Kotač osjećaja

Kada se radi o našim osjećajima, često ih ne možemo lako prenijeti riječima. Pogotovo kada te riječi razmjenjujemo s nekim do koga nam je stalo, a odnos nam je prepun emocionalne složenosti. 
Kažu da čovjek može doživjeti oko 34 000 emocija!  S tolikim brojem emocija ne znam kako se može ploviti uzburkanom vodom osjećaja, a da se ne izgubi?

Jeste li ikada osjetili snažne emocije, ali ste se umorili u osmišljavanju pretakanja ih u riječi? Ono kada prerađujemo mješavinu bijesa, tuge i ljutnje? Osjećaj je složen proces, a pomirenje s njim ponekad može biti neodoljivo.

Ovaj ispod umetnut kotačić osjećaja nudi vizualni prikaz primarnih emocija, prikazujući različiti stupanj i složenost različitih osjećaja. Kao alat može nam pomoći da se uhvatimo u koštac s njima, imenujemo ih i pomirimo se sa njima u mnogim različitim kontekstima, uključujući jednostavno razvijanje veće samosvijesti. 

Kotač je postavljen u kružnom obliku, a svaki odjeljak sadrži tri različita stupnja svake emocije, sa središnjom emocijom u sredini. Svaka emocija označena je bojom, a različiti stupnjevi predstavljeni su tamnijim i svjetlijim bojama. Kotačić također sadrži osam kombinacija ponašanja povezanih sa osjećajima. (ljutnja + očekivanje= agresivnost, radost+ povjerenje= ljubav).

U svakom slučaju, kotačić se može koristiti kako bi se identificirali osjećaji i pomirili se njima, tražili rješenje i donosili odluke, pa čak i zatvorili neku fazu života.

Astigamande
Sreća ima najviše podgrupa.

blitwa je napisao/la:Astigamande
Sreća ima najviše podgrupa.

Yeap, često smo sretni, a da to ni ne znamo.

whisperer je napisao/la:

blitwa je napisao/la:Astigamande
Sreća ima najviše podgrupa.

Yeap, često smo sretni, a da to ni ne znamo.

A e. Većinom smo nesvjesni. Tek kad prođe shvatimo koji osjećaj je bio posrijedi.

whisperer je napisao/la:

blitwa je napisao/la:Astigamande
Sreća ima najviše podgrupa.

Yeap, često smo sretni, a da to ni ne znamo.

ja se obeshrabrio kad sam vidio ovaj kotac pa cu radije zivjet u neznanju...

pizda je napisao/la:

whisperer je napisao/la:

blitwa je napisao/la:Astigamande
Sreća ima najviše podgrupa.

Yeap, često smo sretni, a da to ni ne znamo.

ja se obeshrabrio kad sam vidio ovaj kotac pa cu radije zivjet u neznanju...

Preplavili te osjecaji razni? 

Iako sam sve samo ne nespretna s rijecima cesto mi se desi da rijeci ne mogu oslikati kompleksnost osjecaja, stanja... cesto su rijeci nemuste, nedovoljne... ili mi samo nije dana vjestina... mozda zato sto nisam sklona dugim formama, odnosno, mislim ako se nesto ne moze pribliziti u par crtica, tumacenjem nadugacko se gubi srz, odnosno snaga... cesto mi fali dobitna kombinacija rijeci...

whisperer je napisao/la:...

Kad bise ovo dalo okretat ... 

Dudette je napisao/la:

pizda je napisao/la:

whisperer je napisao/la:

blitwa je napisao/la:Astigamande
Sreća ima najviše podgrupa.

Yeap, često smo sretni, a da to ni ne znamo.

ja se obeshrabrio kad sam vidio ovaj kotac pa cu radije zivjet u neznanju...

Preplavili te osjecaji razni? 

Mane, bolje popit pivu i zaćorit ... 

Vel'ka maca je napisao/la:Iako sam sve samo ne nespretna s rijecima cesto mi se desi da rijeci ne mogu oslikati kompleksnost osjecaja, stanja... cesto su rijeci nemuste, nedovoljne... ili mi samo nije dana vjestina... mozda zato sto nisam sklona dugim formama, odnosno, mislim ako se nesto ne moze pribliziti u par crtica, tumacenjem nadugacko se gubi srz, odnosno snaga... cesto mi fali dobitna kombinacija rijeci...

A e.
Zato bolje ne pokušavat ... 

bas su fino napravili to.

whisperer je napisao/la:Kada se radi o našim osjećajima, često ih ne možemo lako prenijeti riječima. Pogotovo kada te riječi razmjenjujemo s nekim do koga nam je stalo, a odnos nam je prepun emocionalne složenosti. 
Kažu da čovjek može doživjeti oko 34 000 emocija!  S tolikim brojem emocija ne znam kako se može ploviti uzburkanom vodom osjećaja, a da se ne izgubi?

Jeste li ikada osjetili snažne emocije, ali ste se umorili u osmišljavanju pretakanja ih u riječi? Ono kada prerađujemo mješavinu bijesa, tuge i ljutnje? Osjećaj je složen proces, a pomirenje s njim ponekad može biti neodoljivo.

Ovaj ispod umetnut kotačić osjećaja nudi vizualni prikaz primarnih emocija, prikazujući različiti stupanj i složenost različitih osjećaja. Kao alat može nam pomoći da se uhvatimo u koštac s njima, imenujemo ih i pomirimo se sa njima u mnogim različitim kontekstima, uključujući jednostavno razvijanje veće samosvijesti. 

Kotač je postavljen u kružnom obliku, a svaki odjeljak sadrži tri različita stupnja svake emocije, sa središnjom emocijom u sredini. Svaka emocija označena je bojom, a različiti stupnjevi predstavljeni su tamnijim i svjetlijim bojama. Kotačić također sadrži osam kombinacija ponašanja povezanih sa osjećajima. (ljutnja + očekivanje= agresivnost, radost+ povjerenje= ljubav).

U svakom slučaju, kotačić se može koristiti kako bi se identificirali osjećaji i pomirili se njima, tražili rješenje i donosili odluke, pa čak i zatvorili neku fazu života.

Jel se ide iznutra van ili izvana unutra?

Nije direktno vezano za temu, ali podsetilo me na nesto.
Vec neko vreme gledam kratke klipove od Bill Burr-a i u jednom od svojih nastupa kaze:
„I heard her crying...Why is she having the proper emotion in this fucking moment?!? She cried herself into acceptance.
And me? Went to the bathroom, for 8 sec. cried like a little boy before I put lid back on the jar, fastend it back and just added it to the shelf of anger that sits in every man’s chest.“

Lako je sa prijatnim osecajima.
Kako se nosite sa neugodnim osecajima?

Cat_ je napisao/la:

Lako je sa prijatnim osecajima.
Kako se nosite sa neugodnim osecajima?

jos lakse, uzmem saku antidepresiva, sedativa, svemu tome dodam raznih droga i uskoro budem euforican. Uopce nije problem...

Cat_ je napisao/la:...

Lako je sa prijatnim osecajima.
Kako se nosite sa neugodnim osecajima?

Plešem ko sa COVIDOM-19. 

whisperer je napisao/la:

Jeste li ikada osjetili snažne emocije, ali ste se umorili u osmišljavanju pretakanja ih u riječi? Ono kada prerađujemo mješavinu bijesa, tuge i ljutnje?

Ne.. kao što sam više puta i ranije rekla, napisala,  osjećaji su poput  predivnog snažnog konja kojim mi imamo upravljati a ne oni nama. I nikada, ali baš nikada se nisam umorila u osmišljavanju pretakanja istih u riječi. Drugi jesu kad su se morali suočiti sa mojim riječima. Ali, meni je to predivan način prosijavanja ljudi koji su meni slični a koji su preplitki za to biti.


Btw ... još jedna super tema

osijećaji su mašina koji bogu hvala nije pod našon ,,,ljudskon ,,,kontrolon 
al se da primjetiti da je rasizam socijalizma ostavija miris usmrđenog bureka u nozdrvama gamadi koja OSIJEĆA  nešta ,,,,boktejebo ,,,a nezna štaje to 






drugovi rasisti 

ZA SMRT

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:

Lako je sa prijatnim osecajima.
Kako se nosite sa neugodnim osecajima?

jos lakse, uzmem saku antidepresiva, sedativa, svemu tome dodam raznih droga i uskoro budem euforican. Uopce nije problem...

lazes ko pas.

pizda je napisao/la:

whisperer je napisao/la:

blitwa je napisao/la:Astigamande
Sreća ima najviše podgrupa.

Yeap, često smo sretni, a da to ni ne znamo.

ja se obeshrabrio kad sam vidio ovaj kotac pa cu radije zivjet u neznanju...

U ovom kotaču nema osjećaja obeshrabrenosti, ali kažu ako se ne može pronaći točan termin emocije koju osjećaš, da se pronađe približno sličan. Po meni bi najbliži tomu bio osjećaj Insecure, što je vezano za primarnu emociju straha, a intenzitet osjećaja nesigurnosti je osjećaj neadekvatnosti i inferiornost. Otprilike tako pokazuje kotač.

Mi tijekom dana prolazimo kroz široki spektar emocija, ne radi se samo o jednoj. Kao što ne postoje ni dobre, niti loše emocije, one jednostavno jesu. Naša česta pogreška je kada na silu naš život pokušavamo učiniti pozitivnim, tjeramo se ostati na tom vlaku sreće, a ako u tomu ne uspijevamo osjećamo se kao da smo nešto pogrešno učinili. Negativne emocije odgurujemo, ne želimo se nositi bolima pa bacamo lažne osmjehe na lica. Mislim da se prema i pozitivnim i negativnim osjećajima treba pristupati na isti način, kao da su iz iste kategorije. Oni su ionako proizvodi našeg iskustva. Ako ih promatramo u tom smislu postoji nešto što je potpuno čisto i prirodno u našim osjećajima, kao da je svaka emocija prekrasna skulptura koja nastaje kada im se prepustimo. Trebali bi ih uzeti kao alate jer nas obavještavaju gdje smo u životu i ako trebamo napraviti promjene. To nam zapravo tijelo daje signale.

Iz ove perspektive jako glupo djeluju sve one opaske kada ti brane ili osuđuju što pustiš suzu.

Gost je napisao/la:Iako sam sve samo ne nespretna s rijecima cesto mi se desi da rijeci ne mogu oslikati kompleksnost osjecaja, stanja... cesto su rijeci nemuste, nedovoljne... ili mi samo nije dana vjestina... mozda zato sto nisam sklona dugim formama, odnosno, mislim ako se nesto ne moze pribliziti u par crtica, tumacenjem nadugacko se gubi srz, odnosno snaga... cesto mi fali dobitna kombinacija rijeci...

Da, prepoznajem i mislim da nam je svima potrebno naučiti kako na zdrav način izraziti osjećaje. Emocionalno obrazovanje još uvijek ima ogroman prostor za poboljšanje. Odrastali smo uz fraze poput " muškarci ne plaču", "ako izraziš što osjećaš, drugi će smatrati da si ranjiv", "ne dopusti svojim osjećajima da utječu na tebe".. S ovim vrstama poruka normalno je da postoji tendencija odvajanja od osjećaja. Postali su nešto dosadno što nas odvlači od naših užurbanih dnevnih poslova. Ionako kada zatvorimo oči one neće nestati, ako imamo potrebu plakati i potisnemo ju, ona će i dalje biti prisutna, ako se ne izrazimo, povuče nas nesanica... Negdje sam čitala da je terapija pisanjem super način za oslobađanje emocija. Nešto slično sam radila, ali ne u tu svrhu. Ono, možeš full psovati i biti politički nekorektan, to nitko ne mora vidjeti ali je bitno za zdravlje. : ))

baldrick je napisao/la:

Jel se ide iznutra van ili izvana unutra?

Upikneš tamo gdje se najbolje prepoznaješ u nekoj snažnoj navali određene emocije, nevezano za smjer.  Imaš temeljnu emociju u sredini po kojoj se možeš ravnati, a onda se ta ista temeljna emocija dijeli po intenzitetu.

Cat_ je napisao/la:

Lako je sa prijatnim osecajima.
Kako se nosite sa neugodnim osecajima?

Postoji jedna tehnika koju nazivaju "jahanje vala" a koja nas potiče da svoje osjećaje doživljavamo poput valova u oceanu. Plutamo sa manjim intenzitetom osjećaja ili jašemo na valovima jačih osjećaja. Vještina je poput vožnje daskom za surfanje- znajući da će trajati samo malo, a zatim će suptilno splasnuti. Tehnike su uglavnom u svim principima iste, treba biti svjestan osjećaja i maksimalno ga doživjeti, prihvatiti ga kao dio nas. Zaista nam ti osjećaji dolaze u valovima, neki mogu biti jači od drugih, ali ono što je ključno, oni prođu. Tako da sljedeći put umjesto da svoj osjećaj ostavimo po strani ili pokušamo kontrolirati emociju, treba zajahati val.

Legolas je napisao/la:

whisperer je napisao/la:

Jeste li ikada osjetili snažne emocije, ali ste se umorili u osmišljavanju pretakanja ih u riječi? Ono kada prerađujemo mješavinu bijesa, tuge i ljutnje?

Ne.. kao što sam više puta i ranije rekla, napisala,  osjećaji su poput  predivnog snažnog konja kojim mi imamo upravljati a ne oni nama. I nikada, ali baš nikada se nisam umorila u osmišljavanju pretakanja istih u riječi. Drugi jesu kad su se morali suočiti sa mojim riječima. Ali, meni je to predivan način prosijavanja ljudi koji su meni slični a koji su preplitki za to biti.


Btw ... još jedna super tema

Moram priznati da ja jesam kao mlađa imala problema u izražavanju osjećaja, a najčešće zbog konflikte fobije. Izbjegavala sam ljutite osjećaje ili sukobe s ljudima, kao da sam bila uvjerena kako nije normalno sudjelovati u verbalnim "tučnjavama". Također je tu bio i strah od neodobravanja i odbijanja da bih radije podnosila nekakvo zlostavljanje nego riskirala nekome navući bijes. Jednostavno mi nije bilo prirodno dano, ali kao što možeš naučiti popraviti slavinu ili gumb na košulji, možeš i to..

pizda je napisao/la:

Cat_ je napisao/la:

Lako je sa prijatnim osecajima.
Kako se nosite sa neugodnim osecajima?

jos lakse, uzmem saku antidepresiva, sedativa, svemu tome dodam raznih droga i uskoro budem euforican. Uopce nije problem...

pisdo baš te zamišljam superaktivnog

whisperer je napisao/la:

Legolas je napisao/la:

whisperer je napisao/la:

Jeste li ikada osjetili snažne emocije, ali ste se umorili u osmišljavanju pretakanja ih u riječi? Ono kada prerađujemo mješavinu bijesa, tuge i ljutnje?

Ne.. kao što sam više puta i ranije rekla, napisala,  osjećaji su poput  predivnog snažnog konja kojim mi imamo upravljati a ne oni nama. I nikada, ali baš nikada se nisam umorila u osmišljavanju pretakanja istih u riječi. Drugi jesu kad su se morali suočiti sa mojim riječima. Ali, meni je to predivan način prosijavanja ljudi koji su meni slični a koji su preplitki za to biti.


Btw ... još jedna super tema

Moram priznati da ja jesam kao mlađa imala problema u izražavanju osjećaja, a najčešće zbog konflikte fobije. Izbjegavala sam ljutite osjećaje ili sukobe s ljudima, kao da sam bila uvjerena kako nije normalno sudjelovati u verbalnim "tučnjavama". Također je tu bio i strah od neodobravanja i odbijanja da bih radije podnosila nekakvo zlostavljanje nego riskirala nekome navući bijes. Jednostavno mi nije bilo prirodno dano, ali kao što možeš naučiti popraviti slavinu ili gumb na košulji, možeš i to..

nadam se da podmladak učiš" šivat gumbe i  popravljat špinu"