Početna stranica
Latest images
Registracija
LoginIz (za)raznih medija...
Stranica 28 / 42. • Share
Stranica 28 / 42. • 
1 ... 15 ... 27, 28, 29 ... 35 ... 42 
Re: Iz (za)raznih medija...
Gost 03.08.18 1:39
pizda je napisao/la:zingaro je napisao/la:pizda je napisao/la:whisperer je napisao/la: Može se ovo nazvati i nekim procesom promjena kod ljudi, a isto tako da te promjene mogu donijeti i nešto dobro.
u velikoj Hercegovini (Hrvatskoj) ? Nikada. Ista meta, isto odstojanje. Na vlasti hdz, oporba ne postoji niti se ni izdaleka vidi neka povoljna opcija, premijer debil, predsjednica debilka. Nogometasi naprave senzaciju i isti dan sve useru sa onim fasistickim smecem. Dalic napravi senzaciju i sve usere sa medjugorjem i onim fasistickim smecem. 41-e je dvijesto ustasa na ustrb Hrvatske napravilo veliku Bosnu tj. NDH. Sad imamo veliku Hercegovinu i mentalitet tih kamenjara koji izbija iz svake pore ove divne drzave. Jedino dobro nosi buducnost, za pedesetak godina vise nema Hrvatske i neka je nema. Takva govna ne zasluzuju ulicu, kamo li drzavu...
Kazem jednom frendu da sam kupija neku kamenu kucu u Istri ..veli mi..to ti je pametno ..savladaj digicki do kraja ionak ce to biti njihovo pa se prilagodi::)Tak da..ne se sikiriki:
kamo srece. Di su sada picka im materina, kad nisu trebali stalno su nas zauzimali...
Jebo te kad si corav..samo shto nisu..bijo neki dan u jednom kafeju..poprave njih deset domacih parla talijanski..nekaj sam skuzil ...ono glavno Liberta:
https://www.youtube.com/watch?v=f-GMYDoTfI0
Gost- Gost
![[Vrh]](https://i.servimg.com/u/f69/17/77/45/32/up_x10.png)
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 04.08.18 11:34
Jebli vas Digići i njihov bofl. Jedino kaj je od njih dobro su kava, pizza i špageti (a i i to nije njihovo oriđiđi, jebote, sve su pokrali kaj se moglo i nije moglo).
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 04.08.18 11:51
Ante Tomić:
Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, a ako im se pokušate suprotstaviti, optužit će vas kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata
Tako su skromni i samozatajni mnogi naši ljudi. Jednom su ginuli za svoju zemlju, tisuće njih, ne žaleći života i zdravlja, uzeli su pušku i pošli u borbu, u krv i oganj, i bili čak ranjeni u teškoj bici s dušmanima, a jedva da je itko znao za to.
“Željko, jesi li podnio zahtjev za invalidsku penziju?” pitala bi žena, a Željko bi se pljesnuo po čelu, jebem mu miša, opet je zaboravio. Pošao bi predati papire, ali bi ga putem tetak Jakov zamolio da dođe s klemama jer mu se ispraznio akumulator u Puntu, ili je kumu Srđanu trebalo ispilati metar bukovine, ili bi navratio u matere na još vruću zeljanicu, ili je kartašima u gostionici falio četvrti, i sve tako danas ću, sutra ću, prošlo više od dva desetljeća.
Dvadeset tri godine, da budemo sasvim precizni, od kraja je rata, a mi još otkrivamo njegove stradalnike. Osam i po tisuća novih zahtjeva za priznanje invalidnosti primljeno je otkako je usvojen novi Zakon o braniteljima, što nam otkriva novo, gotovo nevjerojatno značenje poznate fraze “rane su još svježe”.
Pamtite kako su govorili prije nekoliko godina, kad je vlast htjela u Vukovaru objesiti ćirilične ploče, a domoljubi se pobunili da su ratne rane još svježe. Kako mogu rane biti više od dvadeset godina svježe, pitao sam se tada? To je medicinski nemoguće. Osim ako tipovi ne piju nekakav snažni lijek protiv zgrušavanja krvi. Ali, kako se čini, oni zbilja imaju ozbiljnu ozljedu, još od devedeset druge ili treće, koju su tek sad, dvije tisuće osamnaeste, četvrt stoljeća kasnije prijavili.
Nije im valjda smetalo, puste su godine jedva primjećivali geler u koljenu ili srbočetničko zrno zaglavljeno između sedmog i osmog kralješka, možda čak nisu ni znali da ih je pogodilo, sasvim su smetnuli s uma da ih je nekakva minobacačka granata kod Gospića bubnula ravno u prsi, ali posljednjih nekoliko godina bol se javi kao munja, osobito ako okreće na jugo.
Ratna rana ne da im spavati, cijele se noći prevrću u krevetu tražeći položaj u kojemu ih neće boljeti, i sve džaba. A ne treba biti džaba jer država plaća, Ministarstvo Tome Medveda otkupljuje braniteljsku muku za više nego pristojnu cijenu. I muka ne ide u zastaru. Nikad ne zacjeljuje.
Dođe branitelj s flasterom na bradi pred komisiju, a predsjednik pita: “To vam je jutros od brijanja?”, a branitelj kaže: “Nemojte me, molim vas, gospodo, vrijeđati, to sam ja na Baniji devedeset pete, u akciji Bljesak dobio.” Pažljivo skine flaster i pokaže gdje ga je mrski neprijatelj strefio mitraljezom, a liječnici stave naočale na noseve i uglas se slože: “A jest, jest, sad vidimo. Rana je još svježa.”
Onda uzmu zahtjev za priznanjem invalidnosti i preko njega lupe žig “odobreno”. “Šest i po tisuća penzije”, kaže predsjednik komisije. “Može šest i sedamsto pedeset?”, zamoli branitelj, koji ima četvero djece, a osim toga je i rođaku Draženu nepromišljeno pristao biti kreditni jamac. “Ajde, može”, složi se liječnik dobrohotno.
Osam i po tisuća takvih invalida sada čeka procjenu svoga ratnog stradanja i, ako im se posreći, do kraja života više ništa neće morati raditi. Svi će njihovi financijski problemi nestati kao rukom odneseni. Zidari i inženjeri jutrima će žuriti na gradilišta, automehaničari u radionice, kuharice u restorane, medicinske sestre u ambulante, profesori u škole, a mladi na autobuse za Irsku, dok će invalidi Tome Medveda samo slatko mljacnuti u snu i okrenuti se na drugi bok.
I tko zna koliko ćemo ih još dobiti? Kako je počelo, mene ne bi začudilo da na ulazu u Ministarstvo branitelja uskoro osvane obavijest: “Od ponedjeljaka upisujemo ratne vojne invalide rođene između 1. travnja 2001. i 31. ožujka 2002.”
Sve je zapravo moguće i može biti samo gore. Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, sve nas zajedno sve besramnije pljačkati, a ako im se pokušate suprotstaviti, oni će vas, potpuno ozbiljno, bez zajebancije, smrtno ozbiljnim tonom optužiti kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata. I vi ćete im, idioti, u to povjerovati.
Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, a ako im se pokušate suprotstaviti, optužit će vas kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata
Tako su skromni i samozatajni mnogi naši ljudi. Jednom su ginuli za svoju zemlju, tisuće njih, ne žaleći života i zdravlja, uzeli su pušku i pošli u borbu, u krv i oganj, i bili čak ranjeni u teškoj bici s dušmanima, a jedva da je itko znao za to.
“Željko, jesi li podnio zahtjev za invalidsku penziju?” pitala bi žena, a Željko bi se pljesnuo po čelu, jebem mu miša, opet je zaboravio. Pošao bi predati papire, ali bi ga putem tetak Jakov zamolio da dođe s klemama jer mu se ispraznio akumulator u Puntu, ili je kumu Srđanu trebalo ispilati metar bukovine, ili bi navratio u matere na još vruću zeljanicu, ili je kartašima u gostionici falio četvrti, i sve tako danas ću, sutra ću, prošlo više od dva desetljeća.
Dvadeset tri godine, da budemo sasvim precizni, od kraja je rata, a mi još otkrivamo njegove stradalnike. Osam i po tisuća novih zahtjeva za priznanje invalidnosti primljeno je otkako je usvojen novi Zakon o braniteljima, što nam otkriva novo, gotovo nevjerojatno značenje poznate fraze “rane su još svježe”.
Pamtite kako su govorili prije nekoliko godina, kad je vlast htjela u Vukovaru objesiti ćirilične ploče, a domoljubi se pobunili da su ratne rane još svježe. Kako mogu rane biti više od dvadeset godina svježe, pitao sam se tada? To je medicinski nemoguće. Osim ako tipovi ne piju nekakav snažni lijek protiv zgrušavanja krvi. Ali, kako se čini, oni zbilja imaju ozbiljnu ozljedu, još od devedeset druge ili treće, koju su tek sad, dvije tisuće osamnaeste, četvrt stoljeća kasnije prijavili.
Nije im valjda smetalo, puste su godine jedva primjećivali geler u koljenu ili srbočetničko zrno zaglavljeno između sedmog i osmog kralješka, možda čak nisu ni znali da ih je pogodilo, sasvim su smetnuli s uma da ih je nekakva minobacačka granata kod Gospića bubnula ravno u prsi, ali posljednjih nekoliko godina bol se javi kao munja, osobito ako okreće na jugo.
Ratna rana ne da im spavati, cijele se noći prevrću u krevetu tražeći položaj u kojemu ih neće boljeti, i sve džaba. A ne treba biti džaba jer država plaća, Ministarstvo Tome Medveda otkupljuje braniteljsku muku za više nego pristojnu cijenu. I muka ne ide u zastaru. Nikad ne zacjeljuje.
Dođe branitelj s flasterom na bradi pred komisiju, a predsjednik pita: “To vam je jutros od brijanja?”, a branitelj kaže: “Nemojte me, molim vas, gospodo, vrijeđati, to sam ja na Baniji devedeset pete, u akciji Bljesak dobio.” Pažljivo skine flaster i pokaže gdje ga je mrski neprijatelj strefio mitraljezom, a liječnici stave naočale na noseve i uglas se slože: “A jest, jest, sad vidimo. Rana je još svježa.”
Onda uzmu zahtjev za priznanjem invalidnosti i preko njega lupe žig “odobreno”. “Šest i po tisuća penzije”, kaže predsjednik komisije. “Može šest i sedamsto pedeset?”, zamoli branitelj, koji ima četvero djece, a osim toga je i rođaku Draženu nepromišljeno pristao biti kreditni jamac. “Ajde, može”, složi se liječnik dobrohotno.
Osam i po tisuća takvih invalida sada čeka procjenu svoga ratnog stradanja i, ako im se posreći, do kraja života više ništa neće morati raditi. Svi će njihovi financijski problemi nestati kao rukom odneseni. Zidari i inženjeri jutrima će žuriti na gradilišta, automehaničari u radionice, kuharice u restorane, medicinske sestre u ambulante, profesori u škole, a mladi na autobuse za Irsku, dok će invalidi Tome Medveda samo slatko mljacnuti u snu i okrenuti se na drugi bok.
I tko zna koliko ćemo ih još dobiti? Kako je počelo, mene ne bi začudilo da na ulazu u Ministarstvo branitelja uskoro osvane obavijest: “Od ponedjeljaka upisujemo ratne vojne invalide rođene između 1. travnja 2001. i 31. ožujka 2002.”
Sve je zapravo moguće i može biti samo gore. Bitange bez poštenja i obraza radit će sve veću sprdnju, sve nas zajedno sve besramnije pljačkati, a ako im se pokušate suprotstaviti, oni će vas, potpuno ozbiljno, bez zajebancije, smrtno ozbiljnim tonom optužiti kako vrijeđate dostojanstvo Domovinskog rata. I vi ćete im, idioti, u to povjerovati.
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 06.08.18 21:50
Ekskluziv: Neki investitori uvjerili su upravu Vukovara da će ovdje izgraditi najviši toranj u zemlji i, pazite, Hilton
Telegram je iz dva neovisna izvora dobio potvrdu kako bi devastirani hotel Dunav trebala kupiti tvrtka iz Švicarske, iza koje stoje braća Frenk, Džek i Svetislav Đorđić. Njih trojica nekako su uspjeli uvjeriti gradonačelnika da će tamo izgraditi zgradu višu i od zagrebačke Katedrale, s tornjem za urede i luksuznim hotelom, iako je zbilja nedokučiva poslovna logika za priču u koju je gradska uprava povjerovala. Prema Telegramovim informacijama, Grad Vukovar pritom se upustio u dubioznu transakciju kako bi braća Đorđić povoljnije otkupila nekretninu iz koje će, kao, nastati megaprojekt.
Novi misteriozni kupac posve devastiranog Hotela Dunav u Vukovaru trebala bi biti tvrtka Immo Invest Partner AG iz Švicarske, iza koje stoje braća Frenk, Džek i Svetislav Đorđić. Oni su, naime, gradske vlasti uspjeli uvjeriti da će u Vukovaru, na mjestu sadašnjeg hotela, graditi najvišu zgradu u Hrvatskoj, poslovno-stambeni centar od 37 katova u sklopu kojega bi, tvrdi se, trebao biti i Hotel Hilton. Vijest zvuči nevjerojatno, no Telegramu je potvrđena iz dva neovisna izvora koji su dobro upoznati s tom pričom.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (HDZ), prema saznanjima Telegrama, već je imao nekoliko sastanaka s Đorđićima, a kontakt je navodno uspostavio njihov stric, Petar Đorđić, zaposlenik Vukovarsko-srijemske županije u kojoj je župan Božo Galić (HDZ). Vijest o gradnji poslovnog tornja u Vukovaru, koji po visini nadmašuje i Zagrebačku katedralu, zvuči potpuno nevjerojatno. Vukovarski neboder bio bi visok 125 metara i nadmašio bi onaj koji se gradi u kompleksu Westgate u Splitu, a koji će imati 10 katova manje i biti visok točno 100 metara.
Cijela operacija zbog koje se Grad Vukovar uopće upustio u kupnju sadašnjeg posve devastiranog Hotela Dunav (o čemu smo pisali) i za njega, dosadašnjem vlasniku, vinkovačkoj tvrtki Eurco, platio 10,36 milijuna kuna, navodno je i izvedena kako bi se budućim investitorima Invest Partner AG iz Švicarske omogućila jeftinija kupnja tog sada potpuno devastiranoga hotela na ušću Vuke u Dunav, u središtu Vukovara. Pretpostavka je, naime, bila da bi tvrtka Eurco od potencijalnih investitora iz Švicarske, braće Frenka, Džeka i Svetislava Đorđevića vjerojatno tražila više novca od onog po kojoj je potpuno uništeni hotel pristala prodati Gradu Vukovaru.
Tvrtka Eurco je, naime, kako smo pisali, kupivši Hotel Dunav od TodorićevogAgrokora, prvotno bila zainteresirana za njegovu adaptaciju i nastavak poslovanja, no posve je odustala od tog projekta i vjerojatno joj je – s obzirom na stanje u kojem se zgrada nalazi – bilo zanimljivo hotel prodati Gradu Vukovaru, jer drugih kupaca nije bilo. Grad Vukovar je prošle godine poslao Eurcu pismo namjere, izrazivši želju za kupnjom hotela. No, da su u Eurcu znali kako Švicarci žele kupiti hotel, a da će Grad Vukovar biti samo posrednik u kupoprodaji, vjerojatno se ne bi odlučili prodati ga za taj iznos.
Braća Đorđić, prema informacijama koje su iz dva izvora potvrđena Telegramu, u sklopu tornja visokog 37 katova, tvrde da će pet katova tornja namijeniti Hotelu Hilton, a ostatak bi bili poslovni prostori, te na najvišim katovima stanovi. Hilton u Vukovaru u ovom trenutku uistinu zvuči kao znanstvena fantastika: sadašnji hotelski kapaciteti Vukovara vrlo su slabo popunjeni, a Hotel Lav s četiri zvjezdice, koji raspolaže s 38 soba i četiri apartmana, jedva krpa kraj s krajem.
Također je nejasno tko bi bio korisnik poslovnog prostora kojeg u Vukovaru; praznog, i sada ima napretek, a posebno je pitanje tko bi kupovao elitne stanove u gradu u kojem se četvorni metar stana jedva može prodati za 350 eura. Zbog toga ideja o gradnji najviše zgrade u Hrvatskoj, smještene na prostoru sadašnjeg Hotela Dunav, zvuči krajnje senzacionalno. No, sve će biti puno jasnije kada u rujnu Grad Vukovar raspiše natječaj za prodaju Hotela Dunav, s početnom cijenom od 10,7 milijuna kuna. Budu li se braća Đorđić javila na natječaj i kupe li uistinu hotel, vjerojatno ćemo saznati kakvu računicu oni nalaze u gradnji najviše zgrade u Hrvatskoj i to upravo u Vukovaru.
O braći Đorđić, koji su navodno podrijetlom iz Brčkog u BiH, nema previše podataka, no poznato je da su u veljači ove godine Frenk i Džek posjetili varaždinskog gradonačelnika Ivana Čehoka kojemu su također nudili izgradnju Hiltona. Kako su mediji tada izvijestili, oni su pokazali zanimanje za adaptaciju varaždinske Vile Oršić koju kane pretvoriti u moderni hotel s četiri zvjezdice i 110 soba. U taj posao, navodno, žele uložiti između 10 i 12 milijuna eura.
U medijima braću Đorđić prozivaju ”kraljevima nekretnina iz Züricha”, a u Hrvatskoj su pokazivali zanimanje i za još neke projekte. Kako je u svibnju ove godine pisala Slobodna Dalmacija švicarska tvrtka Immo Invest namjeravala je kupiti sto posto temeljenoga kapitala Cluba Adriatic u Baškom Polju kraj Makarske. Đorđići su o tome imali potpisan ugovor, no nisu uplatili 54 milijuna kuna kako je to bilo precizirano ugovorom. Navodno je došlo do problema s vjerovnicima Cluba Adriatic, koji su uz glavnicu tražili i zatezne kamate, na što Immo Invest, odnosno braća Đorđić, nisu htjeli pristati, pa je ugovor raskinut, a posao, bar za sada, propao. Investicija koju su ondje najavljivali trebala je iznositi oko 150 milijuna eura.
Pozadina poteza u koji se Grad Vukovar upustio kako bi švicarski investitori porijeklom iz BiH jeftinije došli do hotela Dunav
Telegram je iz dva neovisna izvora dobio potvrdu kako bi devastirani hotel Dunav trebala kupiti tvrtka iz Švicarske, iza koje stoje braća Frenk, Džek i Svetislav Đorđić. Njih trojica nekako su uspjeli uvjeriti gradonačelnika da će tamo izgraditi zgradu višu i od zagrebačke Katedrale, s tornjem za urede i luksuznim hotelom, iako je zbilja nedokučiva poslovna logika za priču u koju je gradska uprava povjerovala. Prema Telegramovim informacijama, Grad Vukovar pritom se upustio u dubioznu transakciju kako bi braća Đorđić povoljnije otkupila nekretninu iz koje će, kao, nastati megaprojekt.
Novi misteriozni kupac posve devastiranog Hotela Dunav u Vukovaru trebala bi biti tvrtka Immo Invest Partner AG iz Švicarske, iza koje stoje braća Frenk, Džek i Svetislav Đorđić. Oni su, naime, gradske vlasti uspjeli uvjeriti da će u Vukovaru, na mjestu sadašnjeg hotela, graditi najvišu zgradu u Hrvatskoj, poslovno-stambeni centar od 37 katova u sklopu kojega bi, tvrdi se, trebao biti i Hotel Hilton. Vijest zvuči nevjerojatno, no Telegramu je potvrđena iz dva neovisna izvora koji su dobro upoznati s tom pričom.
Vukovarski gradonačelnik Ivan Penava (HDZ), prema saznanjima Telegrama, već je imao nekoliko sastanaka s Đorđićima, a kontakt je navodno uspostavio njihov stric, Petar Đorđić, zaposlenik Vukovarsko-srijemske županije u kojoj je župan Božo Galić (HDZ). Vijest o gradnji poslovnog tornja u Vukovaru, koji po visini nadmašuje i Zagrebačku katedralu, zvuči potpuno nevjerojatno. Vukovarski neboder bio bi visok 125 metara i nadmašio bi onaj koji se gradi u kompleksu Westgate u Splitu, a koji će imati 10 katova manje i biti visok točno 100 metara.
GRAD IM JE ODLUČIO OMOGUĆITI JEFTINIJU KUPNJU
Cijela operacija zbog koje se Grad Vukovar uopće upustio u kupnju sadašnjeg posve devastiranog Hotela Dunav (o čemu smo pisali) i za njega, dosadašnjem vlasniku, vinkovačkoj tvrtki Eurco, platio 10,36 milijuna kuna, navodno je i izvedena kako bi se budućim investitorima Invest Partner AG iz Švicarske omogućila jeftinija kupnja tog sada potpuno devastiranoga hotela na ušću Vuke u Dunav, u središtu Vukovara. Pretpostavka je, naime, bila da bi tvrtka Eurco od potencijalnih investitora iz Švicarske, braće Frenka, Džeka i Svetislava Đorđevića vjerojatno tražila više novca od onog po kojoj je potpuno uništeni hotel pristala prodati Gradu Vukovaru.
Tvrtka Eurco je, naime, kako smo pisali, kupivši Hotel Dunav od TodorićevogAgrokora, prvotno bila zainteresirana za njegovu adaptaciju i nastavak poslovanja, no posve je odustala od tog projekta i vjerojatno joj je – s obzirom na stanje u kojem se zgrada nalazi – bilo zanimljivo hotel prodati Gradu Vukovaru, jer drugih kupaca nije bilo. Grad Vukovar je prošle godine poslao Eurcu pismo namjere, izrazivši želju za kupnjom hotela. No, da su u Eurcu znali kako Švicarci žele kupiti hotel, a da će Grad Vukovar biti samo posrednik u kupoprodaji, vjerojatno se ne bi odlučili prodati ga za taj iznos.
ELITNI STANOVI I UREDI U GRADU U KOJEM JE SVE PRAZNO
Braća Đorđić, prema informacijama koje su iz dva izvora potvrđena Telegramu, u sklopu tornja visokog 37 katova, tvrde da će pet katova tornja namijeniti Hotelu Hilton, a ostatak bi bili poslovni prostori, te na najvišim katovima stanovi. Hilton u Vukovaru u ovom trenutku uistinu zvuči kao znanstvena fantastika: sadašnji hotelski kapaciteti Vukovara vrlo su slabo popunjeni, a Hotel Lav s četiri zvjezdice, koji raspolaže s 38 soba i četiri apartmana, jedva krpa kraj s krajem.
Također je nejasno tko bi bio korisnik poslovnog prostora kojeg u Vukovaru; praznog, i sada ima napretek, a posebno je pitanje tko bi kupovao elitne stanove u gradu u kojem se četvorni metar stana jedva može prodati za 350 eura. Zbog toga ideja o gradnji najviše zgrade u Hrvatskoj, smještene na prostoru sadašnjeg Hotela Dunav, zvuči krajnje senzacionalno. No, sve će biti puno jasnije kada u rujnu Grad Vukovar raspiše natječaj za prodaju Hotela Dunav, s početnom cijenom od 10,7 milijuna kuna. Budu li se braća Đorđić javila na natječaj i kupe li uistinu hotel, vjerojatno ćemo saznati kakvu računicu oni nalaze u gradnji najviše zgrade u Hrvatskoj i to upravo u Vukovaru.
ČEHOKU SU NAVODNO NUDILI VARAŽDINSKI HILTON
O braći Đorđić, koji su navodno podrijetlom iz Brčkog u BiH, nema previše podataka, no poznato je da su u veljači ove godine Frenk i Džek posjetili varaždinskog gradonačelnika Ivana Čehoka kojemu su također nudili izgradnju Hiltona. Kako su mediji tada izvijestili, oni su pokazali zanimanje za adaptaciju varaždinske Vile Oršić koju kane pretvoriti u moderni hotel s četiri zvjezdice i 110 soba. U taj posao, navodno, žele uložiti između 10 i 12 milijuna eura.
U medijima braću Đorđić prozivaju ”kraljevima nekretnina iz Züricha”, a u Hrvatskoj su pokazivali zanimanje i za još neke projekte. Kako je u svibnju ove godine pisala Slobodna Dalmacija švicarska tvrtka Immo Invest namjeravala je kupiti sto posto temeljenoga kapitala Cluba Adriatic u Baškom Polju kraj Makarske. Đorđići su o tome imali potpisan ugovor, no nisu uplatili 54 milijuna kuna kako je to bilo precizirano ugovorom. Navodno je došlo do problema s vjerovnicima Cluba Adriatic, koji su uz glavnicu tražili i zatezne kamate, na što Immo Invest, odnosno braća Đorđić, nisu htjeli pristati, pa je ugovor raskinut, a posao, bar za sada, propao. Investicija koju su ondje najavljivali trebala je iznositi oko 150 milijuna eura.
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 06.08.18 22:40
BLOGERA KRULU ŠOKIRALI LJETNI TRENDOVI: Nakon flaminga na napuhavanje stigla nova morska neman; ‘Gledam i ne vjerujem’
“Lani je na plažama bio hit ono govno od flaminga na napuhavanje. Nema plaže koja nije izgledala ka jezero puno tih flaminga.
Neki dan sam bio tu u Rijeci na lokalnoj plaži, ni jednog flaminga nisam vidio… al zato je u modu ušlo nešto novo – jebeni jednorog na napuhavanje.
Dođe na plažu obitelj… ćaća iz ruksaka vadi neki smotuljak… vadi onaj pipak… puše unjeg… ja reko jebote, da nije ovo limena glazba. Puše čojk puše, izvrno oči ko agent za nekretnine kad naiđe na bogatog pijanog Rusa… puše puše… ono se nešto bijelo otklapa. Reko što je ovo majka te jebala. Kako on puše, tako se ljudi razmiču, jer gdje se neš maknut konju sa rogom na glavi koji se pred svima nama ukazao u mjerilu 1:1. Sjedim… gledam… i ne vjerujem.
Kako ga je napuha, tako se čojk izvrno. Žena ga pljeska po licu u stilu “Jel ti dobro!?”. Gdje će mu biti dobro krutejebo, čojk konja napuvo. Nekako on dođe k sebi… ona njegova adolescentna kćer sa žicama u ustima (ravna zube) sva ushićena, bit će prvi put vidi konja, viče “Tata, puštaj ga u more!”. Ja i dalje u čudu. 2 centa pepela sa cigare mi palo na nogu, nisam ni osjetio da peče. Uze njega ćaća, diže ga ka Sanader pivu u VIP loži na svjetskom prvenstvu te ode ravno šnjim u more. Meni oči u čudu ka u sove kad joj miš sam otvori usta i uleti unutra. Uzo ćaća jednoroga, uša u more pa ga nateže otraga, nabija na sebe. U tom trenutku sam pomislio “Čekaj malo.
Dođem na kupanje a gledam ispred sebe kako čojk napuha konja jednoroga i sad ga predamnom jebe u plićaku!?”. Nateže njega majstor, reko ubode li, ispuvat će ga ka rođendanski balon. Dok je on guzinjao jednoroga, žena mu i kćer uzeli mobitele pa ga slikaju. Ja se izmičem, reko ako uđem u kadar izgledat ću ka suučesnik… a sa konjem veze nemam. Uto mu mala viče “Tata, tebi to ne ide, daj ga meni, saćga ja!”. Cijela obitelj neka nastrana. Zapravo… nisu oni jebali konja nego su se pokušavali popeti na njega. Uspjela je jedino mala jer jedina ima 30tak kila zajedno sa žicama u ustima. Uglavnom… mala je bila na konju… mater se objesila konju oko vrata toliko da je konju glava uronila u more pa je konj izgleda ka da pije more… a ćaća se sa obje ruke primio za konjevo prkno… i tako oni nekako isploviše.
Gledam to i pitam se… ima li kraja ljudskom idiotarluku… okrenem glavu ustranu… kad tamo… čojk pije pivu u prvom redu ručnika do mora… nekako mi vrati nadu u bolje sutra… dignem pogled iznad njega… a ono… žena mu puše istog takvog jednoroga dok joj 2 sina pubertetlije ushićeni skaču sa strane i viču “Brže puši!”
Jebem ti živote majku…”, napisao je Bloger Krule na Facebooku.
Jadranko Hodak ili Bloger Krule, osvrnuo se na neobičan trend koji je zahvatio sve one koji su na plaži željeli biti ‘in’. Nakon prošlogodišnje pošasti zvane ‘flamingo na napuhavanje’, Bloger Krule vidio je kako je ovo ljeto nova ‘neman’ postala trend.
“Lani je na plažama bio hit ono govno od flaminga na napuhavanje. Nema plaže koja nije izgledala ka jezero puno tih flaminga.
Neki dan sam bio tu u Rijeci na lokalnoj plaži, ni jednog flaminga nisam vidio… al zato je u modu ušlo nešto novo – jebeni jednorog na napuhavanje.
Dođe na plažu obitelj… ćaća iz ruksaka vadi neki smotuljak… vadi onaj pipak… puše unjeg… ja reko jebote, da nije ovo limena glazba. Puše čojk puše, izvrno oči ko agent za nekretnine kad naiđe na bogatog pijanog Rusa… puše puše… ono se nešto bijelo otklapa. Reko što je ovo majka te jebala. Kako on puše, tako se ljudi razmiču, jer gdje se neš maknut konju sa rogom na glavi koji se pred svima nama ukazao u mjerilu 1:1. Sjedim… gledam… i ne vjerujem.
Kako ga je napuha, tako se čojk izvrno. Žena ga pljeska po licu u stilu “Jel ti dobro!?”. Gdje će mu biti dobro krutejebo, čojk konja napuvo. Nekako on dođe k sebi… ona njegova adolescentna kćer sa žicama u ustima (ravna zube) sva ushićena, bit će prvi put vidi konja, viče “Tata, puštaj ga u more!”. Ja i dalje u čudu. 2 centa pepela sa cigare mi palo na nogu, nisam ni osjetio da peče. Uze njega ćaća, diže ga ka Sanader pivu u VIP loži na svjetskom prvenstvu te ode ravno šnjim u more. Meni oči u čudu ka u sove kad joj miš sam otvori usta i uleti unutra. Uzo ćaća jednoroga, uša u more pa ga nateže otraga, nabija na sebe. U tom trenutku sam pomislio “Čekaj malo.
Dođem na kupanje a gledam ispred sebe kako čojk napuha konja jednoroga i sad ga predamnom jebe u plićaku!?”. Nateže njega majstor, reko ubode li, ispuvat će ga ka rođendanski balon. Dok je on guzinjao jednoroga, žena mu i kćer uzeli mobitele pa ga slikaju. Ja se izmičem, reko ako uđem u kadar izgledat ću ka suučesnik… a sa konjem veze nemam. Uto mu mala viče “Tata, tebi to ne ide, daj ga meni, saćga ja!”. Cijela obitelj neka nastrana. Zapravo… nisu oni jebali konja nego su se pokušavali popeti na njega. Uspjela je jedino mala jer jedina ima 30tak kila zajedno sa žicama u ustima. Uglavnom… mala je bila na konju… mater se objesila konju oko vrata toliko da je konju glava uronila u more pa je konj izgleda ka da pije more… a ćaća se sa obje ruke primio za konjevo prkno… i tako oni nekako isploviše.
Gledam to i pitam se… ima li kraja ljudskom idiotarluku… okrenem glavu ustranu… kad tamo… čojk pije pivu u prvom redu ručnika do mora… nekako mi vrati nadu u bolje sutra… dignem pogled iznad njega… a ono… žena mu puše istog takvog jednoroga dok joj 2 sina pubertetlije ushićeni skaču sa strane i viču “Brže puši!”
Jebem ti živote majku…”, napisao je Bloger Krule na Facebooku.
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
antonac- Broj postova : 1923
Join date : 23.09.2012
Age : 24
Lokacija : ogorje
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 07.08.18 20:31
Pa ja, kolki samo moraš biti konj da radiš pos'o s braćom koja se zovu Frenk, Džek & Svetislav!?antonac je napisao/la:
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
antonac 08.08.18 16:17
ja znam braću koia se zovu connor i mile....
_________________
daite im da seru....
antonac- Broj postova : 1923
Join date : 23.09.2012
Age : 24
Lokacija : ogorje
Re: Iz (za)raznih medija...
maledetta primavera 08.08.18 20:07
mi imamo braću koji se zovu braća i prave burek. buregdžijska radnja zove se braća....antonac je napisao/la:ja znam braću koia se zovu connor i mile....
maledetta primavera- Broj postova : 1678
Join date : 12.08.2016
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
sarita 09.08.18 19:29
kod nas je bijo dzoni. mislim bas glupo dzoooni... a eno vidim da sto vise stari to sve vise postaje konj, gruntavi glupi cicica. bijo mi prvi susjed. odrasli skupa... teorije urote i tako to i naporan do neba - ni tacke ni zareza... hahaha dzoooniiiibesposlenpop je napisao/la:Pa ja, kolki samo moraš biti konj da radiš pos'o s braćom koja se zovu Frenk, Džek & Svetislav!?antonac je napisao/la:
sarita- Broj postova : 917
Join date : 25.02.2018
Re: Iz (za)raznih medija...
pizda 13.08.18 0:50
besposlenpop je napisao/la:Pa ja, kolki samo moraš biti konj da radiš pos'o s braćom koja se zovu Frenk, Džek & Svetislav!?antonac je napisao/la:
ovaj treci je neki srbin...
pizda- Murderator
- Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 13.08.18 21:14
A prethodna dva Bosanci?pizda je napisao/la:besposlenpop je napisao/la:Pa ja, kolki samo moraš biti konj da radiš pos'o s braćom koja se zovu Frenk, Džek & Svetislav!?antonac je napisao/la:
ovaj treci je neki srbin...
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
pizda 14.08.18 0:37
besposlenpop je napisao/la:A prethodna dva Bosanci?pizda je napisao/la:besposlenpop je napisao/la:Pa ja, kolki samo moraš biti konj da radiš pos'o s braćom koja se zovu Frenk, Džek & Svetislav!?antonac je napisao/la:
ovaj treci je neki srbin...
bit ce kakvi siptari. Bijo je nekad neki Vilson Đoni u Hajduku...
pizda- Murderator
- Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 18.08.18 22:08
Pa ja, Šiptari Đorđevići!pizda je napisao/la:besposlenpop je napisao/la:A prethodna dva Bosanci?pizda je napisao/la:besposlenpop je napisao/la:
Pa ja, kolki samo moraš biti konj da radiš pos'o s braćom koja se zovu Frenk, Džek & Svetislav!?
ovaj treci je neki srbin...
bit ce kakvi siptari. Bijo je nekad neki Vilson Đoni u Hajduku...
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 18.08.18 22:12
DUBROVČANI ZGROŽENI PONAŠANJEM OZLOGLAŠENIH TURISTA Pijani leže po Stradunu, ženske hodaju polugole! U pitare ispred kuće mi mokre i gase opuške, a jedan mi je i pošteno zagnojio fikus!
Piše SD Gabrijela BIJELIĆ Foto: Tonči Plazibat, Zoran Kusalo/arhiva/HANZA MEDIA
Nova sezona, nove pritužbe građana na račun nedolična ponašanja, najčešće mladih australskih turista po Gradu u sitnim satima. Dubrovčani se posebno žale na njihove noćne pohode od Gruža, gdje se iskrcaju iz izletničkih trabakula, do Grada gdje već alkoholizirani nastavljaju noćni provod.
– To je neizdrživo. Skoro svaku večer ih se unutar zidina može sresti kako leže po pločniku. Prije toga se dobro razgalame, muški hodaju uokolo s bocama piva, ženske polugole. Neku večer su na silu pokušavali ući u Libertasov autobus, ali ih vozač nije htio primiti jer se bojao da će mu polupati vozilo.
A i nama domaćima je rekao da nas ne želi izlagati opasnosti. Ipak mi svaki mjesec plaćamo pokaz 250 kuna i ne moramo trpjeti teror raznoraznih divljaka – negoduje jedna stanovnica povijesne jezgre koja je, kaže, bezbroj puta bezuspješno prijavljivala ponašanje Australaca.
– Sve je zaludu! Ne znam više što mi je raditi. Pitare s cvijećem sam sklonila u kuću jer u njih mokre i gase cigarete. Jedan je lani čak napravio i veliku nuždu u fikus, baš ga je pošteno zagnojio. Susjeda je našla u portunu dvije Australke kako povraćaju od silnog pijanstva, tri dana je za njima čistila, užas jedan – govori naša sugovornica koja se sa susjedima istomišljenicima sprema pismeno obratiti uredu gradonačelnika i upozoriti ga na rastući sezonski problem.
– Gospar Mato voli raditi inspekcije po Gradu, bio je već kod ugostitelja, poslao je komunalce da provjere kajakaše na Lopudu. Mi ćemo ga pozvat da jednu večer dođe na Stradun, stane ispred izloga i na svoje oči vidi kako divljaju Australci.
Nama ne mora vjerovati, ali kad sam iskusi kako to izgleda, sigurni smo da će reagirati – ističe Dubrovkinja, koja se još rado sjeća izjave bivše ministrice turizma i ex članice gradske skupine za destinacijski menadžment Pave Župan Rusković koja je ponašanje australske mladeži u Gradu nazvala sramotnim.
– Od te izjave prošlo je šest godina, a sve je ostalo isto, ako ne i gore. Australci se ponašaju kako im padne na pamet jer ih nitko niti ne opominje, a kamoli kažnjava – ljuta je naša sugrađanka.
Što misle o inicijativi građana za dodatnim ophodnjama u cilju prevencije neprimjerena ponašanja australskih gostiju, pitali smo gradsku upravu, odakle nam je stigao uopćen odgovor:
– Komunalni redari svakodnevno nadziru pridržavanje odredbi Odluke o komunalnom redu i drugih srodnih akata Grada Dubrovnika i nisu imali susreta s takvim ponašanjem posjetitelja Dubrovnika. Naime, pri susretu s narušavanjem javnog reda i mira oni će obavijestiti policiju koja je nadležna za postupanje u takvim slučajevima koje opisujete.
Što se tiče navoda o vozaču Libertasa, takav nije službeno prijavljen odgovornima u ovom javnom društvu te ga stoga ne možemo ni komentirati – poruka je iz Grada Dubrovnika, gdje ističu kako su svi posjetitelji, neovisno o državi iz koje dolaze, svojoj dobi ili bilo kojim drugim karakteristikama dobrodošli u naš grad.
– Ali, kako svaka osoba odgovara za svoje ponašanje, u slučaju narušavanja javnog reda i mira kao i drugih oblika neprimjerena ponašanja osoba je podložna zakonom propisanom postupanju nadležnih – poručuju iz dubrovačke gradske uprave i dodaju kako će i kroz projekt "Poštujmo Grad" ("Respect the City") raditi na promicanju svijesti o primjerenom ponašanju u destinaciji – obećavaju iz gradske uprave.
Sorry, zauzeti smo!
Zbog neugodnih iskustava s turistima s najmlađeg kontinenta, mnogi dubrovački privatni iznajmljivači zaziru od primanja Australaca u sobe i apartmane. Boje se da bi mogli naletjeti na nekoga tko će im demolirati imovinu, pa zato na upite zainteresiranih za ljetovanje, lažu kako su "zauzeti" u traženom terminu. Ni vlasnicima trabakula nije lako, jer se uvijek pribojavaju da bi im neki raspojasani putnik mogao pasti preko palube ili načiniti štetu na brodu.
----------------------------------------------------------
Ovaj koji je zasral fikus bi mogel biti Tzigo.
Piše SD Gabrijela BIJELIĆ Foto: Tonči Plazibat, Zoran Kusalo/arhiva/HANZA MEDIA
Nova sezona, nove pritužbe građana na račun nedolična ponašanja, najčešće mladih australskih turista po Gradu u sitnim satima. Dubrovčani se posebno žale na njihove noćne pohode od Gruža, gdje se iskrcaju iz izletničkih trabakula, do Grada gdje već alkoholizirani nastavljaju noćni provod.
– To je neizdrživo. Skoro svaku večer ih se unutar zidina može sresti kako leže po pločniku. Prije toga se dobro razgalame, muški hodaju uokolo s bocama piva, ženske polugole. Neku večer su na silu pokušavali ući u Libertasov autobus, ali ih vozač nije htio primiti jer se bojao da će mu polupati vozilo.
A i nama domaćima je rekao da nas ne želi izlagati opasnosti. Ipak mi svaki mjesec plaćamo pokaz 250 kuna i ne moramo trpjeti teror raznoraznih divljaka – negoduje jedna stanovnica povijesne jezgre koja je, kaže, bezbroj puta bezuspješno prijavljivala ponašanje Australaca.
– Sve je zaludu! Ne znam više što mi je raditi. Pitare s cvijećem sam sklonila u kuću jer u njih mokre i gase cigarete. Jedan je lani čak napravio i veliku nuždu u fikus, baš ga je pošteno zagnojio. Susjeda je našla u portunu dvije Australke kako povraćaju od silnog pijanstva, tri dana je za njima čistila, užas jedan – govori naša sugovornica koja se sa susjedima istomišljenicima sprema pismeno obratiti uredu gradonačelnika i upozoriti ga na rastući sezonski problem.
– Gospar Mato voli raditi inspekcije po Gradu, bio je već kod ugostitelja, poslao je komunalce da provjere kajakaše na Lopudu. Mi ćemo ga pozvat da jednu večer dođe na Stradun, stane ispred izloga i na svoje oči vidi kako divljaju Australci.
Nama ne mora vjerovati, ali kad sam iskusi kako to izgleda, sigurni smo da će reagirati – ističe Dubrovkinja, koja se još rado sjeća izjave bivše ministrice turizma i ex članice gradske skupine za destinacijski menadžment Pave Župan Rusković koja je ponašanje australske mladeži u Gradu nazvala sramotnim.
– Od te izjave prošlo je šest godina, a sve je ostalo isto, ako ne i gore. Australci se ponašaju kako im padne na pamet jer ih nitko niti ne opominje, a kamoli kažnjava – ljuta je naša sugrađanka.
Što misle o inicijativi građana za dodatnim ophodnjama u cilju prevencije neprimjerena ponašanja australskih gostiju, pitali smo gradsku upravu, odakle nam je stigao uopćen odgovor:
– Komunalni redari svakodnevno nadziru pridržavanje odredbi Odluke o komunalnom redu i drugih srodnih akata Grada Dubrovnika i nisu imali susreta s takvim ponašanjem posjetitelja Dubrovnika. Naime, pri susretu s narušavanjem javnog reda i mira oni će obavijestiti policiju koja je nadležna za postupanje u takvim slučajevima koje opisujete.
Što se tiče navoda o vozaču Libertasa, takav nije službeno prijavljen odgovornima u ovom javnom društvu te ga stoga ne možemo ni komentirati – poruka je iz Grada Dubrovnika, gdje ističu kako su svi posjetitelji, neovisno o državi iz koje dolaze, svojoj dobi ili bilo kojim drugim karakteristikama dobrodošli u naš grad.
– Ali, kako svaka osoba odgovara za svoje ponašanje, u slučaju narušavanja javnog reda i mira kao i drugih oblika neprimjerena ponašanja osoba je podložna zakonom propisanom postupanju nadležnih – poručuju iz dubrovačke gradske uprave i dodaju kako će i kroz projekt "Poštujmo Grad" ("Respect the City") raditi na promicanju svijesti o primjerenom ponašanju u destinaciji – obećavaju iz gradske uprave.
Sorry, zauzeti smo!
Zbog neugodnih iskustava s turistima s najmlađeg kontinenta, mnogi dubrovački privatni iznajmljivači zaziru od primanja Australaca u sobe i apartmane. Boje se da bi mogli naletjeti na nekoga tko će im demolirati imovinu, pa zato na upite zainteresiranih za ljetovanje, lažu kako su "zauzeti" u traženom terminu. Ni vlasnicima trabakula nije lako, jer se uvijek pribojavaju da bi im neki raspojasani putnik mogao pasti preko palube ili načiniti štetu na brodu.
----------------------------------------------------------
Ovaj koji je zasral fikus bi mogel biti Tzigo.
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 29.08.18 10:12
Ante Tomić: Mi smo Hrvati jednostavni, primitivni ljudi. Oduzmeš li nam jela od tri sastojka, glazbala s jednom žicom i pjesme s dva stiha, što će od nas uopće ostati?
Katkad treba biti jednostavno. Najpoznatiji hrvatski tradicionalni recept stane u jednu rečenicu. Oderano ovčje mladunče nabiješ na dugačak šiljak, valjano ga posoliš i sporo okrećeš nad žeravom. Najbolje što ćete pojesti u Dalmaciji ima samo četiri sastojka, ribu, blitvu, sol i maslinovo ulje. Od antike do danas naš narod ništa složenije od toga nije smislio. Istina, od Turaka smo naučili puniti povrće mljevenim mesom, od Mađara smo uzeli gulaš, od Mlečana pašticadu, od Austrijanaca pohani odrezak, krumpir-salatu, savijaču od jabuka i sacher tortu, ali izvorna, nesumnjivo naša jela tako su primitivna da bi ih i debil znao spremiti, piše Ante Tomić u svojoj kolumni u Jutarnjem listu.
Kao što ih debili i spremaju. Ako nemate ražanj pogonjen električnom strujom, za jedan tako mučno dosadan posao kao što je pečenje mladog janjca nema boljega nego uputiti kakvog zaostalog momka da dva i po sata ravnomjerno vrti na stočiću, pojeći ga s vremena na vrijeme velikim kriglama ledenog bambusa da siromah ne dehidrira u jari.
Pa i s muzikom je slično. Dok su narodi oko nas svirali balade na lutnjama i menuete na čembalima, razvlačili mjehove harmonika u razdraganim polkama, raspisivali složene operne partiture za desetke gudača, dirigirali zborovima i solistima i svijali blistave limene cijevi u sve čudnije puhačke instrumente, u nas se u beskraj monotono turpijalo na jednoj jedinoj žici od konjske dlake.
Već kad je netko u Lici rastegnuo dvije preko gusala od javorova drva i jareće kože, to se držalo dekadentnim luksuzom. “Šta će mu dvi žice?” negodovao je jedan. “Da neće možda guslat džez?” šapnuo je drugi prestravljeno. “Neš ti nama ođe pametovat”, viknuo je napokon treći kamenjem tjerajući heretika koji se drznuo dirnuti u njihovu blaženu jednostavnost.
Jer urođenicima je zapravo i ona jedna žica katkad bila višak, muzički su se sasvim dobro izražavali i bez instrumentalne pratnje, na suho, jedan bi pjevao deseterački dvostih, a ostatak Backstreet Boysa se pridružio poletnim ojkanjem. Stoljećima je to bio naš dinarski solfeggio, ganga, rera i ojkalica, ni nalik ičemu drugome u europskoj muzici. Najsličniji možda tradicionalnom pogrebnom pjevanju tuareških udovica.
Pripovijeda mi prijatelj Kaštelanin kako je jednom davno, u nenarodna vremena, u nekom stanu u Zapruđu čitavu noć igrao briškulu i trešetu s trojicom Imoćana, redom visokoobrazovanih muškaraca, sveučilišnih profesora i novinara.
“Ma, čekaj, je li ono neko piva gangu?” zaustavio se jedan od njih oko tri iza ponoći zatečeno. I svaka se aktivnost za stolom na nekoliko trenutaka zaustavila. Kartaši su zašutjeli ozareno osluškujući proljetnu novozagrebačku noć, ali zvuk koji su čuli nije nažalost bilo njihovo zavičajno pjevanje, već šum trafostanice. Pa, zbilja, može li se zamisliti prostija muzika od one koju ćete zamijeniti sa zujanjem bakrene zavojnice pod naponom?
Otprije osam godina UNESCO je hrvatsko ojkanje zaštitio kao vrijednu nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva, a ja se, iskreno, dvoumim oko toga, ne znam jesam li ponosan ili mi je neugodno. Zaključujem ipak da su učeni međunarodni etnomuzikolozi ispravno ocijenili visoki umjetnički doseg stihova: “Mala moja, frižideru stari, u tebi se moje meso kvari.” Nenadoknadiva bi šteta bila da takvi proplamsaji duha iščeznu u zaboravu. Osim toga, mi smo Hrvati jednostavni, primitivni ljudi. Oduzmeš li nam jela od tri sastojka, glazbala s jednom žicom i pjesme s dva stiha, što će od nas uopće ostati?
Kad nekakvi branitelji, udovice, vojni veterani i invalidi, protestiraju zbog festivala ojkanja koji je u Petrinji htjelo organizirati Srpsko narodno vijeće, riječ je o sramotnom kršenju nacionalnih prava i umjetničkih sloboda i uništavanju jedne tradicije koja je, na koncu, i hrvatska tradicija. Mnoge su slične priredbe organizirane u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini, u Cisti Velikoj, Šestanovcu, Slivnu, Tomislavgradu, a znale su gdjekad dobaciti i u inozemstvo, sve do Münchena, i nikad dosad čuvari našeg domoljubnog ognja nisu se našli iznenađeni i uvređeni. Jedina nevolja s festivalom u Petrinji je da na njemu nisu trebali pjevati naši, već njihovi. Cijeli je problem da takozvani branitelji mrze Srbe, a nezgodno im je to otvoreno kazati.
Ali, s druge strane, razmišljajući dulje o ovome neobičnom slučaju, ne mogu ni branitelje osuđivati. Jer, vidite, ti što u ime branitelja, veterana, dragovoljaca, udovica, roditelja nestalih, u ime obitelji, Zdravka Mamića i Zlatka Dalića odlučuju što je poželjno, a što nepoželjno u ovoj zemlji, pa i oni su na stanoviti način naša kulturna baština, naše neprocjenjivo vrijedno nematerijalno dobro. To je također dio velike hrvatske tradicije jednostavnosti. Užasni ljudi koji se predstavljaju braniteljima nikad nisu protestirali ni zbog čega stvarno važnog.
Valjda pet hiljada udruga imaju i nijedna se, zanimljivo, nije javila da podrži montere iz Uljanika, ili švelje iz Kamenskog, ili zadužene u švicarcima, ili bilo koga drugoga izvan njihova sebičnog kruga interesa. Desničarske histerike ne uzrujava da ovdje mladići umiru na ulicama prije nego Hitna pomoć dođe do njih. Jedino što njih pokreće je goli šovinizam, okomiti se na ćirilicu, Momčila Bajagića ili ojkanje. UNESCO bi možda i to trebao zaštititi, taj primitivizam, sancta simplicitas, svetu jednostavnost hrvatskih političkih debila, njihove proste mozgove na baterije od četiri i po volta što se momentalno počnu pregrijavati na sve za što makar i samo naslućuju da ima veze sa Srbima.
Katkad treba biti jednostavno. Najpoznatiji hrvatski tradicionalni recept stane u jednu rečenicu. Oderano ovčje mladunče nabiješ na dugačak šiljak, valjano ga posoliš i sporo okrećeš nad žeravom. Najbolje što ćete pojesti u Dalmaciji ima samo četiri sastojka, ribu, blitvu, sol i maslinovo ulje. Od antike do danas naš narod ništa složenije od toga nije smislio. Istina, od Turaka smo naučili puniti povrće mljevenim mesom, od Mađara smo uzeli gulaš, od Mlečana pašticadu, od Austrijanaca pohani odrezak, krumpir-salatu, savijaču od jabuka i sacher tortu, ali izvorna, nesumnjivo naša jela tako su primitivna da bi ih i debil znao spremiti, piše Ante Tomić u svojoj kolumni u Jutarnjem listu.
Kao što ih debili i spremaju. Ako nemate ražanj pogonjen električnom strujom, za jedan tako mučno dosadan posao kao što je pečenje mladog janjca nema boljega nego uputiti kakvog zaostalog momka da dva i po sata ravnomjerno vrti na stočiću, pojeći ga s vremena na vrijeme velikim kriglama ledenog bambusa da siromah ne dehidrira u jari.
Pa i s muzikom je slično. Dok su narodi oko nas svirali balade na lutnjama i menuete na čembalima, razvlačili mjehove harmonika u razdraganim polkama, raspisivali složene operne partiture za desetke gudača, dirigirali zborovima i solistima i svijali blistave limene cijevi u sve čudnije puhačke instrumente, u nas se u beskraj monotono turpijalo na jednoj jedinoj žici od konjske dlake.
Već kad je netko u Lici rastegnuo dvije preko gusala od javorova drva i jareće kože, to se držalo dekadentnim luksuzom. “Šta će mu dvi žice?” negodovao je jedan. “Da neće možda guslat džez?” šapnuo je drugi prestravljeno. “Neš ti nama ođe pametovat”, viknuo je napokon treći kamenjem tjerajući heretika koji se drznuo dirnuti u njihovu blaženu jednostavnost.
Jer urođenicima je zapravo i ona jedna žica katkad bila višak, muzički su se sasvim dobro izražavali i bez instrumentalne pratnje, na suho, jedan bi pjevao deseterački dvostih, a ostatak Backstreet Boysa se pridružio poletnim ojkanjem. Stoljećima je to bio naš dinarski solfeggio, ganga, rera i ojkalica, ni nalik ičemu drugome u europskoj muzici. Najsličniji možda tradicionalnom pogrebnom pjevanju tuareških udovica.
Pripovijeda mi prijatelj Kaštelanin kako je jednom davno, u nenarodna vremena, u nekom stanu u Zapruđu čitavu noć igrao briškulu i trešetu s trojicom Imoćana, redom visokoobrazovanih muškaraca, sveučilišnih profesora i novinara.
“Ma, čekaj, je li ono neko piva gangu?” zaustavio se jedan od njih oko tri iza ponoći zatečeno. I svaka se aktivnost za stolom na nekoliko trenutaka zaustavila. Kartaši su zašutjeli ozareno osluškujući proljetnu novozagrebačku noć, ali zvuk koji su čuli nije nažalost bilo njihovo zavičajno pjevanje, već šum trafostanice. Pa, zbilja, može li se zamisliti prostija muzika od one koju ćete zamijeniti sa zujanjem bakrene zavojnice pod naponom?
Otprije osam godina UNESCO je hrvatsko ojkanje zaštitio kao vrijednu nematerijalnu kulturnu baštinu čovječanstva, a ja se, iskreno, dvoumim oko toga, ne znam jesam li ponosan ili mi je neugodno. Zaključujem ipak da su učeni međunarodni etnomuzikolozi ispravno ocijenili visoki umjetnički doseg stihova: “Mala moja, frižideru stari, u tebi se moje meso kvari.” Nenadoknadiva bi šteta bila da takvi proplamsaji duha iščeznu u zaboravu. Osim toga, mi smo Hrvati jednostavni, primitivni ljudi. Oduzmeš li nam jela od tri sastojka, glazbala s jednom žicom i pjesme s dva stiha, što će od nas uopće ostati?
Kad nekakvi branitelji, udovice, vojni veterani i invalidi, protestiraju zbog festivala ojkanja koji je u Petrinji htjelo organizirati Srpsko narodno vijeće, riječ je o sramotnom kršenju nacionalnih prava i umjetničkih sloboda i uništavanju jedne tradicije koja je, na koncu, i hrvatska tradicija. Mnoge su slične priredbe organizirane u Dalmatinskoj zagori i Hercegovini, u Cisti Velikoj, Šestanovcu, Slivnu, Tomislavgradu, a znale su gdjekad dobaciti i u inozemstvo, sve do Münchena, i nikad dosad čuvari našeg domoljubnog ognja nisu se našli iznenađeni i uvređeni. Jedina nevolja s festivalom u Petrinji je da na njemu nisu trebali pjevati naši, već njihovi. Cijeli je problem da takozvani branitelji mrze Srbe, a nezgodno im je to otvoreno kazati.
Ali, s druge strane, razmišljajući dulje o ovome neobičnom slučaju, ne mogu ni branitelje osuđivati. Jer, vidite, ti što u ime branitelja, veterana, dragovoljaca, udovica, roditelja nestalih, u ime obitelji, Zdravka Mamića i Zlatka Dalića odlučuju što je poželjno, a što nepoželjno u ovoj zemlji, pa i oni su na stanoviti način naša kulturna baština, naše neprocjenjivo vrijedno nematerijalno dobro. To je također dio velike hrvatske tradicije jednostavnosti. Užasni ljudi koji se predstavljaju braniteljima nikad nisu protestirali ni zbog čega stvarno važnog.
Valjda pet hiljada udruga imaju i nijedna se, zanimljivo, nije javila da podrži montere iz Uljanika, ili švelje iz Kamenskog, ili zadužene u švicarcima, ili bilo koga drugoga izvan njihova sebičnog kruga interesa. Desničarske histerike ne uzrujava da ovdje mladići umiru na ulicama prije nego Hitna pomoć dođe do njih. Jedino što njih pokreće je goli šovinizam, okomiti se na ćirilicu, Momčila Bajagića ili ojkanje. UNESCO bi možda i to trebao zaštititi, taj primitivizam, sancta simplicitas, svetu jednostavnost hrvatskih političkih debila, njihove proste mozgove na baterije od četiri i po volta što se momentalno počnu pregrijavati na sve za što makar i samo naslućuju da ima veze sa Srbima.
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 29.08.18 10:45
VEDRANA RUDAN
Kako umrijeti bez stresa
RANO STE SE SJETILI
Ponavljam se. Baš me briga. Neki od nas, davne devedesete, imali smo siguran posao u državnoj službi, ja na radiju, i mogli smo šuteći opušteno dočekati penziju. Nismo šutjeli. Bila sam urednica na Radio Rijeci, emisija se zvala “S primorske poneštrice”. Kad je čitava ekipa, podsjećam, bio je to kraj devedesete, dobila otkaz organizirali smo javni pogreb ubijene emisije.
Pogrebna kolona se sporo kretala Korzom, zatim sve brže i brže. Građani oduševljeni novim vremenom, ubijanjem Jugoslavije i ukazanjem demokracije gađali su nas kamenjem i jajima. Da se u trku nismo sklonili u zgradu Općine vjerojatno bi nas kamenovali do smrti. Satima smo iza debele kapije čekali da se smiri narod obuzet demokratskim bijesom. Kad se nad Rijekom spustio debeli mrak odvukli smo se do naših domova zgađeni činjenicom da među nama žive budaletine koje će svoje sljepilo skupo platiti.
Na prste jedne ruke mogli smo nabrojiti kolege novinare koji su nas podržali. Što smo govorili? Rekli smo da Titov general ne može Hrvatskoj donijeti demokraciju, da nas mržnja može odvesti u rat u kome će ginuti sirotinja, da Hrvatski radio ima više vjerskih emisija nego Radio Vatikan, da nije fer da se sve hrvatske građane srpske nacionalnosti proglašava neprijateljima, a Tuđmanovi unuci, iako Srbi, preko noći postaju biznismeni…
Ponosim se što sam bila dio malobrojne ekipe koja je onda glasno govorila i pisala, Hrvatska ogromnim koracima kreće u kurac. Gdje je tada bio narod? Gdje su tada bili radnici? Odlazili su u rat sigurni kako treba život dati za one koji su neposredno prije rata pokazali svoje odvratno, lopovsko lice. Morao si biti glup do pakla da ne bi skužio da će tvoje dijete poginuti da bi se nečiji okot mogao voziti u Mercedesu.
Zločinci su zgrabili televiziju, radio, dogovorili rat. Dok je “stoka sitnog zuba”, kako joj je Tuđman tepao, trunula na bojišnicima, razulareni “odličnici” komadali su sirotu zemlju. Pa smo sa Vatikanom potpisali sramotan ugovor, svaki jebeni pop ima plaću i sve ostalo i onda kad češće jebe dječicu nego što moli boga.
Mnogobrojna poduzeća su propala jer se našim uvoznicima, čitaj kriminalcima, moralo pomoći da se nakradu u skladu sa zakonom. Uništena je poljoprivreda, ribarstvo, zdravstvo, školstvo. Razoreno je sve što se moglo razoriti.
Narod je šutio. I kad uzgajivači mandarina nisu imali kome prodati svoje voće, uvozne su bile jeftinije, i kad su seljaci morali ubijati krave jer je njemačko mlijeko jeftinije, i kad nije mogao doći do liječnika iako na smrt bolestan, i kad bi mu bahati klinac u devetnaestoj na zebri Mercedesom ubio djevojčice, i kad su tekstilne radnice ostajale preko noći bez posla, narod je šutio.
Sjećam se, nije to bilo tako davno, prijateljica i ja otišle smo u Pulu dati podršku otpuštenim radnicama “Arene”. Plakale smo na nekom pulskom trgu, bilo nas je pedesetak, ako. Gdje su bili radnici “Uljanika” i “Trećeg maja”? Naš narod, ne znam što bi to bilo, ja “naš narod” doživljavam kao ogromnu grupu glupana, već trideset godina misli kako se sranja dešavaju nekom drugom i kako će se još gora desiti nekom drugom i kako za tebe ima nade ako kreneš na Markov trg i pred vratima ostaviš drek.
Jebote! Nisam mogla vjerovati svojim očima. Na komadu velike štrace napisali su “Govno govnima” ili tako nekako. Da bi sve bilo totalno suludo “podršku” im je dalo “govno” koje sjedi u Saboru. Plakati? Smijati se?
Nažalost, došlo je na moje. Ekipa i ja bili smo vidoviti one 1990. Hrvatska je mjesto u kome opušteno uživaju i žive samo kriminalci. Oni mogu nekažnjeno ubiti bilo koga tko im naleti pod kotače ili brod, pokrasti milijun ljudi u skladu sa zakonom, liječnika nema, školski krovovi ruše se na glave gladne djece, “dragovoljci” određuju tko će gdje pjevati, popovi rastežu dječje guzice u ime Boga, a “narod” pred Saborom ostavi govno pa ode doma pun nade da će se mafijaši prestrašiti govna. Blago mafijašima sa takvim narodom.
Naravno, sad ćete me pitati, imaš li neki recept? Imala sam ga devedesete. Rastjerati bagru dok je još bila u povojima. Bili ste slijepi. Danas serite. Dok još možete.
Kako umrijeti bez stresa
RANO STE SE SJETILI
Ponavljam se. Baš me briga. Neki od nas, davne devedesete, imali smo siguran posao u državnoj službi, ja na radiju, i mogli smo šuteći opušteno dočekati penziju. Nismo šutjeli. Bila sam urednica na Radio Rijeci, emisija se zvala “S primorske poneštrice”. Kad je čitava ekipa, podsjećam, bio je to kraj devedesete, dobila otkaz organizirali smo javni pogreb ubijene emisije.
Pogrebna kolona se sporo kretala Korzom, zatim sve brže i brže. Građani oduševljeni novim vremenom, ubijanjem Jugoslavije i ukazanjem demokracije gađali su nas kamenjem i jajima. Da se u trku nismo sklonili u zgradu Općine vjerojatno bi nas kamenovali do smrti. Satima smo iza debele kapije čekali da se smiri narod obuzet demokratskim bijesom. Kad se nad Rijekom spustio debeli mrak odvukli smo se do naših domova zgađeni činjenicom da među nama žive budaletine koje će svoje sljepilo skupo platiti.
Na prste jedne ruke mogli smo nabrojiti kolege novinare koji su nas podržali. Što smo govorili? Rekli smo da Titov general ne može Hrvatskoj donijeti demokraciju, da nas mržnja može odvesti u rat u kome će ginuti sirotinja, da Hrvatski radio ima više vjerskih emisija nego Radio Vatikan, da nije fer da se sve hrvatske građane srpske nacionalnosti proglašava neprijateljima, a Tuđmanovi unuci, iako Srbi, preko noći postaju biznismeni…
Ponosim se što sam bila dio malobrojne ekipe koja je onda glasno govorila i pisala, Hrvatska ogromnim koracima kreće u kurac. Gdje je tada bio narod? Gdje su tada bili radnici? Odlazili su u rat sigurni kako treba život dati za one koji su neposredno prije rata pokazali svoje odvratno, lopovsko lice. Morao si biti glup do pakla da ne bi skužio da će tvoje dijete poginuti da bi se nečiji okot mogao voziti u Mercedesu.
Zločinci su zgrabili televiziju, radio, dogovorili rat. Dok je “stoka sitnog zuba”, kako joj je Tuđman tepao, trunula na bojišnicima, razulareni “odličnici” komadali su sirotu zemlju. Pa smo sa Vatikanom potpisali sramotan ugovor, svaki jebeni pop ima plaću i sve ostalo i onda kad češće jebe dječicu nego što moli boga.
Mnogobrojna poduzeća su propala jer se našim uvoznicima, čitaj kriminalcima, moralo pomoći da se nakradu u skladu sa zakonom. Uništena je poljoprivreda, ribarstvo, zdravstvo, školstvo. Razoreno je sve što se moglo razoriti.
Narod je šutio. I kad uzgajivači mandarina nisu imali kome prodati svoje voće, uvozne su bile jeftinije, i kad su seljaci morali ubijati krave jer je njemačko mlijeko jeftinije, i kad nije mogao doći do liječnika iako na smrt bolestan, i kad bi mu bahati klinac u devetnaestoj na zebri Mercedesom ubio djevojčice, i kad su tekstilne radnice ostajale preko noći bez posla, narod je šutio.
Sjećam se, nije to bilo tako davno, prijateljica i ja otišle smo u Pulu dati podršku otpuštenim radnicama “Arene”. Plakale smo na nekom pulskom trgu, bilo nas je pedesetak, ako. Gdje su bili radnici “Uljanika” i “Trećeg maja”? Naš narod, ne znam što bi to bilo, ja “naš narod” doživljavam kao ogromnu grupu glupana, već trideset godina misli kako se sranja dešavaju nekom drugom i kako će se još gora desiti nekom drugom i kako za tebe ima nade ako kreneš na Markov trg i pred vratima ostaviš drek.
Jebote! Nisam mogla vjerovati svojim očima. Na komadu velike štrace napisali su “Govno govnima” ili tako nekako. Da bi sve bilo totalno suludo “podršku” im je dalo “govno” koje sjedi u Saboru. Plakati? Smijati se?
Nažalost, došlo je na moje. Ekipa i ja bili smo vidoviti one 1990. Hrvatska je mjesto u kome opušteno uživaju i žive samo kriminalci. Oni mogu nekažnjeno ubiti bilo koga tko im naleti pod kotače ili brod, pokrasti milijun ljudi u skladu sa zakonom, liječnika nema, školski krovovi ruše se na glave gladne djece, “dragovoljci” određuju tko će gdje pjevati, popovi rastežu dječje guzice u ime Boga, a “narod” pred Saborom ostavi govno pa ode doma pun nade da će se mafijaši prestrašiti govna. Blago mafijašima sa takvim narodom.
Naravno, sad ćete me pitati, imaš li neki recept? Imala sam ga devedesete. Rastjerati bagru dok je još bila u povojima. Bili ste slijepi. Danas serite. Dok još možete.
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 03.09.18 11:41
Čija je ovo papiga?
Pronađena je sinoć na Trsteniku
Čitateljica s Trstenika nam se javila i rekla da je ispred svog portuna sinoć našla papigu, pokislu i preplašenu.
Uglavnom, neka se javi vlasnik papige na broj 0919203905.
Kolko znamo, Betonci imaju mačke, al nikad se ne zna ...
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
Lena 03.09.18 15:09
A mala mišica...pokisla i preplašena....nadam se da su vlasnici došli po nju...
Je samo mjacu trenutno, hrčci su krepucnuli...i nisam više kupovala...dosta mi je noćnih trčanja po onom kolu...svaku večer je bilo u sitne sate...trče i trče....
Ima još mjaca kod mojih na selu...maaale, sjatke....a ovdje u susjedstvu hranimo 2, nekad se još koja pridruži...ove dvije kraj Lidla od prošlog ljeta čekaju u određene sate i dolete samo tako kad dođem
Je samo mjacu trenutno, hrčci su krepucnuli...i nisam više kupovala...dosta mi je noćnih trčanja po onom kolu...svaku večer je bilo u sitne sate...trče i trče....
Ima još mjaca kod mojih na selu...maaale, sjatke....a ovdje u susjedstvu hranimo 2, nekad se još koja pridruži...ove dvije kraj Lidla od prošlog ljeta čekaju u određene sate i dolete samo tako kad dođem
Lena- Broj postova : 8931
Join date : 22.09.2012
Lokacija : All those moments will be lost in time, like tears in rain....
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 06.09.18 13:55
Solinjani rekli ne reciklažnom dvorištu pored dječjih igrališta
Jučer je u Solinu održan prosvjed građana
Kao što smo najavili u Solinu je povodom proslave Dana grada u petak, 7. rujna planirano svečano otvaranje radova na izgradnji Reciklažnog dvorišta. No, građani s tog područja Solina odlučili su reći ne.
U srijedu su održali prosvjed pred budućim gradilištem.
Priopćenje građana prenosimo u cijelosti: – Gospodarenje otpadom koje je u javnom interesu svih građana jedno je od najvažnijih tema 21 . stoljeća i prijeko potreban za razvoj i budućnost svakog suvremenog grada pa tako i za Solin. Jako važna činjenica je da gospodarenje otpadom mora ispunjavati niz zakonski normi. Jedna od zakonskih normi koje se spominju u Zakonu o gospodarenju otpadom je i taj da se zbrinjavanjem otpada ne smiju ugroziti i buduće generacije što je i navedeno u članku 9. spomenutog Zakona. U prilogu dostavljamo slike lokacije na kojem se planira izgraditi Reciklažno dvorište na području Srednje strane (Ninčevići) iako je bilo rečeno da će biti izrađeno u Kavi.
Na slikama se jasno vidi kako bi se spomenuto Reciklažno dvorište trebalo nalaziti uz samu granicu sa dva dječija igrališta te uz boćarski klub Solin. Studije su puno puta pokazale kako je čak uz poštivanje svih Zakonskih normi nemoguće spriječiti štetan utjecaj na okoliš, zdravlje ljudi i nesmetanu svakodnevnicu remećenu neugodnim mirisima. Takva situacija bi iznenadila i 60ak i više djece koje svakodnevno koriste igralište na spomenutoj lokaciji. Građani Solina kao i građani koji se nalaze na spomenutoj lokaciji su dovoljno osviješteni da znaju da je Reciklažno dvorište prijeko potrebno za očuvanje okoliša ali NIKAKO i ni pod koju cijenu neće dozvoliti izgradnju Reciklažnog dvorišta u neposrednoj blizini igrališta i na taj način ugrožavati zdravlje djece i odraslih.
Otpad koji se planira skladištiti su između ostalog : opasni otpad, motorna ulja, masti, zauljene krpe, glomazni otpad, staklo, plastika, komunalni otpad, papir, tekstil, metal, PET, zeleni otpad, boje, ee otpad.
Na istoj lokaciju u neposrednoj blizini se godinama nalaze i kontejneri za komunalni otpad koji se gomilaju sa divljim otpadom u koje između ostalog spada i glomazni otpad. Slike i saznanja o registarskim oznakama vozila koje su takvu vrstu otpada ostavljali slana su na gradske mail adrese kako bi se nešto riješilo po tom pitanju. Međutim nikad nije stigao ni odgovor a kamoli nešto više za zbrinjavanje divljih otpada pokraj spomenutih kontejnera. Sama ova činjenica i neažurnost upućuje također da je lokalna samouprava prekršila Zakonske odredbe za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 100.000 – 300-000kn.
Prije koji mjesec također na toj lokaciji je postavljen jedan takav spremnik (vidljivo na slici) koji se spominje u projektu za Reciklažno dvorište u koje je bio odlagan komunalni otpad iz kojeg je taloženjem curila tekućina a smrad koji se širio tim područjem za vrijeme ljetnih vrućina bio je nesnošljiv. Čak i ta situacija bila je prijavljema Gradu ali se ni ovaj put nikakve radnje nisu poduzele. Naime 05.09.2018 na lokaciji Srednje strane prilikom protesta za koji je jako mali broj ljudi čuo a odaziv je bio poprilično velik u razgovoru sa gradonačelnikom i njegovom vjernom sugovornicom na pitanje čemu ta lokacija kojom se ugrožava bezbrižna dječja igra odgovor koji je uslijedio bio je: „Ali okolo će bit zelenilo , nećete ni primijetiti da je tu Reciklažno dvorište.“ Sam odgovor gradonačelnikove sugovornice direktno vrijeđa intelekt svakog imalo zdravog čovjeka. Građani također imaju primjedbu na Grad što se puno ranije nije izjasnio i precizirao točno mjesto izgradnje Reciklažnog dvorište. Razlog tomu je pogodovala i dezinformacija građana mjesecima prije jer se kao jedina lokacija spomenutog Dvorišta koristio plato u zapadnom dijelu tupinoloma.
Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom je navedeno kako lokalna samouprava treba javno objaviti Plan izgradnje Reciklažnog dvorišta kako bi skupila mišljenja, prijedloge i primjedbe javnosti, što je također veliki propust nadležnih u gradu Solinu, kao i izostanak bilo kojeg informativno obrazovnog karaktera građana bilo u obliku javnih tribina,radija, tv i drugih javnih aktivnosti. Ovim putem obraćamo se i ministru Zaštite i okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću te Gradonačelniku Solina Daliboru Ninčeviću da se obustave radovi izgradnje Reciklažnog dvorišta te izmjeni građevinska dozvola sa promjenom lokacije koja nije u takvoj blizini sa dječjim igralištem, i kućama. U službenom glasilu je vjesnika grada Solina jedino spomenuto da radovi započinju početkom 2019.godine. Do tad pozivamo Grad da zbog velikog interesa građana pronađu novu za građane i djecu povoljniju lokaciju izgradnje Reciklažnog dvorišta Grada Solina.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vidim u pozadini nekakvu betonsku gredicu ... biće su bili Antyša & Oldie.
Akako se nebi bunili, ako im izgrade dvorište, više neće smit bacat škovace u Jadro.
Jučer je u Solinu održan prosvjed građana
Kao što smo najavili u Solinu je povodom proslave Dana grada u petak, 7. rujna planirano svečano otvaranje radova na izgradnji Reciklažnog dvorišta. No, građani s tog područja Solina odlučili su reći ne.
U srijedu su održali prosvjed pred budućim gradilištem.
Priopćenje građana prenosimo u cijelosti: – Gospodarenje otpadom koje je u javnom interesu svih građana jedno je od najvažnijih tema 21 . stoljeća i prijeko potreban za razvoj i budućnost svakog suvremenog grada pa tako i za Solin. Jako važna činjenica je da gospodarenje otpadom mora ispunjavati niz zakonski normi. Jedna od zakonskih normi koje se spominju u Zakonu o gospodarenju otpadom je i taj da se zbrinjavanjem otpada ne smiju ugroziti i buduće generacije što je i navedeno u članku 9. spomenutog Zakona. U prilogu dostavljamo slike lokacije na kojem se planira izgraditi Reciklažno dvorište na području Srednje strane (Ninčevići) iako je bilo rečeno da će biti izrađeno u Kavi.
Na slikama se jasno vidi kako bi se spomenuto Reciklažno dvorište trebalo nalaziti uz samu granicu sa dva dječija igrališta te uz boćarski klub Solin. Studije su puno puta pokazale kako je čak uz poštivanje svih Zakonskih normi nemoguće spriječiti štetan utjecaj na okoliš, zdravlje ljudi i nesmetanu svakodnevnicu remećenu neugodnim mirisima. Takva situacija bi iznenadila i 60ak i više djece koje svakodnevno koriste igralište na spomenutoj lokaciji. Građani Solina kao i građani koji se nalaze na spomenutoj lokaciji su dovoljno osviješteni da znaju da je Reciklažno dvorište prijeko potrebno za očuvanje okoliša ali NIKAKO i ni pod koju cijenu neće dozvoliti izgradnju Reciklažnog dvorišta u neposrednoj blizini igrališta i na taj način ugrožavati zdravlje djece i odraslih.
Otpad koji se planira skladištiti su između ostalog : opasni otpad, motorna ulja, masti, zauljene krpe, glomazni otpad, staklo, plastika, komunalni otpad, papir, tekstil, metal, PET, zeleni otpad, boje, ee otpad.
Na istoj lokaciju u neposrednoj blizini se godinama nalaze i kontejneri za komunalni otpad koji se gomilaju sa divljim otpadom u koje između ostalog spada i glomazni otpad. Slike i saznanja o registarskim oznakama vozila koje su takvu vrstu otpada ostavljali slana su na gradske mail adrese kako bi se nešto riješilo po tom pitanju. Međutim nikad nije stigao ni odgovor a kamoli nešto više za zbrinjavanje divljih otpada pokraj spomenutih kontejnera. Sama ova činjenica i neažurnost upućuje također da je lokalna samouprava prekršila Zakonske odredbe za koje je propisana novčana kazna u iznosu od 100.000 – 300-000kn.
Prije koji mjesec također na toj lokaciji je postavljen jedan takav spremnik (vidljivo na slici) koji se spominje u projektu za Reciklažno dvorište u koje je bio odlagan komunalni otpad iz kojeg je taloženjem curila tekućina a smrad koji se širio tim područjem za vrijeme ljetnih vrućina bio je nesnošljiv. Čak i ta situacija bila je prijavljema Gradu ali se ni ovaj put nikakve radnje nisu poduzele. Naime 05.09.2018 na lokaciji Srednje strane prilikom protesta za koji je jako mali broj ljudi čuo a odaziv je bio poprilično velik u razgovoru sa gradonačelnikom i njegovom vjernom sugovornicom na pitanje čemu ta lokacija kojom se ugrožava bezbrižna dječja igra odgovor koji je uslijedio bio je: „Ali okolo će bit zelenilo , nećete ni primijetiti da je tu Reciklažno dvorište.“ Sam odgovor gradonačelnikove sugovornice direktno vrijeđa intelekt svakog imalo zdravog čovjeka. Građani također imaju primjedbu na Grad što se puno ranije nije izjasnio i precizirao točno mjesto izgradnje Reciklažnog dvorište. Razlog tomu je pogodovala i dezinformacija građana mjesecima prije jer se kao jedina lokacija spomenutog Dvorišta koristio plato u zapadnom dijelu tupinoloma.
Prema Zakonu o održivom gospodarenju otpadom je navedeno kako lokalna samouprava treba javno objaviti Plan izgradnje Reciklažnog dvorišta kako bi skupila mišljenja, prijedloge i primjedbe javnosti, što je također veliki propust nadležnih u gradu Solinu, kao i izostanak bilo kojeg informativno obrazovnog karaktera građana bilo u obliku javnih tribina,radija, tv i drugih javnih aktivnosti. Ovim putem obraćamo se i ministru Zaštite i okoliša i energetike Tomislavu Ćoriću te Gradonačelniku Solina Daliboru Ninčeviću da se obustave radovi izgradnje Reciklažnog dvorišta te izmjeni građevinska dozvola sa promjenom lokacije koja nije u takvoj blizini sa dječjim igralištem, i kućama. U službenom glasilu je vjesnika grada Solina jedino spomenuto da radovi započinju početkom 2019.godine. Do tad pozivamo Grad da zbog velikog interesa građana pronađu novu za građane i djecu povoljniju lokaciju izgradnje Reciklažnog dvorišta Grada Solina.
--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Vidim u pozadini nekakvu betonsku gredicu ... biće su bili Antyša & Oldie.
Akako se nebi bunili, ako im izgrade dvorište, više neće smit bacat škovace u Jadro.
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
Lena 06.09.18 14:18
Pored svih pustopoljina oni tu žele otpad?Pa ova naša vlast je totalno van pameti....
Neka im ljudi ne daju....i ja ću otići ako treba.....
Neka im ljudi ne daju....i ja ću otići ako treba.....
Lena- Broj postova : 8931
Join date : 22.09.2012
Lokacija : All those moments will be lost in time, like tears in rain....
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 07.09.18 15:14
RUPA BEZ DNA
[VIDEO] ZAGONETNO OTKRIĆE NA KORČULI: Krenuli kopati rupu za lipu pa našli mega jamu; ‘Spustio se 35m i nije došao do dna’
Sadnja lipe u središtu Postrane, zaseoka Žrnova na Korčuli, pretvorila se u pravu istraživačku avanturu jer se ispod iskopane rupe otvorila jama duboka barem 35 metara
U zaseoku Postrana u mjestu Žrnovo na Korčuli danas su htjeli posaditi jednu lipu u središtu mjesta. No, sadnja lipe neočekivano se pretvorila u pravu speleološku avanturu.
Naime, kako je na svom Facebook profilu objavila Marija Šegedin rupa iskopana za lipu otkrila je mnogo veću jamu, duboku najmanje 35 metara.
“Kad ideš kopati rupu za usadit lipu i nađeš jamu! Tonči se spustio 35m, ali nije išao do dna”, napisala je.
U jami su navodno čak četiri prostorije i još nije utvrđeno koliko je duboka. Kako doznajemo jamu bi uskoro trebao istražiti poznati korčulanski speleolog Milan Vojinović, član Društva za istraživanje i očuvanje prirodoslovne raznolikosti Hrvatske. Tada će se znati više o samoj jami i što se u njoj krije.
https://www.facebook.com/marija.segedin.77/videos/854276018108542/
------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------
I tak nismo saznali kaj jebilo s lipom.
A vi koji fejzbučite, mogli bi pitat Mariju kaj se krije u toj njezinoj rupi ...
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Re: Iz (za)raznih medija...
pizda 07.09.18 23:45
to je prava spilja jebote, ima i poljepih stalaktita a di je stalaktit? Tu ima i STALAGMIT!
pizda- Murderator
- Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume
Re: Iz (za)raznih medija...
besposlenpop 17.09.18 13:01
Viesti pretežito stižu! Iz DALMACIE?
'Dvanaesti novinar' je napisao tekst o slučajnom susretu koji ga je potresao više nego ijedan događaj u Hajduku u zadnje vrijeme, klubu o kojem inače piše u kolumni pod tim imenom...
Kad čovjek šeta u društvu psa, često se nađe u situacijama da dobije pokoji komentar od prolaznika dok pas radi što već radi. U mojem slučaju obično odmah vide kesicu u mojoj ruci i moj izraz lica dok se saginjem, pa se ispričavaju najčešće. Ali jutrošnji događaj je bio takav da ne znam više što raditi i gdje tražiti smisao.
Kako nisam lud za dugim šetnjama ujutro, Frenky je navikao ujutro obaviti svoje poprilično brzo, a i njemu je valjda bilo vruće. Stane naš kavalir pored kontejnera i obavi svoje, ja sav sretan što neću morati hodati, nego samo ubaciti feces u kesicu, pa u kontejner.
I sad, dok sam već vezivao kesicu i ubacivao je kao Dino Rađa u sivi kontejner, iza sebe čujem glasno i sarkastično: 'Kultura, to vam je kultura, sramota jedna!'
Okrenem se, mislim da me netko zafrkava, a onda vidim nepoznatog čovjeka, koji je očito ljut na mene. Spreman na svađu, još ni kavu nisam popio i taman da ću ga poslat u tri materine, jer nije baš da guštam kupit govna s asfalta, ali znam da moram, jer to su govna mojega psa, a sad me on napada tko zna zašto.
A onda shvatim da čovjek u desnoj ruci nosi dugačku žicu, malo zakrivljenu na kraju, a u lijevoj vreću za smeće punu boca.
I dođe mi plakat. I sve mi dođe.
Shvatim da me mrzi. Shvatim da nema smisla da mu išta objašnjavam, jer u njegovom svijetu, ja sam onaj koji zagađuje mjesto na kojem on skuplja za preživit dan.
Dođe mi da ga molim da u tom trenutku nas dvojica zajedno krenemo tom žicom davit ljude koji su njega doveli u tu situaciju, a onda i mene u ovakvu blesavu, prije devet ujutro u nedjelju. A onda ih stavit u kese sve skupa, jer u tu kesu s govnima jedino i spadaju.
I svašta mi dođe.
SUDAR SVJETOVA U SPLITU Goran Antonijević: Jutros sam izašao prošetati psa i sreo čovjeka koji me mrzi...
'Dvanaesti novinar' je napisao tekst o slučajnom susretu koji ga je potresao više nego ijedan događaj u Hajduku u zadnje vrijeme, klubu o kojem inače piše u kolumni pod tim imenom...
Kad čovjek šeta u društvu psa, često se nađe u situacijama da dobije pokoji komentar od prolaznika dok pas radi što već radi. U mojem slučaju obično odmah vide kesicu u mojoj ruci i moj izraz lica dok se saginjem, pa se ispričavaju najčešće. Ali jutrošnji događaj je bio takav da ne znam više što raditi i gdje tražiti smisao.
Kako nisam lud za dugim šetnjama ujutro, Frenky je navikao ujutro obaviti svoje poprilično brzo, a i njemu je valjda bilo vruće. Stane naš kavalir pored kontejnera i obavi svoje, ja sav sretan što neću morati hodati, nego samo ubaciti feces u kesicu, pa u kontejner.
I sad, dok sam već vezivao kesicu i ubacivao je kao Dino Rađa u sivi kontejner, iza sebe čujem glasno i sarkastično: 'Kultura, to vam je kultura, sramota jedna!'
Okrenem se, mislim da me netko zafrkava, a onda vidim nepoznatog čovjeka, koji je očito ljut na mene. Spreman na svađu, još ni kavu nisam popio i taman da ću ga poslat u tri materine, jer nije baš da guštam kupit govna s asfalta, ali znam da moram, jer to su govna mojega psa, a sad me on napada tko zna zašto.
A onda shvatim da čovjek u desnoj ruci nosi dugačku žicu, malo zakrivljenu na kraju, a u lijevoj vreću za smeće punu boca.
I dođe mi plakat. I sve mi dođe.
Shvatim da me mrzi. Shvatim da nema smisla da mu išta objašnjavam, jer u njegovom svijetu, ja sam onaj koji zagađuje mjesto na kojem on skuplja za preživit dan.
Dođe mi da ga molim da u tom trenutku nas dvojica zajedno krenemo tom žicom davit ljude koji su njega doveli u tu situaciju, a onda i mene u ovakvu blesavu, prije devet ujutro u nedjelju. A onda ih stavit u kese sve skupa, jer u tu kesu s govnima jedino i spadaju.
I svašta mi dođe.
_________________
Слава Україні!
besposlenpop- Broj postova : 5740
Join date : 19.02.2018
Age : 65
Lokacija : Ma kaj lokacija - imam i građevinsku i uporabnu!
Stranica 28 / 42. • 1 ... 15 ... 27, 28, 29 ... 35 ... 42
Similar topics» Iz (za)raznih medija...
» Iz (za)raznih medija...
» Iz (za)raznih medija...
» Iz (za)raznih medija...
» Iz (za)raznih medija...
» Iz (za)raznih medija...
» Iz (za)raznih medija...
Stranica 28 / 42.
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.|
|
|