rijeka - o'connor - za one koji razmisljaju o zivotu i svemu...

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:saro, predivan uvodni post al otvara brdo tema pa kad se uozbiljim napišem štagod... sad se još smijem ko blesava od sinoćnjeg glumljenja bezbelki sa čoooporom djece

vidla sam te sinoć . Rasprava sa Kikijem, kak ti se da?
Zavirila sam u dubinu svoje duše i iskreno si rekla potaknuta izjavom Branke Vlašići, brak je veza između muškarca i žene, sve ostalo treba imati neki drugi pojam. Ne osuđujem drugačije ali ni ne odobravam

ne osuđuješ ali ni ne odobravaš? koliko li sam se puta načula ovih mjeseci takvog oksimorona... razmisli dromsi šta si izrekla s tim riječima i kako bi se tvoj unuk osjećao kad naraste da ga je kojim slučajem zapalo upravo to - da ga ne odobravaju ali ga ne osuđuju... kako bi njemu te riječi odzvonile u ušima svaki puta kada bi ih čuo od ljudi koji pojma nemaju ni tko je ni što je nego ga gledaju kroz prizmu njegove rodne određenosti ( nije to rodna opredjeljenost jer se ljudi osim u rijetkim slučajevima ne opredjeljuju u tim slučajevima )

a brakova unutar ljudi takve određenosti već imaš, oni žive zajedno i zajedno odgajaju svoju djecu iz prošlih veza ... misliš da je u redu da im se ne dozvoli da takve brakove imaju na jednak način zakonski uređene kao i mi koji smo hetero... misliš da je isto sa nekim živjeti dugi niz godina bez tih zakonskih okvira u kojima su neke stvari uređene? ja mislim da nije... da sam kojim slučajem homo i da je moj bivši bio žena a ne muškarac i da smo proveli deset godina zajedno, vjeruj mi i on i ja bi bili zakinuti za mnoge stvari a pogotovo djeca

registracija homo veza - neka je. Puno je lakše rješavati imovinsko pravne odnose ako su ljudi regulativno zabilježeni u zajednicu. Posvajanje djece - tu imam puno dilema. Pošto smo poprilično konzervativno društvo, tako posvojena djeca dobivaju priličan teret s kojim se trebaju nostiti kroz odrastanje.... a već s tim što su posvojena nisu u ravnopravnom položaju u odnosu na ostalu djecu.

orion je napisao/la:
registracija homo veza - neka je. Puno je lakše rješavati imovinsko pravne odnose ako su ljudi regulativno zabilježeni u zajednicu. Posvajanje djece - tu imam puno dilema. Pošto smo poprilično konzervativno društvo, tako posvojena djeca dobivaju priličan teret s kojim se trebaju nostiti kroz odrastanje.... a već s tim što su posvojena nisu u ravnopravnom položaju u odnosu na ostalu djecu.

a šta ćemo sa djecom koja počnu pokazivati homoseksualne sklonosti a žive u hetero bračnim zajednicama koje negiraju sve to ... jesu li ona u ravnopravnom odnosu sa drugom djecom ? rješavanje ovakvih predrasuda očito može ići samo dvosmjernim putam a nikako samo jednosmjerno...

naslušala sam se ispovjesti svog kolege koji je bio jedno takvo dijete i užasno je šta je morao proći dok se nije konačno odlučio izaći otvoreno i sebi i svima priznati da je homo ... naravno, njegovi roditelji i sestre su ga se zbog toga odrekli...

jedna moja poznanica ima sina na kojem je više nego očito da nije rođen kao hetero a radi se o vrlo vrijednom dečku, odlikaš, sportaš, kreativac al jebga, ne zanimaju ga cure nego sve dečke gleda i sav je nako poniježan ... njegov otac je odavno već zaprijetio da će radije ubit svoje dijete nego dozvolit da "ispadne" peder i sad ga vlastita mater priprema za svećenike...

moj kolega je odrastao u braku za kojeg je vjerovao da je kao i svaki drugi, dok mu se roditelji nisu razveli jer je otac konačno odlučio biti ono što jest - homoseksualac... da ne pričam kroz kakav pakao su on i njegova sestra prolazili tokom školovanja...

primjera koliko voliš o djeci koja su već u nepovoljnijem položaju i prije ikakvih zakonskih izmjena


mislim da nikad nije prerano ( nego prije prekasno ) raditi na prosvjećivanju društva po tom pitanju da bi se zaštitila SVA djeca a ne samo morebitni posvojeni od strane lgbt ... takvih neće biti mnogo ni ako se zakonom dozvoli... to je samo jedna od kvaka kojim nas konzervativci straše da bi se stvorio daljnji otpor do nečega što jest sasvim prirodno iako u manjem postotku

orion je napisao/la:

registracija homo veza - neka je. Puno je lakše rješavati imovinsko pravne odnose ako su ljudi regulativno zabilježeni u zajednicu. Posvajanje djece - tu imam puno dilema. Pošto smo poprilično konzervativno društvo, tako posvojena djeca dobivaju priličan teret s kojim se trebaju nostiti kroz odrastanje.... a već s tim što su posvojena nisu u ravnopravnom položaju u odnosu na ostalu djecu.

i ne rješavaju se tu samo lakše pravno imovinska pitanja, ima tu brdo drugih statusnih pitanja, pitanja oko upisa djece u vrtić, škole ... i opet da pitam, a šta je sa onim homo vezama u kojima djeca već postoje, ne posvojena djeca, nego vlastita djeca iz prethodnih veza sa partnerima suprotnog spola ... meni nije jasno kako to da se i dalje trubi floskula da homoseksualci ne mogu imati djecu... mogu i često ih i imaju... i šta sad nakon što odluče nastaviti život sa tom djecom u homo-vezi sa nekim novim parterom?


dromsi, brak ( tu mislim isključivo na civilni brak) nije sam po sebi podrazumijevajuć niti spada u osnovna ljudska prava ... preživjeti se da i bez braka, djeca se rađaju i izvan braka, život bi išao dalje svojim tokom i da se brak ukine ....radi se o društveno dogovorenoj instituciji...dakle, društvo dogovara šta je to ... nazivati istu stvar drugačije a da nosi ista prava i obaveze po meni nema smisla ... probaj si zamisliti na koji način bi se takav zakon morao formulirati da se opravda drugačiji naziv... ne ide to sve tako lako kako se nama čini ... il je brak il nije pa tko voli nek izvoli... osobno ne bih više nikada stupila u brak al ako netko to želi, čemu mu to braniti ? šta ja imam od toga da nekome to branim il se protivim tome? ništa... svak nek odlučuje za sebe

orion je napisao/la:

sara je napisao/la:eto.. pa kome se da... takodjer preporucujem film good will hunting... o pjesmu koju svi pjevamo, nosimo u sebi a vrlo cesto niti ne znamo da je imamo...

Dobri Will Hunting je predivan film, a Matt Damon je genijalno odigrao ulogu nadarenog dječaka

joj, gledala jako davno. glumi li i i onaj doubtfire?

dale ste mi motivaciju da ga ponovo pogledam.



cure

dromsin je napisao/la:mračno i ružno. Cerne kronike su pune takvih priča.

Fascinantno je to da mala djeca očajnički pokušavaju probuditi ljubav kod bioloških roditelja, žele im pripadati i biti sa njima, iako zanemarivani. Domovi za ostavljenu djecu su puni a oni bi radije bili sa roditeljima nego tu gdje su zbrinuti i sa više pažnje nego u vlastitom domu. Neznam zašto me tema odvukla na tu stranu.

Saro daj nešto veselije. O batinicama, batinčetinama i tako to

ko zna zasto te tema odvela na tu stranu. mozda jer i sama sada imas malenog deckica pa ti nekako dodje tesko citati sve ovo. inace, tema je rijeka. jest da je tuzna prica, ali moze se gledati na mali milion nacina. ako ti je ova crna prica (a kome nije?? lol) ona bi trebala procitati a good man is hard to find... tek bi tad vidjela sta je zbilja gupa prica... ne bih ja bila ni cula za ovu pricu i spisateljicu da nisam morala, al neka... sad mi bas drago da jesam. super su ovo stvari

ova tema je samo vrh. koliko je samo stvari s kojima ce se svako od nas susresti kad tad. od kad je svijeta i vijeka pitamo se uvijek ista pitanja, bili kraljevi, lovci, domacice ili bilo ko... to su pitanja o smislu, ko sam, sta sam, dje sam, kuda idem, pitanja pravde, pitanja vise sile, pitanja morala... to su tvz. ultimativna pitanja. i svi se pitamo jer nam je u krvi da se pitamo jos od prazore pocetaka. odgovore nalazimo svako na svoj nacin i na mjestima gdje nama odgovara... heheh...umjetnost, rijec - rijec je moc. bitno je kako se kaze i sta se kaze. moramo biti oprezni sa rijecima, jer rijec ubija, a i dize u ovisnosti kako se koristi. kad gledas u strop predivne katedrale podsjecas se da gledas da otvoris oci... al kad gledas dole u predivni mravinjak to te isto podsjeti da Gledas, da otvoris oci i na ono skirveno ili ocigledno... ljepota je tu oko nas... sta nisu ovo predobre stvari??? ha??? theological anthropology... looooool. kasnije cu c/p nesto

evo, ovo c/p-am jer volim podijeliti sa drugima, a znam da su ovdje moje zenice koje vole misliti o svemu... pogotovu bezbelke kandidatkinje za ozbiljnu vezu

About Baffle of Being
It is not an easy task to understand what a baffle of being exactly means. I believe its essence is captured in two simple sentences, “We all carry mysteries around inside of us. This is a part of … of being human” (Crews, 1986, p. 3). In his book Ultimate Questions, Crews (1986) reflects about Ultimate Questions, common to all humans, and explains why they are tools for our wrestle with the baffle of being. I will try to explain why I agree with some of his thoughts.
I vividly remember stories of stars, space, atoms, Gods, humans. Then, there was a tribe Dogon. How could they know about invisible star of Sirius hundreds of years before scientists? They believed Gods came from there. Where from we came? What would happen if Earth disappears? Where everything will go? Is anything going to be? Such type of questions were causing confusion in my five years old mind. Crews (1986) said that, “… our very lives are … set of questions... No one escapes the questioning (p. 3).” From the dawn of their existence humans were characterized with curiosity. Even ancient philosophers knew that. Aristotle, as cited by Crews on p. 9, said, “All men by nature desire to know”. It is a fact that questions follow us from the cradle to the grave, and that curiosity is one of major human hallmarks. C. Sagan, I. Asimov, my grandmother, and others helped my curiosity and imagination to flourish at a young age. They taught me to ask questions, such as above Ragnarök – like visions of the end of the Universe. These were Ultimate Questions I used in my own baffle of being. “Question is ultimate when it concerns the very foundation of my life and meaning (Crews, 1986, p.11).” In years that followed I encountered many other ultimate questions. They helped me to build my world view. In putting pieces of the puzzle together, I brought order into chaos, I grew up and matured. Sooner or later we all will face them for whatever reason. Brace yourself.
Rather than to consider eight distinctive Ultimate Questions, proposed by Crews, I was able to see just one Mega Question. After careful consideration, however, I have chosen to focus on the Question of Divinity. The prism through which we see Divine Power has enormous impact on our mental health and well-being. I already described my view of God when it still was at its nascent stage. Over the period of time my views gradually assumed today’s shape: order and beauty I see in the Universe are important elements of my inner peace. I have gone through a lot of suffering, pain, and loss. When my parents were imprisoned in the war, or when my fiancé committed suicide, I have not asked why. I have endured, and I knew I would endure even when it seemed that there was nothing but darkness, because I knew I was never abandoned. Something Big, Warm was and is with me all the time. I am protected, immersed in the sea of Love. One may ask, “Do I have any proof for the above statements?” There is an endless number of stars with planets suitable for life. It is statistically impossible we are alone. The same Love that protects me is seeding life all over the galaxies. Even single bacterial cells, to me, is proof. Mechanisms of life regulation are too perfect to be just the product of an accident. Behind them is an intelligent force. My whole life I was trained as a scientist. As I learned more, my conviction that there is a God grew. Besides, I witnessed a Miracle. I was supposed to unplug life support for my dying brother. In a moment of greatest despair warm Love filled the room. Glimmering and pulsating as never before, it didn’t do anything, except smile and cradle me. I asked it to give my brother what is best for him, and an unexpected turn happened. He started to breathe. There is a reason for everything. Instead of questioning it, I rather happily embrace it. When I think of Love, I feel peaceful, healthy. If there is any message I could send, it would b: laugh, and see the life with the dose of humor because, “the funniest of mortals, and the kindest, are those who are aware of baffle of being (Crews, 1986, p.3).”

orion je napisao/la:

registracija homo veza - neka je. Puno je lakše rješavati imovinsko pravne odnose ako su ljudi regulativno zabilježeni u zajednicu. Posvajanje djece - tu imam puno dilema. Pošto smo poprilično konzervativno društvo, tako posvojena djeca dobivaju priličan teret s kojim se trebaju nostiti kroz odrastanje.... a već s tim što su posvojena nisu u ravnopravnom položaju u odnosu na ostalu djecu.

potpisujem da ne ponavljam...

sara je napisao/la:ova tema je samo vrh. koliko je samo stvari s kojima ce se svako od nas susresti kad tad. od kad je svijeta i vijeka pitamo se uvijek ista pitanja, bili kraljevi, lovci, domacice ili bilo ko... to su pitanja o smislu, ko sam, sta sam, dje sam, kuda idem, pitanja pravde, pitanja vise sile, pitanja morala... to su tvz. ultimativna pitanja. i svi se pitamo jer nam je u krvi da se pitamo jos od prazore pocetaka. odgovore nalazimo svako na svoj nacin i na mjestima gdje nama odgovara... heheh...umjetnost, rijec - rijec je moc. bitno je kako se kaze i sta se kaze. moramo biti oprezni sa rijecima, jer rijec ubija, a i dize u ovisnosti kako se koristi. kad gledas u strop predivne katedrale podsjecas se da gledas da otvoris oci... al kad gledas dole u predivni mravinjak to te isto podsjeti da Gledas, da otvoris oci i na ono skirveno ili ocigledno... ljepota je tu oko nas... sta nisu ovo predobre stvari??? ha??? theological anthropology... looooool. kasnije cu c/p nesto

umjetnost, pa tako i izrečene riječi, koje ne potiču na razmišljanje, promišljanje, koje ne uzdrmaju vlastite il nečije stavove meni nisu baš nešto... ne vjerujem da riječi ubijaju, al svakako su močno oružje za nekog dobro protresti ... stropovi predivnih katedrala su često oslikani baš takvim slikama, da te protresu i istresu iz okvira koje si si zamislio da postoje a kad se malo zamisliš, samo su plod tvoje fikcije... sad mi palo na pamet par dobrih stropova al nemam vremena googlat... možda kasnije

kišna glista je napisao/la:

orion je napisao/la:

registracija homo veza - neka je. Puno je lakše rješavati imovinsko pravne odnose ako su ljudi regulativno zabilježeni u zajednicu. Posvajanje djece - tu imam puno dilema. Pošto smo poprilično konzervativno društvo, tako posvojena djeca dobivaju priličan teret s kojim se trebaju nostiti kroz odrastanje.... a već s tim što su posvojena nisu u ravnopravnom položaju u odnosu na ostalu djecu.

i ne rješavaju se tu samo lakše pravno imovinska pitanja, ima tu brdo drugih statusnih pitanja, pitanja oko upisa djece u vrtić, škole ... i opet da pitam, a šta je sa onim homo vezama u kojima djeca već postoje, ne posvojena djeca, nego vlastita djeca iz prethodnih veza sa partnerima suprotnog spola ... meni nije jasno kako to da se i dalje trubi floskula da homoseksualci ne mogu imati djecu... mogu i često ih i imaju... i šta sad nakon što odluče nastaviti život sa tom djecom u homo-vezi sa nekim novim parterom?

Biološkog roditelja ne možemo birati, niti ga netko bira u naše ime. Posvojenje je sasvim nešto drugo. Odlučiti o nečijoj sudbini odrastanja u zajednici koju za sada društvo u večini ne prihvaća je prilično triky. U pravu si da sve jednom mora početi, da mora trajati u vremenu da se šira društvena zajednica privikne na različitosti.
Kod nas će to trajati i trajati ......
Jel nacrt takvog zakona dat na javnu raspravu, nemam pojma što se u državi događa po tom pitanju. Vidim da se skupljaju potpisi za referendum protiv ...

orion je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

orion je napisao/la:

registracija homo veza - neka je. Puno je lakše rješavati imovinsko pravne odnose ako su ljudi regulativno zabilježeni u zajednicu. Posvajanje djece - tu imam puno dilema. Pošto smo poprilično konzervativno društvo, tako posvojena djeca dobivaju priličan teret s kojim se trebaju nostiti kroz odrastanje.... a već s tim što su posvojena nisu u ravnopravnom položaju u odnosu na ostalu djecu.

i ne rješavaju se tu samo lakše pravno imovinska pitanja, ima tu brdo drugih statusnih pitanja, pitanja oko upisa djece u vrtić, škole ... i opet da pitam, a šta je sa onim homo vezama u kojima djeca već postoje, ne posvojena djeca, nego vlastita djeca iz prethodnih veza sa partnerima suprotnog spola ... meni nije jasno kako to da se i dalje trubi floskula da homoseksualci ne mogu imati djecu... mogu i često ih i imaju... i šta sad nakon što odluče nastaviti život sa tom djecom u homo-vezi sa nekim novim parterom?

Biološkog roditelja ne možemo birati, niti ga netko bira u naše ime. Posvojenje je sasvim nešto drugo. Odlučiti o nečijoj sudbini odrastanja u zajednici koju za sada društvo u večini ne prihvaća je prilično triky. U pravu si da sve jednom mora početi, da mora trajati u vremenu da se šira društvena zajednica privikne na različitosti.
Kod nas će to trajati i trajati ......
Jel nacrt takvog zakona dat na javnu raspravu, nemam pojma što se u državi događa po tom pitanju. Vidim da se skupljaju potpisi za referendum protiv ...

na žalost, kod usvajanja djece, ono što je najbitnije ( a evva je to na nethaerovoj temi lijepo rekla, ljubav, strpljenje i vrijeme) su nemjerljive veličine i nitko, pa ni hetero roditelji ne mogu unaprijed dokazati da li toga imaju dovoljno, da li će imati i u koliko će biti u mogućnosti ponuditi. Život jednostavno piše nepredvidive scenarije i koliko god probali nešto predvidjeti, rijetko to ispadne baš tako.

Poznam dva primjera usvojene djece od strane heteroljudi i oba nisu ispala onako kako se planiralo. U prvom je brak uništen muževom nevjerom, majka dovedena maltene na rub živčanog sloma iako se trudila svojski ostati pribrana i posvetiti se djeci, djete je patilo i prolazilo kroz traume.

U drugom primjeru je majka umrla i djete je ostalo sa ocem koji se nije baš snalazio i svojim nerazumnim ponašanjem djetetu priuštilo poprilično neugodnih iskustava ( nakon smrti supruge je pio, al se uspio izvući tako da je sada sve u redu ) .

Da li bi nekom usvojenom djetetu bilo lošije il bolje ako ih usvoji neki hetero par koji želi i može zadovoljiti ona tri ranije napomenuta parametra, to mi ne znamo. Da li će okolina stvarno pokazati u tom slučaju svoje najgore lice, ni to ne znamo. Nekad su to sve samo priče, a kad se stvarno dogodi, i ne bude tako strašno kako smo predvidjeli. Svako dijete i svako odrastanje je podložno raznim zadirkivanjem svojih vršnjaka po mnogim osnovama. Sjetim se samo sebe kad su moji preselili na Krk koji je bio daleko primitivniji nego danas. Biti dijete koje je očito tamnije od drugih i sjediti u razredu u koji je bio maltene etnički homogen, isto je donosio svoje neugodne situacije. Ali sve se to preživi ako se kod kuće ima ono što je eva napomenula, dvoje ljudi koji te vole takvog kakav jesi, imaju vremena da ti se posvete i objasne da ono što ti djeca govore u školi, ono što ti odrasli dobacuju na ulici nije istina i da te se ne tiče. Vremenom shvatiš da si baš zato jer si na neki način drugačiji, u prednosti pred onima koji se trude gnjaviti te baš zato jer nećeš postati kao oni, na svom primjeru ćeš naučiti prihvaćati različitosti i ... život ide dalje.

Onima koji mrze druge samo na osnovu neke različitosti je daleko gore. Ne mogu zamisliti buditi se svako jutro sa takvim osjećajem i biti opterećen nečim što me se apsolutno ne tiče a to je nečiji privatni život. Dovoljno mi je svaki dan pogledati neke svoje susjede i s koliko gorčine prolaze ulicom, sklanjaju svoje poglede i gledaju u pod dok prolazim kraj njih. I njima je nepojmljivo da sam i nakon što sam ostala sama s dvoje djece i dalje nasmijana, sretna i vesela. U malim sredinama je i to neprimjereno. Od razvedenih žena se i ovdje dalje očekuju da budu tihe, pognute glave i sa očitim osjećajem krivice i reže na bivšeg partnera, djecu koristi kao oružje protiv njega. Svakim danom im svojim primjerom pokazujem da to nije tako osim u njihovim glavama. Isto tako bi im neki homopar koji stvarno želi dijete pokazalo nešto drugo. Oni koji imaju svoju djecu i već živa tako su već odavno probili led. Iskreno vjerujem da je došlo vrijeme za korak naprijed inače će ovi sa frustracijama povući opet dva korak nazad a koliko vidim, svojski se trude iako se to ne tiče njihovih života osobno.

a i čitava ta stvar sa referendumom je glupost i pucanj u prazno... čuj, ti ćeš ustavom "zaštititi definiciju braka"... glupost... kao da se to može na taj način štititi... brak ne štite definicije, brak štite ako to žele, isključivo oni koji taj brak čine i koji su u brak ušli ... neki brakovi uopće nisu za zaštiti nego raspariti, oni kojima ide dobro, ne treba zaštita ustavom, štite se sami ( samo ne znam od koga i od čega) ....a i danas sutra se granice otvaraju i kako ćeš ti sad nekom homoseksualnom paru koji se vjenčao i osnovao bračnu vezu negdje vani ( možda i djecu imaju ) a odluči doseliti u hrvatsku, zabraniti da i dalje budu u tom braku i da ih se tretira kao da jesu u braku ? uostalom, imam rođakinju koja živi tako i šta sad da mi dođe u posjetu sa svojom partnericom ? hoće je razvoditi kad pređe na sveto rvacko tlo? hoće ju popljuvati, kamenovati, gledati sa prezirom? ništa novo nit čega neće uvijek biti .... tko sam nije sretan sa životom kakvog živi, taj će uvijek naći nešto zbog čega će drugog, ako ništa drugo, bar u mislima pljunuti.... ako to nekome čini zadovoljstvo, zašto mu ne dozvolit i ta sitna zadovoljstva koja njega čine sretnim... neće se ni jedan homopar razvoditi zbog toga niti će im se djeca oduzimati bila njihova biološka ili usvojena .. nemreš kontrolirat život i to je jedino što je uistinu zaštićeno i ne postoji taj ustav koji može tu išta promijeniti... a život koji je inspiriran ljubavlju, razumijevanjem i međusobnim poštivanjem je već sam po sebi debelo zaštićen od svake ljudske gluposti

sara krasno napisano

rijeka teče davno prije nas i teči će i iza nas.....sjećam se jednog razgovora jedne ljetna večeri na zidiću.....izašla sam vani sa ekipom i pridružili nam se još neki momci,cure....svi veseli i onako puni života....teme se se redale,ali zaključak je bio da su ljudi uglavnom uvijek isti po pitanjima šta ima je važno,šta ne znaju objasniti samo se način pričanja,ta vanjska manifestacija ponešto mijenjaju sa vremenom....možemo imati ne znam šta i koliko,no potrebe su uvijek iste.....

ps. zašto hrvatska ne bi patentirala brak kao "zajednicu hrvatskog muškarca i hrvatske žene"?.....oni drugi neka nađu svoj naziv

jebate šta bih sad tu na ovoj temi imala za napisati al neću... danas se oprostila od čovjeka sa kojim sam surađivala 16 godina, bilo svega i svačega u tih 16 godina al na kraju kad sam ga vidjela onako sićušnog u onom kovčegu... presitan je to kovčeg za toliku rijeku koja je i mojim vodama pomogla da narastu i stasaju u ono što trenutno jesu i ne žalim se .... samo se mogu nadati da ću nekada nekome biti isto takva rijeka ... neka mu je pokoj duši i neka konačno nađe mir kojeg nije imao tokom života ...r.i.p. boris

sara je napisao/la:ova tema je samo vrh. koliko je samo stvari s kojima ce se svako od nas susresti kad tad. od kad je svijeta i vijeka pitamo se uvijek ista pitanja, bili kraljevi, lovci, domacice ili bilo ko... to su pitanja o smislu, ko sam, sta sam, dje sam, kuda idem, pitanja pravde, pitanja vise sile, pitanja morala... to su tvz. ultimativna pitanja. i svi se pitamo jer nam je u krvi da se pitamo jos od prazore pocetaka. odgovore nalazimo svako na svoj nacin i na mjestima gdje nama odgovara... heheh...umjetnost, rijec - rijec je moc. bitno je kako se kaze i sta se kaze. moramo biti oprezni sa rijecima, jer rijec ubija, a i dize u ovisnosti kako se koristi. kad gledas u strop predivne katedrale podsjecas se da gledas da otvoris oci... al kad gledas dole u predivni mravinjak to te isto podsjeti da Gledas, da otvoris oci i na ono skirveno ili ocigledno... ljepota je tu oko nas... sta nisu ovo predobre stvari??? ha??? theological anthropology... looooool. kasnije cu c/p nesto

ja se ne pitam....