drugu za kosu, vuče, baca u zid, nogara, jedna vrišti upomoć, druga psuje ko kočijaš , i na kraju je uspije srušiti na pod i počne daviti. svi koji smo bili prisutni smo potrčali da ih razdvajamo a ja sam ostala šokirana kad sam se približila i vidjela da se radi zapravo o dvije žene, mojoj susjedi i ženi onog roma s kojim je ljubovala. romkinja je sve tiho trpila a onda ju dočekala pred dućanom i dobrano namlatila naočigled cijele glavne ulice. kad su ih razdvojili, samo je ponosno digla glavu i vratila se u dućan a ova druga pokunjeno i namlaćena otišla kući. nakon toga je nestala i ona i njeno troje djece koje je ipak završilo sa majkom, očito brak nije izdržao sve kalvarije prouzročene majčinom ludom romansom . bokte, poznam tog roma još od djetinjstva i radi se o totalno nepismenom čovjeku, nako je zgodnička na prvi pogled ali ne znam kako se može zbog takvog ostaviti troje djece i muža koji jest onako malo dosadan bio al daleko zgodniji od toga roma i još k tome klapski pjevač sa predivnim glasom, dobar otac i koliko se na van moglo vidjeti i dobar muž, nije bio neki jebivjetar nego pravi obiteljski čovjek. ne mogu zamisliti kako je njemu bilo prolaziti kroz sve to i na kraju ostati bez troje kćeri??? uglavnom, rijetko ga se vidi više nasmijanog iako je i on nakon svega našao drugu, osnovao novu obitelj, opet ima dijete sa tom novom, ali više nikada vidjeti tog čovjeka iskreno nasmijanog pa čak ni na nastupima sa klapom ...
a romski par...bokte, to me baš iznenadilo...nakon što je žena dobila satisfakciju da javno namlati i osramoti svoju suparnicu, ni pet ni šest, između nje i muža procvjetala romantika, ponovo se sliazali i počeli ponašati ko tek nanovo zaljubljani par, šetali držeći se za ruke, grlili i ljubili javno...skoro da bi čovjek reko da im je trebalo nešto tako da im brak ponovo živne ... stvarno nas ima raznih

kišna glista je napisao/la:Jedan od klišeja koje olako prihvaćamo je upravo to da nema veće ljubavi od majčinske a ovo što je dromsica napisala je samo jedan od slučajeva majki koje zbog ljubavnika ostave svoju djecu. U mojoj ulici se isto tako raspao jedna brak, majka troje djevojčica držala dućan preko puta dućana jedne romske obitelji, i pala ogromna ljubav između te žene i roma (i taj rom je bio oženjen) , to se ginulo za tu ljubav i na kraju oboje pobjegli negdje, ova ludača ostavila sve troje djece i bome ih dugo vremena nije bilo. Ali, prošla ljubav, došlo vrijeme vratiti se svojoj kući, ne mogu zamisliti kako je to trebalo izgledati, ali čak se i brak pokušavao spasiti a oboje, "romeo i julija" nastavili raditi u dućanima jedan preko puta drugoga kao da ničega nije bilo...do jednog dana ...muž ove moje susjede je očito pao u depresiju ali i dalje se držao...eh sad, kako je to žena onog roma riješila , to je već druga priča... silazim ja jedna dan niz susjednu ulicu na dnu koje su se nalazila oba dućana i izdaleka vidim dvije, ono što sam tada mislila, "školske djevojčice", kako se čerupaju. jedna ulovila drugu za kosu, vuče, baca u zid, nogara, jedna vrišti upomoć, druga psuje ko kočijaš , i na kraju je uspije srušiti na pod i počne daviti. svi koji smo bili prisutni smo potrčali da ih razdvajamo a ja sam ostala šokirana kad sam se približila i vidjela da se radi zapravo o dvije žene, mojoj susjedi i ženi onog roma s kojim je ljubovala. romkinja je sve tiho trpila a onda ju dočekala pred dućanom i dobrano namlatila naočigled cijele glavne ulice. kad su ih razdvojili, samo je ponosno digla glavu i vratila se u dućan a ova druga pokunjeno i namlaćena otišla kući. nakon toga je nestala i ona i njeno troje djece koje je ipak završilo sa majkom, očito brak nije izdržao sve kalvarije prouzročene majčinom ludom romansom . bokte, poznam tog roma još od djetinjstva i radi se o totalno nepismenom čovjeku, nako je zgodnička na prvi pogled ali ne znam kako se može zbog takvog ostaviti troje djece i muža koji jest onako malo dosadan bio al daleko zgodniji od toga roma i još k tome klapski pjevač sa predivnim glasom, dobar otac i koliko se na van moglo vidjeti i dobar muž, nije bio neki jebivjetar nego pravi obiteljski čovjek. ne mogu zamisliti kako je njemu bilo prolaziti kroz sve to i na kraju ostati bez troje kćeri??? uglavnom, rijetko ga se vidi više nasmijanog iako je i on nakon svega našao drugu, osnovao novu obitelj, opet ima dijete sa tom novom, ali više nikada vidjeti tog čovjeka iskreno nasmijanog pa čak ni na nastupima sa klapom ...
a romski par...bokte, to me baš iznenadilo...nakon što je žena dobila satisfakciju da javno namlati i osramoti svoju suparnicu, ni pet ni šest, između nje i muža procvjetala romantika, ponovo se sliazali i počeli ponašati ko tek nanovo zaljubljani par, šetali držeći se za ruke, grlili i ljubili javno...skoro da bi čovjek reko da im je trebalo nešto tako da im brak ponovo živne ... stvarno nas ima raznih

znači to su te zidine šta se jeftino prodaju

proba je napisao/la:

znači to su te zidine šta se jeftino prodaju

a ne, ovo su mi malo dalji susjedi i tip i dalje živi u istoj kući al sa drugom ženom , nije na prodaju a i davno se sve to događalo samo me dromsina priča podsjetila na to i kako sam se onda čudila kako može majka preko noći ostaviti svoju djecu...al eto, može

Kurca je njoj falilo, kurca, kurca , eto da znaš sada.

By -Sara from juesej-

Jehudi je napisao/la:Kurca je njoj falilo, kurca, kurca , eto da znaš sada.

By -Sara from juesej-

a ne znam, mislim da ne postoji takav curac koji bi mene odvukao od moje djece... bokte, šta se to mora dogoditi u glavi da se samo spakiraš i ostaviš djecu i ne zapitaš se kako se ona osjećaju

kišna glista je napisao/la:

u sloveniji takve radojke imaju još neku šansu da normalno žive, kod nas bi već završile negdje iscipelarene na nekom parkiralištu

Istina... tu je doduše predmet podsmjeha, ali ga uistinu nitko ne maltretira...

taja je napisao/la:
Trebalo bi je zaposliti da piše Istinite priče
Ali Radojka je zakon, točno je zamislih ispred sebe

jednom davno mi je rolo (guja) rekao da nije fora pisati o stvarnom životu, jer je to nedostatak mašte... oni maštoviti smišljaju svoje likove i pišu o njima,,, da, bio je u pravu

ja sam jedna od onih praktičara koji voli promatrati ljude... svakodnevno primjetim toliko živopisnih likova da nema potrebe trošiti maštu da ih smišljam, jer svoju maštu trošim na nešto drugo,,, u mojim snovima su svi ljudi dobri, nema bolesnih, ranjenih, tlačenih, a to bi bilo do zla boga dosadno čitati...

kišna glista je napisao/la:Jedan od klišeja koje olako prihvaćamo je upravo to da nema veće ljubavi od majčinske a ovo što je dromsica napisala je samo jedan od slučajeva majki koje zbog ljubavnika ostave svoju djecu. U mojoj ulici se isto tako raspao jedna brak, majka troje djevojčica držala dućan preko puta dućana jedne romske obitelji, i pala ogromna ljubav između te žene i roma (i taj rom je bio oženjen) , to se ginulo za tu ljubav i na kraju oboje pobjegli negdje, ova ludača ostavila sve troje djece i bome ih dugo vremena nije bilo. Ali, prošla ljubav, došlo vrijeme vratiti se svojoj kući, ne mogu zamisliti kako je to trebalo izgledati, ali čak se i brak pokušavao spasiti a oboje, "romeo i julija" nastavili raditi u dućanima jedan preko puta drugoga kao da ničega nije bilo...do jednog dana ...muž ove moje susjede je očito pao u depresiju ali i dalje se držao...eh sad, kako je to žena onog roma riješila , to je već druga priča... silazim ja jedna dan niz susjednu ulicu na dnu koje su se nalazila oba dućana i izdaleka vidim dvije, ono što sam tada mislila, "školske djevojčice", kako se čerupaju. jedna ulovila drugu za kosu, vuče, baca u zid, nogara, jedna vrišti upomoć, druga psuje ko kočijaš , i na kraju je uspije srušiti na pod i počne daviti. svi koji smo bili prisutni smo potrčali da ih razdvajamo a ja sam ostala šokirana kad sam se približila i vidjela da se radi zapravo o dvije žene, mojoj susjedi i ženi onog roma s kojim je ljubovala. romkinja je sve tiho trpila a onda ju dočekala pred dućanom i dobrano namlatila naočigled cijele glavne ulice. kad su ih razdvojili, samo je ponosno digla glavu i vratila se u dućan a ova druga pokunjeno i namlaćena otišla kući. nakon toga je nestala i ona i njeno troje djece koje je ipak završilo sa majkom, očito brak nije izdržao sve kalvarije prouzročene majčinom ludom romansom . bokte, poznam tog roma još od djetinjstva i radi se o totalno nepismenom čovjeku, nako je zgodnička na prvi pogled ali ne znam kako se može zbog takvog ostaviti troje djece i muža koji jest onako malo dosadan bio al daleko zgodniji od toga roma i još k tome klapski pjevač sa predivnim glasom, dobar otac i koliko se na van moglo vidjeti i dobar muž, nije bio neki jebivjetar nego pravi obiteljski čovjek. ne mogu zamisliti kako je njemu bilo prolaziti kroz sve to i na kraju ostati bez troje kćeri??? uglavnom, rijetko ga se vidi više nasmijanog iako je i on nakon svega našao drugu, osnovao novu obitelj, opet ima dijete sa tom novom, ali više nikada vidjeti tog čovjeka iskreno nasmijanog pa čak ni na nastupima sa klapom ...
a romski par...bokte, to me baš iznenadilo...nakon što je žena dobila satisfakciju da javno namlati i osramoti svoju suparnicu, ni pet ni šest, između nje i muža procvjetala romantika, ponovo se sliazali i počeli ponašati ko tek nanovo zaljubljani par, šetali držeći se za ruke, grlili i ljubili javno...skoro da bi čovjek reko da im je trebalo nešto tako da im brak ponovo živne ... stvarno nas ima raznih

vrlo česta pojava "obnovljene ljubavi" muža pokajnika i žene koja oprašta,,, jebote, zlo mi bilo gledati takva cmakanja... do slijedeće prevare...

pišete o ostavljanju djece od strane žena... paaa
istina je da očevi lakše napuštaju mladunčad, ali... zašto žene ne bi mogle doživjeti veliku strast koja ih zaslijepi toliko da sve stave na kocku? nije ana karenjina bila jedinstven slučaj, to je puno češća pojava no što se pretpostavlja