Ovo je moj kamenolom

metilda je napisao/la:Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Bijah sam kao tunel. Ptice su od mene bježale.
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svjoju pračku.

Ali stiže i čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa ! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti.
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.


Pablo Neruda

lijepo

 
 
 
 
 
 
 
 
 

Mak Dizdar

prije dvanaest godina, 26.siječnja u 3.15 noću nakon trogodišnje borbe s karcinomom umrla je moja mama... moja najbolja prijateljica kojoj sam mogla reći sve moje probleme tajne, iznijeti svu svoju dušu...
radi djece sam sakrivala suze i tugovala...
da ih ne opterećujem svojom tugom a i da joj se suprotstavim došla sam na forum i tako već 12 godina pišem na forumima jer je prazninu trebalo ispuniti nečim novim da bi se život mogao nastaviti...
večeras sam jako tužna..
mislim kako sam u međuvremenu ostarila, bilo mi je tada 44 godine a sada 56..
mislim da bih trebala prekinuti s forumašenjem... mislim da sam rekla sve što sam imala reći... 
upoznala sam drage ljude i one malo manje drage sa kojima nisam znala izaći na kraj...
vjerujem da ih je mama sve poslala na moj put u želji da se otresem tuge i nastavim dalje... i da naučim cijeniti život i svaku osobu koja mi je uputila lijepu riječ..
ako me ne bude više znate da sam s vama i da vas sve iz dubine srca volim...

metilda je napisao/la:prije dvanaest godina, 26.siječnja u 3.15 noću nakon trogodišnje borbe s karcinomom umrla je moja mama... moja najbolja prijateljica kojoj sam mogla reći sve moje probleme tajne, iznijeti svu svoju dušu...
radi djece sam sakrivala suze i tugovala...
da ih ne opterećujem svojom tugom a i da joj se suprotstavim došla sam na forum i tako već 12 godina pišem na forumima jer je prazninu trebalo ispuniti nečim novim da bi se život mogao nastaviti...
večeras sam jako tužna..
mislim kako sam u međuvremenu ostarila, bilo mi je tada 44 godine a sada 56..
mislim da bih trebala prekinuti s forumašenjem... mislim da sam rekla sve što sam imala reći... 
upoznala sam drage ljude i one malo manje drage sa kojima nisam znala izaći na kraj...
vjerujem da ih je mama sve poslala na moj put u želji da se otresem tuge i nastavim dalje... i da naučim cijeniti život i svaku osobu koja mi je uputila lijepu riječ..
ako me ne bude više znate da sam s vama i da vas sve iz dubine srca volim...

ma, Metka..kućeš ti??
zar misliš da si nemamo više šta reći? štatije??

Alhambra je napisao/la:


ma, Metka..kućeš ti??
zar misliš da si nemamo više šta reći?  štatije??

osjećam se kao da mi je 101 godina 
još jednom pozdrav svima... 

ej, ne idi

Gost je napisao/la:prije dvanaest godina, 26.siječnja u 3.15 noću nakon trogodišnje borbe s karcinomom umrla je moja mama... moja najbolja prijateljica kojoj sam mogla reći sve moje probleme tajne, iznijeti svu svoju dušu...
radi djece sam sakrivala suze i tugovala...
da ih ne opterećujem svojom tugom a i da joj se suprotstavim došla sam na forum i tako već 12 godina pišem na forumima jer je prazninu trebalo ispuniti nečim novim da bi se život mogao nastaviti...
večeras sam jako tužna..
mislim kako sam u međuvremenu ostarila, bilo mi je tada 44 godine a sada 56..
mislim da bih trebala prekinuti s forumašenjem... mislim da sam rekla sve što sam imala reći... 
upoznala sam drage ljude i one malo manje drage sa kojima nisam znala izaći na kraj...
vjerujem da ih je mama sve poslala na moj put u želji da se otresem tuge i nastavim dalje... i da naučim cijeniti život i svaku osobu koja mi je uputila lijepu riječ..
ako me ne bude više znate da sam s vama i da vas sve iz dubine srca volim...

eto metka, neka si se otresla tuge ... sad lijepo hrabro nazad u potrazi za veseljem jer ga zaslužuješ ... a i nemoj dugo izbivat ... eno, stavila javno na znanje da tražim gay muža pa bi se mogli dogovorit i postat svojta ... obećajem da me neš morati ništa ni trpit ni tendit, samostalna sam a sina ti pretvorim u časnog muškarca i muža sa obitelji do koje neće morati imati nikakvih obaveza ... kod mene smije dolaziti i sa partnerom da se družimo i veselimo ... eto ... ne volem patetiku nego više praktikalije pa ti razmisli

Gost je napisao/la:

Alhambra je napisao/la:


ma, Metka..kućeš ti??
zar misliš da si nemamo više šta reći?  štatije??

osjećam se kao da mi je 101 godina 
još jednom pozdrav svima... 

ti si pala u depresiu a to jednostavno nije logicno sheldonovski receno . Aj se povrati pa se vrati...

ma koja dempresija ... žena provela danima u raspravi sa escom pa došlo do kontaminacije ... nek se lijepo okupa u svježem zraku, osvježi i vrati kad se opet bude osjećala ka curetak ... doći će i to

da stara ? meni se kolegica sad ponovo udaje a njenih je godina i tek joj počeo život u kojem će uživati punim plućima

a kako je krenilo, i ja bih mogla uskočit u bijelu vjenčanicu i drito pred crkveni oltar a onda mrakičku zajebavat da sam svetija od nje

pizda je napisao/la:

Gost je napisao/la:

Alhambra je napisao/la:


ma, Metka..kućeš ti??
zar misliš da si nemamo više šta reći?  štatije??

osjećam se kao da mi je 101 godina 
još jednom pozdrav svima... 

ti si pala u depresiu a to jednostavno nije logicno sheldonovski receno . Aj se povrati pa se vrati...

pa ja, depresia me skroz shrvala... južina me oborila s nogu i zapretala se u moje stare kosti... drug esco nema veze s tim...
povratila sam... 

Gost je napisao/la:

Alhambra je napisao/la:


ma, Metka..kućeš ti??
zar misliš da si nemamo više šta reći?  štatije??

osjećam se kao da mi je 101 godina 
još jednom pozdrav svima... 

??
i ti misliš da je to dovoljan razlog za odlazak? glista ima 107 godina pa vidi kako je prpošna 

btw je napisao/la:

Gost je napisao/la:

Alhambra je napisao/la:


ma, Metka..kućeš ti??
zar misliš da si nemamo više šta reći?  štatije??

osjećam se kao da mi je 101 godina 
još jednom pozdrav svima... 

??
i ti misliš da je to dovoljan razlog za odlazak? glista ima 107 godina pa vidi kako je prpošna 

ti makar znaš kako je to s Ribama... rijetko kad sam toliko tužna kao na maminu godišnjicu, jučer mi je bilo baš posebno teško.. jako mi nedostaje.. srećom imam divne prijatelje koji su mi pomogli svojim razumijevanjem i evo me natrag... 

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:

Gost je napisao/la:

Alhambra je napisao/la:


ma, Metka..kućeš ti??
zar misliš da si nemamo više šta reći?  štatije??

osjećam se kao da mi je 101 godina 
još jednom pozdrav svima... 

??
i ti misliš da je to dovoljan razlog za odlazak? glista ima 107 godina pa vidi kako je prpošna 

ti makar znaš kako je to s Ribama... rijetko kad sam toliko tužna kao na maminu godišnjicu, jučer mi je bilo baš posebno teško.. jako mi nedostaje.. srećom imam divne prijatelje koji su mi pomogli svojim razumijevanjem i evo me natrag... 

Vjerujem da ti nedostaje... kao i meni moja... kao što mi nedostaju i otac i brat i sestra i nećak i... i svi ostali koji su prerano otišli...  osim toga i ja imam njonjavi mjesec u ribama i znam kako je kad te tih dana operu emocije... 
naučila sam se da tad (kad sam u toj fazi) ne donosim nikakve odluke, jednostavno se "sklupčam" i čekam da prođe... prestala sam se boriti protiv takvih stanja, ne negiram ih, ali ih ni ne potenciram... jednostavno sam ih prihvatila kao nešto svoje, dio mene i gotovo... ako mi se plače plačem, ako mi se ne druži zatvorim se doma i ni s kim ne pričam, ako trebam toplu riječ pozovem prijatelje i kažem kako se osjećam... nosim se s tim, bude teško, ali prođe prilično brzo...
dakle, takvih stanja će biti, ali kad već znaš kakva si kad te stisne, prisili se da ne donosiš nikakve odluke dok sve skupa ne prođe... samo pusti emocijama neka prođe kroz tebe i sve će vrlo brzo opet biti u redu...  

btw je napisao/la:

metilda je napisao/la:

btw je napisao/la:

Gost je napisao/la:

osjećam se kao da mi je 101 godina 
još jednom pozdrav svima... 

??
i ti misliš da je to dovoljan razlog za odlazak? glista ima 107 godina pa vidi kako je prpošna 

ti makar znaš kako je to s Ribama... rijetko kad sam toliko tužna kao na maminu godišnjicu, jučer mi je bilo baš posebno teško.. jako mi nedostaje.. srećom imam divne prijatelje koji su mi pomogli svojim razumijevanjem i evo me natrag... 

Vjerujem da ti nedostaje... kao i meni moja... kao što mi nedostaju i otac i brat i sestra i nećak i... i svi ostali koji su prerano otišli...  osim toga i ja imam njonjavi mjesec u ribama i znam kako je kad te tih dana operu emocije... 
naučila sam se da tad (kad sam u toj fazi) ne donosim nikakve odluke, jednostavno se "sklupčam" i čekam da prođe... prestala sam se boriti protiv takvih stanja, ne negiram ih, ali ih ni ne potenciram... jednostavno sam ih prihvatila kao nešto svoje, dio mene i gotovo... ako mi se plače plačem, ako mi se ne druži zatvorim se doma i ni s kim ne pričam, ako trebam toplu riječ pozovem prijatelje i kažem kako se osjećam... nosim se s tim, bude teško, ali prođe prilično brzo...
dakle, takvih stanja će biti, ali kad već znaš kakva si kad te stisne, prisili se da ne donosiš nikakve odluke dok sve skupa ne prođe... samo pusti emocijama neka prođe kroz tebe i sve će vrlo brzo opet biti u redu...  

sad me je stid koliko sam bila cmoljava   mislila sam da je cijeli svemir stao i ja zajedno s njime i da više nikada neću imati volje ni za što... a znam da trebam pustiti da emocije protutnje... 

sonja, moje prvo ime za nježnost: majka, prijateljica, ime
se iz utrobe ponovno pruža prema gore taj hladan obris
smrti, strah istegnut i napet kroz sve žile mojega tijela,
ponovno kažem: sonja. prsti isprepleteni u grču, bez snage
za prihvat, bez snage za oslon. koncentracija na bol, za
drugoga u sebi više nema mjesta, niti snage za pogled prema
van.
moja se pukotina svakim danom sve više otvara, svake
noći kroz nju iscuri dio mene, i topline, i ljubavi. s njom,
i ja sam načeta.
nezaštićena.
she worn blue velvet, da, i plave oči koje su drugi pamtili
smeđima. ona je bila tu i sada je više nema: misli na engleskom,
živi na engleskom, u noći, iza vjeđa sna, u neprekinutom
disanju, u tijelu što je izdaje.
prije, dok je postojala budućnost ona je bila, ona je bila
zaljubljena u mogućnost svojega života. bila je sigurna u
tu mogućnost. upoznala se gore i upoznala je dolje. Pobjegla
je na drugi kraj svijeta da bi se srela s vlastitom smrtnošću.
sonja: drugo ime za rak.
 
~ ~
sonja: prvi dan bez sonje.
sonja: zvona zvone u podne, kiša staložena i tamna, ne
kao ona od jučer, ili od nedjelje do danas, svjetlija i blaža.
sve su to bili rituali odlaska, početak travnja, vrućica, bolnica,
kraj. još nikoga nisam nazvala, nikome rekla, tako
da je njezina smrt zasada samo moja. samo to,
isuse, nigdje nemam njezinih stvari, dvije majice, bijelu i
svijetloplavu, jedne dokoljenke, tamnožute. treća majica,
gdje sam je ostavila, ona tamnoplava, gdje je?
 
andrea zlatar

metilda je napisao/la:


sad me je stid koliko sam bila cmoljava   mislila sam da je cijeli svemir stao i ja zajedno s njime i da više nikada neću imati volje ni za što... a znam da trebam pustiti da emocije protutnje... 

čemu sram? nisi nikog povrijedila osim sebe, a sebi valjda možeš oprostiti... 
takva si i gotovo... 

treniraj... napiši sad samoj sebi upute što ti je činiti kad te ćopi malodušje pa čitaj kad si "dolje"... naučit ćeš

btw je napisao/la:
čemu sram? nisi nikog povrijedila osim sebe, a sebi valjda možeš oprostiti... 
takva si i gotovo... 

treniraj... napiši sad samoj sebi upute što ti je činiti kad te ćopi malodušje pa čitaj kad si "dolje"... naučit ćeš

lastane, a šta da ja radim kad mene krene ludiranje ? u mene očito te ribe sve odavno uginile,  usoljene pa ne skaču al mi očito nešto drugo jako aktivno al ne mogu skontat šta ... jel možda neki majmun na mjesecu il tako nešto ?

e da, sebi uvijek oprostim i to odmah bez ikakvih problema i rijetko samu sebe povrijedim al brate, šta bude povrijeditih oko mene da je milina ...

lastane, da nisam trudna ?

btw je napisao/la:

Gost je napisao/la:

Alhambra je napisao/la:


ma, Metka..kućeš ti??
zar misliš da si nemamo više šta reći?  štatije??

osjećam se kao da mi je 101 godina 
još jednom pozdrav svima... 

??
i ti misliš da je to dovoljan razlog za odlazak? glista ima 107 godina pa vidi kako je prpošna 

to sam prošle godine imala 107 ... sad imam više ... a i odem iz obrnutoproporcijonalnih razloga ... odem kad se osjećam predjetinjasto među vama starcima ... šta se ja imam družiti sa vama koji ste preko 150 ?