Glista u zemlji čudesa

kako je život lagan kad se pouzdaš u svoju intuiciju i snove ... popodne zakunjala i sanjala lucidni san koji mi dao odgovor na moje zadnje pitanje ... sad znam kuda i kako bez da druge vodim stranputicama i da ne gube energiju na nebitno

danas prvi puta da mi trening išao teško ... nikako se skoncentrirati pa odustala ... kad ne ide, ne treba na silu truditi se nego odustati i vratiti se kad su energije uravnotežene ...

a nisu uravnotežene jer se cijeli dan trudim gasit požar i taman pomislim da mi je uspjelo a onda se pokaže da nisam napravila nikakav pomak ... i tako cijeli dan ... baš sam se sramotila u pokušajima da izbjegnem situacije da ne ostajem na samo sa vukom i držim ga na distanci, al jebat ga ...

pa redom ... preko vikedna uspjela riješit probušitu gumu i još i stigla i kod  vulkanizera  koji mi je to riješio do kraja ... dolazim na posao sva ponosna na sebe kako sve riješim bez po muke i sama ... kad naletim na pjesnika koji me obavijesti kako imam sastanak kod vuka u podne ... ok, mislim si ... i taj će biti otkazan kao i prošli jer se danas i kod sove sastanči a vuk redovno pozivan na te sastanke ... ... i navalim na posao ... kad stiže štakor u podne i pita me koja mi stolica odgovara ... čudim se što me to pita ? ... kakva stolica ? ... veli, poslo ga vuk po mene i reko da mi donese i stolicu jer u njegovom uredu nema dovoljno ... ok, pa mogo me nazvat i ja bih došla sa stolicom ... jok, veli štakor i podigne jednu i nosi umjesto mene a ja ko zadnji papak hodam iza njega i osjećam se ko budala ... jebote, počeo vuk šefovat štakoru i slat ga da nosi umjesto mene stvar iz jednog ureda u drugi ... a štakor jedva dočeko ... zna da će biti interesantno tamo gdje se nas dvoje nađemo zajedno ... al sreća da će biti i drugih ljudi

i odradili sastanak ... vuk otvorio sastanak i veli, on predsjedava, mijenja ga lasica a ja sam ko treća u hijerarhiji ... pitam šta to znači a on ne odgovori nego samo kaže, saznat ćeš ... uglavnom, na to mjesto uletila umjesto mog šefa pjesnika ... još uvijek ne znam šta ću ja raditi

svi se pokupili nakon dogovora kad se ide po terenu napraviti plan akcije i krenem i ja al vuk me zaustavi ... uvijek ima nešto za pričati što ne smije pred drugima pa ok, sjela i saslušam a onda bjež van dok ne krenu požarčići koje proba podmetati .... i u dogovoreno vrijeme krenemo na teren sa ostatkom ekipe i to pješice ... jebote, šojkama zlo ... i one morale biti  a nisu naviknute ni po marendu same ići nego šalju druge da im donose a sad ih vuk natjero na hodanje i još ih zajebava da očekuje od njih da se propisno obuku za teren ( inače su vječito u dopičnjacima i cipelicama )

na terenu sve izdogovarali, obišli al na povratku se odnekud pojavio lasica i to sa autom ... šojke veselo cijuknule a i ostatak ekipe a vuk bez da me išta pita veli, vi slobodno autom a nas dvoje se vraćamo pješice ... mislim si, ok, ne bih sa šojkama u auto i slušala njihovo cijukanje da mi plate i da moram sama nazad pješke ... radije sa vukom pješke pa nek moram gasit požare  ... lako ću ... glavno da imam otvoren prostor oko sebe za uzmake a u zadnje vrijeme i toga ima - uzmicanja i to opakih ... nije siledžija al je ono šta se kaže "smooth operator" ... bolje tako nego da sam u autu stisnuta i bez prostora za uzmak ... a skužila da uvijek isplanira da sjedim kraj njega i još ga krenulo šefovat drugima da mu to ne onemoguće ... umrla sam od smijeha kad je štakor na sastanak uletio sa stolicom, svi već tamo oko stola a vuk viče, tu stolicu vamo kraj mene    jebat ga, pogledom lasicu usmjerim da uleti u tu stolicu a ja sjednem u jednu dalje i vidim vuku podne   još ne znam koliko zna o usmjeravanju pogledima ... nešto zna al ne zna onoliko ko i ja   bar se nadam da ne zna i nisam primijetila da pogledom kontrolira radnje drugih al pokušava moje  i ljut što ne ide  

na povratku sa terena ga probam pred svojim šefom zapalit da ja sama sa još par bauštelaca uredim  jedan odvojeni dio šume koji su mi dali u nalog a ovako bi kroz akciju prošla jeftinije i napravila super posao ... šefu se to svidjelo al vuk vrti glavom i veli, nema razdvajanja .. to je predaleko od lokacije gdje će biti svi drugi a meni baš to super ... njemu nije ... e, to ćemo još vidjeti, mislim si   sad se usudi i mom šefu proturiječiti  i mene postavio kao zamjenu za njega bez da mi kaže šta to znači  

uglavnom, stigli mi sa terena pješke nazad i bez trzavica, potrošila ha vode na gašenje požara  i uzmicala bez da primijeti da to radim, al badaf ... pustio da ja fotografiram po terenu i na povratku mi kaže da mu proslijedim sve ... ok, može ... i zove da mi pokaže neke snimke šume koje napravio sam i sto gradi bolje od mojih  i par slika me oduševi jer se direkt tiču mog posla i puno bi mi pomoglo da ih imam jer nemam šanse postići tu tehniku snimanja sa svojim aparatom ... i zamolim ga da mi ih proslijedi da mogu lakše raditi ... veli on, "ne brini, još malo pa i ja stižem u tvoj ured ... a i možemo otići na teren i poslikam ti  sve šta ti treba" ...  jebate, kad se sjetim da se bojao da neće, da će ga vepar zeznuti a sad skroz siguran da hoće ... hm ... prebrzo je pokupio sve moje lekcije ... nisam očekivala da tako brzo uči i onda to još koristi odmah !  za posao je to super i znam da bi u mom uredu briljirao i meni bio super suradnik pogotovo nakon mojih poduka, al ne smije onda palit požare a to radi non stop ... i nije mi jasno zašto to radi ? ne treba to ni meni ni njemu

usred pregledavanja fotografija, zove lasica i traži da mu štakor nešto pomogne ... vuk mu kaže da ode a štakor neće, veli, to ću ja sam al kasnije jer mu zanimljivo slušati šta mi pričamo ... nema kasnije, veli vuk, odmah ... i štakor ga posluša a meni podne ... opet vuk složijo situaciju da ostanemo sami ... jebate, ipak je postao pravi šef al sa pogrešnom namjerom a skužio lasicu i sad ga koristi da dirigira situacije ... vještac pravi al nije bolji od mene


taman mi počeo kako će mi proslijediti još takvih fotografija i još izaći sa mnom na teren i snimiti sve šta mi treba kad ulazi neki stariji gospodin i pozdravi se sa njim i to sa puno poštovanja do njega ... mislila sam da je neka stranka i ušutim se i pustim ih da iskomuniciraju svoje ... i taman da će gospodin izaći van iz ureda kad  krene prema meni sa ispruženom rukom da mi se predstavi - vukov otac    jebote, mislim si ... trapula par exelance ! i ja uletila u nju ko najveća tuka   jebote, mislim si, fino mi se smjestilo ... jedva dočekala kraj radnog vremena i skočim i velim, odoh ja na svoj otok i sva sretna što mogu preko mosta do slobode

kad dođem do auta a ono ujutro zaboravila ugasit svjetlo i ispraznila akumulator ... jebemti sunce kalajsano i blesavo, opsujem samu sebe i krenem zvat mungosa ... al mungos već stigo svojoj kući u drugoj šumi ... htio doć al mu rekoh da ću probat vidjet jel pjesnik negdje sa kliještima ... zovem pjesnika i ne odaziva se ... i stisnem zube, progutam ponos  i nazovem vuka ... nije odzvonilo ni jednom kad eto ga javi se ... meni sad zlo kukat da mi treba pomoć i skratim priču ... doslovno išlo ovako :

"khm ... imaš negdje u svojoj blizini automobil?"
"imam"
"imaš kliješta za palit akumulator ... ostavila svjetla upalita"
"e, to nemam"
"super .. ja odoh nabavit si kliješta pa ti javim kad ih nabavim ako ti nije teško doć do mjesta gdje sam parkirala"
"ok"
"al nemoj krenut prije nego javim da sam nabavila kliješta da ne čekaš bezveze"
"ok"

i krenem prema željezari sva sretna kako sam se elegantno  izvukla i imam vremena da se javi pjesnik ako vidi moj poziv a tamo pred željezarom vuk parkirat   ide on sa mnom u šoping kliješta     i još me vozi nazad do auta ... dobro sam pogledala gdje mu se otvaraju vrata u slučaju potrebe novog uzmaka i iskakanja iz auta al nije bilo potrebe ... jebate, to ne podnosim da me se uvlači u mini prostore i onda krene navalit ... puknem onda ko bomba i znam se i potuć kad mi se tako smješta ... al i tu se zajebala ... nije siledžija što je još gore jer sa siledžijama znam izaći na kraj ... na ove fine nisam naviknuta ...

u to zove pjesnik i pita šta treba ... objasnim mu i odmah mi ponudi da dođe sa kliještima jer ih ima ... zahvalim i kažem da sam riješila ... zove mungos i veli taman krenuo ka šumi pa pita jesam još u nevolji ... i njemu objasnim da je riješeno i zahvalim se .. a ispod oka gledam vuka kako mu krila rastu slušajući moje razgovore i skužim da sam uletila ponovo u trapulu jer sam brzopleta ...

... došli do mog auta i nikad brže nisam otvorila haubu u namjeri da po tko zna koji put u životu pospajam žice sama  i osjetim da mi gore leđa dok sam to radila i brzo ustanem da prekinem to  ...  opet ko budala i po prvi puta u životu stojim kraj svog auta i ne radim ništa ... ne da mi ni to ...  još pohvalio da sam nabavila dobra kliješta i veli kako će sad odmah i sebi nabaviti ista ... probala mu ih odmah pokloniti  da otplatim dug  al odbio što me bacilo u očaj jer sam navikla odmah izravnat svoje dugove ... i krene me sram ... zahvalim se i zbrišem i jedva dočekala da pređem most u svoju sigurnu zonu slobode  

jebote, a ja mislila kako ću ja njega spašavati jer je mlad i neiskusan ...    a ono hajka krenula ... nema više poduka ...   nisam ja njega podučavala da mene lovi na trapule ... sutra kreće nova taktika

sad mi muka šta sam ga sve danas podučavala dok nisam skužila trapule ... ... blitva otvorila temu o tome i meni oduvijek bila najveća nagrada kada su mi moja djeca i njihovi drugari došli reć da im žao da nisam ja njihova učiteljica jer od mene lako uče ... i na zabavan način ... više ne znam koja struka bi bila za mene ona prava jer sam oduvijek u životu bila svaštar i u tom svaštarenju najviše napravila ... al djecu bih sa guštom podučavala jer sam skužila da mi to ide lako i bez napora a djeca neiskvarita ... al jebeno je kad naletiš na ove odrasle koji su sačuvali dijete u sebi a naučili manipulirati kao odrasli ... uf !

i to sam vuku danas govorila dok nisam skužila da mi postavlja trapule ... ne smijem ni pomisliti kako će to koristiti

nisu bile trapule .. čovjek fakat iskren i ono što jeste ... i ne želi glumiti nešto što nije ... pa dab riječ rekla ... opet sam pogriješila u procjeni ... morat ću prestat procjenjivati

danas trening opet odradila super nakon kratke krize kad sam odustajala jer nije bilo smisla truditi se ... strelice letile kako trebaju i sve se bliže sakupljaju centru ... enerđiji izbalansirati a to volem

danas mi došla dobra stara prijateljica u struci u šumu pomoć riješit jedan problem ... pravzaprav, dati mi zadni amen na jedno moje mišljenje i ideju zbog koje me u šumi većina prozvala luđakom iako ja i dalje tjeram po svom ...  pozvala i vuka jer mu treba ljudi koji vide šumu drugačijim očima, zdravim i centriratim na bitno  ... ona oduševita njegovom šumom al objasnila zašto se unazad par godina sve pogrešno radilo ... žena je bila toliko uvjerljiva u svom izlaganju na terenu i sva oduševljena svime što je vidjela da se vuk ušutio ... doslovno ostao bez riječi ...sad ga toliko poznam da znam da mu treba par dana da presloži utiske, prespava sve što je čuo a onda dođe još jači i samosvjesniji ... a sve što čuje, pamti i uči brzo i odmah primjenjuje naučeno ...

kasnije otišla na piće sa tom kolegicom i veli ona, "nakon nekoliko godina, ova šuma će biti primjer svim drugim šumama kako se stvari rade kako treba i kako struka nalaže a entuzijazam nosi na svojim krilima" ... traži novi prostor za svoj ured i veli da je prošle godine mislila kako bi baš ova šuma bila najbolja al odustala ... pitam vuka jel ima prostora za njen ured u šumi ... veli, koliko hoćeš ... počela sam dovlačiti svoje ljude u šumu ... dobre, od povjerenja i sposobne koji znaju ... sa takvima na jednom kupu, sve je moguće

al ovo moram zapisati jer volem stabla ... kad sam došla dali mi u šumi nalog da moram posječi dva  predivna stabla da bi neki projekat mogao ići dalje ... danas sam konačno dovukla pravu struku na teren koja je argumentima objasnila kako se stabla mogu sačuvati a da ne stoje na putu novog projekta ... ponosna

a ne možeš to ljudima objasniti na brzinu i bez argumenata i kroz priču, ne samo svoju nego i drugih koji su uvjerljivi u argumentima

jedno od stabala koje su bila za sječu po nalogu birokrata ne samo da se neće sjeći nego će ući u bazu podataka kao "posebno stablo" ... dobit će poseban status  

srce mi veliko ko junivers  

a vuk naučio novih stvari o stablima i životu na ovoj predivnoj planeti ... po njegovoj šutnji skužila da upija ka spužva !

kako život piše čudesne priče ... danas dobila na poklon japansku trešnju zbog jedne priče

u šumi počeo plan sadnje i sa vukom, lasicom i mladim kolegom kojeg je vuk krenuo podučavati krenuli put jednog rasadnika al sa kopnene strane ... obiđemo sve i napravimo listu bilja koje ćemo saditi, ponude i vratimo se nazad u šumu ... meni odmah cijene bilja bile sumnjive, porijeklo i velim, treba to provjerit jer koliko znam cijene, sve je duplo skuplje nego mi je poznato ... i obećam da ću na povratku kući provjeriti još jedamput po rasadnicima po svom otoku ... a i već danima lovim vrijeme stić na vrijeme u jedan rasadnik jer sam čula da imaju sadnice japanskih trešnji i nazvala i rezervirala si jednu da mi ne rasprodaju pred nosom

i stignem po svoju sadnicu, i krene mi žena pričati kako se uopće dogodilo da imaju sadnice japanske trešnje .. uglavnom, neki japanac ih donijeo iz japana u drvenom kovčegu, bila cijela prezentacija oko toga što su stigle kod nas, čak se i pojavila uprava susjednog gradića da sudjeluje u svečanosti dočekivanja mladica trešnje ... al tu se ko nešto zakompliciralo, bio dogovor i oko uzgoja i otkupa al se nije realiziralo pa trešnje ostale na mom otoku ... japanka koja je sve to organizirala bila strašno razočarana i sram u bilo što se sve izjavilo ali se odjednom pojavio neki tip iz beča i pokrio troškove svega bez da uopće uzme trešnje ... i sve neke takve bajkovite zavrzlame sa likovima koji su se pojavljivali da plate trud uzgajivača jer su ga preveslali i nije se dogovor izrealizirao u vrijeme kad je dogovoreno ... a tip iz rasadnika nije mogao vjerovati da postoje ljudi sa takvim kodeksom časti da mu i plate uzgoj i ostave trešnje jer eto, nije sve išlo kako je dogovoreno nego se osjećaju dužni kompenzirati mu izgubito vrijeme ...

fora je što je čovjek koji je sadnice uzgojio, zapravo bivši istruktor pilota kamikaza al je odjednom dobio udar savjesti i da se iskupi za sve one koje je podučavao samoubistvu, posvetio uzgoju bilja i zauvjek odustao od svoje karijere pilota ... i slušam ja sve skupa i sve mi draža moja sadnica jer obožavam kad uz stablo ide i dobra priča ... i taman se sjetim jedne svoje jako dobre prijateljice iz japana koju već dugo nisam vidjela al sam brdo toga lijepog doživjela i da ću pitati da li je slučajno i ona upetljana u cijelu priču, a žena mi kaže njenog ime i veli ona je bila organizator svega .... kad sam to čula, skoro sam skočila pola metra u zrak od sreće ... pogubila kontakt a oni ga imaju i dalje komuniciraju sa njom ... vratila se u japan i još uvijek se srami što je dogovor oko uzgoja japanskih trešanja na mom otoku otpao ... i kažem ženi da poznam tu japanku i to jako dobro i prepričam joj o njoj svoje doživljaje ... pitam kako je, jel sretna ... bila je ko neki lik iz bajke ... nemoguće vjerovati da takvi ljudi još hode ovom planetom ... skroz nestvarno biće i u poznim godinama koje se na njoj uopće nisu vidjele ... i na kraju mi i žena iz rasadnika kaže da je nevjerojatno da tako stara žena po godinama tako mlado izgleda ... a meni to nije bilo čudno .. kad je se sjetim koju kristalno čistu dušu je imala, mislim si, to i jeste prirodno ... takvi ljudi sporije stare i to sam već mnogo puta u životu dokazala sama sebi a i drugi meni

uglavnom, eto, iako smo se razišle na različite strane planete, opet smo se srele kroz stablo trešnje koje sada stoji ispred moje kuće ... kad su čuli u rasadniku koliko smo bile bliske i da mi je to prijateljica, nisu htjeli ni naplatimi trešnju nego su inzistirali da ju uzmem kao poklon a muž žene koja mi je ispričala priču me ispratio iz auta riječima: "eto, tako se treba voziti , pod beharom"! .. i fakat, auto mi sav zamirisao po cvijetu japansk trešnje i posuo predivnim roza laticama ... samo kad se sjetim koliko mi je roza boja bila mrska a sad sam sretna ko dijete zbog tog stabla ... jedino stablo koje imam a da nisam uzgojila iz sjemena ... al ni ne treba ... sjeme tog stabla je davno negdje uzgojio netko sa kim sam povezana na najčudesnije načine ...

"život je lijep" su prešture riječi za opisati koliko on uistinu jeste lijep ... sad imam stablo koje raste blizu mene kao podsjetnik na jedno od najljepših prijateljstava koje sam doživjela u životu i podsjetnik na jednu od najljepših žena koje sam ikada srela u životu ... ta japanka i ja smo prije dosta godine organizirale i cijelu izložbu japanske kulture u krku ... žena je svestrana i nema čime se ne bavim počev od komponiranja glazbe, sviranja violine, kuhanja a sebe predstavlja kao misionarku i to kršćansku ... al jebate, to je sto gradi iznad svakog misionarenja kako ga drugi poimaju ... nikada mi niti jednu riječ nije rekla o svojoj vjeri, bogu ili religiji ... nije bilo potrebe ... sve što je radila, radila je sa ljubavi i ljubav je isijavala iz nje skoro vidljivo ... bila je ko neki mali anđeo ...sretala sam ju u svojim jutarnjim šetnjama sa psom kako meditira na obali mora a znala mi je govoriti da upravo u tim trenucima bude najviše nadahnuta za skladanje nove glazbe ... jebate, još ne mogu vjerovati da imam stablo japanske trešnje koje je zahvaljujući njoj i njenim idejama koje ne neštedeći dijelila sa svima, stiglo u moju kuću ...

snimak jednog njenog koncerta dok je još svirala po Krku

sad sam se sjetila kako se vratila iscrpljena iz japana nakon one kalvarije sa nuklearkom ... i kad sam ju pitala kako je bilo, nije kukala niti jadikovala nego je prenijela kako je njen narod jak i odmah prionuo na ponovnu izgradnju porušenog i tek kad je vidjela to na svoje oči, ponovo došla na moj otok ..nakon kalvarije je išla po hangarima sa ljudima koji su izgubili svoje domove i svojom glazbom im pomagala da ne klonu duhom ... sad znam da je i ona liječila ali na svoj način - glazbom ... i bila je hrabra vratiti se tamo odakle su drugi bježali samo zato da to može činiti ... velim, anđeo

ajme, šta sam našla na njenom youbitu profilu ... sva sam se naježila evo odakle stiže moja trešnja !

i sa kakvom porukom je moja prijateljica odaslala mladice u svijet pa eto, stigla jedna i do mene

a na Krku se zadržala jer je putovala svijetom i tražila mjesto za svoju violinu ... mjesto na kojem je akustika prostora najviše ugođena sa njenom violinom ... i našla ga baš u Krku u samostanskoj crkvi gdje su joj fratri izašli u susret i dozvolili joj da tamo vježba ... sad sam se sjetila još jedne lijepe poveznice ... iz samostanskog vrta upravo tih fratara sam dobila staru sortu jabuke iz čije koštice je izrasla moja jabuka gašpica ... baš jučer sam se veselila kako se ponovo lijepo razlistala ... eto, kako se opet zatvorio jedan lijep ciklus i xochipilli ponovo pokazao svoje lice

nastavak priče o japanskim trešnjama ... nevjerojatno ...

danas odem do knjižničarke i na njenom kompu pozadina - japanske trešnje u cvatu !

a pita me žena šta smo se dogovorili saditi po šumi i ispričam joj priču o svojoj prijateljici i kako sada i sama imam trešnju zahvaljujući njenoj inicijativi ... žena me gleda i ne može vjerovati šta sam joj ispričala a onda mi kaže zašto je na njenom kompu slija trešnje ... čitala je priču kako su nakon nuklearne havarije japanci stablima trešnje označili liniju na zemlji do kuda je opasno a od te linije dalje je kao zona sigurnosti i na taj način simbolički u svoju podsvijest počeli ugrađivati mehanizam za ozdravljenje ... i kako je to pročitala, ostala zadivljena tom pričom i od tada ima tu sliku na kompu ...

sad se obje pitamo da nisu ti koji su sadili tu liniju isti oni koji su pomogli da trešnje stignu do moje prve šume a sada će zahvaljujući vuku koji se danas oduševio trešnjama jer sam i njemu ispričala priču o njima i pokazala slike biti i sastavni dio druge šume ...

i svi sretni i nadobudni ... knjižničarka je ujedno i šefica u sjeni ... oko sebe je okupila brdo šumskih stvorenja i rekla da treba samo reći šta i kako i ona ih sve može pokrenuti u akciju jer imaju potpuno povjerenje u nju i naviknuti da je svaka akcija uvijek korisna za sve i ljudi se nakon dobro odraženih akcija počnu osjećati bolje i ponosni što su bili dio njih

opet mi muka što je petak ... pa kud nije već ponedjeljak ?

al vuk danas bio izrazito loše volje ... danas je štakoru bio zadnji dan na poslu i častio nas al to za vuka znači da će još više posla biti natovareno na njegova leđa ... al sam je tako dozvolio ... nisam mu danas ništa htjela govoriti, neka sam dođe do receptora za balans ... al ako ne dođe, morat ću mu reć da se počeo ponašati ka jebeni isus i preuzimati na svoje pleća sve što drugi godinama nisu odrađivali i to svojevoljno jer mu ego velik i ponos mu ne da reć da nešto ne može il neće napraviti ... a nije to njegov put - biti isus i žrtva cijelog trulog sustava od ranije ... on mora ostati čitav i bistrog pogleda i usredotočena na velike projekte o kojima već odavno sniva a ne na birokratsko slaganje papira bez smisla koliko god mu svi govorili da i to treba ... to nek slažu oni koji nemaju vizije ... al pomalo ... neka sam dođe do toga ... meni postalo biti simpatično gledati ga kako je ljut i potiho reži tako sam i ja ljuta i znam da iz takvih tihih i potmulih ljutnji ispravnim kanaliziranjem znaju čuda nastajati

listam neko štivo bezveze i tupo  i slučajno mi po prste podleti jako važan podatak za mene ... sve što je moja baka curandera radila sa mnom i čemu me učila je istina ... nevjerojatno ponekad pomislim da je sve samo plod moje bujne mašte iako, dok se događa i kad se događa, bude bez dvojbe stvarno iskustvo ... ali sad znam da nije mašta nego stvarnost ... sad mi je jasno zašto mi je u ranoj mladosti dok sam još vjerovala da sam ateista za oko zapao azteški bog xochipilli ... sjećam se kad sam prvi puta čitala o tome i između mnoštvo raznih bogova zapela baš za tog i danima ga crtala i napravila masu crteža bez da mi bude jasno zašto mi je baš on zapeo za oko ... a onda ga jednostavno prihvatila kao svog (zanemarila svoju "vjeru" da sam ateist )

cijeli život sam imala u glavi ideju da mi pripada neka tetovaža ... ali nikad nisam htjela po sebi bezveze šarati ...  a i nisam imala ideju šta bih si istetovirala ... i mislila da je to unatoč želji moguće samo u jednom slučaju - ako zaista doživim neku inicijaciju koja zaslužuje da ju nosim na svojoj koži i ugravirano u njoj i da je znak koji me veže ne samo za ovaj svijet nego i za sve ono što se dešava iza kulisa materijalno vidljivog i opipljivog ...

upravo saznala koja je moja tetovaža ... i bez grča na licu je mislim ugravirati na sebi čim ulovim priliku ... doslovno se radi o pečatu koji nosim tko zna otkada i sada sam ga konačno dostojna nositi i da se vidi  moja baka je taj pečat nekako vidjela na meni dok sam bila dijete i prva nazvala me po njemu i krenula obučavati ... a svi oko mene uključujući i moju majku su mislili da me od milja zajebava kad me zvala majmunom a ja bila najmirnije dijete u čoporu puno živahnije djece

jeap ... enerđiji izbalansirati skoro savršeno ... strele mi letile večeras skoro perfektno ... gušt vježbati sa ekipom koja vježba već godinama i osjetiti da ih sustižeš a uopće se natječeš sa njima nego sa samim sobom ...

a u čast mog novog nicka i svih mojih nedavnih sukoba u reali ( vepar je još na rehabilitaciji i nema ga ) taman mi uletila prava stvar ... fora jer me se baš na ovom forumu prozvalo monstrumom ... eto, neka sam  



p.s.
danas vuk počeo šalabazati mojom šumom a i dalje sve izbalansirato ... to mi je fora, šetati svojom šumom a sretati kolege iz one druge ... neki dan tako srela jednog drugog sa kojim sam se najprije sprijateljila ... ono kad ideš svojom šumom i odjednom sretneš nekoga tko tu ne spada ... vuk se još ne usudi približiti previše ... misli da se šunja i da ja to ne vidim al sam mu dobro pročitala totem ... baš je pravi vuk

ha ha ha ... ovo proljeće bome sviju dobro opizdilo u glavu ... počeli mi se javljati i bivši i svi ko nako slučajno se jave ... nekad mi je to išlo tako ne živce ... joooj, samo kad se sjetim kako me to znalo nervirati i osjećala da me guše ... pa kad se krenu hvalit kako su vrijedni, sve rade ... eno ga sad mi javlja da i veš vješa ha ha ha ... poslije će ručak kuvat a noću radi u radionici - muškarčina ! ...  sad ih redom sve zajebavam ... tko im kriv kad se daju zajebavat   a i držati kroz tu zajebanciju na pristojnoj udaljenosti dok ja guštam u još jednom predivnom danu i slobodna ka ptičica na grani ... non stop mi se pleše

a sinoć strelice letile toliko blizu centra da sam ga okružila na gusto ... veli trenerica to je nova japanska metoda mučenja ... ono, gađaš taman da udari na granicu centra da centar od straha pukne sam al sve češće pogodim sam centar ... uf, koji je to gušt  

život je jedna velika zabavna igra i tko ju nauči dobro igrati svaki dan mu veselo i nitko mu više ne može smetati nit kvariti raspoloženje ...  

stariju jutros ispratila na novigradsko ... joj, kako me dobro preveslala za 1 april ... otišla kolegici ujutro radi dogovora i dotrčala vrišteći da je kolegici umrla mama ... jebate, skočila sam ko oparena i krenula smirivat joj kolegicu i hendlat situaciju ... a onda skužim da mi se mala valja od smijeha i sva sretna jer me koooonačno uspjela prepasti i to da skočim ko oparena ... a toliko se dugo trudila i nikako skužit kako ... sad je i to naučila ... prepadne me se najlakše kad moram djecu spašavat ... onda ne razmišljam nego odmah poletim

super mi je mala ... ne da više da idem s njom na autobusnu na ispraćaj ... sramota sad kad je velika da ju vide sa mamom ... ide ona sama  o falati manitu što sam i to napravila kako treba pa mi djeca nisu razmaziti mali krampusi nego prave male žeme

još rekla da će se i baki javit jer voli čut na koje sve načine će nastradati ako se ne bude čuvala ... uf, kako je dobra u zajebavanju moje mame paranojaterminatorica je postala i to efikasna i sve radi svoje zabave

jbtg, danas mi ratnik javio da je ratnicu skinuo sa liste svojih najbližih suradnika ... žalosno ... al kad sam čula šta je radila, ne čudi me ... i nju ulovio otrovni matrijarhat i čim je osjetila moć, sakupila ekipicu i probala ratniku iza leđa minirati projekte i diskredititrati ga ... šteta ... baš šteta ! jer je sposobna žena al eto, pokleknula i ona pred iskušenjima moći i pomislila kako bi mogla biti lider sama i bez muškog sudruga ... hoće to mnoge žene uloviti čim im malo krila narastu i umisle si da su dovoljne da vode igru same a nisu ... nije nitko ...

nije to dobro ... i usporit će nas sve to skupa u našim planovima ....al neće zaustaviti ...

al ovo mi je dobro došlo u nekim mojim razmišljanjima i donošenju odluka ... a taman i mene krenulo kako ću ustrajati na tome da ostanem sama i sama svoj šef unatoč tome što više ne moram to više biti ... hm ... al još je rano za donošenje takvih odluka ... ima vremena i nisu se sve karte posložile do kraja iako mi snovi već daju nazrijeti u kojem smjeru će se sve razvijati ... pa stoga ! odoh u još jedan slobodan dan i nadisat ga se punim plućima dok još mogu tako

jučer provela predivan dan sama sa mlađom kćerkom ... moram ju zabavit da ne bude tužna jer ove godine nije i ona sa sestrom u novigradu ... i bilo nam super ... obišli i našu livadu da napravimo plan proljetnih radova i opet se ulovila preslagivanja kamenja sa guštom ... a mala se vezala za kokoš pa i nju vodili na izlet ... a kokoš u njenim rukama pitoma i mila, sva se topi kad ju ova češka po glavi i ne miče daleko od nje ... svako toliko joj se uvali u krilo ...

a gledam ju hoće li je biti sram dok hoda ulicom sa kokoškom u naručju a mala mi i bez da je pitam odgovori: "mama, ovo ti je avangarda ... sve one starlete hodaju sa chihuauama pod rukom i misle da su fora ... ovo je moja chihuahua kakvu nitko nema nit će ikada imati" i sva ponosna što hoda gradom sa bijelom kokoškom umjesto chihuahe ... a ljudi oduševljeni kad vide kako je kokoš pitoma i hoda za njom kad ju spusti na zemlju ... obišli i par sela i neke moje prijatelje po tim selima da vidim ima li šanse da udomimo kokoš kod nekoga al nema šamse ne da mala ni pomislit o tome bez obzira što mi prijatelji redom imaju predivno uređenja imanja na kojima bi kokoš uživala ... al neće ni kokoš da ostane ... čim vidi da idemo u auto, trči za malom da je uzme u naručje ...

obišli i mog brata da se i netjak poigra sa čudnim ljubimcem i divota vidjeti kako djeca imaju prirodan osjećaj za životinje a životinje to osjete ... gušt mi gledati kako se djeca i životinje međusobno savršeno razumiju i slušaju ... kad smo odlazili, bilo je dovoljno da mu moja mala samo jednom kaže da se vrati u kuću da ne ostane sam u dvorištu i mali odmah poslušao ... tako se to radi, pomislih ... od malih nogu se uči suradnji i dogovoru ... a moje cure su već toliko odrasle i savjesne da mi ljudi koji nas sretnu ne vjeruju koliko godina imaju ... u dućanu srele jednu kolegicu moje mame i krenulo ju kako me se sjeća kad smo tek stigli na otok a ja bila beba ... i ugleda moju curu i zaprepasti se da je toliko godina prošlo ... velim joj, to o čem pričate je bilo prije pola stoljeća a ona mi ne vjeruje ... gleda me i ne vjeruje da mi je ubrzo punih 50 godina u guzici ... "nemoguće", vrti glavom ... jeap, odgovorim joj, i tek sad počinje pravi život za mene ... tako je i moja baka započela pravi život tek u svojoj 50-toj godini samo što je ona u tim godinama već izgledala ko starica i sva izraubana ... težak život to zna napraviti ljudima ... mene se isto probalo izraubati al mi genetika one druge strane preko oca usadila nešto što su ovi ovdje odavno zaboravili jer su dozvolili da zaborave - prirodno iscjeljivanje ....

sad me i u drugoj šumi mnogi traže savjete kad imaju neke probleme sa zdravljem i vidim da hoće poslušati ... a ja rado pomognem svakom tko zaista želi ozdraviti i ne koristi svoje bolesti samo zato da bi se nekom uvalio na kauč il lonac ko vječni bolesnik ... i drago mi vidjeti da je ljudima nakon mojih savjeta zaista bolje ... i redom pomažem samo muškarcima jer žene zbog svoje taštine i ljenosti ne žele biti zdrave ... žene se požbukaju izvana da se ne vidi koliko je neuravnoteženo ono iznutra i tako svaki dan kako im se da !
... a i vole kukati kako su slabe i bolesne pa da ih netko mora tenditi ... jedino o tome i znaju pričati - o boleštinama ... jedva dočekaju da mogu

al zato muški oko mene pucaju od zdravlja ... i svi pomalo ali sigurno uvode u svoju prehranu navike koje će ih držati i dalje zdravim ... zato vuk šeta za mnom kad krenem po marendu da vidi šta ja to kupujem a onda i on krene isto tako ... pametan pa skužio da moje non stop veselje ima veze i sa time što u sebe stavljam a ne na sebe ko većina žena ... njuška kad uđe u kuhinju i po njuhu raspoznaje koji čaj trenutno pijem ... sa peciva prešao na izjedanje voća, "hrane za vjeverice" i slično ... al i dalje mlati po čokoladama al si on to može i priuštiti jer vikend provodi turbo aktivno ... neka ... i čokolada je lijek za raspoloženje i to jedan od jačih ( al po tome se i odaje šta mu je ) ...

samo vepar odusto jer mu ne ide to ... nesto i sad se ziher negdje tješi hranom da ga ne vidimo kako to radi ... to mi je najbolje bilo dok je još bio prisutan ... iznervira se jer ne može više šefovat po svome i onda ga ulovim u kuhinji sa natovarenim tanjurom i kako ne može prestati jest ... sav se zajapuri dok jede i ljut što sam uletila i vidim ga šta radi al ne može prestati gurati u usta šteta ! ego će ga dotući a i veprovi mogu biti sasvim lijepe životinje ali ako se prestanu nadmetati sa drugima tamo gdje im nije mjesto ... ja se još nadam da će i do toga doći ... al po tome tko šta jede i način na koji jede se da iščitati puno toga a da mnogi toga uopće nisu svjesni ... zato valjda i ne volim jesti u restoranima jer mi smeta vidjeti to kod ljudi jer većina nisu sretni nit uživaju u svojim životima pa onda to prenesu na užitak u hranjenju a meni to čitko i vidljivo ... i sad ti jedi među masom nesretnih ! pa ne mogu izgubim apetit i ne mogu jesti ...

tako mi se dogodilo čim sam došla u šumu da nisam mogla jesti jer nam se pod prozorom smjestio jedan klošar ... i odem po marendu, al badav - ne ide niz grlo jer sam prije toga vidjela nesretnog čovjeka kako leži na ulici ... i počela ponovo jesti tek kad sam krenula i tog klošara hraniti ... nie bilo druge ... sad je čovjek konačno prihvatio da ode na rehabilitaciju i nadam se da će i on krenuti ka ozdravljenju ... cijuknula od sreće kad su na božićnoj proslavi krenuli pričati o njemu jer je odjednom nestao ... i onda sova rekla da je konačno prihvatio rehabilitaciju iako se godinama odupirao tome ... skoro sam zaplakala od sreće kad sam to čula i nakon toga i ja počela jesti sa mirom ali ooogromnom knedlom radosnicom u grlu ... nadam se da će naletjeti na dobre doture koji će mu znati pomoći vratiti se u stanje prije nego je posrnuo

al mi je kolega ratnik mudrica ... i odlučno reagirao i odmah mi javio kako ... a "ratnica" se pokazala manipulatoricom i to kakvom ... oboje se uvijek pitamo kad nam ulete takvi među redove kako ne sačekaju nego odmah pokažu svoje pravo lice prije nego dobiju potpune ovlasti i onda sami sebe pokopaju prije nego dođu na poziciju sa koje bi mogli napraviti još goru štetu ... na vrijeme ju je otkrio ... malo se osjećao ojađeno što je ispao naivan al ga brzo prošlo nakon razgovora ... al i mene je krenula perfidno obrađivati i nasjela ...  nije mu bilo jasno zašto je to napravila al sam mu pojasnila kako radi žemski um ... sad mu je i to jasno i teško će ga ikoja uspjeti preveslati na isti način ... a i meni je drago da je meni na vrijeme javio jer mi je mogla sjebat moj projekat na kojem i dalje vrijedno radim i već zapalila mnogo ljudi da mi se pridruže kad dođe vrijeme ... al će se zajebat ako me opet nazove i proba okretati protiv kolege ...

kako žene kontrolfrikuše ne znaju šta je to timski rad i suradnja  i na taj način upropaštavaju ovaj svijet ... dok mogu ...  ima područja gdje im je to onemogućeno  super je sve ispalo i taman na vrijeme .... rekoh kolegi ratniku da je baš dobro jer se taman pripremamo krenuti u javnost ... sad će za njom letjeti svi koji se pokažu lakim za okrenut i izdat nekoga tko je toliko puno vremena pokazivao svoju vjerodostojnost kroz svoja djela a ne samo riječi ...

svaki štakor se na kraju pokaže korisnim jer za sobom povuče i ostale sebi slične pa počisti umjesto nas labilne a takve ne želimo među našim redovima ... prosijavanje ide dalje i to žestoko i taman u pravi tajming kad nam je to trebalo da ubuduće takvi ne prave štetu

al stvarno sramota na čemu žeme proklize - na pare ! počele stizati ozbiljnije donacije simpatizera, auti i tako to i ova se pomamila i skinula masku jer ju krenula strast ka parama bez da ih mora zaraditi što uspješno radi već godinama  mene uvijek bude sram kad čujem da se žene tako ponašaju i da ih se da  potkupljivati cipelama, plaćenim računima i autima ... pa kako ih nije sram ... a sve viču hoće biti ravnopravne ... u čemu jebote ?  al tu sad odmah ukažem na razliku: jesam i ja žema al nisam odavde ...  i rekla i kolegi ratniku,to su vaš soj žema pa je i u redu da ih ovdašnji muškarci prokazuju i skidaju sa svojih lista pouzdanih osoba tako i vuk radi u drugoj šumi  i sa gađenjem gleda kad ih krene pomisao da bi mogle iskorištavati mušku sposobnost kreiranja ... više ne može ni sakrit koliko mu se to gadi da ja moram pobjeći da se ne vidi koliko mi je očito kad ih krene pljuvati a one ne kuže da ih pljuje  mene ulovi smijeh i znam da moram pobjeć sa mjesta zločina ... a sve viče ne voli krv a cijedi mu se niz očnjake kad ga krene deranje do kostiju ... samo mi nije jasno kud dere šojke a ne veprove ... al skužit će i on ubrzo o svojoj naravi i kako hranit svoju glad ... još je mlad i ne zna pa mu nije za zamjeriti ...  a možda čeka da se vepar dovoljno ugici da ima šta pojest

uf, što volem vidjeti prave muškarce na djelu i više mi nikada ne pada na pamet spašavati il žaliti one koje izaberu oderati sa pravom

ponosna sam danas na svog kolegu kako je to odlučno napravio i u jednom rezu iako sam ostala sama začuđena kad mi počeo pričati šta je napravio i prepala da se nije zaletio ... nije pravi muškarci zaista ne podnose kad im se među redove uvuku sponzoruše i niškoristi  nebitno kojeg spola ... imala sam i ja svog koji me tako zajebavo deset punih godina al ne bi me više nitko na takav način preveslo ... jednom se uloviš na takvu trapulu al nakon toga vidiš iste te trapule i u mraku ... isijavaju neonskim svjetlom

a i ne miješam više iskrenost sa trapulama ... iako sam donedavno i to radila  naučila raspoznavati dvije sasvim različite namjere .. ( podsjetnik, moram  se izviniti vuku jer sam ga ni krivog ni dužnog zbunila svojim ponašanjem )

odmah mi pala ova na pamet ... sad kužim pjesmu iako je dugo nisam kužila kako mogu muški biti tako naivni i padati na folove sponzoruša ... sad kad i ja imam iza sebe takvo iskustvo, skroz kužim ... i ja sam bila naivna ko točak   i još gora ... mene preveslo hrčak

al fora mi sad kad sam vidjela reakciju kad podigneš energetski zid nekom tko to nije zaslužio ...  a ja se još čudim šta se ljuti i opetovano zalijeće da je preočito i pred svima i nije ga sram ... i još se fila čokoladom  a ja i dalje o poslu i projektima i problemima u vezi njih ...  a on se okrenuo i zadnje što mi je reko prije vikenda, ih, da je to jedini problem ... zaboravila sam da sam ga podučavala u podizanju energetskih zidova i da kuži šta sam napravila  uvijek zaboravim da brzo uči i upija sve šta govorim i odma hoće probati u praksi  

sutra ide spuštanje zida ... al prvo isprika da ga pripremim ... strah me da mu ga ne spustim taman kad je u zaletu pa odletimo oboje u pm i to kotrljajući se  

pa ti objašnjavaj publici šta se dogodilo i kako se vuk zaletio da probije gumeni zid i duplom snagom a ono niđe zida  

jebemlimumiša ! saznala da je vuk sovu ubijedio da lokacija koju bih ja uređivala na akciji nema smisla uređivati i ubijedio ju da treba urediti neku drugu koja je ujedno i nasred najprometnijeg puta pa nema šanse mene tamo staviti jer je opasno zbog prometa a pogotovo zato jer sam rekla da ću i djecu dovesti ... opet sam ga podcijenila ... dakle tako on to radi i bez da mene pita jel to ok sa mnom

hm ...


za ovo mu ne ide upozorenje pred spuštanje zida ... sad čekam da ulovi dobar zalet a tek onda spustim zid i još se izmaknem pa nek sam leti u pm ...


al ok, možda i ne ... najbolje stati na loptu i ništa ne napraviti ... pustit ga da vidim šta će dalje ... bemtimiša, kad naletiš na sebi ravnog i još ti dojučer bio učenik nije imo pojma o svojim sposobnostima i kako ih koristiti ... a šta reć nego bit sretna da me učenik prerasto
ako stvarno krene po šumi sadit trešnje i glicinije, onda sve ok ... treba ga pustiti da sad pokaže šta je smislio iako me na tren dobrano naljutio jer mi je pokvario plan na kojem radim još otkad sam počela raditi u njegovoj šumi ... taj projekat mi sova osobno dala u nalog i čekala proljeće da počnem sa njim a eto, vuk joj promijenio mišljenje .. hm ... dobro sam u njemu vidjela novog prirodnog lidera šume ... počeo je i sovom upravljati i to bez po muke ...

živo me zanima šta je smislio i gdje me misli postaviti ... sad mi palo na pamet da mi nije odgovorio na to pitanje ... svi drugi otprilike znaju šta će taj dan raditi osim mene ... ja pojma nemam i mislila da je prihvatio lokaciju koju sam sama izabrala i ekipu sa kojom ću raditi .... zna da volim izazove i nema šamse omalovažavati me bez posljedica jer je onda jebo ježa

sad kad mi uvali motornu pilu i pošalje među drvosječe kako smo se i krenuli zajebavati još na božićnoj zabavi ... zna da kolače ne volim peć pa se iskreno nadam da me neće uvalit među žene i pripremu hrane jer je onda jebo ne jednog nego tri ježa

a to ga moram već sutra pitati i ne dozvolit mu okolišanje da ne bi bilo neugodnih situacija kad dođe dan akcije ... jebate, da me pošalje kuhati sa ženama, letia bi ka kondor od mog šuta u gujscu direkt u more koje obožava ... na dubinsko hlađenje !

Legolas je napisao/la:

letia bi ka kondor od mog šuta u gujscu

letio vuk baš u vrijeme kad sam pisala post ... po šumi se razletio ... pao jer u svom jurcanju nije skrenuo na vrijeme kad je bila okuka i još snimio pad i bez imalo srama pokazuje svima

ne da se zbunit ... nije ka vepar da se polomi skroz jer je spretan ... odmah ustao i nije mu ništa ... al će sutra biti ljut

Legolas je napisao/la:

letia bi ka kondor od mog šuta u gujscu

letio vuk baš u vrijeme kad sam pisala post ...  po šumi se razletio ... pao jer u svom jurcanju nije skrenuo na vrijeme kad je bila okuka  i još snimio pad i bez imalo srama pokazuje svima

ne da se zbunit ... nije ka vepar da se polomi skroz jer je spretan ... odmah ustao i nije mu ništa ... al će sutra biti ljut  

bio pravo zanimljiv dan ... i sve se slaže kako treba i taman kad sam odustala od svega ... u odustajanju je spas !

taman mislila kako ću se i u vuka razočarat jer će me smjestiti među žeme čim ulovi priliku šefovati i odem sa njim obaviti otvoren razgovor i ne dam mu okolišati ... hoću znat gdje će me staviti u akciji da znam hoću li uopće doći al mu nisam rekla da postoji i ta mogućnost ... sjetih se kako mi je preko sove ukinuo jedan moj projekat ... ne samo to ... njemu su dali jedan moj posao koji me silno veselio kad sam došla raditi u šumu al znam da nije njegova krivica pa mu nisam nikada to zamjerila ... znam da je vepar to napravio da nas uspori pa nam zamijenio poslove jer se nije nadao da ćemo jedan drugome pomagati i učiti jedan od drugog ... ja sam se trebala baviti šumskim zelenilom i taman me krenulo sa veseljem a onda vepar uletio i meni dao vukov posao a vuku taj moj ... i osjetih gorčinu zbog svega toga jer se eto dogodilo da mi i vuk sjebo projekat kojem sam se silno veselila i to preko sove ...

neću nikakva iznenađenja u zadnji čas,rekoh ... i taman se pripremila za razočarenje i čak okrenula da ću izaći iz njegovog ureda kad mi veli, pa gdje bih drugdje mogo tebe smjestiti tebe tako kreativnu ? ... i kaže mi šta je smislio za mene i koju ekipu mi je dodijelio ... i opet se pokazalo da sam ga pogrešno procijenila našao mi krasan dio šume za urediti i ekipu za koju zna da klapam sa njom jer me vidio jednom na terenu kako surađujem sa njima lako i na obojestrano zadovoljstvo ... i sjetim se kako je slučajno prolazio jednom kad sam bila na terenu sa tom ekipom al mi nije palo na pamet da on promatra takve stvari ... čak se probao zaustaviti da nam se pridruži al je bio spriječen i nastavio dalje .. i osjetim sram što mi palo na pamet da me htio ko drugi muškarci postaviti tamo gdje misle da je ženama mjesto a sve zato da me poštedi težeg fizičkog rada jer nije to za žeme ... nasmijem mu se i odem ... posramljeno

kasnije smo još u par navrata razgovarali o svemu što se u šumi izdogađalo i osjetim da mi se kolega nije promijenio ... još je onaj dobri ispravni vuk kojeg sam upoznala prije nego sam osjetila da pali požare i padne mi na pamet da mu fale naši razgovor kojih je u zadnje vrijeme sve manje jer sam se ja odmaknula i podigla zid ... čim sam se vratila na staro, smirio se i on vidim nije nervozan ... i onda u jednom trenutku kaže kako se stvari moraju mijenjati ako želimo da i dalje svi uživamo u poslu a to mu je cilj - da ljudi uživaju u poslu i budu zadovoljni odrađenim ... al jebga, nije to naš posao uspostaviti nego posao šefova, velim mu ... ja to nisam još, rekoh mu, pa ne mislim ni raditi šefovske poslove ... pokazala sam šta znam i mogu a druge ne mislim tenditi i gurati da odrade svoje poslove samo zato jer znam to napraviti ... jebate, počela sam se osjećati ko mama svima u šumi ... svi me poštuju ali očekuju kako ću se i dalje zauzimati za njih, a to mi se ne da ... nisam došla u dječji vrtić nego među odrasle ljude i očekujem da se tako i ponašaju a ako neće, neka ih vepar dribla i nek su nesretni ... ja sam već dovoljno štete pretrpila jer ne radim ono u čemu sam najbolja i što radim sa najviše veselja jer se vepar još rogobori sa nama oboje ... isto je i vuku smjestio umjesto da nas se iskoristi kako treba jer smo oboje užas kreativni i imamo brdo predivnih ideja i znamo ih ralizirati ali samo ako nam šefovi tako postave stvari i svakom daju da radi na području kojim najbolje vlada

vuk me saslušo do kraja i reče, "naravno da nećeš nit trebaš više gurati šefovske poslove" ... prvi puta da sam ja bila malo ojađena jer sam kroz razgovor sa njim osvijestila kako mi se uzelo ono što me najviše veselilo al nisam do sad htjela o tome razmišljati ... ustrajno sam skrivečki pomagala vuku da odrađuje taj moj posao i divila se koliko se zapalio za njega i uči i hoće učiti i veselila što i njega to isto veseli al jebat ga, sve morala potiho pomagat i da drugi ne vide da mi ne mogu spočitavati što pomažem drugom uredu iako u svom odradim sve što mi se naloži ... i osvijestila koliko puno nas dvoje radimo u uspredbi sa drugima jer je i on isto to radio, odrađivao svoje i pomagao meni da što bolje odradim njegovo što su meni uvalili ... jebate, jedno vrijeme sam počela sama sebi pisati dnevne izvještaje odrađenog i odustala jer je previše toga za napisati, rekoh mu .. a vidim koliko oko mene ljudi manje naprave i sa mukom ... i ja sam pisao svoje dnevne izvještaje, veli mi vuk ... i odustao iz istog razloga ... a onda reko kako se stvari moraju mijenjati ... da, rekoh mu, hoće samo ako mi pokrenemo promjene a to mi se više ne da ... napravila sam bum, skakala na sve postavljene mine, rekla sovi šta se događa i mislila kako će svi za mnom isto, kako će sova uspostaviti prirodni red a svi ostali isti pasivci i dalje puste da ih se dribla i manipulira s njima ...

kako nema više vepra, vidim sova i češće prolazi uredima al me ni to više ne veseli ... da je pravi šef, ne bi čekala na mene da krenem uspostavljati stvari u šumi kako treba nego je to odavno sama trebala napraviti ... ni ona mi se više nije činila tako mudrom ko u početku ... i kakva je to sova kad je dozvolila da jedan vepar manipulira sa njom i stvara joj pogrešnu sliku šume ... kad je prolazila, nisam je htjela ni pogledati nego nastavila raditi svoj posao ... jedini stvor u kojeg se mogu pouzdati je i dalje vuk a ja mu podigla zid i još ga u mislima napucala u gujscu ni krivog ni dužnog a nije mi ni u jednom trenutku spomenuo kako je pao ... uf, baš me krenula zlovolja i to debelo ...

kad nakon nekog vremena mi prilazi moj šef ( i on mi postao pasivac i neinicijativan, prepustio se pa kud ga voda nosi ) i veli ima molbu ... jebote, kud sad još imaš i molbu mislim si ? jel te nisam izliječila, vratila ti poziciju šefa koju ti vepar oduzeo a ti to dozvolio i još sad imaš molbu ... ok, da čujem šta hoće ?
"razgovarao sam sa sovom i ako možeš, bilo bi dobro da vuku pomogneš oko nečega a sova inzistira na tome pa eto, moraš" veli on meni

najprije mi nije bilo jasno šta me moli ... jebote, mjesecima se vuk i ja mučimo da surađujemo skrivečki da bi bili efikasniji al nam se podmetalo, krivilo zbog toga, napadalo, uhodilo, insuiniralo koješta da i mene počele pucati paranoje i podigla mu zid, napucala ga u guzicu a on još i pao a sad me se MOLI da surađujem sa njim i MORAM ?! wtf ! ... i pitam a šta ću sa projektom koji mi je na stolu ?... a šef se smije i veli, pa to je ionako vukov posao a ne tvoj ... nema veze, rekoh, odradit ću ja i to a i pri kraju sam

i onda mi sine da se stvari ipak pokreću na bolje a taman pisala vuku neke upite za ponude za nabavu bilja da ne mora on jer još ne zna dovoljno o tome i sakrila pred šefom da ne vidi šta radim ... pa jebote, tko je lud a tko normalan u ovoj šumi ???? i ulovim te ponude i otrčim vuku i sa vrata se smijem al i on se smijo i to od uha do uha kad me vidio kako sam utrčala ... vičem i skačem od sreće i ne mogu vjerovati šta mu imam za prenijeti ... eejla, pa mi sada MORAMO surađivati i ja ti MORAM pomoći oko uljepšavanja šume i ne moram to više raditi skrivečki i sa grčom i da se osjećam krivom ... nema hoćeš nećeš, rekla sova da moramo !!! ha ha ha ...

a on umire od smijeha i veli, naravno, jer sam ja to tako tražio i imala si pravo kad si rekla da se svak mora postaviti da bi stvari krenule kako treba i ja se postavijo ! ... nisam mogla vjerovati ... ulovio on sovu kad je prolazila njegovim uredom i obrlatio je naskroz a sad zna da može, pa je otišla mom šefu i dala nalog da MORAM raditi ono što sam od početka najviše voljela raditi ? ja MORAM ozeleniti šumu i smisliti kako to napraviti ??? jebote, vuk smislio kako meni vratiti moj posao a on da radi svoj a da ja nisam više morala prstom mrdnuti nit urgirati ... skoro sam mu na stol skočila od sreće ... a on zajebava i veli, al znaš šta to znači ? sutra u to i to vrijeme ima da dođeš sa izvješćem o odrađenom jer ti je to nalog od mene i smije se jer me vidi tako sretnom i veselom a valjda mu je to falilo ... i to sad moramo - nalaziti se redovno i bez skrivanja i smišljanja kako raditi duplo da bi mogli raditi ono u čemu smo najbolji .. vuk se konačno počeo postavljati kao lider a to mu je u prirodi ... jebate, a ja posumnjala da me hoće staviti za šporet i da pečem kolače i štedjeti jer sam žemsko

super dan bijo ... ima toga još al mi se ne da sad pisati o tome jer mantram : ne smiem više procjenjivati vuka , ne smijem više procjenjivati vuka ... vuk je dobar

koja divota raditi ono u čemu si najbolji i radiš sa veseljem ... proletio radni dan ko raketa ... i marendala sam radeći pa me sjenica zabrinuto gledala i zabrinula se opet ... al sam joj odgovorila da ja u svom poslu uživam i guštam ... u jednom danu napravila sve pripreme, procjene, liste, izbor  da se već za koji dan može krenuti u realizaciju samo da sova odobri troškove koji su svedeni na minimum sa maksimalnim učinkom ...

a ni vuk nije oklijevao .. i on sa užitkom radio svoj posao a kad sam mu sat vremena prije kraja radnog dana javila da sam gotova sa svojim, odmah otišao sovi reć da je gotovo ono što mi je dala u  nalog prekjučer ... a da me nema i da ne znam ništa o tom dijelu posla, trebalo bi se platiti krajobraznog arhitektu, čekati projekat, pokretati skupe nebave i koješta ... tek na godinu dana bi bilo spremno kao što je danas nakon jednog mog odrađenog dana ...  i koštalo bi sve skupa  ko svetog petra kajgana ... skužila da vuk uživa hvaliti se mojim djelima ... skužio da me vepar i dalje pokušava diskreditirati kod sove, i ne samo mene, nego svakog iz našeg odjela pa on odmah otrčo kod nje da pokaže kako se radi kad se svakom da da radi ono u čemu je najbolji i radi sa užitkom ... a skužio i da ga sova rado sluša jer je za razliku od vepra kulturan, miran i uvjerljiv a nije bahat ... divota ga slušati kako priča ... baš je pravi kolega !

i na kraju još imali pola sata rezimirati sve utiske i dalje planirati šta ćemo i kako ćemo ... oduševila se kad je i njemu i ne znajući da ja već radim na tome, palo na pamet da bi trebalo djecu uključiti u planiranje šume jer oni imaju najbolje ideje ... kad sam mu rekla da i to već dogovaram sa mjerodavnim ustanovama, više se ni ne čudi da razmišljamo isto i sav sretan što konačno ima nekoga s kim može pričati na svom nivou a da ga ne smatraju ludim, budalom i zanesenim sanjarom jer to nije ... on je vizionar a takvi mijenjaju svijet i tokove zbivanja baš lijepo imati takve na svojoj strani

a do čega smo još došli danas ... dobio u zadatak napraviti neki dizajnerski posao i došao mi se pohvaliti rezultatom al sam mu prije toga rekla da mi ništa ne priča jer čim mi je spomenuo šta mora napravit, i meni krenule ideje po glavi pa se smijali šta nam sve padne na pamet kad krene brejnstormanje ... nikad kraja a posao čeka a sad ga radimo sa užitkom oboje i pustila ga da sam smisli to što ima ... oduševila sam se idejom !... baš mu odlično ide i to .. i krene pričat o tome kako je oduvjek slikao ... i mislim si, sad mene to ne čudi ... počeo pričati kako je počeo i pljunuto isti put smo imali ... i on je najprije oslikavao zidove i skužio ako nešto lijepo na njega staviš da onda nema više vandalizma ... došao do toga da se uređivanjem stvari mogu mijenjati tokovi svijesti ... a isto tako i ja mislim ... još malo pa ću mu moći do kraja ispričati za svoj veliki projekat tako da se skroz zapali za njega i pomogne mi ga sprovesti u djelo

sad imam osjećaj da bih se usudila i babilonsku kulu nanovo graditi jer imam s kim ... a taki ko šta je vepar su oni šta su krivi što se kula srušila ... vepar bi na gradilištu stvorio pomutnju jer pobrka "jezike" ... on bi doslovno zidaru dao da sadi cvijeće nakon što bi zaduženom za sađenje dao da zida ... sve naopako radi i onda se čudi što se ništa ne može ... može se al samo ako se razumije one oko sebe i oni razumiju tebe bez komunikacijskih šumova ... a vepar je čitav jedan veliki komunikacijski šum bez kojeg se sve radi brže, bolje i sa zadovoljstvom ... jadan ... kako će se sad ušaltati kad se vrati ? to se i vuk zapito pa se i on sažalijo nad njima ... al jebat ga, nismo ga mi odgajali pa da smo dužni osjećat se krivim što nam je bolje bez njega