Nase male opsesije

btw je napisao/la:

RobinUd je napisao/la:

btw je napisao/la:

RobinUd je napisao/la:Isao sam pogledati svoj profil.
Zabrinjavajuce.
Pise tamo:  "RobinUd has no friends yet"

nisi trebao....
kod mene to piše  već 15 godina... nisam ni znala da se trebam sekirati zbog toga....do sada  

Da, i kod mene pise od uvijek. Ali, sad me pogodilo saznanje !!

Ajd što je tebe pogodilo, ali sad sam se i ja nasekirala. 
Što misliš, blaženi, može li nam to prerasti u neku (ne daj bože) opsesiju? 

Meni ne moze !!
Pravila su sasvim jasna, nisam ja tome kriv, sto se drugi ne trude dovoljno, zadobiti moje prijateljstvo.
A ako se i (po)trude, nisam ja kriv, sto ne zadovolje kriterije.
Kao sto vidis, nije do mene....

RobinUd je napisao/la:
Meni ne moze !!
Pravila su sasvim jasna, nisam ja tome kriv, sto se drugi ne trude dovoljno, zadobiti moje prijateljstvo.
A ako se i (po)trude, nisam ja kriv, sto ne zadovolje kriterije.
Kao sto vidis, nije do mene....

nemam ni ja prijatelja,a opet svi mi kao prijatelji.....

jel do mene ili čisto radi atmosfere???? 

Lena je napisao/la:nemam ni ja prijatelja,a opet svi mi kao prijatelji.....

jel do mene ili čisto radi atmosfere???? 

To, sta zapravo nedostaje, to su kriteriji.
Tko je (i zasto) prijatelj.  (Kao sto se vidi, nema upitnika, dakle, nije pitanje.)

Kriterije, po kojima je netko prijatelj, srozao je izvjesni Zuckerberg.

RobinUd je napisao/la:

btw je napisao/la:

RobinUd je napisao/la:

btw je napisao/la:
nisi trebao....
kod mene to piše  već 15 godina... nisam ni znala da se trebam sekirati zbog toga....do sada  

Da, i kod mene pise od uvijek. Ali, sad me pogodilo saznanje !!

Ajd što je tebe pogodilo, ali sad sam se i ja nasekirala. 
Što misliš, blaženi, može li nam to prerasti u neku (ne daj bože) opsesiju? 

Meni ne moze !!
Pravila su sasvim jasna, nisam ja tome kriv, sto se drugi ne trude dovoljno, zadobiti moje prijateljstvo.
A ako se i (po)trude, nisam ja kriv, sto ne zadovolje kriterije.
Kao sto vidis, nije do mene....

Kao što vidim nije. 
Zapravo nikad nije. 
Takav si i gotovo!

RobinUd je napisao/la:

Lena je napisao/la:nemam ni ja prijatelja,a opet svi mi kao prijatelji.....

jel do mene ili čisto radi atmosfere???? 

To, sta zapravo nedostaje, to su kriteriji.
Tko je (i zasto) prijatelj.  (Kao sto se vidi, nema upitnika, dakle, nije pitanje.)

Kriterije, po kojima je netko prijatelj, srozao je izvjesni Zuckerberg.

kako nema upitnika....ima skroz na kraju kratkog izlaganja 

zezam se ude,ali dalo bi se bar šta se mene tiče i ovdje naći poneko kojeg i smatram nekom vrstom prijatelja.....forumskog prijatelja.....

ovo sa fejsom i 100 prijatelja šta tu kazat nego da je površnost u pitanju naravno.....
no uvijek znamo tko nam je pravi prijatelj i takvih nikad nema u velikom broju 

Ja sam kao mali bijo opsesivan medicinskim sestrama,,Dvie su ostale trudne z menom dok sam bijo star deset mjeseci,,pa po zakonu nisam mogo da se brinem o svojim naslednicima

Lena je napisao/la:

RobinUd je napisao/la:

Lena je napisao/la:nemam ni ja prijatelja,a opet svi mi kao prijatelji.....
jel do mene ili čisto radi atmosfere???? 

To, sta zapravo nedostaje, to su kriteriji.
Tko je (i zasto) prijatelj.  (Kao sto se vidi, nema upitnika, dakle, nije pitanje.)

Kriterije, po kojima je netko prijatelj, srozao je izvjesni Zuckerberg.

kako nema upitnika....ima skroz na kraju kratkog izlaganja 
zezam se ude,ali dalo bi se bar šta se mene tiče i ovdje naći poneko kojeg i smatram nekom vrstom prijatelja.....forumskog prijatelja.....
ovo sa fejsom i 100 prijatelja šta tu kazat nego da je površnost u pitanju naravno.....
no uvijek znamo tko nam je pravi prijatelj i takvih nikad nema u velikom broju 

Kriteriji, po kojima nekoga mozes nazvati prijateljem, jednostavni su, kratki....
** Medju prijateljima ne smije biti nikakve ovisnosti (ni financijske, ni emocionalne, ni seksualne... ni neke druge)
** Prijatelj(-ica) mora biti pouzdan(a).
** Prijatelj mora imati (otprilike) iste karakterne osobine
** E sad... za prijatelje iz djetinjstva postoje malo liberalnija pravila. Njima se dosta toga oprasta.

koliko god smo svi razocarani u ljude ipak ih vecinom precjenjujemo. Pogotovo je to vidljivo kod rodbine i prijatelja. Nema prijatelja koji te nije istracao, koji ti nije zavidio i koji te nije izlagao. Isti je slucaj sa rodbinom. Nije ni cudo sto se ljudi sve vise okrecu kucnim ljubimcima...

pizda je napisao/la:koliko god smo svi razocarani u ljude ipak ih vecinom precjenjujemo. Pogotovo je to vidljivo kod rodbine i prijatelja. Nema prijatelja koji te nije istracao, koji ti nije zavidio i koji te nije izlagao. Isti je slucaj sa rodbinom. Nije ni cudo sto se ljudi sve vise okrecu kucnim ljubimcima...

Sto si stariji, tvoj ( moj, iciji ) krug se steze. Pogotovo kada su djeca tu. Neces bilo koga pustiti u kucu i neces s bilo kime ni kavu popiti

Jedna od mojih malih opsesijica su stipaljke. Vjesam robu i prilagodjujem stipaljke ko da sa mnom nesto nije u redu.

Jos jedna jesu salice.

maledetta primavera je napisao/la:

pizda je napisao/la:koliko god smo svi razocarani u ljude ipak ih vecinom precjenjujemo. Pogotovo je to vidljivo kod rodbine i prijatelja. Nema prijatelja koji te nije istracao, koji ti nije zavidio i koji te nije izlagao. Isti je slucaj sa rodbinom. Nije ni cudo sto se ljudi sve vise okrecu kucnim ljubimcima...

Sto si stariji, tvoj ( moj, iciji ) krug se steze. Pogotovo kada su djeca tu. Neces bilo koga pustiti u kucu i neces s bilo kime ni kavu popiti

ma ne, ne mislim time rec da sad treba izbjegavat prijatelje i rodbinu vec da je sve skupa precjenjeno i preidealizirano. I ona dva prijatelja sto ti preostanu ce te istracati na pasja kola, izlagati i slicno ali je to jednostavno normalno jer smo svi takvi...

maledetta primavera je napisao/la:Jedna od mojih malih opsesijica su stipaljke. Vjesam robu i prilagodjujem stipaljke ko da sa mnom nesto nije u redu.

Jos jedna jesu salice.

dva puta palim ili gasim svietlo...

ajme i ja štipaljke moram uskladit kad stavljam robu sušit....moraju bit iste u paru!!!! inače ne valja....

i naravno roba se slaže pravilno tako da se šta ljepše osuši u smislu da se ne zgužva dodatno na vješalu.....
i ja na to jako pazim 

ručnici posloženi po boji i veličini... jednako vrijedi i za majice u ormarima...

btw je napisao/la:ručnici posloženi po boji i veličini... jednako vrijedi i za majice u ormarima...

ja nisam baš toliko opsesivna,ali moraju se složiti po špaliru....i jako ravno.....

a odjeća u ormaru ufff tu moram uvest reda.....uvijek tražim gdje mi je šta.....

Lena je napisao/la:

btw je napisao/la:ručnici posloženi po boji i veličini... jednako vrijedi i za majice u ormarima...

ja nisam baš toliko opsesivna,ali moraju se složiti po špaliru....i jako ravno.....

a odjeća u ormaru ufff tu moram uvest reda.....uvijek tražim gdje mi je šta.....

ja polako prelazim na bijele ručnike... samoj sebi idem na živce zbog te moje gluposti 

i uvijek puno vremena potrošim slažući odjeću na sušenje... doduše, mene ne smetaju štipaljke različitih boja, ali sve moraju biti one "krokodil2, druge ne podnosim...

zapravo, kad se počnem preispitivati imam gomilu stvari koje se već polako mogu svrstati u kategoriju opsesivnih... bljaks... ne volim opeseije... trebat će malo poraditi na tome...

btw je napisao/la:

i uvijek puno vremena potrošim slažući odjeću na sušenje... doduše, mene ne smetaju štipaljke različitih boja, ali sve moraju biti one "krokodil2, druge ne podnosim...

...

to sa krokodilima nije opsesija vec zakon. Jedine stipaljke koima vjetar ne moze nista. Sve ostalo je zali boze...

pizda je napisao/la:

btw je napisao/la:

i uvijek puno vremena potrošim slažući odjeću na sušenje... doduše, mene ne smetaju štipaljke različitih boja, ali sve moraju biti one "krokodil2, druge ne podnosim...

...

to sa krokodilima nije opsesija vec zakon. Jedine stipaljke koima vjetar ne moze nista. Sve ostalo je zali boze...

Pogotovo one labave iz dm-a ...

pizda je napisao/la:

btw je napisao/la:

i uvijek puno vremena potrošim slažući odjeću na sušenje... doduše, mene ne smetaju štipaljke različitih boja, ali sve moraju biti one "krokodil2, druge ne podnosim...

...

to sa krokodilima nije opsesija vec zakon. Jedine stipaljke koima vjetar ne moze nista. Sve ostalo je zali boze...

kajgod... znam da su čvrste i najmanje tragova ostave na rublju...

Zapravo - imam jednu sitnicu koja vuče na opsesivno-komulzivni poremećaj - kad nešto moram raditi u rundama ili čekati određeno vrijeme prije nego to učinim - brojim u sebi; 1,2,3 pa 1,2,3,4,5,6,7 pa 1,2,3 - i tako 7 puta.

Kad je to počelo i zašto još uvijek to ponekad činim, pojma nemam.

Ovo zapravo nije opsesija, to je bio moj nacin rada.
Dok sam radio, bio sam na... kako reci... na jednom jaaako kljucnom mjestu.
Radio sam komplicirane proracune (statika, kojekakve ovisnosti, kojekakva planiranja).
U 99% slucajeva je bio stres, uvijek je netko nesto trebao odmah.
Najbolje sam funkcionirao pod stresom. Skoro da nisam imao gresaka.
Cim sam imao (pre)vise vremena, imao sam i gresaka.
Nemam blage veze zasto.

RobinUd je napisao/la:Ovo zapravo nije opsesija, to je bio moj nacin rada.
Dok sam radio, bio sam na... kako reci... na jednom jaaako kljucnom mjestu.
Radio sam komplicirane proracune (statika, kojekakve ovisnosti, kojekakva planiranja).
U 99% slucajeva je bio stres, uvijek je netko nesto trebao odmah.
Najbolje sam funkcionirao pod stresom. Skoro da nisam imao gresaka.
Cim sam imao (pre)vise vremena, imao sam i gresaka.
Nemam blage veze zasto.

način rada, da.....

ja ako sam pod prevelikim stresom nije dobro.....ako je onako umjeren onda dobro funkcioniram....

a najgori stres mi je ako su mi djeca bolesna ili ih nešto muči....e onda sam totalno rastresena......
ali u kriznim situacijama općenito uvijek funkcioniram da sam usredotočena na bitno i to se mora obaviti,pa kad kriza prođe onda se opustim i moguće popusti koncentracija....

najdraže mi je da ako je riječ o poslu, ima dosta posla,ali da se ne puca po šavovima.....to te brzo sredi i izmori....

meni je najvažnije da su ljudski odnosi fer i korektni....to mi je ključno

ranije u životu sam imala brdo opsesija ... od natjecanja sa samom sobom, pa sa drugima ( sa pizdom u broju postova), pa potrebe da moram ubrati svaku šparogu na koju naletim ... sad kako sam se riješila i brdo ovisnosti ( kava, cigarete ... ) skužila sam da sam se riješila i opsesijica ... kad mi padne na pamet neka i da bih pošla opet starim putem, odmahnem i otpustim i idem opušteno dalje ... odličan osjećaj je to ... a šparoge berem samo ako mi se odmah jedu il djeca hoće za ručak ... nikad više donositi čitave naramke kući pa pripremati za zimnicu i kojekakvo čišćenje mase nabranog i blanširanje ... i toga sam se riješila, pakiranja zimnice ... kuhanje svela na minimum i sa što manje kuvanja i nakuvavanja ... radije se i sa guštom nažderem salate koju treba samo oprat, dodati kojekakve sireve, začime, tune , nego kuvati i još pakirati u frizer ... i kuhanje je opsesija i bacanje života na nebitno ... jedino čega se ne želim riješiti jer briga za bilje ... to radim sa guštom pa ako i jeste opsesija, neka je i nek ne mrda ... a proljeće na vratima pa mi ta opsesija još jača

nekoć sam i ja sebe ubijedila da najbolje funkcioniram pod stresom al sad vidim da je i to bila opsesija jer sam dozvolila da se tome naučim ... sad daleko bolje radim i funkcioniram ako sam opuštena a pod stresom brljam i pravim greške ... tako da odmah odustanem čim osjetim da sam pod stresom i odem se opustiti a tek onda uloviti posla

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

Pizdo, klaustrofobican si?

je i to bas propisno. Da mi stavis prsten i ne mogu ga skinut uhvatila bi me panika. Nije bitno je li prostor veliki, mali, ima li sto prozora ili nijedan. Bitno je da mogu izac kad zelim i onda nema beda. Ne treba ni spominjat zasto izbjegevam avione. Ajd ti izadji na 10.000 metara...
Tu se znala mjesat i agorafobija, slicno ko i sa kompleksima. Manje ili vise vrijednosti dva kraja istog stapa. Tako i sa agorafobijom, paradoksalno je sto u biti nastaje zbog primarne klaustrofobije...

Bas mi jutros poznanik prepricavao neke dijelove Jungove autobiografije, tocnije, neke njegove dozivljaje svijeta i sebstva. Kako je bio veseo djecacic, igrao se i smisljao sale. No, cak i tada imao je osjecaj svijeta kao neceg neprijateljskog, napadacki ustrojenog.. Kako je osjecao da on nije on.

Zanimljivo, ali u djetinjstvu nikada takvo nesto nisam dozivjela. Oduvijek sam ovu nasu planetu dozivljavala kao dom, cak kao pradavni dom, a sebe kao njenu zastitnicu. Ljudi, tocnije sustavi koje stvaramo dozivljavam kao nesto paklensko.

Mislim da nikada, zapravo, nisam imala osjecaj kako ja nisam ja. Imala sam i jos uvijek imam problema sroditi se s tijelom koje mi pripada, u smislu, ono ima svoje potrebe koje su mi mrske, a ja bih vrludala uokolo, no kad sam nekoliko puta dozivjela cudnu vrtoglavicu zbog koje sam imala osjecaj bestjelesnosti, nije mi se svidjelo. Zapravo, uzasno me je prestrasilo. Ponekad mi se znalo dogoditi da imam prosiren osjecaj tjelesnog identiteta. Kao da se mogu smjestiti i u tudja tijela. Znalo mi se dogoditi da netko prodje pored mene, a ja iznenada osjetim skucenost njegove lubanje, vrata, nogu, ruka - iznutra.