Ivanda

borky je napisao/la:Svi ste mi nekako hladni, matematički proračunati ... pa da, bilo je, desilo se, moralo je bit tako, nismo mi krivi ... desit će se, u nekom obliku i nama, ako se sami ne ubijemo, ubit će nas život ... a, dotle, idemo dalje ... e, jebi ga, ja bi više volio da malo otkačimo, popustimo kočnice, sjedemo, zapalimo duvan ... pričamo o Ivande, koja je otišla u veliko crno ništa, u koje se nama ne ide, pa neka ćemo morati, znam da Pizda ima pravo kad kaže da moramo funkcionirati, a, za mene je žalovanje s razlogom isto jedan vid funkcioniranja. I na kraju, ja ne hodam tužan i žalostan okolo, niti previše zamišljen, samo preispitujem svoje postupke.

Veli se da pokojnici žive koliko ih se živi sjećaju, pa je i ovakav razgovor o njoj korak u tom smjeru.
Nemam dara za pisanje poezije, a u konzumiranju sam jako izbirljiv (rijetko mi se nešto sviđa).
Ne sjećam se čak jesam li znal da je Lamashanti = Ivande, ili sam to saznal negdje neposredno prije kraja ... a imala je i još jedan nick između, kojeg se nemrem sjetiti, al je uz njega imala je ovaj avatar:

Kaj još napisati ...?
Dogovarali smo nekom prilikom kavicu u Tkalčićevoj (ili u blizini, mislim da je spominjala da stanuje na ili blizu Ribnjaka), pa me je jednom iznenada nazvala i ispričavala se, ili objašnjavala šta, kako i kada ... nažalost, nikad ju nisam upoznal uživo, iako Darlini upisi sugeriraju da bi to bilo naporno. 

darla je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:
... Ajmo reci ja sam dosla na Iskon kao neki monitoring, zato sam se duze vrijeem drzala podalje od Kultnih i boravila uglavnom na Religiji, a Kultne samo citala, pa se povremeno ukljucivala.

Ja pamtim da kad si došla, 'okupirala' si valjda sve podforume osim Teena ... i možda Zagreba i Rijeke? 
Kaj god da sam otvoril, eto Darle iz paštete. 
To nije bil monitoring, nego CIA. 

Draga Shanti... 
Mozda je sve moglo biti drugacije. 

Pozdrav, Borky.
Obradovali ste me i iznenadili i ti i Darlica. 

darla je napisao/la:

pizda je napisao/la:
ja se pak nadam da je super, sretna i zadovoljna i da joj se zivo jebe za nas i svu tu iluziju u kojoj bitisemo .

Jebiga ti si bolji covjek od mene  . Ja kad se sjetim sto smo sve prosli i sto je ostavila iza sebe, bi je dan danas mlatila bejzbol palicom, ako cemo iskreno pricati. I to svaki puta sve vise kako godine prolaze, kad joj vidim majku. Ako cemo previdjeti te moje osjecaje, da zelim joj da je u svjetlosti.

sama si navela kako je psiha krhka i fragilna stvar. Nema tu mjesta za bejzbol palice iako mi je jasno da ne mislis doslovno. Nije njena krivnja, nije nicija vec kako sam i napisao, onog ko dijeli karte pa ma kako ga zvali...

borky je napisao/la:Svi ste mi nekako hladni, matematički proračunati ... pa da, bilo je, desilo se, moralo je bit tako, nismo mi krivi ... desit će se, u nekom obliku i nama, ako se sami ne ubijemo, ubit će nas život ... a, dotle, idemo dalje ... e, jebi ga, ja bi više volio da malo otkačimo, popustimo kočnice, sjedemo, zapalimo duvan ... pričamo o Ivande, koja je otišla u veliko crno ništa, u koje se nama ne ide, pa neka ćemo morati, znam da Pizda ima pravo kad kaže da moramo funkcionirati, a, za mene je žalovanje s razlogom isto jedan vid funkcioniranja. I na kraju, ja ne hodam tužan i žalostan okolo, niti previše zamišljen, samo preispitujem svoje postupke.

Pa cuj ja sam to davno odzalovala, tako da su mi bitniji trenutno zivi, nego mrtvi, a i iskreno volim ju pamtiti prije nego se razboljela. Dok smo sjedile satima u Tkalci na kavi i zamisljale zamisljene konverzacije koje ljudi oko nas imaju i hihotale se. Ili redovite odlaske u Kulusic i Saloon, di je nasa himna bila od Glorie Gaynor "I will survive". Ili kako mi je sa entuzijazmom pricala o novim knjigama koje je procitala ili temi za svoj magisterij. Dok smo skicale i komentirale decke i kasnije kad smo kao "odrasle" i obje zavrsile fakultete ostavile svaku subotu ujutro na "Kvazaru" za kavu. To je moja Andreja. Tako da moja Andreja je davno umrla, ovi odjeci koje ste vi tu imali za vidjeti, nije moja Andreja. Kako ti kazes veliko crno nista, ona je za zivota otisla u veliko crno nista, tako da se sad iskreno nadam da je u svijetlom bespucu svega. I ne volim ju uopce pamtiti po njenom forumskom liku, koji je bi toliko uzasna distorcija od njene prave osobe.

Posto sam sad vec jako dugo na internetu opcenito i gledam te sve komunikacije i dinamike, zapazam cinjenicu da su ljudi skloni drami, evo nakon 13 godina ti izvuces od svih ovu temu. Ljudi nekako vole te dramticne, traumatske trenutke, takve su nam i vijesti i sve oko nas, nije cudno da smo sjebani kao nacija, odnsono vrsta opcenito.

Zao mi je ako se ne uklapam u ono kako si ti zamislio temu, ali jednostavno ne mogu su uziviti u to sto ti hoces, nakon 13 godina i onako mi je malo kako da ti kazem, morbidno imati nju za supstrat izbacivanja nasih nekih katarzicnih trenutaka. Da se razumijemo, ne osudjujem samo velim. 

Ako mislis pricati o smrti opcenito i kako eto nekad napravimo nesto, a ne stignemo se ispricati, oprostiti i tako dalje od osobe koja nam je bila draga, neke osobne pa svako o svojoj to vec mi je ok. Ali ne volim nju vise za supstrat, dovoljno su se forumi na njoj izkatarzirali na uglavnom negativne, a povremeno pozivitne nacine.

besposlenpop je napisao/la:
Ja pamtim da kad si došla, 'okupirala' si valjda sve podforume osim Teena ... i možda Zagreba i Rijeke? 
Kaj god da sam otvoril, eto Darle iz paštete. 
To nije bil monitoring, nego CIA. 

To si ti mene sa nekim zamijenio. Nisam se micala dugo sa Religije i Mistike, na Kultne sam dosla, da nesto malo vise pisem, nakon sto sam na forumu bila sigurno preko dvije godine. Nisam na starom forumu u zivotu na niti jedan drugi forum krocila, osim na Info, jer sam jedno vrijeme moderirala Religiju. Na Religiji jesam bila dosta aktivna. Tek kod Kica sam poslije isla na ViP, a ni tamo na neke druge forume, Sociologiju mozda, jer su drugi forumi bili mrtvi.

darla je napisao/la:

besposlenpop je napisao/la:
Ja pamtim da kad si došla, 'okupirala' si valjda sve podforume osim Teena ... i možda Zagreba i Rijeke? 
Kaj god da sam otvoril, eto Darle iz paštete. 
To nije bil monitoring, nego CIA. 

To si ti mene sa nekim zamijenio. Nisam se micala dugo sa Religije i Mistike, na Kultne sam dosla, da nesto malo vise pisem, nakon sto sam na forumu bila sigurno preko dvije godine. Nisam na starom forumu u zivotu na niti jedan drugi forum krocila, osim na Info, jer sam jedno vrijeme moderirala Religiju. Na Religiji jesam bila dosta aktivna. Tek kod Kica sam poslije isla na ViP, a ni tamo na neke druge forume, Sociologiju mozda, jer su drugi forumi bili mrtvi.

Ama nisam, nije bilo nijedne druge 'darle' osim tebe. Čak si me i živcirala zbog toga. 
Ja sam prije toga otkačil sa Sociologije, 'matični' podforum mi je postala Kultura, a motal sam se još po FoFu (Infu), Zagrebu, Rijeci, Ekologiji, MP3, tu i tam zaviril na još pokoji ... a Kultne sam počel pohodit od "Klupice u parku" i na Sonatino nagovaranje na Birtiji.
Moraš mi vjerovat na riječ, jer sam ja zlopamtilo. 

Da se vratim malo na temu - setil sam se da je Krešo bil taj koji je provalil da je Shanti (i onaj drugi nick kojeg sam zaboravil) zapravo Ivande. Obzirom da Kresimir nije osoba od povjerenja   - to mi je bila samo jedna od kultaških provala kojoj baš zato nemreš vjerovat, al indicativno je da su sva tri njena nicka bila totalno različita. Jel se slažeš? 
Jel misliš da je svjesno manipulirala, il je u određenim razdobljima bila ... a ne znam - rastrojena, pa su to samo bili odrazi njenog trenutnog stanja?

P.S. Ak sam na forumima ikad išta naučil, onda je to prvenstveno da glasinama možeš vjerovat, i to barem tolko kolko su nevjerojatne.

Cat_ je napisao/la:Draga Shanti... 
Mozda je sve moglo biti drugacije. 

Pozdrav, Borky.
Obradovali ste me i iznenadili i ti i Darlica. 

Haj Cat! Preko dvanaest godina nisam zavirio na ovaj forum ... i sada me slučaj naveo ovamo, nemalo sam se iznenadio zateći tebe i ostale, iz onih burnih kultnih vremena. E, baš mi je drago i šaljem ti lijep pozdrav iz Livna.

darla je napisao/la:

borky je napisao/la:Svi ste mi nekako hladni, matematički proračunati ... pa da, bilo je, desilo se, moralo je bit tako, nismo mi krivi ... desit će se, u nekom obliku i nama, ako se sami ne ubijemo, ubit će nas život ... a, dotle, idemo dalje ... e, jebi ga, ja bi više volio da malo otkačimo, popustimo kočnice, sjedemo, zapalimo duvan ... pričamo o Ivande, koja je otišla u veliko crno ništa, u koje se nama ne ide, pa neka ćemo morati, znam da Pizda ima pravo kad kaže da moramo funkcionirati, a, za mene je žalovanje s razlogom isto jedan vid funkcioniranja. I na kraju, ja ne hodam tužan i žalostan okolo, niti previše zamišljen, samo preispitujem svoje postupke.

Pa cuj ja sam to davno odzalovala, tako da su mi bitniji trenutno zivi, nego mrtvi, a i iskreno volim ju pamtiti prije nego se razboljela. Dok smo sjedile satima u Tkalci na kavi i zamisljale zamisljene konverzacije koje ljudi oko nas imaju i hihotale se. Ili redovite odlaske u Kulusic i Saloon, di je nasa himna bila od Glorie Gaynor "I will survive". Ili kako mi je sa entuzijazmom pricala o novim knjigama koje je procitala ili temi za svoj magisterij. Dok smo skicale i komentirale decke i kasnije kad smo kao "odrasle" i obje zavrsile fakultete ostavile svaku subotu ujutro na "Kvazaru" za kavu. To je moja Andreja. Tako da moja Andreja je davno umrla, ovi odjeci koje ste vi tu imali za vidjeti, nije moja Andreja. Kako ti kazes veliko crno nista, ona je za zivota otisla u veliko crno nista, tako da se sad iskreno nadam da je u svijetlom bespucu svega. I ne volim ju uopce pamtiti po njenom forumskom liku, koji je bi toliko uzasna distorcija od njene prave osobe.

Posto sam sad vec jako dugo na internetu opcenito i gledam te sve komunikacije i dinamike, zapazam cinjenicu da su ljudi skloni drami, evo nakon 13 godina ti izvuces od svih ovu temu. Ljudi nekako vole te dramticne, traumatske trenutke, takve su nam i vijesti i sve oko nas, nije cudno da smo sjebani kao nacija, odnsono vrsta opcenito.

Zao mi je ako se ne uklapam u ono kako si ti zamislio temu, ali jednostavno ne mogu su uziviti u to sto ti hoces, nakon 13 godina i onako mi je malo kako da ti kazem, morbidno imati nju za supstrat izbacivanja nasih nekih katarzicnih trenutaka. Da se razumijemo, ne osudjujem samo velim. 

Ako mislis pricati o smrti opcenito i kako eto nekad napravimo nesto, a ne stignemo se ispricati, oprostiti i tako dalje od osobe koja nam je bila draga, neke osobne pa svako o svojoj to vec mi je ok. Ali ne volim nju vise za supstrat, dovoljno su se forumi na njoj izkatarzirali na uglavnom negativne, a povremeno pozivitne nacine.

Što se Glorie tiče slažem se, i ja ju poslušam ... ovo ostalo tako i tako. Ja zbilja nisam imao namjeru dramiti, niti kopati po nečijim osjećajima, ja ustvari nisam imao pojma da je Ivande tvoja Andreja, i da ju itko na kultnim poznaje, svojim nastupom, temama, načinom pisanja, činilo mi se da je zalutala medju nas, mi ... hajd recimo, većina nas je se na forumu ponašala rabijatno, bezosjećajno i nekako sam osjećao da se ona medju nama ne može osjećati ugodno, krivo mi je da sam i sam pridonosio tome, naime, i kad je otišla ja sam se zbilja šokirao.
Što se tiče mojeg otvaranja ove teme, evo, vrlo jednostavno. Nedugo poslije njenog odlaska, i ja sam iz nekih svojih razloga otišao sa Kultnih, Godine su prolazile, kultne su isplavile, sa Sarom sam bio prijatelj na fejsu, i to je jedino što mi je ostalo iz onih vremena. Prije par dana Google, na traženje "borky" , naravno da sam pogledao, iznenadio se koliko je starih poznanika još tu, i tu mi se vratila ta priča o Ivandi. Kada je se to desilo, napisao sam jednu pjesmu "Ivandi" koja je u Folderu, i kad nešto tražim naidjem na to, a, temu sam otvorio jer je to bio upečatljiv dogadjaj na forumu, gdje je sve ono ostalo bilo više manje, trla baba dlan, naravno uz virtualno druženje, kao i stvarno sa Dharmom.

borky je napisao/la:Svi ste mi nekako hladni, matematički proračunati ... pa da, bilo je, desilo se, moralo je bit tako, nismo mi krivi ... desit će se, u nekom obliku i nama, ako se sami ne ubijemo, ubit će nas život ... a, dotle, idemo dalje ... e, jebi ga, ja bi više volio da malo otkačimo, popustimo kočnice, sjedemo, zapalimo duvan ... pričamo o Ivande, koja je otišla u veliko crno ništa, u koje se nama ne ide, pa neka ćemo morati, znam da Pizda ima pravo kad kaže da moramo funkcionirati, a, za mene je žalovanje s razlogom isto jedan vid funkcioniranja. I na kraju, ja ne hodam tužan i žalostan okolo, niti previše zamišljen, samo preispitujem svoje postupke.

Otto Weinninger *

Ne bi psovao,
po drugima pljuvao.
Besmisao dojadio,
do zla boga.
Kao Otto Weininger,
ubit bi se trebao,
da ne bi ubio koga.

Fali mi soba Beethovenova,
Netko da za menom,
fali mi žali.
Zamršena pamet,
neupitna hrabrost.
I napokon mi,
šaka potrebnog
ludila fali.

Fali mi neodgovornost ...
bezosjećajnost za druge.
Besmislom vlastitim
tudji smisao da mutim.
Prostrijeliti srce,
nemam pravo na to.
Povlačim se u se,
razmišljam i šutim.
borky
Otto Weininger, prostrijelio je srce u kući u kojoj je umro Beethoven.[/td]
[/tr]

Pozdrav Borky (nekad zvani Šporki   )

Nisam čitala Ivande jer sam neko vrijeme izbivala s foruma kad je ona pisala. Vratila sam se baš taj dan kad je Pizda stavio obavijest. Tužna priča. 
Ali Darla je u pravu. Desilo bi se prije ili kasnije. 

Imala sam 32 godine kad se ubio naš prijatelj, samo godinu stariji od mene. Taj dan nas je svih zvao, sa svima se oprostio. I nitko, ali baš nitko nije ni naslutio što se događa. 
Otvarao je diskoteku u susjednom gradu i trebao je prevesti neki razglas. Uzeo je od cure stari karavan, sakrio je sve dokumente, otišao s tim autom u brda, provukao crijevo usisivača s auspuha kroz prozor, popio kutiju Apaurina s bocom vina i zaspao. U autu je još bio neki stari kazić u kojem je bila kazeta na kojoj je bila snimljena jedna jedina stvar -umoran, umoran sam prijatelju, umoran. Jednom prije je to pokušao i spriječili su ga. Drugi put je sve dobro isplanirao. Iza njega je ostala stara majka, koja je par godina prije izgubila još jednog sina. 
Našli smo ga nakon 2 dana. Prvo što mi je palo na pamet kad su ga donijeli bilo je da ga udarim. Nakon toga se ta ljutnja pomiješala s krivicom, zašto nisam čak ni naslutila koliko mu je loše bilo, a tek onda je sve skup prešlo u žalost, pa u tugu. 
Bilo je to davno, a ja sam tek nedavno prestala biti ljuta na njega. 

Trebalo mi je vremena da prihvatim da je nekim ljudima u nekom trenutku toliko teško da im je smrt draža od onog stanja u kojem se nalaze, da tada nisu ni mogli ni znali drugačije, jer da jesu sigurno ne bi to napravili. 
I da na kraju imaju pravo na to, bez obzira na sve nas koji ostanemo s gomilom upitnika i mixom svakojakih emocija. 

Nadam se da je i ona našla svoj mir tamo negdje...

blitwa je napisao/la:

borky je napisao/la:Svi ste mi nekako hladni, matematički proračunati ... pa da, bilo je, desilo se, moralo je bit tako, nismo mi krivi ... desit će se, u nekom obliku i nama, ako se sami ne ubijemo, ubit će nas život ... a, dotle, idemo dalje ... e, jebi ga, ja bi više volio da malo otkačimo, popustimo kočnice, sjedemo, zapalimo duvan ... pričamo o Ivande, koja je otišla u veliko crno ništa, u koje se nama ne ide, pa neka ćemo morati, znam da Pizda ima pravo kad kaže da moramo funkcionirati, a, za mene je žalovanje s razlogom isto jedan vid funkcioniranja. I na kraju, ja ne hodam tužan i žalostan okolo, niti previše zamišljen, samo preispitujem svoje postupke.

Otto Weinninger *

Ne bi psovao,
po drugima pljuvao.
Besmisao dojadio,
do zla boga.
Kao Otto Weininger,
ubit bi se trebao,
da ne bi ubio koga.

Fali mi soba Beethovenova,
Netko da za menom,
fali mi žali.
Zamršena pamet,
neupitna hrabrost.
I napokon mi,
šaka potrebnog
ludila fali.

Fali mi neodgovornost ...
bezosjećajnost za druge.
Besmislom vlastitim
tudji smisao da mutim.
Prostrijeliti srce,
nemam pravo na to.
Povlačim se u se,
razmišljam i šutim.
borky
Otto Weininger, prostrijelio je srce u kući u kojoj je umro Beethoven.[/td]
[/tr]

Pozdrav Borky (nekad zvani Šporki   )

Nisam čitala Ivande jer sam neko vrijeme izbivala s foruma kad je ona pisala. Vratila sam se baš taj dan kad je Pizda stavio obavijest. Tužna priča. 
Ali Darla je u pravu. Desilo bi se prije ili kasnije. 

Imala sam 32 godine kad se ubio naš prijatelj, samo godinu stariji od mene. Taj dan nas je svih zvao, sa svima se oprostio. I nitko, ali baš nitko nije ni naslutio što se događa. 
Otvarao je diskoteku u susjednom gradu i trebao je prevesti neki razglas. Uzeo je od cure stari karavan, sakrio je sve dokumente, otišao s tim autom u brda, provukao crijevo usisivača s auspuha kroz prozor, popio kutiju Apaurina s bocom vina i zaspao. U autu je još bio neki stari kazić u kojem je bila kazeta na kojoj je bila snimljena jedna jedina stvar -umoran, umoran sam prijatelju, umoran. Jednom prije je to pokušao i spriječili su ga. Drugi put je sve dobro isplanirao. Iza njega je ostala stara majka, koja je par godina prije izgubila još jednog sina. 
Našli smo ga nakon 2 dana. Prvo što mi je palo na pamet kad su ga donijeli bilo je da ga udarim. Nakon toga se ta ljutnja pomiješala s krivicom, zašto nisam čak ni naslutila koliko mu je loše bilo, a tek onda je sve skup prešlo u žalost, pa u tugu. 
Bilo je to davno, a ja sam tek nedavno prestala biti ljuta na njega. 

Trebalo mi je vremena da prihvatim da je nekim ljudima u nekom trenutku toliko teško da im je smrt draža od onog stanja u kojem se nalaze, da tada nisu ni mogli ni znali drugačije, jer da jesu sigurno ne bi to napravili. 
I da na kraju imaju pravo na to, bez obzira na sve nas koji ostanemo s gomilom upitnika i mixom svakojakih emocija. 

Nadam se da je i ona našla svoj mir tamo negdje...

Dobro je da si ti Šporki zapamtila, a bio sam baš fin prema tebi. hihihihihihihi Vidiš, ti pišeš da se ima pravo na suicid, a, ja sam tu gore u pjesmi to drugačije postavio.

Fali mi neodgovornost ...
bezosjećajnost za druge.
Besmislom vlastitim
tudji smisao da mutim.
Prostrijeliti srce,
nemam pravo na to.
Povlačim se u se,
razmišljam i šutim.

Pozdrav i tebi od Šporkiya.

darla je napisao/la:

sarita je napisao/la:pokoj joj dusi, dragoj santici. ne mislim da se iko treba osjecati krivim a ako i da to je onda vise do njecega njegovog/njenog osobnog problema koji se prelama kroz ovaj nesretni dogadjaj. mislim da niko od nas nije mogao naslutiti tezinu njenog stanja, pogotovu ne po onome sto je nama servirano ovdje. mi smo u biti stranci, barem smo tada bili. sad nakon ovih godina i mogu reci da nekoga (pomalo) poznajem. ta predivna i predobra djevojka je ocito preduboko i previse patila. da li je dobila odgovarajucu lijecnicku skrb ili ne to mi ne znamo, ali slozila bih se sa darlom, da je takav ishod izgleda bio neizbjezan. to je izmedju nje i onoga gore. meni je zbilja zao, kako nje, tako i njene cijele obitelji koja ce rane nositi dok ne umru. a mi ostali? pa mi smo samo bili obicni prolaznici i nesvjesni svjedoci neke izgubljene bitke. borky, i ja tebe volim i nadam se da ces se prestati okrivljavati za neku tuznu pricu kojoj si bio samo usputan svjedok...

Da, nazalost psihicka oboljenja su jos uvijek tabu, ne vjerujem da je to samo tako kod nas, nego vjerujem i drugdje u svijetu. Osim toga nekako mi se cini podrucje, gdje je sve jos uvijek na nekoj metodi promasaja i pokusaja, pa ako ne ide ovaj lijek ici ce onaj lijek i tako vrijeme prolazi, a psiha je krha i fragilna stvar, obicno smo nesvjesni koliko, osim ljudi koji jesu prosli neke mracne faze i depresije, pa im je to eventualno blize. I ovo si bas lijepo napisala Sarita o usputnim i nesvjesnim svjedocima, tocno tako  .

hvala ti na lijepim rijecima. mislimo obe isto u vezi ove teme. zalosno je to sve. 
uglavnom, vidjela sam ti slike. drago mi je da super izgledas i da lijepo zivis sa svojim ljubimcima. predivni ste. a tamo na jednoj temi sam se i nasmijala (ne znam vise kojoj...) gdje si pisala o lijekovima za zivotinje pa sam htjela napisati da nisi samo agronomiju doktorirala nego i veterinu... ma loooool <3 pusa!!!

borky je napisao/la:Kao prvo, čvrst zagrljaj i pusa, dragoj sariti od mene, usput da joj kažem da me je ona dalmatinska "bolest" prošla ... evo sedma godina da sam u Livnu, sagradio sam kuću i dodjite, navratite svi odreda, (okrenut ćemo janjca hihihi) Što se smrti tiče meni je to s Ivandom bio drugi slučaj, i to me navelo na razmišljanje. Prije Ivande umro je Martin, i nisam dobio šanse da se izmirimo. Naime, Martina sam dobro poznavao, proveli smo sate i sate,  kod njega u Castrup-Rauxelu, (nekih 60 km, od mog mjesta boravka) imali smo normalnu komunikaciju, dok je im imao osjećaj da ga ja na Kultnim omalovažavam, da ne kažem ... zajebajem ... i onda je on mene zajebo, otišao je na onaj svijet, a da mu se nisam ispričao (jer on je imao osjećaj da se zajebajem na njegov račun. Kad je se to s Ivande dogodilo, zbilja mi je postalo jasno da je većina nas raskalašeno djelovala, bez obzira na nečije osjećaje, ja sam siguran da je mene Autor milijun puta prokleo, a, sjećam se da sam par dana prije nego je otišla, preseravao se na njenoj sasvim ozbiljnoj temi. Eto, volio bi da nisam, da sam bio razboritiji.

dragi moj prijatelju, i tebi preogromna pusa i zagrljaj od kojih krckaju kosti a ako os mogu te i na bujne grudi privinuti. dozvoljavam to. haha salim se. bas mi je drago da si navration i super da je dalmatinska korona zavrsila. dugo je to tebe stezalo. kucu i imanje sam ti vidjela na slikama - ostvario si najljepsi san na svijetu, dragi prijatelju, stvorio si svoj raj. da, znali smo se lijepo pomalo dopisivati, a mislim da je mama voljela citati tvoje tekstove u nekom casopisu ili sta... ne sjecam se vise. ostalo mi je u lijepom sjecanju i kako smo nas dvoje komentirali pobjedu nasih na prvenstvu... ma ono je bila fantazija. ako ikada zelis slobodno mi se opet javi. ja sam jos uvijek na fejsu. ne pisem cesto ali onaj profil je aktivan. bas bi mi bilo drago da se malo cujemo i obnovimo nase druzenje. eto, nemoj mi ti prijatelju moj, stogod zamjeriti. vidis kako se nesrece dogode za cas i zato je uvijek lijepo svima "halaliti" sto bi nas svijet u bosni rekao. halalenje je recept za dusevni mir. ljubim te milijardu puta i navrati nam ovdje cesce... 

sarita je napisao/la:
hvala ti na lijepim rijecima. mislimo obe isto u vezi ove teme. zalosno je to sve. 
uglavnom, vidjela sam ti slike. drago mi je da super izgledas i da lijepo zivis sa svojim ljubimcima. predivni ste. a tamo na jednoj temi sam se i nasmijala (ne znam vise kojoj...) gdje si pisala o lijekovima za zivotinje pa sam htjela napisati da nisi samo agronomiju doktorirala nego i veterinu... ma loooool <3 pusa!!!

Hvala.Je bas uzivam s njima, a i ljudskom obitelji, no sa zivotinjama se bolje razumijem .

Hahaha, pa daj zamisli popikaju se ivermectinom, ne znam kojem to biseru od tih istrazivaca moze pasti napamet. A morala sam uz toliko pasa malo se i u veterinu uplesti, moras dosta toga nauciti sam jer nekad je pitanje minuta da pomognes psu. Uglavnom doktorirala sam porode, cak i asistirala pri carskom , inekicije i infuzije znam sama davati, eto jos jedino ne znam operirati .

Došla sam zagrliti dragog mi Borkija. Gox je.  :*
Baš te lijepo vidjeti i čitati. Je li Kamešnica blizu tebe? Krasne planine...

Često je lakše osjetiti i verbalizirati tugu kada nam netko nenajavljeno ode u posjet drugim galaktikama. Puno, ali puno je teže zaustaviti nemir, otkloniti šum, jednostavno biti prisutan za osobu koja nam dolazi u susret. Otvoriti oko, uho, srce, doista osjetiti nečiju prisutnost. Niti jedan susret nije slučajan. Treba zaustavljati svoje vlastite nemire, vrijeme, i mijenjati trenutke za vječnost. : )

Pritom mislim na stvaran svijet, ne virtualan.

whisperer je napisao/la:

Pritom mislim na stvaran svijet, ne virtualan.

virtualan svijet i ne postoji. Zazivjet ce kad pronadju virtualne ljude...

whisperer je napisao/la:Često je lakše osjetiti i verbalizirati tugu kada nam netko nenajavljeno ode u posjet drugim galaktikama. Puno, ali puno je teže zaustaviti nemir, otkloniti šum, jednostavno biti prisutan za osobu koja nam dolazi u susret. Otvoriti oko, uho, srce, doista osjetiti nečiju prisutnost. Niti jedan susret nije slučajan. Treba zaustavljati svoje vlastite nemire, vrijeme, i mijenjati trenutke za vječnost. : )

Pritom mislim na stvaran svijet, ne virtualan.

Ali to je dosadno, to trazi osobni angazman, dati komad sebe, primiti dio tereta, biti u tisni i punini boli koju mozs, osjetiti, napipati, omirisati,

Lakse je pustiti jeku da jeci i cimbal da zveci.

pizda je napisao/la:

whisperer je napisao/la:

Pritom mislim na stvaran svijet, ne virtualan.

virtualan svijet i ne postoji. Zazivjet ce kad pronadju virtualne ljude...

Pa virtualni svijet možeš zvati i digitalni svijet. Ili internetsko okruženje koje kreiraju pojedinci tako da mogu prilagođeno komunicirati u tzv. simuliranom svijetu. Pojedinci isto tako u tom svijetu mogu na razne načine kontrolirati svoju komunikaciju i zato se ograđujem od virtualnog kada mislim o onom gore rečenom. Tu često nemamo sluha jedni za druge, ne zato što ga nemamo, već zato što ga nije moguće imati.

darla je napisao/la:

Ali to je dosadno, to trazi osobni angazman, dati komad sebe, primiti dio tereta, biti u tisni i punini boli koju mozs, osjetiti, napipati, omirisati,

Lakse je pustiti jeku da jeci i cimbal da zveci.

Poetkinjo moja. : )))

whisperer je napisao/la:

pizda je napisao/la:

whisperer je napisao/la:

Pritom mislim na stvaran svijet, ne virtualan.

virtualan svijet i ne postoji. Zazivjet ce kad pronadju virtualne ljude...

Pa virtualni svijet možeš zvati i digitalni svijet. Ili internetsko okruženje koje kreiraju pojedinci tako da mogu prilagođeno komunicirati u tzv. simuliranom svijetu. Pojedinci isto tako u tom svijetu mogu na razne načine kontrolirati svoju komunikaciju i zato se ograđujem od virtualnog kada mislim o onom gore rečenom. Tu često nemamo sluha jedni za druge, ne zato što ga nemamo, već zato što ga nije moguće imati.

onda ispada da su pisma prva virtuala ali nisu jer ih ispisuju ljudi a ne Escovi robotici...

borky je napisao/la:



[ltr]
Ivandi


Svanulo je i treće jutro,

puno nevjerice,

žalosnog začudjenja.

Izmakla je  još jedna,

 od košmarnih noći.

Otišla si u nedodjiju,

ostavila nas u ovom

beznadju pustom.
Čekamo … a, znamo,

da nikad nećeš doći.



Bila si tako nježna,

na riječima tiha.

Pisanje tvoje,

bilo je kao odsjaj sreće.

Draga Ivandi, vjeruj!

Pratio sam te …

uz nemalu strepnju.

Na dobro da izići neće. 



Našla si se medju nama.

A, to bila je greška.

Naišla si nažalost,

na prijatelje lažne.

Tražila si osjećaj,

razumjevanje, toplinu.

A, mi smo se trudili,

ispasti face važne.



Znam ... pokušala si,

htjela da te shvatimo.

I pored gomile nas,

ostajala si sam sama.

Nudili smo razularenost,

ne uzbijanje netkog,

tko tihonježno piše.

Za sebe ti mogu reći,

da bije me osjećaj srama.

borky 



Ovi stariji se sigurno
jako dobro sjećaju Ivande … Ivande koja je pisala samo ozbiljne i pametne tekstove,
svaku riječ vagala, u svaku riječ unosila srce, i nama bez srca pokušavala odgovoriti svojom umjerenošću,
dobrotom, a, evo ja prvi priznajem, da smo mi … pa skoro svi, od sveg i svačeg na Kultnim pravili običnu lakardiju.

Nije nas shvaćala, nismo ni mi nju … samo što je to za nju bilo pogubno, a, nama je skroz promaklo šta
joj radimo … shvatili smo tek kad je učinila taj fatalni zadnji korak. [/ltr]

Često se sjetim te nježne, jake, krhke djevojke.....stvarno je bila posebna, odma se to osjetilo.....sviđala mi se, kao mali aliien je bila, a izuzetno pametna.....
Zapamtila sam je i kao jaku duhovitu, imala je taj neki stil....svoj.....sjećam se i kad je napisala da je među svima ludastima tu ona konzervativna....joj baš pamtim te neke sitnice.....
Sjetim je se često, žao mi je šta je moralo tako završiti ovo putovanje, možda joj je sad lakše...ne znam, možda je dobila neke odgovore.....možda nije i još ih traži....
Lamshanti.....

Borky pamtim i tebe naravno....doduše nismo se često podudarali valjda kad je ko pisao više, ali pamtim stihove....da, da....volio si uvijek pisati pjesme....

pizda je napisao/la:




onda ispada da su pisma prva virtuala ali nisu jer ih ispisuju ljudi a ne Escovi robotici...

Imam osjećaj da ne pričamo o istome, a i da nekome drugome odgovaraš na neku treću temu pa mi teško pospojit. ; )

whisperer je napisao/la:

pizda je napisao/la:

onda ispada da su pisma prva virtuala ali nisu jer ih ispisuju ljudi a ne Escovi robotici...

Imam osjećaj da ne pričamo o istome, a i da nekome drugome odgovaraš na neku treću temu pa mi teško pospojit. ; )

ne dam poprave...