Re: Iz (za)raznih medija...

**pizda** 14.10.18 23:26

Tomica je napisao/la:
pizda je napisao/la:

koi? Nije vrag da je ono primitivno desnicarsko govno Marcelus? Pogledavsi prve dvije minute, lako moguce...

Jesi citao komentare ispod?

preletijo. Uobicajena retorika ustaskih potomaka. Na sto konkretno mislis?

besposlenpop 16.10.18 9:37

Ne ljutite se na partnera koji ispušta vjetrove, spašava vam život

-mirisi-vjetrovi.jpg" target="_blank" rel="nofollow">https://www.jabuka.tv/wp-content/uploads/2018/10/ Iz (za)raznih medija... - Page 30 1668673273

-mirisi-vjetrovi.jpg

-mirisi-vjetrovi.jpg" alt="" />

Sljedeći put kad vaš partner ispusti vjetar, nemojte se ljutiti, već mu zahvalite jer vam je produljio život.

Znanstvenici sa Sveučilišta Exeter otkrili su da je dobro udisati te mirise jer plinovi od kojih se sastoje mogu pomoći u borbi tijela protiv bolesti, prenosi Ordinacija.hr.

Istraživanje je objavljeno u magazinu Medicinal Chemistry Communications, a analiziran je utjecaj hidrogen-sulfata na tijelo.
Iako u velikim količinama ovaj plin ima loš utjecaj na tijelo, znanstvenici su otkrili da u malim dozama sprječava štetu na mitohondrijima, što uvelike pomaže u održavanju dobroga zdravstvenoga stanja.

Iako taj plin ima jak, neugodan miris po trulim jajima, prirodno se stvara u tijelu i može biti heroj za vaše zdravlje, kaže dr. Mark Wood koji sudjelovao u istraživanju.

Može smanjiti rizik od raka, srčanog udara…

A istraživači kažu da u starijoj dobi ovaj plin sprječava i razvoj artritisa i demencije.
Sada znanstvenici pokušavaju razviti kemikaliju koju bi koristili u terapiji, a ona bi u tijelu stvarala zdravu količinu ovog plina i tako dobro utjecala na zdravlje.

(www.jabuka.tv)

besposlenpop 17.10.18 19:22

besposlenpop 23.10.18 21:32

U SAD-U SASVIM DRUGAČIJE

AMERIKANCI U EUROPI DOŽIVLJAVAJU PRAVE ŠOKOVE: Evo koje ih stvari i navike kod Europljana najviše iznenađuju

Američki turisti otkrili što ih je sve iznenadilo u našoj kulturi

Kad god putujete u stranu zemlju, zasigurno primjećujete neke suptilne ili čak značajne razlike u usporedbi s onim što vam je normalno na domaćem terenu. U nedavnoj anketi na Redditu pitali su Amerikance: “Koji vam je bio najveći kulturalni šok kada ste posjetili Europu? Evo koje su odgovore ponudili američki turisti:

pivo u McDonaldsu
tijela normalnih proporcija, vitke figure
golotinja u javnosti (žena u toplesu na jumbo plakatu)
Parižani su šu*ci, ali Francuzi općenito su okej
pušenje cigareta u restoranima, kafićima, na ulici…
naplaćivanje svake sitnice (u Americi su javni toaleti besplatni, u restoranima dobijete umaka koliko želite…)
popodnevno drijemanje
svijet nije nastao 1776. (građevine stare stotinama i tisućama godina)
ljudi znaju strane jezike
alkohol je jeftiniji od gaziranih sokova
prelaženje ceste bez prometnih signala
tolerancija i otvorenost ljudi
pješačenje na udaljenijim relacijama
sporo ispijanje kave, ručanje satima i mnogo kasnije nego u Americi
živuća povijest (znakovi rata i danas su vidljivi na zgradama)
kečap u malim vrećicama

besposlenpop 25.10.18 10:22

Dok ste još šokirani američanskim šokovima, evo još jednog:

MEGHAN MARKLE DOŽIVJELA SRAMOTAN MODNI GAF: Šetala u elegantnoj haljini, a onda joj je ovo ispalo pred svima

Vojvotkinja od Sussexa je prošetala u prekrasnoj crvenoj haljini iz koje je ispao sramotan detalj

Meghan Markle i princ Harry su u sklopu svoje kraljevske turneje posjetili otočnu državu Tonga, a vojvotkinja od Sussexa je za tu prigodu odjenula elegantnu crvenu haljinu u kojoj se nazirao njezin trudnički trbuščić. Iako je izgledala prekrasno, Meghan je doživjelai užasan gaf – naime, iz haljine joj je izvirila etiketa.

Iz (za)raznih medija... - Page 30 519D78DB00000578-6314025-image-a-226_1540439402952

Iz (za)raznih medija... - Page 30 519D78DB00000578-6314025-image-a-226_1540439402952

Iz (za)raznih medija... - Page 30 519D655B00000578-6314025-image-a-216_1540438155295

Iz (za)raznih medija... - Page 30 519D5A5B00000578-6314025-image-a-218_1540438222905

Iz (za)raznih medija... - Page 30 519DA14F00000578-6314025-image-a-237_1540440796690

Iako je to noćna mora svake žene, nitko budućoj majci nije zamjerio ovaj gaf. Britanski mediji su se raspisali o tome kako vojvotkinja izgleda odmorno i puno energije, unatoč ubrzanom ritmu.

**pizda** 26.10.18 0:11

lako za etikete, bit ce frka kad s pocne pretvarati u reptila...

Lena 27.10.18 13:17

i to je vijest...bem ti sve....etiketa....iako ne kužim šta ne maknu etiketu čim kupe haljinu....

besposlenpop 27.10.18 13:24

Lena je napisao/la:i to je vijest...bem ti sve....etiketa....iako ne kužim šta ne maknu etiketu čim kupe haljinu....

Eto vidiš, itebi je šokantno.

besposlenpop 31.10.18 11:28

Ruski mediji tvrde da je znanstvenik na Antarktici nožem napao kolegu koji mu je otkrio kraj knjige

Navodno obojica strastveno vole čitati, a nesretni Oleg Beloguzov imao je iritantnu naviku otkrivati kolegi kraj knjige

Iz (za)raznih medija... - Page 30 Screen-Shot-2018-10-30-at-19.03.51-840x530

Ruski inženjer koji je, prema navodima istražitelja, nožem napao svog kolegu iz misije na Antarktici, trenutačno je u kućnom pritvoru i čeka suđenje.

Sergej Savicki zaletio se na kolegu Olega Beloguzova 9. listopada u ruskoj stanici Bellingshausen, “s namjerom da ga ubije”, kako pišu sudski izvjestitelji iz Sankt Peterburga. Njih su dvojica na izoliranoj lokaciji zajedno proveli šest mjeseci, a prema zasad nepotvrđenim informacijama ruskih medija, posvađali su se oko knjige.

ZLOČINI NA IZOLIRANIM MISIJAMA ZAPRAVO SU VRLO RIJETKI

Navodno obojica strastveno vole čitati, a nesretni Beloguzov imao je iritantnu naviku otkrivati kolegi kraj knjige. Nakon jedne takve upadice, prema člancima objavljenim ovih dana, Savicki je uzrujano nasrnuo na kolegu i ranio ga. Pogodio je u nezgodan dio trupa, blizu srca, ali ubodna rana nije preduboka. Ozlijeđeni Beloguzov prebačen je u Čile i čini se da mu je stanje stabilno.

Stanica Bellingshausen osnovana je 1968. godine, a ljudi koji tamo rade imaju samo jedan TV program, rusku nacionalnu televiziju, i nestabilnu internet vezu. No, bez obzira na izolaciju kojoj su izloženi tijekom dugih razdoblja, zločini tijekom sličnih misija generalno su rijetki. Zadnji poznat slučaj je iz 2010., kada je meteorolog ruske arktičke stanice osuđen za ubojstvo kolege. Zločin je pokušavao prikriti namještanjem navodnog suicida ali nije mu uspjelo pa je osuđen na 12 godina.

-------------------------------------------------------------

Treba ga osudit zbog! DISCRIMINACIE?
Jer, osim crnaca & nudista
Iz (za)raznih medija... - Page 30 73

**pizda** 01.11.18 17:01

sad ce Whiteass pribjeci novoj metodi. Otparat ce mu desetak zadnjih stranica knjige... Iz (za)raznih medija... - Page 30 684758713

besposlenpop 04.11.18 14:17

BORIS DEŽULOVIĆ - Muzej zdravog razuma

Boris Dežulović, kolumna za portal N1

Odavno imam tu ideju, i razrađen cijeli koncept: muzej u kojemu bi se čuvali pisani dokumenti, spomenici, predmeti za svakodnevnu upotrebu i ostali artefakti pameti i logike kakve nekoć na Ovim Prostorima i nisu bile toliko rijetke.

Danas, međutim, zdrava je pamet ovdje tek arheološka činjenica, i moja je zamisao da se njeni tragovi i preživjeli ostatci - dok ih se uopće još može naći po tavanima, podrumima ili zabačenim gradskim periferijama, prekrivene naslagama i talozima suvremene nam postsapienske historije – prikupe i izlože u muzeju koji bi se, kako sam ja to zamislio, zvao Muzej zdravog razuma.

Svakako, takav bi jedan muzej pomogao da se pamćenje zdravog razuma na Ovim Prostorima sačuva prije nego nestane o njemu svakoga traga, i davni se neki budući naraštaji počnu pitati kako su zapravo slaboumni balkanski narodi uopće savladali korištenje poluge, točka, pisma ili vadičepa. I kako su – ako već ne intervencijom kakve izvanzemaljske inteligencije – takvi debili gradili savršeno okrugla gumna i ravne drumove, te preciznošću starih Inka ili Egipćana slagali kamene blokove u kompleksne višekatne kuće.

Razmišljao sam, naravno, i o lokaciji, pa sam jedno vrijeme, recimo, savršenim mjestom za Muzej zdravog razuma vidio Vukovar, i to podrum gradske bolnice, gdje i danas za povijest i školske ekskurzije stoji sačuvana jedna velika rupa u plafonu. Zašto baš bolnički podrum? Davna je to i potresna priča.

Rupa u stropu podruma vukovarske bolnice uspomena je, naime, na onaj strašni 5. listopada 1991., kad su avioni s beogradskog vojnog aerodroma Batajnica na Vukovar bacali čudovišne, dvjesto pedeset kilograma teške bombe, takozvane „krmače“, od kojih je jedna tada pala na bolnicu, pa nedetonirana probila svih pet katova i završila u podrumu, na krevetu izvjesnog Petra Vukašina. Dva mjeseca kasnije, nakon pada Vukovara, taj je događaj za „oslobodilačke“ beogradske Večernje novosti prepričala jedna od svjedokinja, vukovarska medicinska sestra, i sama – za ovu priču dosta važno – Srpkinja. Detaljno opisavši kako je „krmača“ iz srpskog aviona probila svih pet katova i plafon bolničkog podruma, pa se tupo, u oblaku prašine, neeksplodirana konačno zaustavila među nogama prestravljenog pacijenta Vukašina - dakle i samog, za ovu priču dosta važno, Srbina – i pod nosom medicinske sestre, ova je na koncu rezignirano raširila ruke. „Zamislite“, iskreno se gospođa snebivala pred tronutim reporterom, „na Batajnici ima izdajnika koji iz bombi vade detonatore!“

Ponovimo, za one kojima se učinilo kako žena malodušno zdvaja nad izdajom pete kolone koja je izvadila detonator i spasila joj život: dakle, preživjela medicinska sestra, Srpkinja, priča kako je srpska avionska bomba s četvrt tone eksploziva njoj ispred očiju neeksplodirana završila među nogama preživjelog pacijenta Srbina, i proklinje bijedne srpske izdajice koji sabotiraju srpsku avijaciju.

Još otkako sam početkom prosinca 1991. prvi put pročitao tu stravičnu priču – kažem prvi put, jer sam je u nevjerici čitao još sedam puta - računao sam taj vukovarski 5. listopada posljednjim danom ukinutog zdravog razuma, čije je stavljanje izvan snage, kako vidimo, i službeno objavljeno u Večernjim novostima. Zbog toga će mi, mnogo godina kasnije, podrum vukovarske bolnice pasti na um kao odlično mjesto za Muzej zdravog razuma: u vitrini, recimo, posljednji dokumentirani trag zdravog razuma - detonator „krmače“ kakvoga je nepoznati izdajnik, sjeme mu se razmnožilo, izvadio iz bombe - a iznad vitrine originalna, do danas sačuvana golema rupa u stropu, kroz koju je toga dana zauvijek napustio Ove Prostore.

Odavno, kako vidite, imam tu ideju i razrađen cijeli koncept. A onda su mi se ovih dana u istom tom Vukovaru same ponudile i lokacija i zgrada - nova novcata, moderna i suvremena, četiri stotine hiljada eura vrijedna zgrada, već gotova i potpuno opremljena, spremna da se na nju već danas okači tabla s natpisom „Muzej zdravog razuma“. I što je najbolje, hrvatsku državu i porezne obveznike to ne bi koštalo ni centa: svih četiristo tisuća eura za zgradu već je dala Kraljevina Norveška.

Norveško kraljevstvo, istina, pare nije dalo za muzej, već za školu. Riječ je o Interkulturalnoj školi Dunav u Borovu Naselju, ambicioznom projektu skandinavskih i domaćih zanesenjaka, koji su u Vukovaru – gdje i dan danas, 2018. godine, postoji posve legalna segregacija djece, podijeljene u hrvatske i srpske škole – još prije petnaest godina zamislili suvremenu i moderno opremljenu zajedničku osnovnu školu, za svu djecu bez obzira na naciju i vjeru njihovih roditelja.

Dobrih deset godina lokalne su vlasti kočile, minirale i sabotirale takav projekt: vukovarskom HDZ-u i SDSS-u, kojima je ideja suživota Hrvata i Srba jedini zajednički neprijatelj, a trajni konflikt temelj vječne koalicije, koncept norveške interkulturalne škole za hrvatsku i srpsku djecu, dakle za djecu kao takvu, bio je nečuvena diverzija, sama - ne znam kako bih to drugačije rekao - bomba u podrumu i temeljima njihova postojanja.

HDZ je tako objašnjavao kako „nijedna suverena država ne bi smjela dozvoliti strana tijela u svojem zakonodavnom okviru, a osobito u obrazovanju“, a SDSS dodavao kako se „time ugrožava postojeći model obrazovanja njihove djece“, te kako „Norvežani s tom školom od Vukovaraca rade pokusne kuniće“. HDZ se, ukratko, zajedničkoj osnovnoj školi protivio zato što takva ustanova ne bi proizvodila mlade hrvatske katoličke domoljube i nove ratne pobjednike, a SDSS zato što ne bi proizvodila mlade srpske patriote, nove ostatke nedoklane srpske nejači i žrtve ustaškog genocida.

Nakon cijelog desetljeća potezanja i natezanja, SDP-ova je vlada prije četiri godine s Kraljevinom Norveškom najzad potpisala ugovor, a projekt su na koncu nerado prihvatile i vukovarske gradske vlasti: Ministarstvo obrazovanja odobrilo je specijalni kurikulum škole, imenovan je ravnatelj, po posebnom norveškom programu educirani su nastavnici, i konačno, početkom prošle godine, u uzorno obnovljenoj kući od cigle u Ulici Blage Zadre u Borovu Naselju - jednoj od zgrada nekadašnjeg Bata-Villea, radničkog naselja češke industrije obuće Bata – dovršena je, uređena i otvorena lijepa nova Interkulturalna škola Dunav.

Stani pa gledaj, uđi pa vidi. Rampa i liftovi za invalide, kromirane ograde, velike učionice, čisti zahodi, nova računala, pametne ploče, bogata biblioteka, gomile šarenih didaktičkih igračaka za predškolsku i školsku djecu, i sve u radosnim bojama djetinjstva: škola za kakvu bi se bilo gdje u Hrvatskoj, štoviše bilo gdje na Ovim Prostorima, stajalo u ozbiljno dugačkom redu za upis, a veze potezale do ministra i premijera.

Bilo gdje, osim u Vukovaru.

Danas, više od godinu i pol otkako je dovršena i potpuno opremljena, zajednička Interkulturalna škola Dunav - s najmodernijim školskim programom, najmodernije educiranim nastavnim kadrom, najmodernijim pedagoškim metodama, najmodernijim računalima i najmodernijim didaktičkim pomagalima - stoji prazna, poput kakve vesele, šarene kuće duhova iz horrora Stephena Kinga. Na oglas za upis učenika javio se, naime, točno nijedan roditelj. Nula. Nitko. Niti jedan jedini od četiri stotine vukovarskih očeva i majki, koji su ove godine svoju djecu upisali u prve razrede, nije za svoje dijete poželio suvremenu, modernu norvešku školu, u kojoj se umjesto o krbavskim i kosovskim bojevima uči o dijalogu, empatiji i suživotu.

Vidjevši na kraju da je đavo odnio šalu, a Hrvati i Srbi zdrav razum, Norvežani su, dosta razumljivo, ovih dana objavili konačno odustajanje od cijelog projekta - koji je sa dodatnih milijun eura uključivao još i sportske terene, igrališta i glavnu, veliku ostakljenu zgradu škole za nekoliko stotina učenika - te zatražili povrat četiristo hiljada eura, uzalud uloženih u zgradu u Ulici Blage Zadre.

Na tu zaključanu i napuštenu crvenu kuću – posve sam siguran da bi norveška vlada pokazala razumijevanje za moj projekt – treba, eto, još samo okačiti dvojezičnu tablu s natpisom „Muzej zdravog razuma“. Posjetitelji bi razgledali sablasno tihu i praznu suvremenu školu s kompjuterima, knjigama, igračkama, pametnim pločama, direktorom i nastavnicima, i pažljivo slušali kustosa.

„U ovoj zgradi“, započeo bi kustos, „2017. godine je otvorena Interkulturalna osnovna škola, poklon Kraljevine Norveške, opremljena najmodernijom nastavnom tehnologijom i pomagalima onoga vremena, u koju nikada nije upisan nijedan jedini učenik. Umjesto da ih pripremaju za civilizirani život i obrazuju po najboljim skandinavskim i europskim pedagoškim metodama, hrvatski i srpski roditelji svoju su djecu u to doba radije davali u nacionalne škole vjerskog tipa, da bi ih kasnije - u potrazi za civiliziranim životom po najboljim skandinavskim i europskim metodama – slali za podvornike i čistačice interkulturalnih škola u Kraljevini Norveškoj.“

Ljubopitljivi bi posjetitelji, kako sam ja zamislio cijelu stvar, onda na nekom od nerazumljivih europskih jezika zbunjeno nešto pitali kustosa, a ovaj bi samo rezignirano raširio ruke: „Nitko ne zna zašto.“

Umjesto njega, ruke u međuvremenu rezignirano šire Hrvati i Srbi, zaprepašteno gledajući fantastičnu novu školu što im je mučki, iznenada pala s neba. „Zamislite“, iskreno se snebivaju debili, „u Norveškoj ima ljudi koji našoj djeci žele normalan život!“

besposlenpop 06.11.18 11:06

Gost 07.11.18 18:52

Lena je napisao/la:i to je vijest...bem ti sve....etiketa....iako ne kužim šta ne maknu etiketu čim kupe haljinu....

Ako je cijena haljina je obucena drito iz ducana.
Nadam se da je tiket od kemijske..

Ja higijeničarka Iz (za)raznih medija... - Page 30 11484130

besposlenpop 08.11.18 19:43

magdalenica je napisao/la:
Lena je napisao/la:i to je vijest...bem ti sve....etiketa....iako ne kužim šta ne maknu etiketu čim kupe haljinu....

Ako je cijena haljina je obucena drito iz ducana.
Nadam se da je tiket od kemijske..
...

Možda ju nije ni platila ...?
Nego samo izjurila iz kabine ... Iz (za)raznih medija... - Page 30 1523192931

Yehudi 18.11.18 4:03

Alex Jones’ ‘Endgame: Blueprint for Global Enslavement’
For the New World Order, a world government is just the beginning. Once in place, they can engage their plan to exterminate 80% of the world’s population while enabling the elites to live forever with the aid of advanced technology. For the first time, crusading filmmaker Alex Jones reveals their secret plan for humanity’s extermination: Operation ENDGAME.
-Jones chronicles the history of the global elite’s bloody rise to power and reveals how they have funded dictators and financed the bloodiest wars – creating order out of chaos to pave the way for the first true world empire.
-Watch as Jones and his team track the elusive Bilderberg Group to Ottawa and Istanbul to document their secret summits, allowing you to witness global kingpins setting the world’s agenda and instigating World War III
-Learn about the formation of the North America transportation control grid, which will end U.S. sovereignty forever
-Discover how the practitioners of the pseudo-science eugenics have taken control of governments worldwide as a means to carry out depopulation
-View the progress of the coming collapse of the United States and the formation of the North American Union

Iz (za)raznih medija... - Page 30 1104742517

Iz (za)raznih medija... - Page 30 1104742517

besposlenpop 22.11.18 14:24

Urušila se građevinska skela zgrade “glavne pošte”

Iz (za)raznih medija... - Page 30 Sk

Zgrada koju mnogi Riječani i dalje znaju kao “glavna pošta”, iako se poštanski ured u njoj ne nalazi već određeno vrijeme, već se dulje razdoblje potpuno renovira te će postati još jedan trgovački centar u centru Rijeke.
No, dovršetak radova zasigurno će usporiti današnja nesreća koja se dogodila oko 13 sati, a došlo je do urušavanje građevinske skele i dijela pročelja na prometnicu u Adamićevoj ulici.

Prema trenutno dostupnim informacijama ozlijeđenih nema, a ni vozila u tom trenutku nisu bila u prolazu cestom radi crvenog svijetla na semaforu. Prema izjavama radnika nesreća se dogodila tijekom ugradnje lifta.

Promet Adamićevom ulicom zbog ove nesreće trenutno nije moguć te je to gotovo trenutno dovelo do prometnog kolapsa u centru grada kad se radi o prometu koji se kreće u zapadnom smjeru.

Iz (za)raznih medija... - Page 30 Sk4

-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Pizda, kaj si to izvukel iz podnožja? Iz (za)raznih medija... - Page 30 439160543

**pizda** 22.11.18 21:46

besposlenpop je napisao/la:

Pizda, kaj si to izvukel iz podnožja?

Nista, nisam ni znao sto se zbilo a bijo sam u gradu. Murija rasirila one trake zabrane i ne mos uopce na Adamicevu. Jedino po krkljancu kuzis da nesto nije normalno...
Bilo bi fora da im se sad srusi cijela zgrada, po sredini je fanj rupetina...

besposlenpop 23.11.18 9:15

pizda je napisao/la:
besposlenpop je napisao/la:

Pizda, kaj si to izvukel iz podnožja?

Nista, nisam ni znao sto se zbilo a bijo sam u gradu. Murija rasirila one trake zabrane i ne mos uopce na Adamicevu. Jedino po krkljancu kuzis da nesto nije normalno...
Bilo bi fora da im se sad srusi cijela zgrada, po sredini je fanj rupetina...

Rupetinu su! SAKRILI?
Pa se ne? VIDI!
KAD živimo u DRUŠTVU! Koje skriva? RUPE!

besposlenpop 24.11.18 15:15

Pizda, je se slegla prašina?

besposlenpop 24.11.18 15:20

besposlenpop 04.12.18 14:40

Vozač busa može polizati svoje čelo: 'Želim u knjigu rekorda!'

Obzirom da vozi školski bus, njegovi nadređeni su ga zamolili da ipak ne liže svoje čelo pred djecom. Kako Yagya ističe, neka mu se više ne žele približiti, a neki odrasli se znaju onesvijestiti kad ga vide

Iz (za)raznih medija... - Page 30 50e5f09a27d9ab32810d

Iz (za)raznih medija... - Page 30 50e5f09a27d9ab32810d

Yagya Bahadur Katuwal (35) iz Nepala ima neobičan talent. Ovaj vozač školskog busa si može polizati čelo i nada se da će s tim talentom uspjeti ući u Guinnessovu knjigu rekorda.
No, zamolili su ga da svoje nevjerojatne vještine ne pokazuje pred djecom koju vozi. I to s razlogom.
- Djeca mi se ne žele ni približiti, a neki se čak upiške - rekao je Yagya za Daily Mail.
- Čak i neki odrasli izgube svijest kad me vide što radim - dodao je.

U njegovom "performasu" pomaže i činjenina što Yagya ima samo jedan zub pa može izvesti trik koji mnoge, kao što i sam kaže, jako uznemiri.

Komentari 7

????I krv svoju za plavu boju????
Nije to ništa. Ovi "naši" vozači busa u samo jednoj noći mogu i položiti vozački i naći posao u Zagrebu. To je za knjigu rekorda...????????
Utorak, 04.12.2018. u 07:16
Dobar! 4 Loš! 0
lakej999
nije to samo u zagrebu ha ha ha
Utorak, 04.12.2018. u 07:43
Dobar! 2 Loš! 0
Nboy
nije to niš, mačake si ližu du.e svakodnevno
1 Utorak, 04.12.2018. u 08:16
Dobar! 1 Loš! 0
- Nboy: mačke
  Utorak, 04.12.2018. u 08:17
  Dobar! 0 Loš! 0
StrasniRash
Može i s jednim ustima istovremeno pjevati dvije pjesme.
Utorak, 04.12.2018. u 09:50
Dobar! 0 Loš! 0
PRAVILO BROJ 8
ali ne moze bestimati ko imocki vozac,
Utorak, 04.12.2018. u 09:38
Dobar! 0 Loš! 0
makantahi
a jaja?
Utorak, 04.12.2018. u 09:04
Dobar! 0 Loš! 0

besposlenpop 07.12.18 12:50

OZBILJNA RASPRAVA

JESU LI ZA KATASTROFALNO ONEČIŠĆENJE ZRAKA U SARAJEVU KRIVI ĆEVAPI? Amerikanci su ironično uzvratili lokalnom stručnjaku

Iz (za)raznih medija... - Page 30 000_1bc2c6

Iz (za)raznih medija... - Page 30 000_1bc2c6

Nakon što je jedan lokalni sarajevski stručnjak za okoliš doveo u pitanje američke nalaze o iznimno visokoj razini zagađenja u Sarajevu, pokrenula se rasprava zagađuju li zrak ćevabdžinice i koliko je opasno kretati se po sarajevskoj kotlini

Zagađuju li zrak u Sarajevu ćevabdžinice i koliko je uopće opasno kretati se po sarajevskoj kotlini, danima prekrivenom maglom “obogaćenom” prepoznatljivim smradom smoga, pitanje je koje ovoga tjedna pritišće građane glavnog grada BiH, a ova bizarna rasprava potaknuta je usputnom opaskom jednog lokalnog stručnjaka za okoliš koji je doveo u pitanje nalaze o iznimno visokoj razini zagađenja, koje je metodologijom američke agencije za okoliš izmjerilo i objavilo američko veleposlanstvo u Sarajevu.
Član povjerenstva sarajevske županije zaduženog za brigu o onečišćenju zraka ustvrdio je ovih dana kako američko veleposlanstvo zapravo nepotrebno straši javnost objavljujući svoje podatke o kvaliteti zraka, na što je on pak od Amerikanaca dansa dobio jasan odgovor uz poruku kako iznosi “smiješne i znanstveno neutemeljene” tvrdnje.

Sarajevo najzagađeniji grad na svijetu

Prema podacima svakodnevno dostupnim na interentskim stranicama veleposlanstva SAD u Sarajevu, taj je grad, po standardima koje primjenjuje američka vladina Agencija za zaštitu okoliša (EPA), potkraj prošlog i početkom ovog tjedna bio najzagađeniji na svijetu, jer je izmjeren indeks kvalitete zraka veći od 300, što je oznaka “opasnog” stanja koje utječe na zdravlje svih ljudi.
Blago smanjenje te razine uslijedilo je nakratko sredinom tjedna kada je sarajevskom kotlinom zapuhao vjetar, no u petak je kvaliteta zraka ponovo dospjela u crvenu zonu uz indeks 189, što označava stanje opisano kao “nezdravo”.

Postaja u američkom veleposlanstvu jedina kontrolira onečišćenje

Mjerna postaja u krugu američkog veleposlanstva u središtu Sarajeva uz ostalo kontrolira razinu finih čestica prašine i čađi u zraku promjera 2,5 mikrona, takozvanih PM 2,5. Riječ je o česticama koje su najopasnije po ljudsko zdravlje jer mogu doprijeti duboko u pluća i tamo prouzročiti respiratorna oboljenja.
Postaja u američkom veleposlanstvu zapravo je jedina u gradu koja mjeri te čestice jer na drugima, koje su postavile lokalne institucije, nema indikacija o tim parametrima i one mjere krupnije čestice prašine od kojih se lakše i zaštititi, primjerice uporabom respiratornih maski.

Ćevabdžinice utječu na onečišćenje?

Sredinom tjedna o onečišćenju zraka izvanredno je raspravljala skupština Sarajevske županije, a od svega što se tamo čulo najviše pozornosti privukla je tvrdnja Plamenka Taisa, člana povjerenstva za provedbu interventnih mjera u slučajevima onečišćenja zraka, koji je pred iznenađenim zastupnicima kazao da američki podaci o stupnju onečišćenja zapravo nisu reprezentativni jer na njih utječe blizina jedne lokalne ćevabdžinice.
“Ona vrlo često strašno puno emitira prema američkom veleposlanstvu. Sama lokacija i način prikazivanja rezultata američkog veleposlanstva nije u skladu s našim standardima”, izjavio je Tais, što je potaknulo brojne ironične komentare zastupnika, ali i lavinu reakcija na društvenim mrežama.

Ironični odgovor američkog veleposlanstva

Danas su iz američkog veleposlanstva članu povjerenstva poručili kako iznosi smiješne i znanstveno neutemeljene optužbe istaknuvši, uz očevidnu dozu ironije, kako Tais duguje odgovor kako je moguće da se opasna razina zagađenja mjeri i u danima kada ćevabdžinice ne rade.
“Stručnjaci EPA pregledali su lokaciju na kojoj je smještena mjerna postaja i ona je sukladna strogim smjernicama EPA-e”, naveli su iz veleposlanstva u izjavi koju je prenijela televizija N1.
Taisovom nespretnom opaskom zapravo se izgubilo njegovo bitno upozorenje da je problem zagađenja zraka u Sarajevu, osim uz 150 tisuća vozila, od kojih su mnoga stara i po nekoliko desetljeća, vezan uz mala ložišta, koja se koriste uz grijanje na drvo i ugljen, koje zapravo nitko ne kontrolira, a ona emitiraju veliku količinu zagađujućih čestica.

Lokalne vlasti ništa ne ulažu za novu opremu

No kritike na račun američke opreme i metodologije mjerenja kvalitete zraka u sarajevskom su se slučaju pokazale smiješnima nakon što je županijski ministar prostornog uređenja i zaštite okoliša Čedomir Lukić potvrdio kako lokalne vlasti zapravo godinama u to ne ulažu ništa.
“U posljednjih sedam godina proračun za novu opremu bio je nula, a u posljednjih 30 godina zaposlena je jedna osoba u Odsjeku za kvalitetu zraka Hidrometerološkog zavoda Federacije BiH”, kazao je Lukić.

Neozbiljno ponašanje vlasti Sarajevske županije

Vlasti Sarajevske županije nisu uspjele smisliti nikakve korake koji bi potaknuli promjenu neodrživog stanja, a najdalje su otišli o razmatranju uvođenja sustava “par-nepar” kojim bi se ograničio promet automobila u danima najvećeg onečišćenja, pri čemu bi jedan dan vožnja bila dopuštena onima čije registarske pločice završavaju parnim brojem a drugog dana bio bio red na one s neparnim.
Koliko je to ponašanje neozbiljno upozorili su iz iz delegacije Europske unije u BiH.

Pitanje ‘života i smrti’

“Ovdje se, na žalost, radi o pitanju ‘života i smrti’, riječ je o zdravlju ljudi, zdravlju okoliša i dobrobiti svih nas, odnosno pitanju koje se mora urgentno rješavati“, kazao je zamjenik šefa delegacije EU u BiH Khaldun Sinno ranije ovog tjedna.
Odmah je ponudio recept za konkretne korake: reducirati promet, raditi na obnovljivoj energiji i energetskoj učinkovitosti, a sve su to zapravo obveze koje BiH ima kao članica Energetske zajednice jer svoje zakonodavstvo mora prilagoditi pravilima kakva vrijede u Europskoj uniji.

Uskoro dolazi nova vlada

Sarajevska županija bi do kraja prosinca trebala dobiti novu vladu koju će činiti šest stranaka okupljenih oko ljevice, predvođene Našom strankom (NS) i Socijaldemokratskom partijom (SDP BiH).
Kandidat za novog županijskog premijera je Edin Forto iz NS, koji je obećao kako će sustavni rad na zaštiti okoliša i smanjenju onečišćenja zraka biti među njegovim glavnim prioritetima.

Iz (za)raznih medija... - Page 30 Maxresdefault

Iz (za)raznih medija... - Page 30 Maxresdefault

besposlenpop 13.12.18 13:01

KOMENTARI SU URNEBESNI

Najtoplije preporučamo novi Vučićev hit; otkrio je optičku iluziju zbog koje se uvijek čini da ima puno prosvjednika

Vučić smatra da tisuću ljudi u pokretu izgleda kao milijun pa se zato uvijek slikaju kada - hodaju

Iz (za)raznih medija... - Page 30 Screen-Shot-2018-12-13-at-09.40.03-840x530

Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić jučer je pred kamerama iznio svoje famozno otkriće o optičkim trikovima kojima se beogradski prosvjednici služe kako bi se na fotografijama činilo kao da ih ima znatno više nego što ih se zaista pojavilo na prosvjedu.

“Nikada se ne slikaju kada stoje, jer tada mogu 2,5 čoveka u zimskom odelu da stoje na jednom kvadratnom metru, a kada šetate jedna osoba zauzme 5 do 6 kvadratnih metara. Zato se uvek slikaju u pokretu. I kada je 1.000 ljudi izgleda kao milijun. Nikada se ne slikaju kada stoje, već samo kada su u pokretu. Postoje nadležne službe i ljudi kojima je posao da izbroje broj ljudi, a koji su izbrojali mnogo manje. Neka im bude 20.000”, kazao je, posve ozbiljno. Naravno, gospodin Vučić sa svojom izjavom postao je ozbiljan hit na društvenim mrežama u Srbiji, a polako se širi i na ostatak regije.

PROSVJED ZBOG NAPADA NA OPORBENOG VOĐU

Inače, Vučićev urnebesan istup izazvale su procjene nekih srbijanskih medija koji su, po njegovom mišljenju, višestruko precijenili broj okupljenih na prosvjedu koji je u subotu održan u Beogradu povodom nedavnog napada na jednog od vođa oporbe Borka Stefanovića.

Ja s komsinicom nisam pričala godinu dana kad mi je rekla da sam debela, a ovaj mi sad kaže da zauzimam 7 kvadratnih metara??!!

Vucic je donekle u pravu, kako se brzina tela povecava, odnosno kako se blizi brzini svetlosti, tako se povecava i masa tela, sto je brzina bliza brzini svetlosti to masa tezi da ode u beskonacnost, a vreme se usporava. Ali on kao pravnik nije bas najbolje objasnio Ajnstajnovu t.

Vučić je u pravu za ono što je rekao u analizi protesta, da nas je više kad se krećemo.
Evo malopre sam ušao sam u lift, kako je krenuo gore, ja pogledam u ogledalo kad tamo - četiri ja!

Ja sam bre smrsala skoro 25kg u poslednjih 7 meseci a on ovako?

besposlenpop 18.12.18 13:35

Trbuhom za kruhom, dupetom za petom
AUTOR:
Boris Dežulović

Iz (za)raznih medija... - Page 30 OTON

Ovako je bilo. Najprije su Hrvati uopće došli. Kako i otkuda točno, suvremena znanost još pouzdano ne zna.

Zna se tek da su se prije hiljadu i četiri stotine godina, u golemoj migrantskoj oluji svih oluja, među milijunima krezavih nesretnika što su ogrnuti kožusima od ovčjeg krzna preplavili Europu, zatekli i naši pradjedovi, što će – tupi i naivni kakvima ih je Bog dao – zauzeti najzajebaniju i najopasniju parcelu u carstvu, ni u jednom času tako lakomisleni ne promislivši zašto je najljepši komad Europe uopće slobodan.

Odakle su došli, niti točno znamo, niti je zapravo važno: tek, spakirali su budući Hrvati najnužnije stvari, nekoliko primitivnih alatki za obrađivanje zemlje i par strelica što su ih izvukli iz crvljivih trupala na nekoj ledini, pa se uputili u nepoznato, tragom zavodljivih glasina o obećanoj zemlji što su se tih godina od vatre do vatre širile euroazijskim ravnicama.

Nije bilo suštinske razlike, ako je uopće bilo ikakve, između motiva, nesreće i nejasne čežnje naših davnih pradjedova iz nekih karpatskih, iranskih ili kojih li već dalekih vukojebina, i motiva nečijih današnjih pradjedova, što iz dalekih sirijskih ili afganistanskih vukojebina ovih dana plave Europu. Nema, najzad, neke suštinske razlike niti između ondašnje rimske i današnje briselske Europe, dekadentnih carstava kojima u pravilnom hiljadugodišnjem razmaku na naplatu dolaze potpuno isti historijsko-ekonomski računi.

Hrvati su, međutim, u to vrijeme bili s druge strane. Zbunjeni, uplašeni i nepovjerljivi, gazali su utabanim izbjegličkim rutama, sve dok nisu zabasali do mora, do kraja poznatog svijeta, gdje je – što se njih tiče – bilo dovoljno trave za njihove ovce i dovoljno rimskog kamenja za njihov obore. Jedan je, neki Klukas ili Lobel, zastao na vrhu brda, bacio pogled na sve četiri strane, zabio pastirski štap u pedalj zemlje između dva kamena, i rekao: Ovdje ćemo se utaboriti. Dokad?, zapitali su ga ostali, a glavar je, kaže legenda, rekao: Barem mjesec dana.

Tako je, eto, bilo. Cijela je istina o prvim hrvatskim migrantima, zabilježena i na onoj slici Otona Ivekovića, da su Hrvati jednog dana ugledali more i shvatili da se dalje ne može. Samo da se onomad kod onoga hrasta nisu uplašili groma, pa skrenuli na jug, ne bi se naši rođaci zaustavili do Portugala.

Tako je bilo. Tako je počelo.

Kako su hrvatski nomadi nakon hiljada kilometara bezglavog lutanja pločom Zemaljskom stigli na Balkan i utaborili se podno brda, tako ih sirenski zov plavičastog horizonta nikad zapravo nije ni pustio. I što su više sami sebe tješili mitovima i legendama o novoj domovini, najljepšoj na cijelome svijetu, to su od ognjišta do ognjišta bujale i zavodljive glasine o onoj obećanoj zemlji, nekoj još daljoj i još ljepšoj, a svakako mirnijoj. Sve otada, Hrvati su vazda imali spreman onaj kovčeg s najnužnijim stvarima. I kako je koja vojska prošla preko njihove parcele, tako su Hrvati bježali. Pred Mađarima, pred Mlečanima, pred Francuzima, pred Turcima. Naročito pred Turcima.

Bježeći pred Turcima iz Like i Bosne, jedno se hrvatsko pleme naselilo u Austriji: tako su nastali Gradišćanski Hrvati. Drugo je pleme došlo do Vojvodine i mađarskih zemalja: tako su nastali Šokci i Bunjevci. Treće pleme preplivalo je Jadran i naselilo se u Italiji: tako su nastali Moliški Hrvati. Četvrto se nije zaustavilo prije Rumunjske: tako su nastali Karaševski Hrvati.

Kad nije bilo rata i tuđinske vojske, bilo je bolesti ili gladi, kad nije bježao od metka i junačke smrti, dupetom pred petom i glavom pred slavom, bježao je Hrvat trbuhom za kruhom. Uvijek je u onoj mitskoj obećanoj zemlji bilo nečega čega u Hrvata nije bilo. I tako hiljadu godina, sve dok se industrijskom revolucijom svijet nije rastvorio, pa ni ono more što im se ispriječilo u lutanjima nije više Hrvatima bilo nesavladivom preprekom. Konačno, dvadeseto će im stoljeće nadoći ravno i široko poput oceana. I to prilično doslovno.

Bježeći od siromaštva i peronospore, na prijelazu devetnaestog u dvadeseti vijek samo u Obećane Američke Države otići će tri stotine i pedeset hiljada Hrvata, naguranih u potpalublja i kotlovnice velikih prekooceanskih vapora. Desetine hiljada njih obećanu je zemlju tražilo po Južnoj Americi, a lijep broj njih završio je i u Južnoj Africi.

Onda je došao Prvi svjetski rat, nakon kojega su se preživjeli Hrvati u drugom valu pridružili očevima i stričevima u dalekim tuđinama. Tih godina iz domovine se bezglavo razbježalo još najmanje stotinu i pedeset hiljada Hrvata.

Onda je došao Drugi svjetski rat, trauma iz koje neki Hrvati do danas živo pamte izbjeglički blues egipatskog El Shatta, a drugi tvrdu i nepopustljivu protuimigrantsku politiku zapadnih saveznika na slovensko-austrijskim graničnim prijelazima. Pa ipak je, prema nekim procjenama, još barem dvjesto hiljada Hrvata nakon Drugog svjetskog rata zaoralo Atlantik i zauvijek napustilo domovinu.
Onda je Josip Broz šezdesetih otvorio granice i Hrvatima podijelio pasoše, pa su nove stotine hiljada Hrvata nagrnule preko graničnih rampi prema obećanoj zemlji: u to se vrijeme, recimo, zvala Njemačka.

Onda je došao Domovinski rat, i opet su se stotine hiljada Hrvata našle u izbjegličkim kampovima od Italije do Norveške.
Onda je došla Republika Hrvatska, i ono malo Hrvata što ju je uopće dočekalo konačno je, prvi put u povijesti, moglo na put s putovnicama svoje nezavisne, slobodne i suverene države. Najnovija obećana zemlja zvala se Irska.
A onda su Ujedinjeni Narodi pripremili u Marakešu nekakvu konferenciju o migracijama.

I Hrvati popizdili.

Hiljadu i pol godina lutali su Hrvati po svijetu, nema danas jedne od dvjesto država svijeta u kojoj ne postoji kakva hrvatska katolička misija ili zavičajni klub sa šahovnicom, Stepinčevim portretom i nogometnim klubom Croatia, milijun i pol njih u pet se velikih migrantskih valova iselilo samo u posljednjih stotinu i kusur godina, ukupno četiri milijuna Hrvata, više dakle nego u rođenoj Hrvatskoj, živi posijano po bijelom svijetu, da bi onda potpuno izgubili živce kad je isti taj svijet pun raseljenih Hrvata - suočen s izvjesnom novom seobom naroda i promjenom cjelokupne statične paradigme čovječanstva - odlučio urediti migrantske rute, pa i ostalim nesretnicima omogućiti malo sigurnosti u očajničkim lutanjima dupetom za petom i trbuhom za kruhom.

Ustravili se, eto, Hrvati pred mogućnošću da bi nakon njih još netko mogao krenuti tražiti sreću po dekadentnom rimskom carstvu, uspaničila se ona šačica bijedne kukavelji, što je uopće ostala u Hrvatskoj, da bi i drugi neki zlosretnici ogrnuti kožusima od ovčjeg krzna - poneseni zavodljivim glasinama o obećanoj zemlji – mogli stići do samog kraja Zemljine ploče, pa se iznebuha pojaviti na onom Ivekovićevom pejzažu.

Ili se kukavelj možda usrala da nakon Marakeškog sporazuma o migracijama u Lijepoj Njihovoj neće ostati više nijednog Hrvata?

Sponsored content