Ivanda

borky je napisao/la:

[ltr]


Ivandi



 



Svanulo je i treće jutro,

puno nevjerice,

žalosnog začudjenja.

Izmakla je  još jedna,

 od košmarnih noći.

Otišla si u nedodjiju,

ostavila nas u ovom

beznadju pustom.
Čekamo … a, znamo,

da nikad nećeš doći.



Bila si tako nježna,

na riječima tiha.

Pisanje tvoje,

bilo je kao odsjaj sreće.

Draga Ivandi, vjeruj!

Pratio sam te …

uz nemalu strepnju.

Na dobro da izići neće. 



Našla si se medju nama.

A, to bila je greška.

Naišla si nažalost,

na prijatelje lažne.

Tražila si osjećaj,

razumjevanje, toplinu.

A, mi smo se trudili,

ispasti face važne.



Znam ... pokušala si,

htjela da te shvatimo.

I pored gomile nas,

ostajala si sam sama.

Nudili smo razularenost,

ne uzbijanje netkog,

tko tihonježno piše.

Za sebe ti mogu reći,

da bije me osjećaj srama.

borky 



Ovi stariji se sigurno
jako dobro sjećaju Ivande … Ivande koja je pisala samo ozbiljne i pametne tekstove,
svaku riječ vagala, u svaku riječ unosila srce, i nama bez srca pokušavala odgovoriti svojom umjerenošću,
dobrotom, a, evo ja prvi priznajem, da smo mi … pa skoro svi, od sveg i svačeg na Kultnim pravili običnu lakardiju.

Nije nas shvaćala, nismo ni mi nju … samo što je to za nju bilo pogubno, a, nama je skroz promaklo šta
joj radimo … shvatili smo tek kad je učinila taj fatalni zadnji korak.
[/ltr]




[ltr] [/ltr]




[ltr] [/ltr]

... kako se ne bi sjecala... tu noc ili nisam mogla spavati ili sam ucila, ne sjecam se tocno. otvorila sam forum,i
Ivande je trazila koga ima ... pisala je. 
iduci dan se probudimi, ustanem, citam surovuistinu dogadjaja....

Meni je i danas žao i krivo da sam par dana prije, na njenu ozbiljnu temu, tjerao neku glupu šegu.
I ja se dobro sjećam tog jutra, (sjećam se svoje poraženosti) znam da je Pizda nešto pisao, kao da je sa njom tu noć pisao ... i o tome više ništa ne znam (Priznajem da sam malo kada pisao nešto ozbiljno, uglavnom sam ljutio Autora, Aleluju, JB, Martina, Pizdu nisam mogao ni nacrtanog, Saru sam volio, Evvu, Tiku, Lali, Tepih (Fridu) Ambru, Gox, Cat, Amazonku, svoju Zbrčku, svoju Dharmu ... jebote dan, pa sve ženskice sam volio).

Ne sjećam se ničeg tih dana osim Pizdine reakcije.
Bilo je tolko šokantno, iznenadno i skoro nevjerojatno, da nisam bil ni siguran o čemu se radi ...
Najtužniji trenutak od kad sam na forumima.

besposlenpop je napisao/la:Ne sjećam se ničeg tih dana osim Pizdine reakcije.
Bilo je tolko šokantno, iznenadno i skoro nevjerojatno, da nisam bil ni siguran o čemu se radi ...
Najtužniji trenutak od kad sam na forumima.

da,istina ...

borky je napisao/la:Meni je i danas žao i krivo da sam par dana prije, na njenu ozbiljnu temu, tjerao neku glupu šegu.
I ja se dobro sjećam tog jutra, (sjećam se svoje poraženosti) znam da je Pizda nešto pisao, kao da je sa njom tu noć pisao ... i o tome više ništa ne znam (Priznajem da sam malo kada pisao nešto ozbiljno, uglavnom sam ljutio Autora, Aleluju, JB, Martina, Pizdu nisam mogao ni nacrtanog, Saru sam volio, Evvu, Tiku, Lali, Tepih (Fridu) Ambru, Gox, Cat, Amazonku, svoju Zbrčku, svoju Dharmu ... jebote dan, pa sve ženskice sam volio).

i mene je "pralo" zasto se nisamu nocijavila na njene upise i pitanja ima li kogabudnog... nicim nije odavalo mogucnost tragicnogishoda.
noc kao isvaka druga, netko luta bespucima mreze, netko nema sto reci ... 

shock, tuga, bespomocnost, uplasenost, osjecaj krivnje, nevjerica i oduzetost iduci dan.
ljutnja.

borky je napisao/la:Meni je i danas žao i krivo da sam par dana prije, na njenu ozbiljnu temu, tjerao neku glupu šegu.
I ja se dobro sjećam tog jutra, (sjećam se svoje poraženosti) znam da je Pizda nešto pisao, kao da je sa njom tu noć pisao ... i o tome više ništa ne znam (Priznajem da sam malo kada pisao nešto ozbiljno, uglavnom sam ljutio Autora, Aleluju, JB, Martina, Pizdu nisam mogao ni nacrtanog, Saru sam volio, Evvu, Tiku, Lali, Tepih (Fridu) Ambru, Gox, Cat, Amazonku, svoju Zbrčku, svoju Dharmu ... jebote dan, pa sve ženskice sam volio).

pomiri se sa mojim Pizdekom. dobar je to covjek.
meni je mnogo pomogao. a bila sam na rubu.

Prošlo je to s Pizdom ... di si vidila da se stari ljudi ne podnose. hihihihi
Nas nekolicina je došlo sa Iskona, Krešo, Tepih, No Name, ja, i još neki, kad se je Iskon ugasio ... Pizda sa svojom skupinom je došao sa nekog drugog foruma ... pa morali smo se ne slagati. Mene jeda stvar bude gora proglasio pederom (tada za pedere nije bilo ovih finih naziva kao LGTB (ili tako nekako)i i tko se ne bi bunio, a zna se da sam ja imao oko sebe tz. Borkijevo jato finih ženskica. Ajme majko, nisam ni sanjao da ću ikad više o ovome i zucnut.

borky je napisao/la:Prošlo je to s Pizdom ... di si vidila da se stari ljudi ne podnose. hihihihi
Nas nekolicina je došlo sa Iskona, Krešo, Tepih, No Name, ja, i još neki, kad se je Iskon ugasio ... Pizda sa svojom skupinom je došao sa nekog drugog foruma ... pa morali smo se ne slagati. Mene jeda stvar bude gora proglasio pederom (tada za pedere nije bilo ovih finih naziva kao LGTB (ili tako nekako)i i tko se ne bi bunio, a zna se da sam ja imao oko sebe tz. Borkijevo jato finih ženskica. Ajme majko, nisam ni sanjao da ću ikad više o ovome i zucnut.

Bio sam i ja na Iskonu i dosao sam, kakva jebena skupina ? Prije tog nisam pisao ni na kakvom forumu. Poslije je Iskon odustao od foruma I prodao ga Net.hr-u pa smo tamo nastavili. Kad sam dosao na Iskon, osim nekih koje si spomenuo, zatekao sam i Ibru, radiestezistu Condora, Martina, Saru, Dark Lillith, Aleluju, Freuda (Baldrick), Antonca, Tepih, Goksi, Kresu, Oceanidu...Kasnije su dosli Cat, JB, CPNet, ustasa Travko, Communist, Ambra, Darla, Shantica (Ivande), Lasta, Dharma itd. Itd. Pristizali su u etapama…
Sto se pedera tice, sve sam zvao pederima a i svi mene. Zasto bi ti bio iznimka ?

Ivande je promjenila nick u Lamshanti a zvali smo je Shantica iako joj se tako zove kujica .
Bili smo jako bliski a to sam zestoko tajio da je ne pocnu cereciti silni neprijatelji koje sam imao na forumu. Jedva bi docekali moju slabu tocku. Kad se tako nesto desi, svi bliski pa i oni manje bliski osjecaju krivnju a nitko nije kriv. Svi znamo da nas sutra mozda nece biti i kad bi nam to bila misao vodilja, svaki bi se dan grlili sa svima po ulici, plakali i oprastali se. Normalno da to ne ide tako, smrtni smo ali se ponasamo ko da smo besmrtni, jedino se tako moze funkcionirati. Shantica se nije izborila sa svojim demonima i nitko nije kriv osim mozda onog ko dijeli karte. Neki kazu da ih sami izabiremo negdje na ljepsem mjestu kojem se i vracamo. Moguce, bilo bi super da je tako. Svake joj godine na dan kad je otisla stavim pjesmu i nadam se da navrati i da je slusa. Ako ne da, znaci da “gore” ima ljepsih...

Ja sam se prije sedam godina vratio na potok Bistricu ... četrdeset i pet godina živio sam vani, i kad sam se vratio, vjerujte sve da sam i htio, nisam imao koga grlit i ljubit, skoro svim mojim bivšim drugovima još prije došao je sudnji dan. Ja sam te drugove prežalio kad sam sa dvadeset godina otišao iz Livna, tako da me te smrti i nisu potresle, ali nisu sve smrti iste, ne dodjeljuju se svima iste karte, nit' ovima što putuju, nit' onima što ostaju. Neke smrti naprave recku, na duši, u srcu, u mislima i te smrti žive u nama, dok nas ne pokopaju. Ja se slažem da moramo nekako funkcionirati, ali može se to i sa ranom koju je prouzročila nečija smrt.

Umrlima Smrt je, što dodje, smiri te … položi, ostavi da ležiš u kutu. Smrt je kad tužno pratim, veselo razigrane sjene, lelujave svijeće, što šara, po tvome licu žutu . Smrt je, kad se okrećem, nelagodno tražim ... bez ikakve krivice, osjećam se krivim. Smrt je kad tebe rastave od mene, a, ja! – eto, izvini! Ja i dalje živim. Smrt je, sud ... i presuda, porota ... i pravda, točka na život, što sviju nas čeka. Smrt je odlazak u veliko crno ništa. Sve to je skupa, zbilja bezveznost neka. borky

borky je napisao/la: Ja se slažem da moramo nekako funkcionirati, ali može se to i sa ranom koju je prouzročila nečija smrt.

ne samo da se moze vec se i mora ali nije o tome bila rijec...

pizda je napisao/la:Ivande je promjenila nick u Lamshanti a zvali smo je Shantica iako joj se tako zove kujica .
Bili smo jako bliski a to sam zestoko tajio da je ne pocnu cereciti silni neprijatelji koje sam imao na forumu. Jedva bi docekali moju slabu tocku. Kad se tako nesto desi, svi bliski pa i oni manje bliski osjecaju krivnju a nitko nije kriv. Svi znamo da nas sutra mozda nece biti  i kad bi nam to bila misao vodilja, svaki bi se dan grlili sa svima po ulici, plakali i oprastali se.  Normalno da to ne ide tako, smrtni smo ali se ponasamo ko da smo besmrtni, jedino se tako moze funkcionirati.  Shantica se nije izborila sa svojim demonima i nitko nije kriv osim mozda onog ko dijeli karte. Neki kazu da ih sami izabiremo negdje na ljepsem mjestu kojem se i vracamo. Moguce, bilo bi super da je tako. Svake joj godine na dan kad je otisla stavim pjesmu i nadam se da navrati i da je slusa. Ako ne da, znaci da “gore” ima ljepsih...

Ja sad sa odmakom od biti ce ove godine 13 godina, da je otisla, mogu reci da stvarno nakon njene smrti nismo jebeno bili normalni, svi skupa i oni koji su nas cerecili i mi koji smo bili cerecni tada.

Ja Shanticu znam cijeli svoj zivot od skolskih dana, sjedile smo cijelu srednju skolu zajedno u klupi. Nije bilo drugog kraja moguceg od tog. Pitanje je bilo samo kada i na koji nacin. O krivcima nema smisla pricati, jer vise nije vazno, niti bitno. To je cijeli splet situacija koji znaju samo oni koji su je dulje poznavali u zivo.

Od kad sam se vratila u Zg odem povremeno na grob joj zapaliti cigaretu i nisam bas tako blagonaklona i sjetna, obicno joj jebem mater sebicnu, pa joj zapalim cigaretu. I vjerujem da ako ima nesto iza ovoga i sama sebi jebe mater. I malo popricamo i zivot ide dalje, zadnje sam joj rekla da joj je pogled zakurac, bogte i groblje postalo kao Bandicevo planiranje grada. Et tako ...

pokoj joj dusi, dragoj santici. ne mislim da se iko treba osjecati krivim a ako i da to je onda vise do njecega njegovog/njenog osobnog problema koji se prelama kroz ovaj nesretni dogadjaj. mislim da niko od nas nije mogao naslutiti tezinu njenog stanja, pogotovu ne po onome sto je nama servirano ovdje. mi smo u biti stranci, barem smo tada bili. sad nakon ovih godina i mogu reci da nekoga (pomalo) poznajem. ta predivna i predobra djevojka je ocito preduboko i previse patila. da li je dobila odgovarajucu lijecnicku skrb ili ne to mi ne znamo, ali slozila bih se sa darlom, da je takav ishod izgleda bio neizbjezan. to je izmedju nje i onoga gore. meni je zbilja zao, kako nje, tako i njene cijele obitelji koja ce rane nositi dok ne umru. a mi ostali? pa mi smo samo bili obicni prolaznici i nesvjesni svjedoci neke izgubljene bitke. borky, i ja tebe volim i nadam se da ces se prestati okrivljavati za neku tuznu pricu kojoj si bio samo usputan svjedok...

Kao prvo, čvrst zagrljaj i pusa, dragoj sariti od mene, usput da joj kažem da me je ona dalmatinska "bolest" prošla ... evo sedma godina da sam u Livnu, sagradio sam kuću i dodjite, navratite svi odreda, (okrenut ćemo janjca hihihi) Što se smrti tiče meni je to s Ivandom bio drugi slučaj, i to me navelo na razmišljanje. Prije Ivande umro je Martin, i nisam dobio šanse da se izmirimo. Naime, Martina sam dobro poznavao, proveli smo sate i sate,  kod njega u Castrup-Rauxelu, (nekih 60 km, od mog mjesta boravka) imali smo normalnu komunikaciju, dok je im imao osjećaj da ga ja na Kultnim omalovažavam, da ne kažem ... zajebajem ... i onda je on mene zajebo, otišao je na onaj svijet, a da mu se nisam ispričao (jer on je imao osjećaj da se zajebajem na njegov račun. Kad je se to s Ivande dogodilo, zbilja mi je postalo jasno da je većina nas raskalašeno djelovala, bez obzira na nečije osjećaje, ja sam siguran da je mene Autor milijun puta prokleo, a, sjećam se da sam par dana prije nego je otišla, preseravao se na njenoj sasvim ozbiljnoj temi. Eto, volio bi da nisam, da sam bio razboritiji.

borky je napisao/la:Kao prvo, čvrst zagrljaj i pusa, dragoj sariti od mene, usput da joj kažem da me je ona dalmatinska "bolest" prošla ... evo sedma godina da sam u Livnu, sagradio sam kuću i dodjite, navratite svi odreda, (okrenut ćemo janjca hihihi) Što se smrti tiče meni je to s Ivandom bio drugi slučaj, i to me navelo na razmišljanje. Prije Ivande umro je Martin, i nisam dobio šanse da se izmirimo. Naime, Martina sam dobro poznavao, proveli smo sate i sate,  kod njega u Castrup-Rauxelu, (nekih 60 km, od mog mjesta boravka) imali smo normalnu komunikaciju, dok je im imao osjećaj da ga ja na Kultnim omalovažavam, da ne kažem ... zajebajem ... i onda je on mene zajebo, otišao je na onaj svijet, a da mu se nisam ispričao (jer on je imao osjećaj da se zajebajem na njegov račun. Kad je se to s Ivande dogodilo, zbilja mi je postalo jasno da je većina nas raskalašeno djelovala, bez obzira na nečije osjećaje, ja sam siguran da je mene Autor milijun puta prokleo, a, sjećam se da sam par dana prije nego je otišla, preseravao se na njenoj sasvim ozbiljnoj temi. Eto, volio bi da nisam, da sam bio razboritiji.

vec sam napisao da to nema smisla. Ne mozes se cijeli zivot prema ljudima ponasati sa zadrskom a zbog tog sto smo smrtni i sto bi se moglo desiti da im se ne stignes ispricati, objasniti, reci sve sto nisi izrekao...Jednostavno se tako ne moze funkcionirati. Jednog dana ce i tebi mnogi ostati duzni isprike, objasnjenja...tako to ide...

darla je napisao/la:

Ja sad sa odmakom od biti ce ove godine 13 godina, da je otisla, mogu reci da stvarno nakon njene smrti nismo jebeno bili normalni, svi skupa i oni koji su nas cerecili i mi koji smo bili cerecni tada.

Ja Shanticu znam cijeli svoj zivot od skolskih dana, sjedile smo cijelu srednju skolu zajedno u klupi. Nije bilo drugog kraja moguceg od tog. Pitanje je bilo samo kada i na koji nacin. O krivcima nema smisla pricati, jer vise nije vazno, niti bitno. To je cijeli splet situacija koji znaju samo oni koji su je dulje poznavali u zivo.

Od kad sam se vratila u Zg odem povremeno na grob joj zapaliti cigaretu i nisam bas tako blagonaklona i sjetna, obicno joj jebem mater sebicnu, pa joj zapalim cigaretu. I vjerujem da ako ima nesto iza ovoga i sama sebi jebe mater. I malo popricamo i zivot ide dalje, zadnje sam joj rekla da joj je pogled zakurac, bogte i groblje postalo kao Bandicevo planiranje grada. Et tako ...

ja se pak nadam da je super, sretna i zadovoljna i da joj se zivo jebe za nas i svu tu iluziju u kojoj bitisemo .

sarita je napisao/la:pokoj joj dusi, dragoj santici. ne mislim da se iko treba osjecati krivim a ako i da to je onda vise do njecega njegovog/njenog osobnog problema koji se prelama kroz ovaj nesretni dogadjaj. mislim da niko od nas nije mogao naslutiti tezinu njenog stanja, pogotovu ne po onome sto je nama servirano ovdje. mi smo u biti stranci, barem smo tada bili. sad nakon ovih godina i mogu reci da nekoga (pomalo) poznajem. ta predivna i predobra djevojka je ocito preduboko i previse patila. da li je dobila odgovarajucu lijecnicku skrb ili ne to mi ne znamo, ali slozila bih se sa darlom, da je takav ishod izgleda bio neizbjezan. to je izmedju nje i onoga gore. meni je zbilja zao, kako nje, tako i njene cijele obitelji koja ce rane nositi dok ne umru. a mi ostali? pa mi smo samo bili obicni prolaznici i nesvjesni svjedoci neke izgubljene bitke. borky, i ja tebe volim i nadam se da ces se prestati okrivljavati za neku tuznu pricu kojoj si bio samo usputan svjedok...

Da, nazalost psihicka oboljenja su jos uvijek tabu, ne vjerujem da je to samo tako kod nas, nego vjerujem i drugdje u svijetu. Osim toga nekako mi se cini podrucje, gdje je sve jos uvijek na nekoj metodi promasaja i pokusaja, pa ako ne ide ovaj lijek ici ce onaj lijek i tako vrijeme prolazi, a psiha je krha i fragilna stvar, obicno smo nesvjesni koliko, osim ljudi koji jesu prosli neke mracne faze i depresije, pa im je to eventualno blize. I ovo si bas lijepo napisala Sarita o usputnim i nesvjesnim svjedocima, tocno tako  .

darla je napisao/la:
...

Ja Shanticu znam cijeli svoj zivot od skolskih dana, sjedile smo cijelu srednju skolu zajedno u klupi. Nije bilo drugog kraja moguceg od tog. Pitanje je bilo samo kada i na koji nacin. O krivcima nema smisla pricati, jer vise nije vazno, niti bitno. To je cijeli splet situacija koji znaju samo oni koji su je dulje poznavali u zivo.

Od kad sam se vratila u Zg odem povremeno na grob joj zapaliti cigaretu i nisam bas tako blagonaklona i sjetna, obicno joj jebem mater sebicnu, pa joj zapalim cigaretu. I vjerujem da ako ima nesto iza ovoga i sama sebi jebe mater. I malo popricamo i zivot ide dalje, zadnje sam joj rekla da joj je pogled zakurac, bogte i groblje postalo kao Bandicevo planiranje grada. Et tako ...

Hoćeš reć da te je ona namamila na Iskon? 

pizda je napisao/la:


vec sam napisao da to nema smisla. Ne mozes se cijeli zivot prema ljudima ponasati sa zadrskom a zbog tog sto smo smrtni i sto bi se moglo desiti da im se ne stignes ispricati, objasniti, reci sve sto nisi izrekao...Jednostavno se tako ne moze funkcionirati. Jednog dana ce i tebi mnogi ostati duzni isprike, objasnjenja...tako to ide...

A osim toga, iz neke moje reci cemo kuyevite perspektive, ne vidim kako mozes imati toliku grzinju savjesti za hrpu slova koje su reproducirale samo fragmnet nekoga koga u stvari nisi uopce poznavao. To je meni u razini zalovanja za umirucom djecom u Africi, ok zao mi ih je, imam empatiju, ali da 13 godina me muci sto recimo nisam uplatila donaciju za njihovu hranu ili lijekove, a mogla sam, to je meni van mojih spoznajnih mogucnosti. Ono sto hocu reci je da zivis sa ljudima cijeli zivot, da bi spoznao da ima djelova koje ne poznas u njima. A tek na internetu je to iluzija vezivanja se sliku, odnosno odjek osobe koju zamisljas na osnovi nekih informacija, potpuno nesvjesan drugih crta te osobe. Svo to zalovanje za virtualnim likovima, je po meni jednostavno nase vlastito zalovanje nad sobom samima u biti. Druga je stvar kad ti nekog upoznas u zivo i imas i neki opipljiv realni odnos. Ali velim moze biti do moje kuyevitosti.

besposlenpop je napisao/la:

Hoćeš reć da te je ona namamila na Iskon? 

Nije ona, njena mama me zamolila da se ulogiram, kako bi ajmo reci na neki nacin pokusali koliko toliko imati uvid u situaciju o kojoj nama nije pricala. Komplicirana je to prica. I nije me dugo skuzila, a niti ne bi, da nismo imali onu temu sa objavom svojih slika, onda je skuzila da sam to ja. Ajmo reci ja sam dosla na Iskon kao neki monitoring, zato sam se duze vrijeem drzala podalje od Kultnih i boravila uglavnom na Religiji, a Kultne samo citala, pa se povremeno ukljucivala.

pizda je napisao/la:
ja se pak nadam da je super, sretna i zadovoljna i da joj se zivo jebe za nas i svu tu iluziju u kojoj bitisemo .

Jebiga ti si bolji covjek od mene  . Ja kad se sjetim sto smo sve prosli i sto je ostavila iza sebe, bi je dan danas mlatila bejzbol palicom, ako cemo iskreno pricati. I to svaki puta sve vise kako godine prolaze, kad joj vidim majku. Ako cemo previdjeti te moje osjecaje, da zelim joj da je u svjetlosti.

darla je napisao/la:

pizda je napisao/la:... I to svaki puta sve vise kako godine prolaze, kad joj vidim majku. ...

Znal sam pomisliti kaj je ta žena (i ostala familija) sve prolazila ... 
Mrtvi ne znaju da su mrtvi, a oni koji su ostali ... 

Svi ste mi nekako hladni, matematički proračunati ... pa da, bilo je, desilo se, moralo je bit tako, nismo mi krivi ... desit će se, u nekom obliku i nama, ako se sami ne ubijemo, ubit će nas život ... a, dotle, idemo dalje ... e, jebi ga, ja bi više volio da malo otkačimo, popustimo kočnice, sjedemo, zapalimo duvan ... pričamo o Ivande, koja je otišla u veliko crno ništa, u koje se nama ne ide, pa neka ćemo morati, znam da Pizda ima pravo kad kaže da moramo funkcionirati, a, za mene je žalovanje s razlogom isto jedan vid funkcioniranja. I na kraju, ja ne hodam tužan i žalostan okolo, niti previše zamišljen, samo preispitujem svoje postupke.

Otto Weinninger *

Ne bi psovao,
po drugima pljuvao.
Besmisao dojadio,
do zla boga.
Kao Otto Weininger,
ubit bi se trebao,
da ne bi ubio koga.

Fali mi soba Beethovenova,
Netko da za menom,
fali mi žali.
Zamršena pamet,
neupitna hrabrost.
I napokon mi,
šaka potrebnog
ludila fali.

Fali mi neodgovornost ...
bezosjećajnost za druge.
Besmislom vlastitim
tudji smisao da mutim.
Prostrijeliti srce,
nemam pravo na to.
Povlačim se u se,
razmišljam i šutim.
borky
Otto Weininger, prostrijelio je srce u kući u kojoj je umro Beethoven.[/td]
[/tr]