Lucidni snovi...

[quote="Btw"]

Btw je napisao/la:

darla je napisao/la:

Lena je napisao/la:ja sam stvarno padobranac,ali zaista se netko za sebe godinama
posvećuje lucidnim snovima?zapisuje...izvlači zaključke....?a nije
plaćen za to?

Pa smisao toga je da upoznas sebe, a i
svijet oko sebe, sto se mene tice to je jedini smisao zivota istinski.
Sve ostalo je jednostavno scenografija u kojoj se to dogadja (mislim
zivot u stanu svakodnevne svijesti). Mislim ima i drugih nacina, tipa
meditacije i nekih drugih duhovnih vjezbi, ali kad vec sokoro ako se ne
varam trecinu ziovta provedes u spavanju, a u tom stanju su vrata za
druga stanja svjesnosti lakse otkljucljiva, ne vidim zasto ne
iskosrititi tu mogucnost. Uz to, ti nitko ne brani imati sasvim
regluaran zivot, a imas i benefit na drugu stranu. Ionako sanjas, pa
zasto nesto ne nauciti iz istih snova.

Vi se koliko vidim
ogranicavate samo ne rjesavanje nekih psiholoskih problema koje covjek
moze imati, pa ih putem biljezenja i tumacenja snova, adresira, no to je
puno vise od toga, to je jednostavno u konacnicici nacin duhove prakse i
sirenja svijesti. Na kraju balade kad se toalno u tome izvjestis ne
moras vise spavati, da bi mogao prelaziti iz jednog stanja svijesti u
drugi.

... ako netko zna tehniku kako zaspati a ne sanjati, neka mi bude vodič i haker mojih snova...
.....

možda ja znam .... zapravo znam da za sebe znam, pošto se nikad nisam bavila proučavanjem u smislu potvrde opće primjene, ne znam jel bi ona bila primjenjiva i na tebi.... zapravo ne radi se o tome da ne znaš što sanjaš, već da ne sanjaš nešto što će ti stvoriti traumu.
Ako mi se nekad / a to je zaista izuzetno rijetko / dogodi da ružno sanjam, samo ako se u nekoj fazi sna jako zaležim, ako mi je jako sila na WC ili neki drugi vanjski faktor.
Možda je uzrok dobrom snu i dugogodišnji podjednaki ritam - spavam bez prekida između 6 i 7 sati.

Btw je napisao/la:

whisperer_ je napisao/la:Za Ori...
Ruski
hakeri su prije nekoliko godina bili potpuno nepoznati zapadnoj
populaciji iz mnogih razloga, jedan od njih je taj što su djelovali
dosta samozatajno i tekstovi su bili slabo prevođeni. To se u
međuvremenu promijenilo, neki ih pobijaju, neki podržavaju, ali ono što
je definitivno preuzeto u nekim institutima koji se bave lucidnošću jest
mapiranje ili obilježavanje snova. Ovdje ću samo pejstirati jedan od
svojih osvrta puštenog kod nas preko.
Ono što je specifično kod ruske
škole sanjanja jest to što oni kontroliraju snove i prolaze kroz snove
drugačijim principom nego ostali. Karakteristika drugih sistema jest to
što se oni najviše bave tehnikama, dok je kod Rusa ključan predmet
proučavanja- prostor sanjanja. Oni percipiraju snove kao
percepcijske sfere, kao mjehure, i mi se u svakom snu nalazimo kao u
mjehuru. Elementi tih snova mogu biti arhetipski i/ili simbolički- na
nekoj našoj induvidualnoj ili lokalnoj razini. U snu postoje određeni
simboli koji nas transferiraju u drugu sferu. (Primjerice, sanjaš da
si u nekakvoj prostoriji, ugledaš stol, na stolu je pustinjska ruža.
Gledajući u pustinjsku ružu nađeš se odjednom u pustinji) To mi isto
radimo i u stvarnosti samo što smo toga nesvjesni, snovi su
fleksibilniji, fragmentiraniji i naša svijest teško može pojmiti da su
oba stanja zapravo naša paralelna stvarnost. U budnom primjeru to bi
bilo kao kada izađeš iz prostorije u kojoj trenutno jesi, uđeš u drugu
prostoriju, i percepcija ti se automatski promijeni, ali joj ne pridaješ
značenje. Zato je kod spomenute skupine glavni cilj iskontrolirati
snove na način da se mogu lakše kretati po njima, na način da su oni što
fiksiraniji. . Primjerice, snovi neistreniranog sanjača su
ispresjeckana (monkey mind u noćnoj varijanti) i kada osobu
upitaš što je sanjala, ona san ne može objasniti riječima. . Zato je
bitno uvesti mir u snove, sistematizirati ih, drugim riječima napraviti mapu snova.
Izrada
mape sanjanja je jedna vrsta arhetipske mape, odnosno obilježavanje
snova u kojima se na određenim mjestima pojavljuju arhetipski elementi,
odnosno obrasci identični obrascima drugih ljudi. Recimo da snovi svom
sanjaču, ili autoru tog sna, uzimaju njegove vlastite simbole i od nih
rade scenu. Rusi tvrde da je san određeni program, i konceptualno
gledajući oni su potpuno u pravu. Mi smo konceptualna bića i mi smo
uronjeni u taj koncept. I koliko god voljeli pričati o sebi kako smo
slobodni, mi to nismo jer se nalazimo u vlastitom zatvoru, a taj se
zatvor zove- ideje. Snovi su za njih jedna vrst kontrolnog programa , u
snovima puno lakše dolaze do obrazaca i arhetipova i oni lakše
upravljaju nama. Tako su Rusi odlučili hakirati snove na način da
su uzeli hakersku terminologiju i iste procese počeli primjenjivati u
samim snovima. I to je izraslo u jedan vid filozofije. No iz svih tih
njihovih procesa, samo mapiranje snova se trenutačno čini jednim od
najboljih načina organizacije unutarnjeg prostora. Budući da je na netu
jako teško doći do njihovih podataka, pokušat ću pronaći jedan primjerak
mape kako bi se vizualizirao taj sistem.

hvala Whisp

orion je napisao/la:

Btw je napisao/la:
... ako netko zna tehniku kako zaspati a ne sanjati, neka mi bude vodič i haker mojih snova...
.....

možda ja znam .... zapravo znam da za sebe znam, pošto se nikad nisam bavila proučavanjem u smislu potvrde opće primjene, ne znam jel bi ona bila primjenjiva i na tebi.... zapravo ne radi se o tome da ne znaš što sanjaš, već da ne sanjaš nešto što će ti stvoriti traumu.
Ako mi se nekad / a to je zaista izuzetno rijetko / dogodi da ružno sanjam, samo ako se u nekoj fazi sna jako zaležim, ako mi je jako sila na WC ili neki drugi vanjski faktor.
Možda je uzrok dobrom snu i dugogodišnji podjednaki ritam - spavam bez prekida između 6 i 7 sati.

lucidni snovi, koji su zapravo tema, se događaju i meni kao i
drugima, ali su rijetki...jedan od njih je let nad uvijek istom dolinom,
gledanje
prirode koja se prostire... sve to gledam ptičjim okom... ali misao je moja... svjesna sam
da sam ja u toj ptici i da je to neko privremeno stanje koje će proći...
uživam i to je to...

ali oni snovi koji nisu lucidni, a u njima
proživiš sve, jednako kao da si budan su ono što mene muči (a vjerujem da nisam usamljena u toj muci)...

to da nemam traume je u redu, ali je nedovoljno... ja bih da uopće ne sanjam jer većina mojih snova je tako "stvarna" da se probudim umornija no kad sam legla... dakle u snu se naradim, proživim nevjerojatno puno emocija, naputujem, umrem itd...nekad se probudim tako tužna da uopće ne želim znati što sam u snu izgubila...

da živim živopisno kao što sanjam vjerojatno bih "izgorila" za par godina...nasanjala sam se za devet života, ja bih praznu glavu, spavanje bez snova...
znaš ono kad zaspeš, ustaneš i ne znaš da si spavao, kao da si ponovno
rođen...

nekad sam i ja pratila svoje snove, zapisivala, tražila smisao u simbolima...
smiješno je ali nema nekog uzorka kao recimo pun stomak ili glava okrenuta na jug umjesto na sjever, piški mi se i slično, sanjam uvijek u svim situacijama, položajima i prilikama (postelja, vlak, auto)...
recimo, neki snovi su vrlo lijepi, ali su mi uvijek bili predznak ružnih događaja... pjesma, cvijeće, voda (cvijeće i pjesma su smrti, bistra suze, mutna svađa)...

Btw je napisao/la:

orion je napisao/la:

Btw je napisao/la:
... ako netko zna tehniku kako zaspati a ne sanjati, neka mi bude vodič i haker mojih snova...
.....

možda ja znam .... zapravo znam da za sebe znam, pošto se nikad nisam bavila proučavanjem u smislu potvrde opće primjene, ne znam jel bi ona bila primjenjiva i na tebi.... zapravo ne radi se o tome da ne znaš što sanjaš, već da ne sanjaš nešto što će ti stvoriti traumu.
Ako mi se nekad / a to je zaista izuzetno rijetko / dogodi da ružno sanjam, samo ako se u nekoj fazi sna jako zaležim, ako mi je jako sila na WC ili neki drugi vanjski faktor.
Možda je uzrok dobrom snu i dugogodišnji podjednaki ritam - spavam bez prekida između 6 i 7 sati.

lucidni snovi, koji su zapravo tema, se događaju i meni kao i
drugima, ali su rijetki...jedan od njih je let nad uvijek istom dolinom,
gledanje
prirode koja se prostire... sve to gledam ptičjim okom... ali misao je moja... svjesna sam
da sam ja u toj ptici i da je to neko privremeno stanje koje će proći...
uživam i to je to...

ali oni snovi koji nisu lucidni, a u njima
proživiš sve, jednako kao da si budan su ono što mene muči (a vjerujem da nisam usamljena u toj muci)...

to da nemam traume je u redu, ali je nedovoljno... ja bih da uopće ne sanjam jer većina mojih snova je tako "stvarna" da se probudim umornija no kad sam legla... dakle u snu se naradim, proživim nevjerojatno puno emocija, naputujem, umrem itd...nekad se probudim tako tužna da uopće ne želim znati što sam u snu izgubila...

da živim živopisno kao što sanjam vjerojatno bih "izgorila" za par godina...nasanjala sam se za devet života, ja bih praznu glavu, spavanje bez snova...
znaš ono kad zaspeš, ustaneš i ne znaš da si spavao, kao da si ponovno
rođen...

nekad sam i ja pratila svoje snove, zapisivala, tražila smisao u simbolima...
smiješno je ali nema nekog uzorka kao recimo pun stomak ili glava okrenuta na jug umjesto na sjever, piški mi se i slično, sanjam uvijek u svim situacijama, položajima i prilikama (postelja, vlak, auto)...
recimo, neki snovi su vrlo lijepi, ali su mi uvijek bili predznak ružnih događaja... pjesma, cvijeće, voda (cvijeće i pjesma su smrti, bistra suze, mutna svađa)...

kad je svaki organizam drugačiji i na javi i u snu ... ... probaj sa "čišćenjem" viška adrenalina prije lijeganja u krevet i sa par minutnim autogenim treningom - tako da obuhvatiš sve od nožnih prstiju do zadnje vlasi na glavi.... sve to traje jako kratko, uzima malo vremena, a može dati super efekt.

Bijelo i snjeg uvjek čujem da je netko umro bliži ili dalji. Blato, mutna voda neko se razboli. Kolaći uvjek neko sranje i svađa. Moj bivši šef,dok sam radila ,obavezno sranje na poslu.
Brko ne sanja nikad. Dromsička sanja svaku noč, toliko realno da plače, smije se , svađa , viče, radi.....

Prije par godina bila sam u očajnoj fazi, kad sam tonula u san i cijelo vrijeme bila u nekom polusnu, nisam mogla razlikovati jel sam budna ili spavam. Stalno sam tonula, propadal u prvoj fazi sna i na vlastiti trzaj tjela se vračala uplašena. I tako opet i opet. Ujutro bi se dizala umorna, nakon nekog vremena nisam više mogla funkcionirat, kužila sam da nekaj ne štima, pitala lječnicu nije mi znala pomoći. Onda sam počela dobivati napade panike i tražeči po internetu otkrila sam da imam depresiju. Otišla sam opet dr. dobila antidepresive, nakoh glupog razgovora sa psihijatrom ( koji smatra da mi netrebaju) i odlaska na autogeni trening.
Hvala na pitanju meni je bolje sa tom tableticom i nebih se vratila na budno sanjanje

Vjerojatno ovisi o tvrdoći sna ali nemali broj puta znala sam skrenuti snove u smjeru u kojem sam željela da idu potpuno svjesna da je to san.
Skretanje snova može se naučiti i na tome sam jedno vrijeme radila meditacijom ali sam s vremenom prestala vjerojatno zbog tempa života koji me uspavljivao čim bih spustila glavu na jastuk.

nisam se nikad uspijo disciplinirati ni kod meditacije, kamo li lucidnog sanjanja. To je za neke manje zifcane...

pizda je napisao/la:nisam se nikad uspijo disciplinirati ni kod meditacije, kamo li lucidnog sanjanja. To je za neke manje zifcane...

ti žifčan, ma ti si kamilica

dromsin je napisao/la:

pizda je napisao/la:nisam se nikad uspijo disciplinirati ni kod meditacije, kamo li lucidnog sanjanja. To je za neke manje zifcane...

ti žifčan, ma ti si kamilica

..ali stalno nesto radim, ili pjevam ili nesto cackam, mirujem dok spavam. Zato se kod mene svaki pokusaj meditacije sveo na spavanje...

U početku je tako kod svakoga. Uglavnom kasnije se može kontrolirati.

Ali ne valja forsirati nego ako ide onako od gušta onda prakticirati ako ne, ostaviti za drugi put, drugi dan.

Jehudi je napisao/la:U početku je tako kod svakoga. Uglavnom kasnije se može kontrolirati.

Ali ne valja forsirati nego ako ide onako od gušta onda prakticirati ako ne, ostaviti za drugi put, drugi dan.

pa ja, samo taj dan nikako da dodje...

Btw je napisao/la:pitanje za sanjače (dobrodošla wisp )

ako sam dobro skužila, darla je spomenula da se praćenjem snova vremenom granica "briše" među lucidnim i klasičnim snovima, a sanjači se prebace iz budnog u snoviđenje bez ikakvih napora... sve je to divno i krasno, ali me zanima praktična primjena te tehnike...
može li se utjecati na snove, usmjeravati ih, kontrolirati, oblikovati?
može li se takvim treninzima (da u snu postanu svjesni da sanjaju) pomoći ljudima koji intenzivno sanjaju i imaju noćne more?

Moze se utjecati na snove, usmjeravati ih, kontrolirati i oblikovati pa to je i jedan od ciljeva. Vec sam negdje na temi rekla da ne znam zasto vi snove, odnosno na lucidno sanjanje gledate iskljucivo kao na psihoterapiju? Pa nije sve Freud, niti ograniceno na istog. Po meni cilj lucidnog sanjanja je prvenstveno da shvatis, odnosno istinski dozivis cinjenicu da si ti puno vise od svog fizickog tijela i da u biti nisi ogranicena na isto. Takodjer da istinski dozivis da postoje razlicite druge realnosti od one koju ti, mi, svi u biti smatramo jedinom realnoscu. Ujedno tom praksom, istinski vidis kako si ti taj koji u biti sukreira svoju relanost setom uvjerenja koje nosis u sebi, jer svjetovi koje istrazujes u lucidnom sanjanju nisu u biti nista manje realni nego ovaj u kojem danas zivis. Nama se cini jedinom realnoscu iz puno razloga, prvenstveno jer smo odredjenim setom uvjerenja kojima smo filani od rodjenja fiksirali svoju skupnu tocku, zbog toga je nasa percepcija svijeta oko nas i onoga sto nazivamo realnim svijetom takva. U biti sve oko nas je samo i iskljucivo fluktuirajuca energija, koja nama zbog nase perceptivne zadanosti izgleda fiksno. U biti kroz lucidno sanjanje upoznaje svoju pravu istinsku bit i prirodu i svijeta oko sebe.

Svakako snovi mogu biti koristeni u terapeutske svrhe, simbolika, znacenja, potisnuti strahovi, traume itd. , ali za to ne moras lucidno sanjati, dovoljno je da zapisujes svoje nocne more i prezentiras ih uredno svom sajkoterapeutu i onda nek ti je dragi Bog na pomoci . Nocne more su uglavnom posljedica nepreradjenih zivotnih trauma, koje se onda manifestiraju kroz snove. Lucidni snovi su nesto sasvim drugo, iako ponekad dok se ne naviknes i ne ovladas tehnikom pojedini krajolici u kojima se nadjes mogu biti zastrasujuci, ali samo dok se ne naviknes, jer u svojim snovima si ti taj koji je gazda, naravno ako znas sto radis.

Treca neka kategorija su prekognicijski snovi, gdje ti u biti kroz snove dobivas poruke o nekim dogadjajima koji su se dogodili ili ce dogoditi, no to isto ne mora nuzno biti vezano uz lucidno sanjanje, odnosno dok imas prekognicijski san, nisi uvijek svjestan da sanjas. Ja sam kao djete znala imati jako puno prekognicijskih snova. Recimo onaj kojeg se najranije sjecam imala sam mozda 5 godina, sanjala sam tatinog frenda koji je tada bio nesto bolestan, imao problema sa srcem. Taj san mi je ostao upecatljiv zbog rekacija burnih odraslih oko mene. Dakle spavam ja i sad sanjam svasta i odjednom neka livada i dolazi taj covjek i pomazi me po kosi i kaze pozdravi tatu, tata ti je dobar covjek, ja onak djetinje pitam, a kamo ti ides, a on mi odgovori ja ti idem na drugu stranu i ja velim dobro i vidim ga kako polako nestaje u cvijecu ispred mene. Uopce mi to nije bilo traumaticno kao da je najnormalnije nesto, a skuzila sam da u biti umire, jer mi je koncept smrti bio poznat, posto mi je nedavno prije toga umro deda. Ja se u snu nastavila igrati na livadi. Probudim se ujutro, sjecam se sna, otrcim u spavacu od mame i tate i velim tati, stricek Vladek ( to mu bilo ime) ti je rekao da te pozdravim i da on ide na drugu stranu. Veli tata kakvu stranu, kaj pricas, reko pa umro je nocas. Naravno svi su mislili da sam malo sunuta i rekli mi da kja pricam gluposti i izmisljam. Za sat vremena zove njegova zena i veli da je covjek umro. Ja sam samo sanjala, nisam u snu znala da sanjam, tek kad sam se probudila sam shvatila da sam to sanjala kuzis? Ima tu razlictih stvari i podrucja, a lucidni snovi su prvenstveno alat duhovnog razvoja, ako znas kaj radis, ako ne, onda su eto tak randomizirana iskustva drugih relanosti, sa kojima ne znas ni sto bi, ni kaj bi.

Sad odoh na kavicu

kišna glista je napisao/la:

whisperer_ je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:
ne znam šta bi to točno bilo mapiranje? jel to samo zapisivanje snova, analiza il nešto drugo ?

pogrešno sam se izrazila...mislila sam normalan za mene... za mene nije normalno ići redovno spavati u isto vrijeme iako imam jako duge faze ranoranilaštva kad to krene svojim tokom i traje neko vrijeme al jednostavno se prilagodim životnim situacijama koje ne dozvoljavaju uvijek redovno spavanje i u isto vrijeme... netko tko ima drugačije poslagan život si možda to može tako održavati duži period pa se može govoriti o nekoj diciplinu koju ja nikada neću imati ... uvijek sam više voljela stihijski i spontano živjeti i to sam prihvatila kod sebe kao normalno, jel ... kod nekog drugo to može biti nešto sasvim drugo što ne znači da je nenormalno

a svako uvođenje nekog većeg reda u život koji uključuje i spavanje u isto vrijeme, disciplinu glede toga i glede prehrambenih navika, tjelovježbe u usporedbi sa mojim životom, izgleda asketski... jer sam sama kampanjac i tako mi odgovara biti jer me ne zanima sad doseći ne znam kakve duhovne visine i uvide u stvarnost da bi mi to postala veća preokupacija u životu... to ne znači da one kojima to jest, i kojima je to odabir smatram nenormalnim nego više posvećenim tome u usporedbi sa prosječnim ili ispodprosječnim

Na treće pitanje, hm, nemoj zamjeriti al ne mislim odgovarati u virtuali, to samo u osobnim razgovorima razmjenjujem iskustva i ne sa svakim... moj odabir

Pod mapiranjem smatram nešto što bi radila da se mislim ozbiljnije posvetit lucidnom sanjanju, što sam već rekla da mi nije namjera al sam radoznala kako to izgleda kod onih koji se jesu tome posvetili... zapisivat snove sam započela od najranijeg djetinjstva, razmišljati o njima, proučavati svoj vlastiti svijet simbola, al to ne bih nikako nazvala sistematskim radom il znanjem koje bih mogla prenijeti i drugima te pretpostavljam da to ne spada pod mapiranje ...čisto zanimacija kojom se bavim oduvijek i zbog sebe bez da ikome dajem uvid u takve stvari jer se tiču samo mene .... eto, zanima me šta spada u mapiranje obzirom da je to ipak izraz koji upotrebljavaju oni koji se očito više bave lucidnim snovima neg ja koja to radi spontano i bez ikakvog mentorstva a kamoli medicinskog nadzora

A kako koristim informacije iz snova... uf... poširoko pitanje...ovisno i kakvim snovima se radi... rekog da ne zapisujem samo lucidne snove nego baš obrnuto... više sam pozornosti uvijek pridavala onima koji i nisu bili takvi a živo sam ih pamtila ... al najčešće mi kroz snove znaju dolaziti odgovori i rješenja na neke stvari koje dugo pokušavam riješiti a nikako ih sagledati iz druge perspektive... to mi se najčešće dešavalo... zatim, postoje i oni snovi koji su nazovimo to tako - proročki... istina, za njih pojma nemam da su proročki u vrijeme kad ih odsanjam, samo imam silnu potrebu da ih u detalje zapišem a tek kasnije mi u bljesku, nakon što se događaj koji sam sanjala odvije, sve složi i znam zasigurno na šta se san odnosio... najzanimljivije je da mi se u tim trenucima razvozla skoro cijeli dio odsanjanog osim kraja... i taj kraj je ono što svhatim kao neku pouku jesam li ili nisam dobro odradila događaj i šta nisam dobro odradila a šta jesam... teško za objasnit bez da pričam o konkretnom snu i konkretnim događajima iz svog života...lucidni snovi su mi pak ko neka vježba mijenjanja perspektive sagledavanja jednosteiste stvari i to često svjesno radim u snu... isto tako lucidne snove koristim za dubinsko opuštanje i odmaranje kad pređem neke svoje granice izdržljivosti a to mi se često da dogoditi jer kad mi nešto posebno zaokupi interes onda se doslovno tome predam na način da zaboravim da jednostavno i sama imam limite kao fizičko biće ... slobodno mogu reći da se njima liječim kad pregorim.... i često mi uopće nije problem nastaviti sanjati isti san koji me puni energijom ako me netko i prekine u spavanju...al isto tako mogu reći da sam upravo uspomoć lucidnih snova mnogo naučila o brzoj i što učinkovitijoj promjeni sagledavanja stvari i u budnom stanju... zato i spadam u osobe koje brzo i poprilično lako donose odluke od većih životnih važnosti i uglavnom donesem odluku koja je u korist ne samo za mene nego i onih koje se takve odluke odnose ... nekima se čini da ja to napravim prebrzo i stihijski a zapravo se radi o tome da svaki problem počnem sagledavati sa raznih pozicija već pri njegovom nastanku, vrtim i okrećem ga dok ne dobijem uvid sa što više strana ... tako sam recimo riješila svoj razvod iako je suprotna strana željela potencirati sukobe na svakom koraku, jednostavno nisam to dozvolila i "gasila požare" u trenu jer sam ih već u svojoj mašti predvidjela gdje bi mogli buknuti... i tako je i bilo...

ak sam negdje bila nejasna, slobodno reci jer ovo stvarno pišem nabrzinu i bez previše razmišljanja o boljim odgovorima a između svojih kućanskih obaveza...

Bila si jasna.
Ako izuzmemo Aboriđine, Senoe i ostala druga plemena kojima je lucidnost snivanja dio kulturološkog djelovanja i osvrnemo se na naš uži krug zapadne civilizacije, ljude koji se zaista (aktivno ili manje aktivno) bave lucidnošću podijelila bih u grubo na tri skupine. Znači, radi se o znanstvenicima koji uglavnom veći dio svog života posvete toj temi (leno, vjerojatno su dobro plaćeni ), zatim, osobe kojima su se lucidni snovi spontano počeli dešavati (bilo u djetinjstvu ili u kasnijoj dobi) pa su došli do tog mentalnog nivoa kada su jednostavno svoja iskustva imali potrebu podijeliti sa drugima i na njihovim temeljima im je interes za dublja otkrivanja porastao. I naposlijetku osobe koje su kroz neke druge duhovne prakse došle u doticaj sa pojmom lucidnosti i posvetili se tomu kao nezaobilazni dio prakse. Upravo ova posljednja skupina ljudi posjeduje u sebi već od prije izgrađene mentalne i tjelesne aktivnosti ili spremnosti koje im olakšavaju ulazak i rad u lucidnost. Znači, na nekim nivoima se dulje zadržavaju, na nekima su strahovito brzi jer im mentalni sklop iz predhodnih uvježbavanja to dopušta, jednostavnije rečeno, brže kapiraju, reagiraju, slažu. No, to nije preduvijet lucidnog snivanja, kao što rekoh, svi to možemo i uvježbati i sprovoditi. Ono što želim reći jest da sanjača ima svakakvih, različitih spremnosti i kapaciteta. Također, discipliniranost u tome je periodična. Netko to odradi nekoliko mjeseci uzastopce, netko koju godinu, uzme pauzu, pa se opet diciplinira. Naravno da sve ovisi i o životnim okolnostima. No osobno, od kada uvodim bilo kakvu vrstu discipline u svoj život , moram priznati da sam puno fokusiranija, provodim vrijeme kvalitetnije, a sve nepotrebne energije nebitnih stvari odbijam da se lijepe na mene. Jer ruku na srce, pola života prođe u gubljenju vremena na gluposti.
Zapisivanje snova ne spada direktno pod mapiranje iz razloga što je to u jednu ruku mentalna vježba ili alat kojom radiš na fokusiranju sna ili uvježbavaš mozak da bude u snu svjesniji. Što ti je fokus usmjereniji, san se produljuje do te mjere da počne trajati kao i realno vrijeme. Zato sam i napomenula ranije da u određenom periodu takve prakse dobiješ osjećaj da imaš još jedan život. Možeš se opet vratiti u isti san svojevoljno i primjetiti znatno više detalja koji se iznenada pojavljuju, a ranije ih nisi zamijetio. Tu tek kreće zajebancija u kojoj ti je mašta jedina granica. Možeš raditi što poželiš, promijeniti odnos sa problematičnim likovima koji ti se pojavljuju u snu, riješavati se strahova (btw), tražiti odogovore itd... Spominjala sam pred neko vrijeme i Teslu koji je isto prakticirao, no njegovi fokusi su bili daleko dublje fokusirani na univerzalnije teme. Postoje i proročni snovi, ali u jasnim oblicima oni su rijetkost ili bih rekla neka sasvim drugi stadij te prakse.
Mapiranje se fokusira na nešto sasvim drugo. Mapiranjem se pamte prostori u kojima jesi dok sanjaš, skeciraš ih na mape i nadopunjavaš svakim novim snom i novim simbolima koji se pojavljuju. Tek nakon 1000 og skeča sna se mogu zamijetiti lagane poveznice ne samo tvog osobnog sna, već i sna drugih ljudi. Isprepličemo se svi međusobno u "onostranim" dimenzijama jer se prepuštamo instinktu, ne mentalnim konceptima. Zato je meni sasvim normalna teza da svi odgovori već postoje, da se možemo međusobno osjećati i dobivati odgovore. Naravno da mi to nije cilj u životu, ali jest zabavna i zdrava droga kojom ništa ne gubiš.
Često sanjači gube pojam da li snivaju ili su budni, ali ne na zastrašujući ili opasan način. Postoje tkz. reality check kojim provjeravaš u kojoj si dimenziji. Npr., malo poskočiš, ako odletiš- spavaš, ako padneš- također znaš gdje si.

whisperer_ je napisao/la:
Zapisivanje snova ne spada direktno pod mapiranje iz razloga što je to u jednu ruku mentalna vježba ili alat kojom radiš na fokusiranju sna ili uvježbavaš mozak da bude u snu svjesniji. Što ti je fokus usmjereniji, san se produljuje do te mjere da počne trajati kao i realno vrijeme. Zato sam i napomenula ranije da u određenom periodu takve prakse dobiješ osjećaj da imaš još jedan život. Možeš se opet vratiti u isti san svojevoljno i primjetiti znatno više detalja koji se iznenada pojavljuju, a ranije ih nisi zamijetio. Tu tek kreće zajebancija u kojoj ti je mašta jedina granica. Možeš raditi što poželiš, promijeniti odnos sa problematičnim likovima koji ti se pojavljuju u snu, riješavati se strahova (btw), tražiti odogovore itd... Spominjala sam pred neko vrijeme i Teslu koji je isto prakticirao, no njegovi fokusi su bili daleko dublje fokusirani na univerzalnije teme. Postoje i proročni snovi, ali u jasnim oblicima oni su rijetkost ili bih rekla neka sasvim drugi stadij te prakse.
Mapiranje se fokusira na nešto sasvim drugo. Mapiranjem se pamte prostori u kojima jesi dok sanjaš, skeciraš ih na mape i nadopunjavaš svakim novim snom i novim simbolima koji se pojavljuju. Tek nakon 1000 og skeča sna se mogu zamijetiti lagane poveznice ne samo tvog osobnog sna, već i sna drugih ljudi. Isprepličemo se svi međusobno u "onostranim" dimenzijama jer se prepuštamo instinktu, ne mentalnim konceptima. Zato je meni sasvim normalna teza da svi odgovori već postoje, da se možemo međusobno osjećati i dobivati odgovore. Naravno da mi to nije cilj u životu, ali jest zabavna i zdrava droga kojom ništa ne gubiš.
Često sanjači gube pojam da li snivaju ili su budni, ali ne na zastrašujući ili opasan način. Postoje tkz. reality check kojim provjeravaš u kojoj si dimenziji. Npr., malo poskočiš, ako odletiš- spavaš, ako padneš- također znaš gdje si.

Očito ja tu fokusiranost nikada nisam dosegla niti približno jer kod mene trajanje sna i ono što bi nazvali "realnim vremenom" veze sa vezom nemaju... to je ono što me u početku ugodno iznenadilo jer ono što je u snu izgledalo kao nešto što traje jako dugo ( nekad i u snu odsanjam par dana i budim se u nekom novom danu koji je i dalje san ) , u "realnom" vremenu se odvilo u nekih par minuta i tu su bila stvarno drastična odstupanja tak da sam ja očito skroz nefokusirana i sad kad na to pomislim, nek tako i ostanem jer je baš fora u par minuta toliko toga proživjeti u snu a ovamo na "ovoj" strani nisam puno vremena izgubila .

Ovo da već svi odgovori već postoje i da se možemo međusobno osjećati te da smo svi na nekom nivou itekako povezani, meni odavno sasvim prihvaćena činjenica i zato mislim da je ono što je darla napisala u svom postu skoro pa najbitnije za nas: lucidno sanjanje je u prvo redu dokaz toga da stvarno ne obitavamo samo na ovom nivou kojeg poimljemo sa svojih pet osjetila nego smo daleko življi i stvarniji u onim sferama gdje nismo ograničeni fizičkim tijelom. Samim time smo i sigurniji u sebe i sve što nam se događa doživljavamo na jedan sasvim drugačiji način nego da toga nismo svjesni ( jako pojednostavljeno rečeno, puno manje katastrofiramo oko nekih stvari iako to ne znači da smo oguglali, nego upravo suprotno ).

E sad me još samo zanima da li znaš išta o povezanosti lucidnog ili bilo kakvog sanjanja sa vizijama kao duhovnim doživljajima za vrijeme "budnosti"? Vjerojatno povezanost postoji samo iskreno, nikad se nisam teoretski bavila time iako mi je sad palo napamet povezati to dvoje. Da li postoji neko proučavanje vizija kao onoga što nam se događa za vrijeme "budnog" stanja i u čemu sami nismo aktivni akteri ? Mislim baš na slikovne vizije, ne samo misaone koje se ajmo reć događaju tokom il nakon meditacija .

Još jedna napomena:
ovo o čemu pišemo je za moj pojam toliko važno za svakoga i stvarno može jako podignuti kvalitetu života da sam se često znala pitati, za kog vraga se o tome ne uči već u školama? al dobro, odmah sam sama sebi i odgovarala na ta pitanja kad bih se sjetila školskog programa i na koji način se uopće bilo šta što ima veze sa duhovnošću prenosi na mlađe... al kroz neke kreativne radionice bi bilo sasvim moguće djeci jačati taj dio mentalnog sklopa, uvoditi neke lakše vježbe tako da zadrže svoju prirođenu sposobnost ( tu mi nisi odgovorila na moje pitanje koje sam postavila u prvom svom postu, slažeš li se da smo kao djeca daleko otvoreniji svemu u vezi sanjanja i lucidnošću istog ) i baš mi bude žao kad vidim koliko smo daleko od toga

taja je napisao/la:Vjerojatno ovisi o tvrdoći sna ali nemali broj puta znala sam skrenuti snove u smjeru u kojem sam željela da idu potpuno svjesna da je to san.
Skretanje snova može se naučiti i na tome sam jedno vrijeme radila meditacijom ali sam s vremenom prestala vjerojatno zbog tempa života koji me uspavljivao čim bih spustila glavu na jastuk.

evo ovo čekam... osobna iskustva... opiši svoju meditaciju... opiši svoj postupak uranjanja u san tako da oni koji ne prakticiraju meditaciju, znaju kojim putem bi i sami mogli krenuti... barem okvir...

@dromsić, sanjamo jednako... ja isto pričam u snu, svađam se, pjevam... ali ne samo sada (nije dakle posljedica stresa ili proživljenog, premda uvelike ima i toga), tako sanjam od kad znam za sebe... ne želim piti pilule za lilule da bih imala praznu glavu kad ustanem... vjerujem da postoji drugi način i da ću nekako doći do njega...

Btw je napisao/la:

taja je napisao/la:Vjerojatno ovisi o tvrdoći sna ali nemali broj puta znala sam skrenuti snove u smjeru u kojem sam željela da idu potpuno svjesna da je to san.
Skretanje snova može se naučiti i na tome sam jedno vrijeme radila meditacijom ali sam s vremenom prestala vjerojatno zbog tempa života koji me uspavljivao čim bih spustila glavu na jastuk.

evo ovo čekam... osobna iskustva... opiši svoju meditaciju... opiši svoj postupak uranjanja u san tako da oni koji ne prakticiraju meditaciju, znaju kojim putem bi i sami mogli krenuti... barem okvir...

@dromsić, sanjamo jednako... ja isto pričam u snu, svađam se, pjevam... ali ne samo sada (nije dakle posljedica stresa ili proživljenog, premda uvelike ima i toga), tako sanjam od kad znam za sebe... ne želim piti pilule za lilule da bih imala praznu glavu kad ustanem... vjerujem da postoji drugi način i da ću nekako doći do njega...

Hoću al drugom prilikom. Ovih dana....
To je bila moja metoda za izlazak iz tijela ali odrazila se i na snove. Zapravo se na snove najprije počelo odražavati, a za izlazak je trebalo još vježbe samo što sam prije nego li mi je uspjelo odustala.

darla je napisao/la:

Moze se utjecati na snove, usmjeravati ih, kontrolirati i oblikovati pa to je i jedan od ciljeva. Vec sam negdje na temi rekla da ne znam zasto vi snove, odnosno na lucidno sanjanje gledate iskljucivo kao na psihoterapiju? Pa nije sve Freud, niti ograniceno na istog. Po meni cilj lucidnog sanjanja je prvenstveno da shvatis, odnosno istinski dozivis cinjenicu da si ti puno vise od svog fizickog tijela i da u biti nisi ogranicena na isto. Takodjer da istinski dozivis da postoje razlicite druge realnosti od one koju ti, mi, svi u biti smatramo jedinom realnoscu. Ujedno tom praksom, istinski vidis kako si ti taj koji u biti sukreira svoju relanost setom uvjerenja koje nosis u sebi, jer svjetovi koje istrazujes u lucidnom sanjanju nisu u biti nista manje realni nego ovaj u kojem danas zivis. Nama se cini jedinom realnoscu iz puno razloga, prvenstveno jer smo odredjenim setom uvjerenja kojima smo filani od rodjenja fiksirali svoju skupnu tocku, zbog toga je nasa percepcija svijeta oko nas i onoga sto nazivamo realnim svijetom takva. U biti sve oko nas je samo i iskljucivo fluktuirajuca energija, koja nama zbog nase perceptivne zadanosti izgleda fiksno. U biti kroz lucidno sanjanje upoznaje svoju pravu istinsku bit i prirodu i svijeta oko sebe.

Ni ne mislim da je sve Freud. Stvar je u tome da ja kao da živim dva života, kad završim ovaj (u budnom stanju) nastavljam onaj drugi, s tom razlikom da u budnom stanju imam kontrolu uma nad događajima, a tamo nemam... rekoh da nekad ustanem umornija nego kad idem spavati... to koliko je realan taj drugi svijet mi je više nego jasno, jer nakon jednog leta kad me se preneslo na drugo mjesto i dosta grubo spustilo, probudila sam se od bolova u petama kojima sam udarila o kamen pri spuštanju....

ako postoji način da si taj drugi svijet izbrišem (a da ne gutam kemiju) ili ga barem ograničim i učinim ugodnijim, vrlo rado bih to učinila i molim sve koji znaju kako to praktično izvesti da to i napišu...

darla je napisao/la:Svakako snovi mogu biti koristeni u terapeutske svrhe, simbolika, znacenja, potisnuti strahovi, traume itd. , ali za to ne moras lucidno sanjati, dovoljno je da zapisujes svoje nocne more i prezentiras ih uredno svom sajkoterapeutu i onda nek ti je dragi Bog na pomoci . Nocne more su uglavnom posljedica nepreradjenih zivotnih trauma, koje se onda manifestiraju kroz snove. Lucidni snovi su nesto sasvim drugo, iako ponekad dok se ne naviknes i ne ovladas tehnikom pojedini krajolici u kojima se nadjes mogu biti zastrasujuci, ali samo dok se ne naviknes, jer u svojim snovima si ti taj koji je gazda, naravno ako znas sto radis.

ne bi fala, ali nakon par pokušaja sajkoterapeute više ne puštam u svoj mentalni sokak... pristajem na to da umrem luda i nenormalna i da u snu odradim i noćnu smjenu, samo da ne budem predmet na kojem će oni liječiti svoje traume i sve skupa mi još i masno naplatiti
eee ovo da sam ja gazda u svojim snovima mi se jako sviđa... još samo da naučim kako doći do tog položaja... sitnica...

darla je napisao/la:Treca neka kategorija su prekognicijski snovi, gdje ti u biti kroz snove dobivas poruke o nekim dogadjajima koji su se dogodili ili ce dogoditi, no to isto ne mora nuzno biti vezano uz lucidno sanjanje, odnosno dok imas prekognicijski san, nisi uvijek svjestan da sanjas. Ja sam kao djete znala imati jako puno prekognicijskih snova. Recimo onaj kojeg se najranije sjecam imala sam mozda 5 godina, sanjala sam tatinog frenda koji je tada bio nesto bolestan, imao problema sa srcem. Taj san mi je ostao upecatljiv zbog rekacija burnih odraslih oko mene. Dakle spavam ja i sad sanjam svasta i odjednom neka livada i dolazi taj covjek i pomazi me po kosi i kaze pozdravi tatu, tata ti je dobar covjek, ja onak djetinje pitam, a kamo ti ides, a on mi odgovori ja ti idem na drugu stranu i ja velim dobro i vidim ga kako polako nestaje u cvijecu ispred mene. Uopce mi to nije bilo traumaticno kao da je najnormalnije nesto, a skuzila sam da u biti umire, jer mi je koncept smrti bio poznat, posto mi je nedavno prije toga umro deda. Ja se u snu nastavila igrati na livadi. Probudim se ujutro, sjecam se sna, otrcim u spavacu od mame i tate i velim tati, stricek Vladek ( to mu bilo ime) ti je rekao da te pozdravim i da on ide na drugu stranu. Veli tata kakvu stranu, kaj pricas, reko pa umro je nocas. Naravno svi su mislili da sam malo sunuta i rekli mi da kja pricam gluposti i izmisljam. Za sat vremena zove njegova zena i veli da je covjek umro. Ja sam samo sanjala, nisam u snu znala da sanjam, tek kad sam se probudila sam shvatila da sam to sanjala kuzis? Ima tu razlictih stvari i podrucja, a lucidni snovi su prvenstveno alat duhovnog razvoja, ako znas kaj radis, ako ne, onda su eto tak randomizirana iskustva drugih relanosti, sa kojima ne znas ni sto bi, ni kaj bi.

Sad odoh na kavicu

e vidiš ovi snovi su mi više nego poznati... ali nije isto kad dobiješ poruku o stričeku vladeku ili o nekom jako bliskom, nekom iz obitelji... dvaput izgubiš nekog dragog... prvi put u snu, a onda i na javi... no, s njima se nekako i nosim, na njih sam navikla jer sam ih pratila i sad smo si na ti...


vidim da i ti i wisp imate jako puno znanja o ovoj tematici...vjerujem da je ovo područje zanimljivo svima, ali se ne uključuju u raspravu iz razloga što vas dvije koristite jezik koji je vrlo razumljiv, ali je većini naporno "govoriti" tim "intelektualnim dijalektom" pa samo čitaju i ne komentiraju...
nadam se da ćete nakon teoretskog dijela iz kojeg se da puno naučiti (koji je i te kako dobrodošao jer je meni razjasnio sve ono što me je zbunjivalo) prenijeti neku praktičnu tehniku za početnike...ono kao neku prvu (samo)pomoć koju si može priuštiti svatko, dok ne stignu do "bolnice"

whisperer_ je napisao/la:
Zapisivanje snova ne spada direktno pod mapiranje iz razloga što je to u jednu ruku mentalna vježba ili alat kojom radiš na fokusiranju sna ili uvježbavaš mozak da bude u snu svjesniji. Što ti je fokus usmjereniji, san se produljuje do te mjere da počne trajati kao i realno vrijeme. Zato sam i napomenula ranije da u određenom periodu takve prakse dobiješ osjećaj da imaš još jedan život. Možeš se opet vratiti u isti san svojevoljno i primjetiti znatno više detalja koji se iznenada pojavljuju, a ranije ih nisi zamijetio. Tu tek kreće zajebancija u kojoj ti je mašta jedina granica. Možeš raditi što poželiš, promijeniti odnos sa problematičnim likovima koji ti se pojavljuju u snu, riješavati se strahova (btw), tražiti odogovore itd... Spominjala sam pred neko vrijeme i Teslu koji je isto prakticirao, no njegovi fokusi su bili daleko dublje fokusirani na univerzalnije teme. Postoje i proročni snovi, ali u jasnim oblicima oni su rijetkost ili bih rekla neka sasvim drugi stadij te prakse.

-ovo već sad imam... samo što je totalno nesređen,,, hoću reći nesređeniji nego ovaj realni...
-koje rješavanje strahova u snu...ma ja ih u snu dobijem i onda budna pokušavam zaboraviti san, odnosno potrošim neko vrijeme kako bih samu sebe uvjerila da sam budna i da je sve bio samo ružan san... klinjo mi ode u nedjelju... i nije me strah da će vlak imati nesreću, znam da će sretno stići doma... umorna sam, legnem na kauč, zatvorim oči, zaspim i sanjam kako se penjemo po sajlama na najvišu stijenu... sjetim se da sam povela i klinju, okrenem se i vidim da ga nema... to što sam tad u snu proživjela ne bih poželjela nikom... kad sam se konačno probudila trebalo mi je neko vrijeme da uopće shvatim gdje sam...

whisperer_ je napisao/la:Mapiranje se fokusira na nešto sasvim drugo. Mapiranjem se pamte prostori u kojima jesi dok sanjaš, skeciraš ih na mape i nadopunjavaš svakim novim snom i novim simbolima koji se pojavljuju. Tek nakon 1000 og skeča sna se mogu zamijetiti lagane poveznice ne samo tvog osobnog sna, već i sna drugih ljudi. Isprepličemo se svi međusobno u "onostranim" dimenzijama jer se prepuštamo instinktu, ne mentalnim konceptima. Zato je meni sasvim normalna teza da svi odgovori već postoje, da se možemo međusobno osjećati i dobivati odgovore. Naravno da mi to nije cilj u životu, ali jest zabavna i zdrava droga kojom ništa ne gubiš.

Često sanjači gube pojam da li snivaju ili su budni, ali ne na zastrašujući ili opasan način. Postoje tkz. reality check kojim provjeravaš u kojoj si dimenziji. Npr., malo poskočiš, ako odletiš- spavaš, ako padneš- također znaš gdje si.

evo i konkretnih naputaka... hvala gox...

whisperer_ je napisao/la:Bila si jasna.
Ako izuzmemo Aboriđine, Senoe i ostala druga plemena kojima je lucidnost snivanja dio kulturološkog djelovanja i osvrnemo se na naš uži krug zapadne civilizacije, ljude koji se zaista (aktivno ili manje aktivno) bave lucidnošću podijelila bih u grubo na tri skupine. Znači, radi se o znanstvenicima koji uglavnom veći dio svog života posvete toj temi (leno, vjerojatno su dobro plaćeni ), zatim, osobe kojima su se lucidni snovi spontano počeli dešavati (bilo u djetinjstvu ili u kasnijoj dobi) pa su došli do tog mentalnog nivoa kada su jednostavno svoja iskustva imali potrebu podijeliti sa drugima i na njihovim temeljima im je interes za dublja otkrivanja porastao. I naposlijetku osobe koje su kroz neke druge duhovne prakse došle u doticaj sa pojmom lucidnosti i posvetili se tomu kao nezaobilazni dio prakse. Upravo ova posljednja skupina ljudi posjeduje u sebi već od prije izgrađene mentalne i tjelesne aktivnosti ili spremnosti koje im olakšavaju ulazak i rad u lucidnost. Znači, na nekim nivoima se dulje zadržavaju, na nekima su strahovito brzi jer im mentalni sklop iz predhodnih uvježbavanja to dopušta, jednostavnije rečeno, brže kapiraju, reagiraju, slažu. No, to nije preduvijet lucidnog snivanja, kao što rekoh, svi to možemo i uvježbati i sprovoditi. Ono što želim reći jest da sanjača ima svakakvih, različitih spremnosti i kapaciteta. Također, discipliniranost u tome je periodična. Netko to odradi nekoliko mjeseci uzastopce, netko koju godinu, uzme pauzu, pa se opet diciplinira. Naravno da sve ovisi i o životnim okolnostima. No osobno, od kada uvodim bilo kakvu vrstu discipline u svoj život , moram priznati da sam puno fokusiranija, provodim vrijeme kvalitetnije, a sve nepotrebne energije nebitnih stvari odbijam da se lijepe na mene. Jer ruku na srce, pola života prođe u gubljenju vremena na gluposti.
Zapisivanje snova ne spada direktno pod mapiranje iz razloga što je to u jednu ruku mentalna vježba ili alat kojom radiš na fokusiranju sna ili uvježbavaš mozak da bude u snu svjesniji. Što ti je fokus usmjereniji, san se produljuje do te mjere da počne trajati kao i realno vrijeme. Zato sam i napomenula ranije da u određenom periodu takve prakse dobiješ osjećaj da imaš još jedan život. Možeš se opet vratiti u isti san svojevoljno i primjetiti znatno više detalja koji se iznenada pojavljuju, a ranije ih nisi zamijetio. Tu tek kreće zajebancija u kojoj ti je mašta jedina granica. Možeš raditi što poželiš, promijeniti odnos sa problematičnim likovima koji ti se pojavljuju u snu, riješavati se strahova (btw), tražiti odogovore itd... Spominjala sam pred neko vrijeme i Teslu koji je isto prakticirao, no njegovi fokusi su bili daleko dublje fokusirani na univerzalnije teme. Postoje i proročni snovi, ali u jasnim oblicima oni su rijetkost ili bih rekla neka sasvim drugi stadij te prakse.
Mapiranje se fokusira na nešto sasvim drugo. Mapiranjem se pamte prostori u kojima jesi dok sanjaš, skeciraš ih na mape i nadopunjavaš svakim novim snom i novim simbolima koji se pojavljuju. Tek nakon 1000 og skeča sna se mogu zamijetiti lagane poveznice ne samo tvog osobnog sna, već i sna drugih ljudi. Isprepličemo se svi međusobno u "onostranim" dimenzijama jer se prepuštamo instinktu, ne mentalnim konceptima. Zato je meni sasvim normalna teza da svi odgovori već postoje, da se možemo međusobno osjećati i dobivati odgovore. Naravno da mi to nije cilj u životu, ali jest zabavna i zdrava droga kojom ništa ne gubiš.
Često sanjači gube pojam da li snivaju ili su budni, ali ne na zastrašujući ili opasan način. Postoje tkz. reality check kojim provjeravaš u kojoj si dimenziji. Npr., malo poskočiš, ako odletiš- spavaš, ako padneš- također znaš gdje si.

super jednostavno opisujete i ti i darla....proučavanje lucidnih snova mi se čini zanimljivo....a kako sam ih i sama imala kao i većina znam kako mogu biti lijepi i opštajući.....ajde ima i onih drugih,no kod mene u manjoj mjeri....

i da i ja pričam u snu uvijek,a ujutro najčešće nemam pojma gdje sam bila ni šta sam sanjala

sad sam životnoj fazi kad ne da nema nikakve šanse da se discipliniram na nešto kao odlasci na spavanje u redovito vrijeme i zapisivanje snova.....nego sam zapravo u stanju da mi prije svega treba meditacija i mir.....totalno se iscrpim na poslu i doma da sam koma sa energijom trenutno......

ali jasno mi je da sam za to stanje i sama poprilično kriva.....loše raspodjela vremena i još ponešto šta i ne planiraš,a "dogodi se".....

to da su snovi dio naše stvarnosti,ali ih malo drugačije doživljavamo mi je jasno....kao i kad se "zamisliš" i odsutan si na nekoliko trenutaka....mozak vrti nešto svoje i onda se opet "vratiš".....ajme i to mi se često događa.....isključim se skroz i milina.....tišina,mir....

imam jednog frenda i on kaže da je sad u fazi kad sluša ljude i nema pojma šta su mu rekli,ali uživa u svakom momentu te miline

e i ja sam tu negdje

Evo jedan od linkova na koji način naučiti lucidno sanjati. Nema smisla da opisujem svojim riječima kad ionako ne znam dobro objašnjavati
http://lucidnisnovi.blogspot.com/p/tutorijal-za-lucidne-snove.html

Moja tehnika je bila mirno ležanje ispruženih ruku i nogu u potpunoj tišini, što mi nije uvijek bilo lako zbog mačaka koje skaču po meni i zvukova sa strane, a svaka takva smetnja zna uzlupati srce ko da će iskočiti iz grudi.
Dakle, to je jedan od najbitnijih aspekata; osigurati si tišinu i mir.
Odmah si naći najudobniji položaj jer bude li što žuljalo opet nema uspjeha.
Ja sam ležala na leđima.
Zamislim si neku sliku (može biti livada i jedan cvijet na njoj) pa se usredotočim na taj cvijet svim silama. U početku često odlutaš, misli skrenu na drugu stranu, ali upornom vježbom može se jako dugo ostati fokusiran.
Došla sam do toga da tijelo ne osjećam, ni ruke ni noge ni trup...ništa. Tijelo kao da ne postoji, samo svijest ili duh-ne znam kako se izraziti, ali dalje nisam uspjela. Odustala sam.
Prilikom takve meditacije znala bih zaspati i tada bi nastupilo lucidno sanjanje

ja napravim sve tako i zahrčem kao top

Lena je napisao/la:ja napravim sve tako i zahrčem kao top

Još malo vježbi i uskoro nećeš hrkati, osim ako si preumorna. Onda i ne možeš....

taja je napisao/la:

Lena je napisao/la:ja napravim sve tako i zahrčem kao top

Još malo vježbi i uskoro nećeš hrkati, osim ako si preumorna. Onda i ne možeš....

ako uspijem opišem svoje lucidne snove....

Religijske tradicije i filozofske rasprave već tisućljećima pokušavaju
objasniti što se događa nakon smrti, smrti koja se definira kao
prestanak svih bioloških funkcija živog organizma. No, svi se slažu oko
jednog – da će svatko od nas jednom umrijeti. Nova znanstvena teorija i
tu činjenicu dovodi u pitanje.

Znanstvenici navode da smrt nije konačna kao što mislimo, a dr. Robert Lanza, glavni znanstvenik te direktor tvrtke “Advanced Cell Technology” (ACT)
i docent na Institutu za regenerativnu medicinu na Medicinskoj školi
Sveučilišta Wake Forest, na svojoj web stranici objašnjava zašto je to
tako.

Jedno od načela kvantne fizike jest da
se određeni događaji ne mogu previdjeti sa sto postotnom sigurnošću.
Naprotiv, postoji niz mogućih događaja od kojih svaki ima različitu
vjerojatnost pojavljivanja. Prema takozvanoj interpretaciji brojnih svjetova (“many-worlds” interpretation) svaki od ovih događaja zapravo predstavlja po jedan svemir, odnosno svijet. Takvo gledište podupire i nova znanstvena teorija biocentrizma,
koju uvodi sam Lanza, a prema kojoj postoji beskonačan broj paralelnih
svjetova. Sve što se ikad moglo dogoditi odvija se u nekom od tih
svjetova. Primjerice, ako smo pri biranju fakulteta imali četiri moguća
izbora, iako mislimo da smo odabrali samo jedan, sva su se četiri
scenarija zapravo odvijala, ali svaki u jednom od paralelnih svjetova.

Svi ti svjetovi postoje istodobno, bez
obzira što se događa u njima, no smrt ne postoji ni u jednom od tih
scenarija. Lanza zaključuje da, iako su naša tijela osuđena na
samo-uništenje, onaj subjektivni osjećaj življenja “Tko sam ja?”
tek je energija od 20 vati koja izvire iz mozga. S obzirom na to da je
jedan od najsigurnijih znanstvenih zakona da se energija nikad ne gubi,
ne može se uništiti ni stvoriti, znači da ni energija osjećaja življenja
ne odlazi sa smrću. Pitanje je prelazi li iz jednog oblika u drugi?

Lanza, jedan od vodećih svjetskih
znanstvenika, navodi rezultate poznatog eksperimenta s dvostrukim
prorezom. Znanstvenici promatraju česticu koja prolazi kroz dva proreza u
barijeri i tada čestica mora “odabrati” hoće li proći kroz jedan ili
kroz drugi prorez. Međutim kad znanstvenici ne promatraju česticu, one
se ponašaju poput vala i mogu istovremeno proći kroz oba proreza. Dakle,
čestica mijenja svoje ponašanje ovisno o tome da li je netko promatra?
Budući da je to nemoguće, odgovor je jasan: stvarnost ovisi o našoj
percepciji, ona nije objektivna.

U novijem istraživanju objavljenom u časopisu Science dokazano
je kako znanstvenici mogu retroaktivno promijeniti nešto što se
dogodilo u prošlosti. Korištena je drugačija verzija prethodno opisanog
eksperimenta, s tim da su eksperimentatori odlučivali hoće li upaliti
ili ugasiti sklopku koja otvara jedan prorez (a time su i odlučivali
hoće li se čestica ponašati kao val ili kao čestica), ali tek nakon što
je čestica prošla barijeru. Pokazalo se da je ono što je eksperimentator
odlučio u tom trenutku utjecalo na to kako se čestica ponašala u
prošlosti, kao da je čestica “pročitala misli” eksperimentatora.

Ovo je dokaz kako vrijeme nije linearno
kao što mislimo. “Sve što trenutno vidimo i doživljavamo zapravo je
vrtlog informacija proizvedenih u našem mozgu, a vrijeme i prostor
samo su sredstva pomoću kojih ujedinjujemo sve te informacije unutar
istog okvira”, ističe Lanza. Znači da zapravo živimo u bezvremenskom i
besprostornom svijetu, a u takvom svijetu smrt ne postoji. Čak je i
Albert Einstein priznao kako je njegov stari prijatelj “otišao s ovog
čudnog svijeta malo prije mene. To ne znači ništa. Ljudi poput nas…
shvaćaju da je razlika između prošlosti, sadašnjosti i budućnosti
zapravo samo jedna tvrdoglavo uporna iluzija”.

Besmrtnost ne znači stalno postojanje u svijetu bez kraja, već ona živi izvan vremena.
Znanstvenici navode da smrt nije konačna kao što mislimo

Izvor: RobertLanza

Btw je napisao/la:
Ni ne mislim da je sve Freud. Stvar je u tome da ja kao
da živim dva života, kad završim ovaj (u budnom stanju) nastavljam onaj
drugi, s tom razlikom da u budnom stanju imam kontrolu uma nad
događajima, a tamo nemam... rekoh da nekad ustanem umornija nego kad
idem spavati... to koliko je realan taj drugi svijet mi je više nego
jasno, jer nakon jednog leta kad me se preneslo na drugo mjesto i dosta
grubo spustilo, probudila sam se od bolova u petama kojima sam udarila o
kamen pri spuštanju....

ako postoji način da si taj drugi svijet
izbrišem (a da ne gutam kemiju) ili ga barem ograničim i učinim
ugodnijim, vrlo rado bih to učinila i molim sve koji znaju kako to
praktično izvesti da to i napišu...

Okei,
mislim da konstatno imamo disproporciju u terminologiji i sto tko
smatra lucidnim snom. U lucidnom snu ti si svjesna da sanjas, znas da je
to san. Kad znas da je nesto san, prvo u tom istom snu si mozes reci,
okei ovo je samo san, ja to ne zelim sanjati, nego cu svoju paznju
usmjeriti na nesto drugo u tom snu, sama ta usmjerenost, ce te odvesti u
drugom smjeru lucidnog sanjanja. Jednako kao sto u realnom zivotu mozes
reci ovo sto mi se sad dogadja mi se ne svidja i ja cu to mijenjati. To
su lucidni snovi, u lucidnim snovima bas zbog svjesnosti da sanjas u
trenu kad sanjas, imas mogucnost kontrole nad istima. Ovo o cemu ti
pricas je po meni nesto sasvim drugo, a radi se o tome, da veliki dio
ljudi svjesno potiskuje odredjene stvari iz onoga sto nazivaju budnim
stanjem, medjutim podsvijest ne mozes zajebat, ona ce naci nacina da
preradjuje dogadjaje koji ti se dogadjaju u budnom stanju koliko god ti
to ne zeljela raditi u budnom stanju i koliko god ti sebi govorila, da
ti nesto ne smeta ili da se mozes nositi sa time ili nesto peto. U
takvim snovima taj drugi zivot koji ti zivis, a nemas utjecaja na njega,
je cisto simbolicka prerada "budnog" zivota. Ako nemas kontrolu nad
time sto se u tvom snu dogadja onda lucidno ne sanjas, jer da lucidno
sanjas, prvo znala bi da je to samo san i da sanjas, jednako kao sto
znas da si budna kad si budna. Drugo, da znas da lucidno sanjas, onda si
su snu kazes okei ovo je samo san i paznju usmjeris na neku tocku u snu
koji te umiruje, a toga u lucidnim snovima uvijek ima, biljka koju
volis, sunce, mjesec, more, ugodan zvuk, neki pejzaz ili nesto peto. Na
primjer ja kad sam pocinjala sa intezivnijim vjezbama lucidnog sanjanja
bila sam ucena, da uvijek si prije uranjanja u san zadam mentalno, da cu
se probuditi u snu u mojoj kucici na moru (trebao si se buditi u snu,
znaci postati svestan da sanjas, gdje ti je uvijek ugodno i gdje se
osjecas sigurno) i onda od tuda kretati dalje u istrazivanja, trebalo mi
je vremena da to uspijem ali sam na kraju uspjela, isto tako svaki puta
kad se nadjem negdje gdje mi nije ugodno, jednostavno bi paznju u snu
smjerila natrag na tu kucicu i nasla se opet u njoj. Nadalje, ne znam za
tebe, ali ja sasvim voljno mogu odluciti kad cu se probuditi iz
lucidnog sna, jednako kao sto odlucim kad cu izaci iz meditacije. Zato
govorim o disciplini i potrebnim predradnjama u smislu duhovnog
treniniga kako bi covjek mogao akitvno sudjelovati u svojim lucidnim
snovima, a ne biti iskljucivo nosen kao bujicom rijeke. Naravno da ako
zelis istrazivati i pomicati spojnu tocku, da moras dozvoliti da ces se
naci i u drugim tebi do tada ne poznatim dimenzijama relanosti, ali ako
si izvjezban uvijek si u stanju vratiti svoju spojnu tocku tocno na
mjesto na koje ti zelis. Kako da to radis te ne mogu nauciti preko
foruma

Prema
tome, intenzivna sanjanja u kojima ti imas razlicite dogadjaje, a za
koje ti u tom trenu nisi svjesna da sanjas, nego ih se samo naknadno kad
se probudis sjecas, su sasvim jedna druga kategorija i imaju po mom
skromnom misljenju veze sa necime sasvim drugim od ispitivanja ili
bivanja u drugim realnostima. Ako se pak radi o tome da ti znas da
sanjas dok sanjas, znaci ovaj tvoj san ti letis i znas da je to san i da
ti letis u snu, onda ne vidim u cem je problem? Sto ti bi da ne letis,
nego da spavas? Pa oblikuj san tako da ti bude ugodan, ljuljuskaj se u
mrezi ispod palme, dok ispijas koktele na pjescanoj plazi i odmaraj i
mirna Bosna i Hercegovina. Svi mi sanjamo, poanta je samo koliko se tko
sjeca svojih snova, a to je stvar individualno karaktera svake osobe.
Traziti nacine da ne sanjas, je jednako kao da me trazis da ti dam
formulu kako da prezivis, a da ne pijes vodu

Btw je napisao/la:eee
ovo da sam ja gazda u svojim snovima mi se jako sviđa... još samo da
naučim kako doći do tog položaja... sitnica...

Gazda
mozes biti samo u lucidnim snovima, u obicnim snovima, nemas kaj ti
biti gazda, tamo podsvjest caruje. To ti je jednako kao i sa budnim
zivotom, gazda svog budnog zivota si kad osvjestis iz kojeg razloga
zivis svoj zivot, kako zivis i imas probleme koje imas i dogadjanja koja
imas, naucis naicne kako da to mijenjas i mehanizme na koji nacin
setovi uvjerenja koje imas utjecu na tvoj zivot, dokle to ne osvjestis
nisi gazda nicega, nego samo objekt vrsenja radnje. Sto znaci prevedeno da ti ne zivis svoj zivot, nego zivot zivi tebe.


[quote="Btw]


vidim
da i ti i wisp imate jako puno znanja o ovoj tematici...vjerujem da je
ovo područje zanimljivo svima, ali se ne uključuju u raspravu iz razloga
što vas dvije koristite jezik koji je vrlo razumljiv, ali je većini
naporno "govoriti" tim "intelektualnim dijalektom" pa samo čitaju i ne
komentiraju...
nadam se da ćete nakon teoretskog dijela iz kojeg se
da puno naučiti (koji je i te kako dobrodošao jer je meni razjasnio sve
ono što me je zbunjivalo) prenijeti neku praktičnu tehniku za
početnike...ono kao neku prvu (samo)pomoć koju si može priuštiti svatko,
dok ne stignu do "bolnice" [/quote]

Os
rec puno filozofiramo, docim bi vi tecaj iz lucidnog sanjanja, e pa
jebiga tu vas moram razocarati, takav tecaj je nemoguce izvesti online

Sve
sto ja mogu je odgovoriti na neko konretno pitanje, tipa: "Kad se
nadjem u jami punoj odvratnih zohara i umirem od straha u snu, sto da
radim?" Odgovor je, ako si svjesna da sanjas, imas par mogucnosti, ako
si previse uplasena, probati se vratiti na svoje "sigruno mjesto" meni
je to moja kucica, ( to sa vec opisala), drugo sto ja sad obicno radim
jer me vise ne plase takve stvari u snovima lucidnim, posto znas da je
to samo san jer si lucidna, isto tako znas da si tu da isitujes druge
relanosti, stati i promatrati tu jamu i zohare pa da vidis sto ce se
dogoditi jer se lako moze dogoditi da ti zohari uopce nece nista i tu su
da ti prenesu neku poruku i da je vrlo lako da ce se preoblikovati u
nesto drugo, trece narediti si da se probudis. Cetvrto razmotriti
mogucnost da uopce ne sanjas lucidno i da su jama i zohari simbolika za
neki strah sa kojim se ne mozes suociti i da ces ih sanjati dokle god ne
shvatis o cemu se radi.