Re: Kotač osjećaja

Cat_ 09.09.20 13:09

whisperer je napisao/la:
Cat_ je napisao/la:

Lako je sa prijatnim osecajima.
Kako se nosite sa neugodnim osecajima?

Postoji jedna tehnika koju nazivaju "jahanje vala" a koja nas potiče da svoje osjećaje doživljavamo poput valova u oceanu. Plutamo sa manjim intenzitetom osjećaja ili jašemo na valovima jačih osjećaja. Vještina je poput vožnje daskom za surfanje- znajući da će trajati samo malo, a zatim će suptilno splasnuti. Tehnike su uglavnom u svim principima iste, treba biti svjestan osjećaja i maksimalno ga doživjeti, prihvatiti ga kao dio nas. Zaista nam ti osjećaji dolaze u valovima, neki mogu biti jači od drugih, ali ono što je ključno, oni prođu. Tako da sljedeći put umjesto da svoj osjećaj ostavimo po strani ili pokušamo kontrolirati emociju, treba zajahati val.

Ljutna je osecaj koji me najkrace drzi. Nije niti velikog inteziteta. Ne znam da li to ima veze sa time sto me je tata od detinjstva ucio da u zivotu pokusam promeniti ono sto mogu, a kada ne mogu promeniti da gledam napred, jer sreca i zadovoljstava ima raznih, tj da pokusam da hranim tog dobrog vuka u sebi i da ne ocajavam, ako nekada nesto ne bude onako kako sam ja zelela. Ili sam jednostavno takve prirode. Verovatno oboje.
Ali ako me ponese neki veliki i jaki val ljutnje probacu ovu tvoju tehniku.

Kada primetim da me neko zeli povrediti ili uciniti da se osecam lose, otvoreno, perfidno, uglavnom kad to primetim primenjujem tehniku prozirnog, ruzicastog balona. Zvuci neozbiljno, jer je ruzicast, ali ta tehnika nije proizasla iz mog uma, takvu sam je nasla. Hodas unaokolo u tom balonu.

I radi!

RobinUd 09.09.20 17:42

Na ovom kotacu nisam nigdje vidio "use, nase i podase".
Nijedan kotac ne moze bez toga funkcionirati.

besposlenpop 09.09.20 19:17

RobinUd je napisao/la:Na ovom kotacu nisam nigdje vidio "use, nase i podase".
Nijedan kotac ne moze bez toga funkcionirati.

Gost 11.09.20 16:22

kotac osjecaja cesto zna zavrsiti kao kolac osjecaja...

Cat_ 13.09.20 21:19

whisperer je napisao/la:

Iz ove perspektive jako glupo djeluju sve one opaske kada ti brane ili osuđuju što pustiš suzu.

Drustveno je neprihatljivo.

Iako to realno nije tako. Ako pogledamo nacin na koji zivimo i kako se druzimo, socijalne mreze i sve sto ide uz to, izgleda kao da su ljudi generalno gladni tudjih emocija.

Ta osuda o kojoj govoris se toliko uvukla u coveka da...setamo Bitvica i ja, pricamo o jednom tuznom dogadjaju nevezanom za nju ili mene, ali tuzno je i tu „neko“ pocne plakati i gubiti glas. Pa onaj osecaj nelagode, u javnosti si, neko je pored, nisi sam, pa se pocnes petljati i kroz suze kao shaliti samo da se izvuces iz tog kruga:“Znas kako bi tebi tek bilo da ides sa mnom gledati filmove. Ja placem i na tuzne i na sretne situacije.“, pa opet seprtljavo smejanje kroz suze.
Umesto da se covek lepo isplace kad mu se vec place.

Sponsored content