prezrena tradicija

Na temu su me potakle Glistine slike napuštenog sela, ali nisu samo naša napuštena sela pokazatelj nemara i ravnodušnosti do ostavštine naših predaka. Prezreli smo puno toga što bi morali njegovati, gradnja, tradicionalan uzgoj povrća, ručni radovi, domaća obrt i zanati, narodni plesovi, običaji koje više nitko ne upražnjava... Evo, ja ću krenuti s gradnjom, a vi nastavite o onom što vam najbolje leži ili vas najviše žulja.

Desetak godina unazad sam krstarila Istrom i vidjela posamično zanemarene starine, ali tek kad sam došla u Dalmaciju shvatila sam što je pravi nemar i nepoštovanje do ostavštine, ostavljena su cijela sela, urušavaju se, zjape prazna zaboravljena i zanimljiva su jedino putnicima namjernicima. U nekim još živi nešto "starčadi", a vjerojatno će i ona nakon njihove smrti biti tek gomila kamenja koja odolijeva vremenu.

Brač. Veličanstveni Brač, otok marljivih i štedljivih "bročana", ljudi koji vole svoju zemlju, obrađuju je, znaju sve granice bez i jednog udarenog međaša, snalažljivi i lukavi, a opet jedni od rijetkih koji drže obećanje i zadanu riječ. U prvi mah mi nije bio nešto, zasjenila ga je ljepota Hvara, ali se s vremenom rodila ljubav, ona najopasnije vrste, koja te preuzme polako i ostane zauvijek. Čak i oni koji toliko cijene svoju djedovinu imaju par zanemarenih bisera. Najusamljenije je selo Smrka na južnoj strani otoka, u uvali koju je često koristila vojska. Tamo godinama ne živi nitko, navrate tek ljudi koji obrađuju obližnje maslenike i o

    

    

     


      



    

... nastavit će se...

moica je napisao/la:... nastavit će se...

hoće ... i razgranati se. ovom si temom otvorila mogućnosti grananja teme u nove smjerove potaknute pitanjima i potpitanjima u vezi uzroka nastanka tog fenomena.

s obzirom da mi se jako spava i imam užasnu hunjavicu i kašljem, biti ću kratka: the time is money a hrvati nemaju ni para ni vremena s obzirom na tempo koji se vodi kako bi se prehranila obitelj, radno vrijeme nije kao nekada a posao podplaćen i to dobrano ....   ulaganje u tradicionalna dobra, oživljavanje kulturne baštine a posebno  održavanje tradicionalnih elemenata na jednom određenom i što je čak najvažnije, zasluženom nivou iziskuje znanja, vještine, volju, vjerovanje, interesne skupine ali povrh svega - novac.

znaš šta me rastužuje najviše, što smo se mi hrvati time počeli baviti počevši kopirati susjede talijane ..... dakle od stranaca smo trebali vidjeti kako se od starih seoskih dobara u propadanju mogu izgraditi restorani sa tradicionalnom ponudom, na primjer. otkrili smo kako se od oronulog može dobiti atrakcija .... ima prekrasnih obnovljenih građevina, pretvorenih u mjesta iz bajke ali njhov je broj neznatan u odnosu na količinu elemenata tradicije koji svakodnevno , sve više, padaju u zaborav što znači da količina oživljenih tradicionalnih znamenitosti nije dovoljna kako bi obilježila hrvatsku kao zemlju koja crpi svoje bitne resurse iz same sebe i svojih ljudi ....

lastavica je napisao/la:

moica je napisao/la:... nastavit će se...

hoće ... i razgranati se. ovom si temom otvorila mogućnosti grananja teme u nove smjerove potaknute pitanjima i potpitanjima u vezi uzroka nastanka tog fenomena.

s obzirom da mi se jako spava i imam užasnu hunjavicu i kašljem, biti ću kratka: the time is money a hrvati nemaju ni para ni vremena s obzirom na tempo koji se vodi kako bi se prehranila obitelj, radno vrijeme nije kao nekada a posao podplaćen i to dobrano ....   ulaganje u tradicionalna dobra, oživljavanje kulturne baštine a posebno  održavanje tradicionalnih elemenata na jednom određenom i što je čak najvažnije, zasluženom nivou iziskuje znanja, vještine, volju, vjerovanje, interesne skupine ali povrh svega - novac.

znaš šta me rastužuje najviše, što smo se mi hrvati time počeli baviti počevši kopirati susjede talijane ..... dakle od stranaca smo trebali vidjeti kako se od starih seoskih dobara u propadanju mogu izgraditi restorani sa tradicionalnom ponudom, na primjer. otkrili smo kako se od oronulog može dobiti atrakcija .... ima prekrasnih obnovljenih građevina, pretvorenih u mjesta iz bajke ali njhov je broj neznatan u odnosu na količinu elemenata tradicije koji svakodnevno , sve više, padaju u zaborav što znači da količina oživljenih tradicionalnih znamenitosti nije dovoljna kako bi obilježila hrvatsku kao zemlju koja crpi svoje bitne resurse iz same sebe i svojih ljudi ....

mislim da prvenstveno nedostaje volje, potom slijedi sve ostalo od navedenog... da ima volje, barem bi pokosili travu i odvukli smeće... veliš, danas je teško prehraniti obitelj? je, ali daj sad pokušaj barem zamisliti kako je to bilo nekad, kad si trebao izgraditi a ne samo obnoviti kamenu kuću, iskopati kamen iz zemlje da bi imao komadić vrta da prehraniš obitelj... njima je kao bilo lako, a nama je ubi bože teško prehranjivati obitelj...
slažem se, sve košta, nema se kad, ali... kafići su nam prepuni onih koji nemaju vremena - jer rade suludim tempom... svakodnevno sjedenje na terasama (i u toku radnog vremena) ispijanja kavica i piva je nešto što ćemo mi ostaviti svojim klincima kao kulturno naslijeđe... jednom smo s prijateljicom mjesec dana skupljale račune ispijenih kavica i sokića... ostale smo šokirane obe...groza je koliko novaca mjesečno trošimo "usitno", a kad trebamo pokriti neki trošak gdje je cifra čak i manja od one mjesečne "usitno", imamo osjećaj kao da nam netko bubreg čupa   

ma neka prepišu od koga hoće, samo da se pokrenu... 
istra mi je baš zato uvijek bila draža od dalmacije, nije ih bilo sram prepisivati kad su vidjeli nešto što ne znaju, a žele naučiti... dalmoši neće iz inata... šta'š ti njega učit', uči ćaću svog  

moica je napisao/la:
mislim da prvenstveno nedostaje volje, potom slijedi sve ostalo od navedenog... da ima volje, barem bi pokosili travu i odvukli smeće... veliš, danas je teško prehraniti obitelj? je, ali daj sad pokušaj barem zamisliti kako je to bilo nekad, kad si trebao izgraditi a ne samo obnoviti kamenu kuću, iskopati kamen iz zemlje da bi imao komadić vrta da prehraniš obitelj... njima je kao bilo lako, a nama je ubi bože teško prehranjivati obitelj...

točno to sam ja razmišljala dok sam hodala po dolovu ... bokte, koji je to posao bio nekad i svaki kamen je prošao kroz ruku nekoliko puta da bi netko imao krov nad glavom itd itd ... a mi danas  NEMAMO VREMENA ?  Isto sam razmišljala kad sam se preselila u svoju kuću i gledala te kamene zidove koji su građeni na pljunuto isti način i razmišljala o ljudima koji su taj kamen odnekud dovukli, grubo obrađivali da bi ga ugradili i od njega složili kuću ....
sjetim se sebe kako sam pet godina radila sa ocem i itekako uspjevala uz posao i dvoje djece privrediti ozbiljne prinose kojima sam se prehranjivala dok je ostatak obitelji kukao kako nema vremena al istovremeno bez pardona provodilo sate i sate pred tv-om i kukao kako im je doooosadno i kako nemaju šta raditi u provinciji ... ima se vremena, nema se volje i znanja ( a znanja se nema jer se nema volje sticat ga )  jer smo prekomotni i nije nam stalo do ničega i zato je danas toliko nervoze u ljudima ... onaj tko se dobrano naradi i istroši i fizičkim radom, e taj nema vremena biti nervozan i nesretan

a ne raditi nešto konkretno, nešto iza čega ostaje trag, što ti na prvi pogled da do znanja da si nešto napravio sam a ne kupio, mislim da je to onaj feeling koje ljude ispunjava i čini korisnim i zadovoljnim ... taj osjećaj je osjetio svatko tko je ikad imao iole ikakav vrt koji je sam obrađivao, onaj koji je bilo šta svojim rukama napravio pa makar to bio isheklani il vezeni milje il igračka za dijete, il odjeća za dijete, il napisana pjesma koju će i drugi pjevati i uživjeti se u nju  ... "tradiciji" ( čitaj, normalnom životu vrijednog življenja ) se ne bi trebali vraćati iz niti jednog drugog razloga nego upravo iz tog, da ljudi osjete opet taj feeling ... danas kad gledam ljude oko sebe, najradije bih ih zaobilazila jer kurca znaju o trošenju vremena a troše ga uzalud cijeli svoj život

ima se vremena za sve, al apsolutno sve što se ŽELI raditi ... al mi više ni željeti ne znamo dovoljno gorljivi da krenemo u nešto što bi nas ispunilo do te mjere da prestanemo biti ono najgore - konzumeri kojima drugi upravljaju a onda nam ni to nije dovoljno dobro ... i to nam smeta jer se netko drugi bogati na račun toga što mi "nemamo vremena" nešto sami napraviti za sebe ... a izgovora nam puna usta, nema se vremena, nema se para, nema se znanja pa tako redom ... jebate, od svega moš nešto napravit samo ako imaš volje, besplatan materijal leži svuda oko nas a nije ni da nemamo para za nešto i kupiti jer vidim da se kupuje sve i svašta naveliko ... brdo ljudi na otocima ima zemlju al neće više do nje odšetati nabrat si i ono što samo raste a kamoli ubost motiku u zemlju

a "tradicija" nije sad nešto što bi trebali pošto pošto sačuvati zbog očuvanja njene vrijednosti ... ona zapravo ni ne postoji ako se opetovano ne ponavlja i rad koji treba uložiti da  ona traje ... dakle, i sam pojam je šupalj sam po sebi ... jer, šta je to uopće tradicija ( nećemo sad o učenim frazama nego onako, narodski i sa logikom )  ? ... ništa ! neki dogovor od kojeg vremena će nam nešto biti dovoljno vrijedno očuvanja toga ko muzejski egzemplar a mi ćemo ponavljati kako je to "naše, vaše, tuđe" jer su nekada neki "naši, vaši tuđi" tako živjeli ? ne ! tradicije nema ako nije živa ... dakle, jedino što je zaživjelo ko naša tradicija je tradicija šopingiranja, gledanja tv sapunica, pa i to, ispijanja kava po kafićima .... eto, to je naša stvarana i trenutna tradicija a ono što pošto poto hoćemo gurati pod tradiciju je odavno već izumrlo

moica, fala ti bože na ovoj temi ... toliko toga mi se u vezi nje vrzma po glavi da konačno misli lete brže od prstiju od tipkovnice pa ću pomalo kako mi bude dolazilo ... ima se tu za pisati danima kolko voleš a tema oooogromna ... nema koji segment života ne zahvaća

eto, ja tradicionalno iz šuba ispalila mamutovac a da nisam rekla ni pol toga što sam mislila   

uf, ova tema je dušu dala malo obratiti i religije i vjere ... tu se pak riječ "tradicija" toliko ofucala i prostituirala da je nemoguće ne primijetiti to ... danas smo pripadnici neke religije "iz tradicije" ... pa jebote, to meni veze sa pameću nema ... kako moš bit tradicionalni vjernik ? onda nisi vjernik nego nešto drugo jer vjera veze nema sa oslikavanjem pisanica nit kićenjem bora ... i tu, ako ne živiš ono u što vjeruješ, onda nemaš veze sa tim

moica je napisao/la:... nastavit će se...

ajd ti nastavi i sa slikicama da tema ne bude preteška nego i slikovita   

Čitam vas, samo da znate. I zadovoljan sam(Yehudi) Čim pronadjem lozinku, eto me.  

taja je napisao/la:Čitam vas, samo da znate. I zadovoljan sam(Yehudi) Čim pronadjem lozinku, eto me.  

pogledaj ispod otirača ... zna se tamo ponekad zagubit ... il po zidovima zaljepita dok si maleriso ... pitaj diju, čudo jedno kad te lozinke poblesave, posvuda budu   

a evo još jedne natuknice o "tradiciji" ... nekad je svo područje liburnije bilo diljem evrope poznato po travarstvu ... jebate, imamo trava i začina da smo nekad bili poznati po tome, doslovno su ovi krajevi važili ko apoteka starog svijeta.... iste trave i dan danas rastu al jebga, u modi je kupovat kojekakve himaljske bube, soli, tibetanske smokve i šljive i koješta šta je egzotično a ovo naše ne valja ništa ... to su samo trave koje ovce pasu ... još jedna temica za odgranati kome se da o tome   

kišna glista je napisao/la: tu se pak riječ "tradicija" toliko ofucala i prostituirala ...

potpis ...

Secam se ovih slika...
Ne znam kakva je tacno situacija u Hrvatskoj, ali u Austriji, pa cak i u Srbiji, se u medjuvremenu dosta toga promenilo. Ljudi idu u dva potpuno razlicita pravca. Postoje oni koji grabe sve sto je novo, zive moderan zivot, ali je primetan i povrat tradiciji. Sela ponovo ozivljavaju. Ljudi iz gradove zude za prirodom, mirom, zivotom bez stresa.

otac je ostao vjeran svom malom selu....on i brat podijelili posjed i sad svako svoje uređuje......otac je kuću obnovio i nije išao u starinskom stilu.....nije imao novaca za to.....nije još sve dovršeno,ali lijepo je imati neštu u netaknutoj prirodi....
ima dosta vrta...zemlje....samo mali dio obrađuje....i više bi da su tamo stalno.....nisu još jer pomažu u čuvanju derčadi   
selo je skoro pa napušteno.....u blizini ima jedna baba od 80 godina.....i mislim jedna ili dvije male obitelji.....
ali ima staro selo gdje je otac odrastao udaljeno 2-3 km....e tu nema nikoga.....kuće ovako kao sa slika....napušteno, oronulo.....
jel stvar volje ili novaca ne znam....ali tako je......
mama je sa korčule i njenu staru kuću su rođaci obnovili...nisam bila godinama tamo,pa ne znam kako sad izgleda......kuća je na 3 kata i podrum,ali to je uska kuća i svaki kat ima cca20-25 kvadrata......sve u kamenu.....
ako odem jednom (a ko zna kad ću jer su se tu rođaci tukli za vlasništvo, mami se zgadilo, pa ostavila zemlju...njima dala udio od kuće) uslikat ću  

Lena je napisao/la:otac je ostao vjeran svom malom selu....on i brat podijelili posjed i sad svako svoje uređuje......otac je kuću obnovio i nije išao u starinskom stilu.....nije imao novaca za to.....nije još sve dovršeno,ali lijepo je imati neštu u netaknutoj prirodi....
ima dosta vrta...zemlje....samo mali dio obrađuje....i više bi da su tamo stalno.....nisu još jer pomažu u čuvanju derčadi   
selo je skoro pa napušteno.....u blizini ima jedna baba od 80 godina.....i mislim jedna ili dvije male obitelji.....
ali ima staro selo gdje je otac odrastao udaljeno 2-3 km....e tu nema nikoga.....kuće ovako kao sa slika....napušteno, oronulo.....
jel stvar volje ili novaca ne znam....ali tako je......
mama je sa korčule i njenu staru kuću su rođaci obnovili...nisam bila godinama tamo,pa ne znam kako sad izgleda......kuća je na 3 kata i podrum,ali to je uska kuća i svaki kat ima cca20-25 kvadrata......sve u kamenu.....
ako odem jednom (a ko zna kad ću jer su se tu rođaci tukli za vlasništvo, mami se zgadilo, pa ostavila zemlju...njima dala udio od kuće) uslikat ću  

 to svakako uslikaj, mora da je predivna   

jednu takvu sam vidjela u Tribunju, isto na 3 kata, uska...kamena....predivna i............ meni nesuđena  

tužno .... ljudi se raselili uzduž i poprijeko po svijetu .... većina mašta da će jednog dana doći na rodnu grudu, većina od te većine umre u tuđini

kišna glista je napisao/la:

moica je napisao/la:
mislim da prvenstveno nedostaje volje, potom slijedi sve ostalo od navedenog... da ima volje, barem bi pokosili travu i odvukli smeće... veliš, danas je teško prehraniti obitelj? je, ali daj sad pokušaj barem zamisliti kako je to bilo nekad, kad si trebao izgraditi a ne samo obnoviti kamenu kuću, iskopati kamen iz zemlje da bi imao komadić vrta da prehraniš obitelj... njima je kao bilo lako, a nama je ubi bože teško prehranjivati obitelj...

točno to sam ja razmišljala dok sam hodala po dolovu ... bokte, koji je to posao bio nekad i svaki kamen je prošao kroz ruku nekoliko puta da bi netko imao krov nad glavom itd itd ... a mi danas  NEMAMO VREMENA ?  Isto sam razmišljala kad sam se preselila u svoju kuću i gledala te kamene zidove koji su građeni na pljunuto isti način i razmišljala o ljudima koji su taj kamen odnekud dovukli, grubo obrađivali da bi ga ugradili i od njega složili kuću ....
sjetim se sebe kako sam pet godina radila sa ocem i itekako uspjevala uz posao i dvoje djece privrediti ozbiljne prinose kojima sam se prehranjivala dok je ostatak obitelji kukao kako nema vremena al istovremeno bez pardona provodilo sate i sate pred tv-om i kukao kako im je doooosadno i kako nemaju šta raditi u provinciji ... ima se vremena, nema se volje i znanja ( a znanja se nema jer se nema volje sticat ga )  jer smo prekomotni i nije nam stalo do ničega i zato je danas toliko nervoze u ljudima ... onaj tko se dobrano naradi i istroši i fizičkim radom, e taj nema vremena biti nervozan i nesretan

a ne raditi nešto konkretno, nešto iza čega ostaje trag, što ti na prvi pogled da do znanja da si nešto napravio sam a ne kupio, mislim da je to onaj feeling koje ljude ispunjava i čini korisnim i zadovoljnim ... taj osjećaj je osjetio svatko tko je ikad imao iole ikakav vrt koji je sam obrađivao, onaj koji je bilo šta svojim rukama napravio pa makar to bio isheklani il vezeni milje il igračka za dijete, il odjeća za dijete, il napisana pjesma koju će i drugi pjevati i uživjeti se u nju  ... "tradiciji" ( čitaj, normalnom životu vrijednog življenja )  se ne bi trebali vraćati iz niti jednog drugog razloga nego upravo iz tog, da ljudi osjete opet taj feeling ... danas kad gledam ljude oko sebe, najradije bih ih zaobilazila jer kurca znaju o trošenju vremena a troše ga uzalud cijeli svoj život

ima se vremena za sve, al apsolutno sve što se ŽELI raditi ... al mi više ni željeti ne znamo dovoljno gorljivi da krenemo u nešto što bi nas ispunilo do te mjere da prestanemo biti ono najgore - konzumeri kojima drugi upravljaju a onda nam ni to nije dovoljno dobro ... i to nam smeta jer se netko drugi bogati na račun toga što mi "nemamo vremena" nešto sami napraviti za sebe ... a izgovora nam puna usta, nema se vremena, nema se para, nema se znanja pa tako redom ... jebate, od svega moš nešto napravit samo ako imaš volje, besplatan materijal leži svuda oko nas a nije ni da nemamo para za nešto i kupiti jer vidim da se kupuje sve i svašta naveliko  ... brdo ljudi na otocima ima zemlju al neće više do nje odšetati nabrat si i ono što samo raste a kamoli ubost motiku u zemlju

a "tradicija" nije sad nešto što bi trebali pošto pošto sačuvati zbog očuvanja njene vrijednosti ... ona zapravo ni ne postoji ako se opetovano ne ponavlja i rad koji treba uložiti da  ona traje ... dakle, i sam pojam je šupalj sam po sebi ... jer, šta je to uopće tradicija ( nećemo sad o učenim frazama nego onako, narodski i sa logikom )  ? ... ništa ! neki dogovor od kojeg vremena će nam nešto biti dovoljno vrijedno očuvanja toga ko muzejski egzemplar a mi ćemo ponavljati kako je to "naše, vaše, tuđe" jer su nekada neki "naši, vaši tuđi" tako živjeli ? ne ! tradicije nema ako nije živa ... dakle, jedino što je zaživjelo ko naša tradicija je tradicija šopingiranja, gledanja tv sapunica, pa i to, ispijanja kava po kafićima .... eto, to je naša stvarana i trenutna tradicija a ono što pošto poto hoćemo gurati pod tradiciju je odavno već izumrlo

moica, fala ti bože na ovoj temi ... toliko toga mi se u vezi nje vrzma po glavi da konačno misli lete brže od prstiju od tipkovnice pa ću pomalo kako mi bude dolazilo ... ima se tu za pisati danima kolko voleš a tema oooogromna ... nema koji segment života ne zahvaća

eto, ja tradicionalno iz šuba ispalila mamutovac a da nisam rekla ni pol toga što sam mislila   

prva misao mi je bila-djedovina, ali bi to ipak suzilo temu uglavnom na nekretnine...nazovimo to kakogod, samo da obuhvati sve ono što smo svjesno i s prijezirom odbacili, a vrijednije je od svih sranja koja su nam uvalili smišljenim marketingom...

trebam li reći kaoko o ovom imamo identično mišljenje? ne trebam? ondak dobro   
ajd, sama gradnja kamenom je uistinu teška, jer su zamrli stari obrti, treba svjetiljkom tražiti kamenoklesara (koji bi još klesao kamen), kovača ili čak običnog stolara... pretvorili smo se u naciju šupljih menadžera i kvazi-intelektualaca... 
našla sam svoje stare slije, ima toga još, ali sam večeras u m o r n a (tajo čitaj i uživaj   ) pa će se kiseliti do nedjelje...

lastavica je napisao/la:evo, kako rekoh, nova podtema otvara se u ovoj prekrasnoj bitwinoj ideji za pisanje.
bitwe, tvoja replika na današnje stanje je apsolutno točna ali ne možeš mi reći da je baš izvedivo, samo tako, izdvojiti sredstva i uzeti neku starinu i obnoviti. Na prvome mjestu država nema nekakav osigurani fond sa značajnim izdvajanjem kojim bi pojedincima pomogla u realizaciji ideje  ( iako se mnogo priča, ali samo priča, hrvatska nacionalna dobra nisu od primarne važnosti ovoj državi, niti ne mogu biti jer naravno, određenim političkim subjektima to nije u interesu ). više ti potrošiš vremena i svog novaca jureći državu tražeći sredstva za realizaciju nekog svog plana nego što dobiješ nazad.... drugo, vremena su zaista bila drugačija. nipošto ne kažem da su bila lakša, dapače, u mnogočemu nezamislivo teža. samo odrađivanje različitih vrsta poslova bilo je mnogo kompliciranije na primjer uključujući kompletnu fizičku aktivnost čovjeka za razliku od danas gdje je uglavnom sve pojednostavljeno tehnologijom i njenim napretkom.
kamene seoske kuće, pa i ruine,tek su danas na cijeni, prvenstveno divljenja a potom zbog želje za očuvanjem tradicije i sjećanja kao neprocjenjivog blaga, što i jesu.  u ono doba bile su obične, siromašne, kamene kuće, neugledne i nepoželjne za bogatiji sloj. danas tek imaju vrijednost, a krivit ćemo komunizam prošlog sistema što nam nije dozvolio obnovu, krivit ćemo rat koji je donio još  godina zaborava nad našim blagom i što nas sad osvijesti? samo želja za novcem, ekspresnim bogaćenjem. da smo bili vođeni, kao narod, kao kolektivna kultura ponašanja, kao nacionalna inteligencija i odgoj, takvih objekata  u propadanju bilo bi mnogo manje i iz toga bismo danas crpili nepresušan izvor mogućnosti u vidu osobne zarade, udjela u BDP-u ( jer hrvatska je zaista zemlja prepuna bogatstva kojeg ovaj narod zanemaruje, rasprodaje itd. ) ali što je najbitnije u vidu prepoznatljivosti u segmentu identiteta nacije i vrijednosti u prostoru i vremenu.
 
 

No kao što si i sama rekla a potkrijepit ću ti primjerom iz moga grada,  radnim danima u tjednu, u radno vrijeme korzo je prepuno šetača a kafići i terase su prepune ležernih sjedioca. Dok se kuka da nema posla ni para ….. s druge strane biro je prepun očajnih nezaposlenih, fakultetski obrazovane osobe rade u skladištu ili na kasi za 2.500,00 kn a njima sigurno nije na pameti otići na ručak u roč ili neku konobu uzdignutu iz starine a kamoli poslovni plan za obnovu i pokretanje biznisa jer se nema otkud početi a bitno je ne ulaziti u rizik kako se ne bi izgubilo i tih 2.500,kn ….




p.s. ovo sam počela pisati u 7 ujutro i sad postam, ne znam dosadašnji razvoj teme .... 

nisam mislila da treba kupiti takvu nekretninu, govorim o ljudima koji ih već imaju, a puštaju da sve to propada...
već sam s glistom jednom dotakla ovu temu...nije problem samo inernba i komplicirana birokracija... hrvatska uistinu nema novaca za poticaje, ali zahvaljujući neriješenim vlasničko-pravnim odnosima nećemo izvući ni ono što nam se nudi na pladnju-evropska sredstva... neke općine su i bile spremne ulagati sredstva u takve projekte, ali je uvijek zapelo kod nekog sitnog suvlasnika koji "ne bi ništa dira"... 

jesu, na cijeni su, ali ne sve i ne u svakom stanju... ipak kuća mora biti kuća da bi je prodavao po cijeni kuće, a ne da prodaješ tri porušena zida i priču kako se to može lijepo obnoviti za malo para... pa što je sam ne obnovi za sitnu lovu?   ... 
ma ne mora biti nužno kompletna obnova. može se obnoviti toliko da izdrži dok naša djeca ne odluče hoće li živjeti kao naša generacija ili će možda znati cijeniti ono što se naslijeđivalo generacijama.... ali, svima je skupo urediti čak i okućnicu, skupo je dvaput mjesečno pokositi travu, ali ako ih netko pita za prodaju lupaju cijene kao da je riječ o već obnovljenoj nekretnini... od kupnine računaju kupiti novu nekretninu, namještaj, auto i da ostane par tisućica za crne dane   ...ne mogu shvatiti zašto je to tako... ako već nisi u stanju nešto održavati, teret ti je, pa prodaj, spusti cijenu, kako možeš gledati da to propada....
 
nije nama kriv komunizam, čak ni rat ne igra presudnu ulogu, krivi smo si sami, jer nam ništa što je naše nije lijepo, nije sveto i nije dovoljno vrijedno da bi prolili koju kap znoja...barem vikendom...

Moi-ca, jesi bila na hvarskom Humcu   7 km od Jelse, vlasnici kuća tog napuštenog seoceta na brdu su koliko toliko bili složni da se starina sačuva. Bila sam u jednoj kući koja je uređena da se može stanovati onako po starinski sve, baš dobro  

MMagdalena je napisao/la:Moi-ca, jesi bila na hvarskom Humcu   7 km od Jelse, vlasnici kuća tog napuštenog seoceta na brdu su koliko toliko bili složni da se starina sačuva. Bila sam u jednoj kući koja je uređena da se može stanovati onako po starinski sve, baš dobro  

nisam bila... hvar smo obilazili površno, jer zbog udaljenosti (i nedostatka vode) nam nije odgovarao za ono što smo tad radili, pa smo se fokusirali na brač....

moica je napisao/la:
ajd, sama gradnja kamenom je uistinu teška, jer su zamrli stari obrti, treba svjetiljkom tražiti kamenoklesara (koji bi još klesao kamen), kovača ili čak običnog stolara... pretvorili smo se u naciju šupljih menadžera i kvazi-intelektualaca... 
našla sam svoje stare slije, ima toga još, ali sam večeras u m o r n a (tajo čitaj i uživaj   ) pa će se kiseliti do nedjelje...

da šupljih ? prozirno šupljih ... kad se samo sjetim tko se sve i na koje načine prodaje pod titulom menadžer    al lako za to, nego tko se sve danas prodaje pod ono što je svakodnevna stvar - roditelj, seljak, općenito čovjek koji se zna brinuti za samog sebe bez da kuka koja ogromna muka je to ... jebote, ljudi ne da su se uljenili nego su postali trulo lijeni ... teško je brinut se za samog sebe i par djece a kamoli da se još i kamen kleše i ručno slaže ... o čem mi pričamo a sve hoćemo neku "tradiciju" očuvati ... kako ?

prije kojih desetak godina sam probala organizirati grupu žena koje su se javile da bi silno nešto radile a ne znaju šta bi sa sobom da skupe stare mustre vezova, heklenine  i katalogizirati ih ako je moguće i ako ima dovoljno materijala na otoku, i svi u jedan glas cijuknuše "kako supel ideja"  i to ti je bilo to ... susrele se jednom, najele kolača i pričale kako ćemo ovo, kako ćemo ono i kako je to njima baš super  a na kraju sam sama obišla par žena i pričala sa njima, kopirala šta su imale za kopirati i dan danas to držim kod kuće a nevjerojatno koje blago drže po svojim ormarima ... eto, i to je bilo teško, obić te žene koje se takvim stvarima bave, a kamoli organizirati neke mlađe da nauče i same izrađivati slično il preinačeno ... koje slaganje i klesanje kamena,  ljudi su lijeni uopće pozanimati se o najlakše izvedivim stvarima koje se tiču njihove tradicije a ne treba im više od volje, igle, konca i komada platna ... i na kraju završiš opet sam i sam to radiš i kopiraš zanimljive uzorke i puna ti kuća toga i samo tebi lijepo i zanimljivo i sve šareno ... al da ti prisjedne i zaobilaziš ove kojima je sve muka i teško, to da i s vremenom sve više a družiš se sa tim entuzijastima koji se još nečim bave i zanima ih a ima ih, ne mogu reć da ih nema

il ovi na otocima šta po ljeti organiziraju maskirane fešte pa se svi obuku u razne vitezove i frankopane i glume neku prošlost kojom se diče, a nisu ni pročitali koga i šta glume ... kolegica iz haaga  je mislila da je smisleno upitati ih malo o njihovoj tradiciji i šta im to sve znači pa je ostala preneražena što se ovi čude da šta to nju zanima, jel, oni su neki plemići, tu su da se dobro najedu i napiju i slikavaju saturistima i šta treba više o tome znat  .... glavno da je bal i glavno da je maskembal i to ti je vrhunac održavanja tradicije

imaš rijetkih entuzijasta koji se trude nešto raditi al nakon niza godina jednostavno odustanu jer je i sizifov rad smisleniji od toga ... bar stigneš na vrh brda kad tad pa nema veze što moraš opet ispočetka ... ovak ispadneš samo budala ... ne ide pa ne ide ni do frtalj brda išta dokotrljati uzbrdo al zato nizbordo letimo ko rakete skup sa kamenom koji smo svojevoljno prihvatili ... to je toliko očito kad radiš sa djecom il si roditelj pa ideš redovno na informacije ... jebate, ove moje dvije su već odavno proglašene natprosječnom samo zato jer su iste ko ja kad sam bila mala i isto znaju što sam i ja znala...  nekad je bilo normalno da curice znaju sve to a sad se čude kad ijedna i pokaže interes za iglom i koncem, za slikanjem, za kuhanjem, za najobičnijim čitanjem izvan popisa lektire  ... ju nejm it ... al po djeci točno vidiš kako odrasli oko njih dišu i koliko su uopće imali prilike upijati ikakvo znanje il vještine ... čitave priče se vode u predškolskim ustanovama o razvoju motorike kod djece i koliko je to važno al sve ostaje na pričama i učenim tekstovima koje nama roditeljima izrecitiraju na kojekakvim sastancima al sve što se radi, radi se forme radi a ne zbog unošenja nekih sadržaja ... bokte, škola u krku je dobila titulu eko škole a da niti nema svog vrta nego posadili tri masline i to im je vrt a na sam spomen organiziranja ikakvog vrta svi se počnu krstiti da tko će to održavati i tko će im platiti za taj trud ko da djeca koja će nešto naučiti od toga nije dovoljna motivacija za tako nešto ... kad sam ja bila klinka, školski vrt je bio sasvim normalna stvar al tada škola nije dobivala nikakve titule zbog njega nit se o tome naveliko pričalo ... nakon škole na pojedine dane se znalo da se ide raditi u vrt i to smo svi jedna i čekali

velim ti, imamo mi tradiciju samo se promijenila ... nije više u tradiciji nešto znati i raditi nego obrnuto, što manje toga znati i što manje raditi ... k tome mi težimo i super nam ide ... uopće mi nije jasno čemu briga zbog tradicije

mala digresia, ako se ne varam Kreso je sa Braca...

  krešo viri iz svake štalice ... imamo mi još kultnih slika na temu očuvanja arhitekturrne baštine i tradicie

nego, tu se da lijepo nadovezat i ona moja tema o skvotu ... da ga jebeš, meni bi bilo skroz smisleno imati listu neriješenih starih nekretnina, dat rok vlasnicima da se dogovore i riješe to, ako se ne da, dalje dozvolit skvotanje pa tko uložio u kuću, njegova je ... malo potaknut mlade obitelj na red rad i kreativnu diciplinu ... nije da ne bi bilo i takvih

u biti mi je tema o skvotanju i pala na pamet onomad jer sam gledala te neke zapuštene nekretnine po otocima i razmišljala kako bi se to dalo riješiti

jab se u tom primjeru odma udala za svoju kolegicu koja ima troje djece i skvotala čitavo selo   nije da dogovori već ne padaju   

kišna glista je napisao/la:  krešo viri iz svake štalice ... imamo mi još kultnih slika na temu očuvanja arhitekturrne baštine i tradicie

nego, tu se da lijepo nadovezat i ona moja tema o skvotu ... da ga jebeš, meni bi bilo skroz smisleno imati listu neriješenih starih nekretnina, dat rok vlasnicima da se dogovore i riješe to, ako se ne da, dalje dozvolit skvotanje pa tko uložio u kuću, njegova je ... malo potaknut mlade obitelj na red rad i kreativnu diciplinu ... nije da ne bi bilo i takvih

u biti mi je tema o skvotanju i pala na pamet onomad jer sam gledala te neke zapuštene nekretnine po otocima i razmišljala kako bi se to dalo riješiti

jab e u tom primjeru odma udala za svoju kolegicu koja ima troje djece i skvotala čitavo selo   

jucer sam malo gledao emisiu Forum na hrt 1, pricali o industrijskoj "bastini" Rijeke i knjizi RIP pa bas kazu da je Slovacka rjesila problem sto sa tim, bas skvotanjem. Ljudi pomalo sve sredili i sad su to ljepsi dijelovi gradova. Kod nas bi to bilo puno drukcije, nema tu takve tradicije. Uvalili bi se kakvi cigani i uskoro bi imali gomilu starog zeljeza oko tih zgrada i drugog svakojakog smeca...

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:  krešo viri iz svake štalice ... imamo mi još kultnih slika na temu očuvanja arhitekturrne baštine i tradicie

nego, tu se da lijepo nadovezat i ona moja tema o skvotu ... da ga jebeš, meni bi bilo skroz smisleno imati listu neriješenih starih nekretnina, dat rok vlasnicima da se dogovore i riješe to, ako se ne da, dalje dozvolit skvotanje pa tko uložio u kuću, njegova je ... malo potaknut mlade obitelj na red rad i kreativnu diciplinu ... nije da ne bi bilo i takvih

u biti mi je tema o skvotanju i pala na pamet onomad jer sam gledala te neke zapuštene nekretnine po otocima i razmišljala kako bi se to dalo riješiti

jab e u tom primjeru odma udala za svoju kolegicu koja ima troje djece i skvotala čitavo selo   

jucer sam malo gledao emisiu Forum na hrt 1, pricali o industrijskoj "bastini" Rijeke i knjizi RIP pa bas kazu da je Slovacka rjesila problem sto sa tim, bas skvotanjem. Ljudi pomalo sve sredili i sad su to ljepsi dijelovi gradova. Kod nas bi to bilo puno drukcije, nema tu takve tradicije. Uvalili bi se kakvi cigani i uskoro bi imali gomilu starog zeljeza oko tih zgrada i drugog svakojakog smeca...

palo je i meni to na pamet ... il bi se dočepali kakvi kvazimenadžeri , našli rupe u zakonu pa sve porušili i gradili stambene koplekse sve u staklu i novim materialima

ma mi smo baš tamo gdje nam je i mjesto ... sela puna duhova da možemo reć kako smo duhoviti