Nase male opsesije

ligeja je napisao/la:

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

Pizdo, klaustrofobican si?

je i to bas propisno. Da mi stavis prsten i ne mogu ga skinut uhvatila bi me panika. Nije bitno je li prostor veliki, mali, ima li sto prozora ili nijedan. Bitno je da mogu izac kad zelim i onda nema beda. Ne treba ni spominjat zasto izbjegevam avione. Ajd ti izadji na 10.000 metara...
Tu se znala mjesat i agorafobija, slicno ko i sa kompleksima. Manje ili vise vrijednosti dva kraja istog stapa. Tako i sa agorafobijom, paradoksalno je sto u biti nastaje zbog primarne klaustrofobije...

Bas mi jutros poznanik prepricavao neke dijelove Jungove autobiografije, tocnije, neke njegove dozivljaje svijeta i sebstva. Kako je bio veseo djecacic, igrao se i smisljao sale. No, cak i tada imao je osjecaj svijeta kao neceg neprijateljskog, napadacki ustrojenog.. Kako je osjecao da on nije on.

Zanimljivo, ali u djetinjstvu nikada takvo nesto nisam dozivjela. Oduvijek sam ovu nasu planetu dozivljavala kao dom, cak kao pradavni dom, a sebe kao njenu zastitnicu. Ljudi, tocnije sustavi koje stvaramo dozivljavam kao nesto paklensko.

Mislim da nikada, zapravo, nisam imala osjecaj kako ja nisam ja. Imala sam i jos uvijek imam problema sroditi se s tijelom koje mi pripada, u smislu, ono ima svoje potrebe koje su mi mrske, a ja bih vrludala uokolo, no kad sam nekoliko puta dozivjela cudnu vrtoglavicu zbog koje sam imala osjecaj bestjelesnosti, nije mi se svidjelo. Zapravo, uzasno me je prestrasilo. Ponekad mi se znalo dogoditi da imam prosiren osjecaj tjelesnog identiteta. Kao da se mogu smjestiti i u tudja tijela. Znalo mi se dogoditi da netko prodje pored mene, a ja iznenada osjetim skucenost njegove lubanje, vrata, nogu, ruka - iznutra.

kaze sestra da sam kad sam bio jako mali, tek progovorio, svakodnevno stajao vani, na uglu kuce i gledao u nebo negdje u pravcu jugozapada. Kad bi me pitala sto to gledam odgovorio bi joj da sam ja od tamo dosao. Dosta godina poslije sam se tog prisjetio, kad sam bio u vojsci u Ljubljani . Jednom sam u suton (moje najdraze godisnje doba u danu , uzivao u samoci na strazi i uhvatio se opet zurenja u pravcu jugozapada pa mi se probudio taj osjecaj. Sad kad sam vec starosjedilac osjecam to sve skupa ko svoj dom ali ne previse, vise onako, ko da sam u prolazu...
Sto se pripadajuceg tijela tice sa tim nisam imao problema ali sam pred recimo dva tjedna otprilike imao cudan "dozivljaj". U biti je to stvar zaokupljenosti rekao bih. U sred mahnitog seljenja, nabavki, trcanja na sto strana tokom cijelog dana navecer sam se isao obrijati i odjednom u ogledalu ugledam covjeka koji mi je totalni stranac. Trebalo je par sekundi da skuzim da sam to ja, vlasnik svih tih misli i u cudu sam se gledao ko da se prvi put vidim. Nije mi se dopao taj osjecaj jer sam se usrao da sam poceo ic u kurac . Nije, mislim da bi svi to dozivjeli kad bi duze vrijeme bili samo sa svojim mislima ili sobom iznutra i onda najednom vidjeli i karoseriju . Rekao bih da svi kad prilazimo ogledalu, sekundu prije damo naredjenje mozgu sto cemo otprilike vidjeti a kad si jako zaokupljen necim drugim ta naredba izostane i znaju se desiti takve senzacije. Naravno, ne samo u slucaju ogledala, bilo ceg. Druge mogu osjetiti samo kao pozitivne ili negativne, srecom se ne ispreplicem sa njima...

kad spomenuste klaustofobiju, sjetio sam se jednog dogadjaja.
Kaze mi prijatelj, inace neka njuska u jednoj stambenoj zgradi, mozes doci tu, k meni, na sat-dva, dolazi mi inspekcija za dizala, a ja moram na drugu stranu.

I dolazi taj nekakav inspektor... mora pregledati najgornji kat (gdje je stroj), mora pogledati podzemnu garazu, prvu i drugu....
Ja pozovem lift, kaze on meni, ja se nikada ne vozim liftom.
Dobro, zgrada je imala 6 katova plus dva pod zemljom.
A sta da je imala dvadeset ?!
Ima covjek neke svoje fobije, i to direktno vezano uz posao, kojim se bavi....
Bizarno....

RobinUd je napisao/la:kad spomenuste klaustofobiju, sjetio sam se jednog dogadjaja.
Kaze mi prijatelj, inace neka njuska u jednoj stambenoj zgradi, mozes doci tu, k meni, na sat-dva, dolazi mi inspekcija za dizala, a ja moram na drugu stranu.

I dolazi taj nekakav inspektor... mora pregledati najgornji kat (gdje je stroj), mora pogledati podzemnu garazu, prvu i drugu....
Ja pozovem lift, kaze on meni, ja se nikada ne vozim liftom.
Dobro, zgrada je imala 6 katova plus dva pod zemljom.
A sta da je imala dvadeset ?!
Ima covjek neke svoje fobije, i to direktno vezano uz posao, kojim se bavi....
Bizarno....

dobro da nije pilot koji se boji letit avionom...

RobinUd je napisao/la:kad spomenuste klaustofobiju, sjetio sam se jednog dogadjaja.
Kaze mi prijatelj, inace neka njuska u jednoj stambenoj zgradi, mozes doci tu, k meni, na sat-dva, dolazi mi inspekcija za dizala, a ja moram na drugu stranu.

I dolazi taj nekakav inspektor... mora pregledati najgornji kat (gdje je stroj), mora pogledati podzemnu garazu, prvu i drugu....
Ja pozovem lift, kaze on meni, ja se nikada ne vozim liftom.
Dobro, zgrada je imala 6 katova plus dva pod zemljom.
A sta da je imala dvadeset ?!
Ima covjek neke svoje fobije, i to direktno vezano uz posao, kojim se bavi....
Bizarno....

Sigurno mu se nesto traumaticno dogodilo nakon sto se opredijelio za taj posao. Pomalo i dijelim taj njegov strah od liftova. Nikada ne ulazim sama u njih, a kad mogu, idem pjeske. Najgori su mi oni "blindirani". Ne, zapravo, najgori su mi oni providni. Zidovi, pod. Vidis ispod, iznad, pored. Gledas kako se podizes, ljudi su sve sitniji. Brrr.

.

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

Pizdo, klaustrofobican si?

je i to bas propisno. Da mi stavis prsten i ne mogu ga skinut uhvatila bi me panika. Nije bitno je li prostor veliki, mali, ima li sto prozora ili nijedan. Bitno je da mogu izac kad zelim i onda nema beda. Ne treba ni spominjat zasto izbjegevam avione. Ajd ti izadji na 10.000 metara...
Tu se znala mjesat i agorafobija, slicno ko i sa kompleksima. Manje ili vise vrijednosti dva kraja istog stapa. Tako i sa agorafobijom, paradoksalno je sto u biti nastaje zbog primarne klaustrofobije...

Bas mi jutros poznanik prepricavao neke dijelove Jungove autobiografije, tocnije, neke njegove dozivljaje svijeta i sebstva. Kako je bio veseo djecacic, igrao se i smisljao sale. No, cak i tada imao je osjecaj svijeta kao neceg neprijateljskog, napadacki ustrojenog.. Kako je osjecao da on nije on.

Zanimljivo, ali u djetinjstvu nikada takvo nesto nisam dozivjela. Oduvijek sam ovu nasu planetu dozivljavala kao dom, cak kao pradavni dom, a sebe kao njenu zastitnicu. Ljudi, tocnije sustavi koje stvaramo dozivljavam kao nesto paklensko.

Mislim da nikada, zapravo, nisam imala osjecaj kako ja nisam ja. Imala sam i jos uvijek imam problema sroditi se s tijelom koje mi pripada, u smislu, ono ima svoje potrebe koje su mi mrske, a ja bih vrludala uokolo, no kad sam nekoliko puta dozivjela cudnu vrtoglavicu zbog koje sam imala osjecaj bestjelesnosti, nije mi se svidjelo. Zapravo, uzasno me je prestrasilo. Ponekad mi se znalo dogoditi da imam prosiren osjecaj tjelesnog identiteta. Kao da se mogu smjestiti i u tudja tijela. Znalo mi se dogoditi da netko prodje pored mene, a ja iznenada osjetim skucenost njegove lubanje, vrata, nogu, ruka - iznutra.

kaze sestra da sam kad sam bio jako mali, tek progovorio, svakodnevno stajao vani, na uglu kuce i gledao u nebo negdje u pravcu jugozapada. Kad bi me pitala sto to gledam odgovorio bi joj da sam ja od tamo dosao. Dosta godina poslije sam se tog prisjetio, kad sam bio u vojsci u Ljubljani . Jednom sam u suton (moje najdraze godisnje doba u danu , uzivao u samoci na strazi i uhvatio se opet zurenja u pravcu jugozapada pa mi se probudio taj osjecaj. Sad kad sam vec starosjedilac osjecam to sve skupa ko svoj dom ali ne previse, vise onako, ko da sam u prolazu...
Sto se pripadajuceg tijela tice sa tim nisam imao problema ali sam pred recimo dva tjedna otprilike imao cudan "dozivljaj". U biti je to stvar zaokupljenosti rekao bih. U sred mahnitog seljenja, nabavki, trcanja na sto strana tokom cijelog dana navecer sam se isao obrijati i odjednom u ogledalu ugledam covjeka koji mi je totalni stranac. Trebalo je par sekundi da skuzim da sam to ja, vlasnik svih tih misli i u cudu sam se gledao ko da se prvi put vidim. Nije mi se dopao taj osjecaj jer sam se usrao da sam poceo ic u kurac . Nije, mislim da bi svi to dozivjeli kad bi duze vrijeme bili samo sa svojim mislima ili sobom iznutra i onda najednom vidjeli i karoseriju . Rekao bih da svi kad prilazimo ogledalu, sekundu prije damo naredjenje mozgu sto cemo otprilike vidjeti a kad si jako zaokupljen necim drugim ta naredba izostane i znaju se desiti takve senzacije. Naravno, ne samo u slucaju ogledala, bilo ceg. Druge mogu osjetiti samo kao pozitivne ili negativne, srecom se ne ispreplicem sa njima...

Jesi li uspio otkriti sto se to nalazi u smjeru jugozapada? Inace, ovakve su mi price zanimljive. Moje dvije bolje poznanice nesto su mi slicno ispricale. Ne znaju jedna za drugu. Jos kao klinkama pojavljivali su im se snovi s drugacijom planetom. Ti su se snovi nastavljali godinama, nadogradjivali se novim detaljima. N. je sanjala nesto poput Suncevog sustava, s jos dvije planete. "Posjecivala" je neprestano ovu s nebom svijetlo smedje boje i crvenih oblaka. Tu je zivjelo mocno zensko pleme. Sve su redom bile carnice. Ucila je i njihov jezik. Jos uvijek ga uci. Dakle, nekakav matrijarhat. Paganski obicaji i vjerovanja. Zanimljivo je da je prije tih snova cesto gledala u oblake i plakala, vikala mami kako to nije njeno nebo.

Poznanica R. se, pak, cesto nocu iskradala na balkon i cekala da dodju po nju. I njeni se snovi obogacuju detaljima, a neke scene iz njih ispreplicu se sa scenama mog druga koji takodjer godinama sanja vrlo slican san s ponesto izmijenjenim detaljima.. Ne moze odrediti gdje se "njena" planeta nalazi no na njoj je tehnoloski visoko razvijena civilizacija.

ligeja je napisao/la:

RobinUd je napisao/la:Ima covjek neke svoje fobije, i to direktno vezano uz posao, kojim se bavi....

Sigurno mu se nesto traumaticno dogodilo nakon sto se opredijelio za taj posao. Pomalo i dijelim taj njegov strah od liftova. Nikada ne ulazim sama u njih, a kad mogu, idem pjeske. Najgori su mi oni "blindirani". Ne, zapravo, najgori su mi oni providni. Zidovi, pod. Vidis ispod, iznad, pored. Gledas kako se podizes, ljudi su sve sitniji. Brrr.

da te umirim....
Transportna sredstva za transport tereta (zabranjeno za ljude!!) se racunaju sa faktorom 4.
Znaci, uzad, ovjesi, vijci.... sve mora izdrzati četverostruku maksimalnu dozvoljenu tezinu.

Za transport ljudi, minimalni faktor je 8 (uobicajen je faktor 9).
Znaci, u liftu, koji smije transportirati (na primjer) 300 kg, cijeli sistem mora moci izdrzati opterecenje od (najmanje) 2400 kg.

RobinUd je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

RobinUd je napisao/la:Ima covjek neke svoje fobije, i to direktno vezano uz posao, kojim se bavi....

Sigurno mu se nesto traumaticno dogodilo nakon sto se opredijelio za taj posao. Pomalo i dijelim taj njegov strah od liftova. Nikada ne ulazim sama u njih, a kad mogu, idem pjeske. Najgori su mi oni "blindirani". Ne, zapravo, najgori su mi oni providni. Zidovi, pod. Vidis ispod, iznad, pored. Gledas kako se podizes, ljudi su sve sitniji. Brrr.

da te umirim....
Transportna sredstva za transport tereta (zabranjeno za ljude!!) se racunaju sa faktorom 4.
Znaci, uzad, ovjesi, vijci.... sve mora izdrzati četverostruku maksimalnu dozvoljenu tezinu.

Za transport ljudi, minimalni faktor je 8 (uobicajen je faktor 9).
Znaci, u liftu, koji smije transportirati (na primjer) 300 kg, cijeli sistem mora moci izdrzati opterecenje od (najmanje) 2400 kg.

E, ali ne bojim se da ce popustiti vijci, uzad. Plasi me da cu se zaglaviti. Taj osjecaj da visim u zraku, ne mogu naprijed, natrag. Misao da cu tako ostati satima unutra, da cu tesko disati.. zapravo, osjecaj nemoci.

ligeja je napisao/la:E, ali ne bojim se da ce popustiti vijci, uzad. Plasi me da cu se zaglaviti. Taj osjecaj da visim u zraku, ne mogu naprijed, natrag. Misao da cu tako ostati satima unutra, da cu tesko disati.. zapravo, osjecaj nemoci.

Bez brige. Horor-price postoje jedino u akcijskim ili horor filmovima.
Nemam pojma kako je kod nas (ako nije tako, kako pisem, biti ce vrlo skoro), svi liftovi su direktno povezani sa firmom za odrzavanje, koja radi 24 sata dnevno.
Ako se jos uvijek ne mozes otresti straha, sjeti se, kad si zadnji puta negdje procitala neku jezivu pricu o liftovima.
Nema ih. Sve je sigurno.

Paaa, kad vec pitaaas.. :-D Procitala sam i pogledala jezivu pricu pod naslovom "Sotona". Radnja se desava u liftu. :-D Mozda je inspirirana istinitim dogadjajima?

Tnx na ohrabrenju. :-)

RobinUd je napisao/la:

ligeja je napisao/la:E, ali ne bojim se da ce popustiti vijci, uzad. Plasi me da cu se zaglaviti. Taj osjecaj da visim u zraku, ne mogu naprijed, natrag. Misao da cu tako ostati satima unutra, da cu tesko disati.. zapravo, osjecaj nemoci.

Bez brige. Horor-price postoje jedino u akcijskim ili horor filmovima.
Nemam pojma kako je kod nas (ako nije tako, kako pisem, biti ce vrlo skoro), svi liftovi su direktno povezani sa firmom za odrzavanje, koja radi 24 sata dnevno.
Ako se jos uvijek ne mozes otresti straha, sjeti se, kad si zadnji puta negdje procitala neku jezivu pricu o liftovima.
Nema ih. Sve je sigurno.

osim sto zaglavljeni znaju provest i po nekoliko sati u liftu...

ligeja je napisao/la:Paaa, kad vec pitaaas.. :-D Procitala sam i pogledala jezivu pricu pod naslovom "Sotona". Radnja se desava u liftu. :-D Mozda je inspirirana istinitim dogadjajima?

Tnx na ohrabrenju. :-)

barem je bilo muvinga, vrijeme im je brzo proslo...

Bas u tom liftu, o kojem sam pisao.... lift je za 4 osobe, mislim da je nazivno opterecenje 300 Kg.... prije par godina, iz ciste zafrkancije se unutra uguralo 16 Kineza.
Jes´ da su sitni, ali 16 je 16....
Pa je popustio kuplung, i lift se sunovratio u minus-drugu-garazu.

Dosla firma, dosli vatrogasci, dosla policija.... nemam pojma tko sve nije dosao.
Kad su ih vadili, jednog po jednog, mislili su da je u igri i onaj izvjesni David Copperfield, jer nikad kraja....

Ali, kao sto se vidi, to je bilo iz obijesti.

Dakle, jos jednom, obijest i/ili Hollywood....

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:Paaa, kad vec pitaaas.. :-D Procitala sam i pogledala jezivu pricu pod naslovom "Sotona". Radnja se desava u liftu. :-D Mozda je inspirirana istinitim dogadjajima?

Tnx na ohrabrenju. :-)

barem je bilo muvinga, vrijeme im je brzo proslo...

Pa da, kad vec razmisljas o najgorem scenariju, treba te nauciti da nisi pretjerano mastovit jer moze i daleko gore..

Sjetih se, sad, onog filma Kocka. Prvi dio ujedno je i najbolji. Bio mi je stravican jer se, u principu, svodi na slozenu mrezu liftova. Lift ti se zaglavi i pokusavas se izvuci iz njega pa upadnes u drugi lift, jednako zaglavljen. I tako citav film. Ako zanemarimo stupice u svakom od njih poput otrovnog plina, letecih nozeva i onog psihopata sto ih vecinu poubija.

RobinUd je napisao/la:Bas u tom liftu, o kojem sam pisao.... lift je za 4 osobe, mislim da je nazivno opterecenje 300 Kg.... prije par godina, iz ciste zafrkancije se unutra uguralo 16 Kineza.
Jes´ da su sitni, ali 16 je 16....
Pa je popustio kuplung, i lift se sunovratio u minus-drugu-garazu.

Dosla firma, dosli vatrogasci, dosla policija.... nemam pojma tko sve nije dosao.
Kad su ih vadili, jednog po jednog, mislili su da je u igri i onaj izvjesni David Copperfield, jer nikad kraja....

Ali, kao sto se vidi, to je bilo iz obijesti.

Dakle, jos jednom, obijest i/ili Hollywood....

O_o

Ako se sunovratio s minus prve, onda okej. Ali ako je tih 16 Kineza padalo kojih stotinjak katovaaa..

ligeja je napisao/la:

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:Paaa, kad vec pitaaas.. :-D Procitala sam i pogledala jezivu pricu pod naslovom "Sotona". Radnja se desava u liftu. :-D Mozda je inspirirana istinitim dogadjajima?

Tnx na ohrabrenju. :-)

barem je bilo muvinga, vrijeme im je brzo proslo...

Pa da, kad vec razmisljas o najgorem scenariju, treba te nauciti da nisi pretjerano mastovit jer moze i daleko gore..  

Sjetih se, sad, onog filma Kocka. Prvi dio ujedno je i najbolji. Bio mi je stravican jer se, u principu, svodi na slozenu mrezu liftova. Lift ti se zaglavi i pokusavas se izvuci iz njega pa upadnes u drugi lift, jednako zaglavljen. I tako citav film. Ako zanemarimo stupice u svakom od njih poput otrovnog plina, letecih nozeva i onog psihopata sto ih vecinu poubija.

gledao sam i jedan i drugi. Volim klaustrofobicne filmove iako uvijek pise da se ne preporucuje za gledanje klaustrofobicarima. To mi je jako glupo jer takav film klaustrofobicar dozivjava sa dimenzijom (neurozom) vise a sam je slobodan i na sigurnom pa je svakako na dobitku .

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:

pizda je napisao/la:

ligeja je napisao/la:Paaa, kad vec pitaaas.. :-D Procitala sam i pogledala jezivu pricu pod naslovom "Sotona". Radnja se desava u liftu. :-D Mozda je inspirirana istinitim dogadjajima?

Tnx na ohrabrenju. :-)

barem je bilo muvinga, vrijeme im je brzo proslo...

Pa da, kad vec razmisljas o najgorem scenariju, treba te nauciti da nisi pretjerano mastovit jer moze i daleko gore..  

Sjetih se, sad, onog filma Kocka. Prvi dio ujedno je i najbolji. Bio mi je stravican jer se, u principu, svodi na slozenu mrezu liftova. Lift ti se zaglavi i pokusavas se izvuci iz njega pa upadnes u drugi lift, jednako zaglavljen. I tako citav film. Ako zanemarimo stupice u svakom od njih poput otrovnog plina, letecih nozeva i onog psihopata sto ih vecinu poubija.

gledao sam i jedan i drugi. Volim klaustrofobicne filmove iako uvijek pise da se ne preporucuje za gledanje klaustrofobicarima. To mi je jako glupo jer takav film klaustrofobicar dozivjava sa dimenzijom (neurozom) vise a sam je slobodan i na sigurnom pa je svakako na dobitku .

To ti Kant naziva "dinamički uzvišeno".  On ima primjer s prirodnim silama. Kao kad gledaš erupciju vulkana, jaku oluju iz sigurne udaljenosti.. Zamjećuješ svojevrsnu ljepotu izmiješanu s ništavnošću naspram mnogo moćnije prirode. Lynch se u svojim filmovima također poigrava s tim "dinamički uzvišenim".

Uglavnom, da, drugi dio je imao vremensku dimenziju. Valjda otud i naziv Hiperkocka. Ima i treći dio, ali taj mi od samog početka nije plijenio pažnju pa ga nisam odgledala ni prvu polovicu. Ali baš Kocka je bio filmčina jer je imao i dobru ekipu, odnosno likove s točno određenim, specifičnim, znanjima potrebnim da bi, surađujući, svi oni izašli iz nj. Na kraju je to tek uspio onaj za kojeg smo mislili da će prvi otpasti - savant.

ligeja je napisao/la:

RobinUd je napisao/la:Bas u tom liftu, o kojem sam pisao.... lift je za 4 osobe, mislim da je nazivno opterecenje 300 Kg.... prije par godina, iz ciste zafrkancije se unutra uguralo 16 Kineza.
Jes´ da su sitni, ali 16 je 16....
Pa je popustio kuplung, i lift se sunovratio u minus-drugu-garazu.

Dosla firma, dosli vatrogasci, dosla policija.... nemam pojma tko sve nije dosao.
Kad su ih vadili, jednog po jednog, mislili su da je u igri i onaj izvjesni David Copperfield, jer nikad kraja....

Ali, kao sto se vidi, to je bilo iz obijesti.

Dakle, jos jednom, obijest i/ili Hollywood....

O_o

Ako se sunovratio s minus prve, onda okej. Ali ako je tih 16 Kineza padalo kojih stotinjak katovaaa..

ma neeeee...
Mislim da je propao svega dva i pol kata.
Ali, da te opet umirim, nije to bio slobodan pad, to je bio kontrolirani pad.
Doduse, da je bilo stotinjak katova (toga ovdje nema!!), od trenja bi se kuplung rastopio, ali onda postoje opet drugi sigurnosni sistemi.
Tako da... kao sto rekoh, mozes se bez brige liftati....

ligeja je napisao/la:

To ti Kant naziva "dinamički uzvišeno".  On ima primjer s prirodnim silama. Kao kad gledaš erupciju vulkana, jaku oluju iz sigurne udaljenosti.. Zamjećuješ svojevrsnu ljepotu izmiješanu s ništavnošću naspram mnogo moćnije prirode. Lynch se u svojim filmovima također poigrava s tim "dinamički uzvišenim".

Uglavnom, da, drugi dio je imao vremensku dimenziju. Valjda otud i naziv Hiperkocka. Ima i treći dio, ali taj mi od samog početka nije plijenio pažnju pa ga nisam odgledala ni prvu polovicu. Ali baš Kocka je bio filmčina jer je imao i dobru ekipu, odnosno likove s točno određenim, specifičnim, znanjima potrebnim da bi, surađujući, svi oni izašli iz nj. Na kraju je to tek uspio onaj za kojeg smo mislili da će prvi otpasti - savant.

obican puk to naziva hrabroscu sa sigurne distance...

ja imam i blagu fobiju od davljenja.....ne smije me se držati po vratu, odmah reagiram i pomislim da neću moći disati.....dakle tko me bude dirao po vratu može se pripremiti na brzu reakciju u vidu udarca 

ima nas popriličan broj klaustofobičnih i onih koji se boje ostati bez zraka

Lena je napisao/la:ja imam i blagu fobiju od davljenja.....ne smije me se držati po vratu, odmah reagiram i pomislim da neću moći disati.....dakle tko me bude dirao po vratu može se pripremiti na brzu reakciju u vidu udarca 

Ah, pa zenska anatomija je zgodno poslozena, pa ne mora bas biti vrat....

RobinUd je napisao/la:

Lena je napisao/la:ja imam i blagu fobiju od davljenja.....ne smije me se držati po vratu, odmah reagiram i pomislim da neću moći disati.....dakle tko me bude dirao po vratu može se pripremiti na brzu reakciju u vidu udarca 

Ah, pa zenska anatomija je zgodno poslozena, pa ne mora bas biti vrat....

kad nije vrat onda nema fobije 

Lena je napisao/la:

RobinUd je napisao/la:

Lena je napisao/la:ja imam i blagu fobiju od davljenja.....ne smije me se držati po vratu, odmah reagiram i pomislim da neću moći disati.....dakle tko me bude dirao po vratu može se pripremiti na brzu reakciju u vidu udarca 

Ah, pa zenska anatomija je zgodno poslozena, pa ne mora bas biti vrat....

kad nije vrat onda nema fobije 

Znaci, nista salovi i marame? A nocu, pokrivas li se dekicom do vrata?

Ja se uvijek moram pokriti po glavi. :-) Sto ljeti nije suvise prakticno..

ligeja je napisao/la:
Znaci, nista salovi i marame? A nocu, pokrivas li se dekicom do vrata?

Ja se uvijek moram pokriti po glavi. :-) Sto ljeti nije suvise prakticno..

jako rijetko nosim šal ili maramu,a kad ih nosim onda su onako labavo omotani....šal znam ako je jako hladno držati rukom preko dijela lica,preko usta i nosa.....ruka je uvijek tu......

pokrijem se do vrata.....ne pokrivam lice nikad.....to mi isto kao na gušenje vuče......i spavam na leđima i ruke više na grudima kao drakula   budem malo na boku dok ne usnujem, onda se okrenem na leđa......
nikako mi nije jasno kako netko može spavati na stomaku.....nikad nisam tako spavala......

antonac se uvijek pokriva po glavi,noge mu vire....hahaha....i spava bočno ili stomak.....

kako dišeš kad se pokriješ po glavi?bude neka mala rupa za dovod zraka?

brrrrrr