/////NE OTVARAJTE TEMU AKO JE DAN ---- CITANJE PREPORUCENO NOCU

gledam ovog novog, meni izgleda isti ko i stari samo da još djeca povjeruju  da je to onaj njihov ... inače, skroz mala djeca imaju sposobnost raspoznavanja životinja ( kao jedinki )  unutar iste vrste... malom djetetu pokaži jednog lemura i onda ga stavi u hrpu istih takvih,  on će odmah u toj hrpi prepoznat onog jednog... sjećam se kad smo brat i ja divljačili ko djeca pa se mama lovila za glavu da nam se šta ne dogodi, a baka bi nonšalantno odmahnula rukom i rekla da nas ne gnjavi jer bog čuva djecu i pijance ... meni nikad nije bilo jasno zašto bi bog čuvao pijance? ajd za djecu mi je jasno, al kud pijance da čuva i zašto? al sad znam... in vino veritas i te fore... ak hoćeš vidjet kakav je tko, napiješ ga i odmah se otkrije onaj iskreni čovjek u njemu.... a djeca dok ih ne "odgojiš" ne znaju lagati ... bog voli iskrene pa otud valjda i to da čuva djecu i pijance ...al dobro, bog ko neka persona i ne postoji pa skroz nebitno sve skupa

samo badava ljude napijat i vidjet ih iskrene kad se otrijezne poslije toga i počnu opet lagati sebe i druge... odrasli bi po toj logici onda trebali stalno biti pijani  

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:apelirao bi na Mubaraka da pokusa uvjeriti Bijesnu Glistu kako on nije ja nit sam ja on. Zena mi krv popila optuzbama i ne da se razuvjeriti...

o pizdek, i ti si se odlučio uključiti u igru... super   

taman sam se vratila iz rijeke... pokupovala sve deguije, nema više ni jedan... jebga, uz onakvog mačora ću se morat pomirit s time da ću morati imati uvijek kojeg rezervnog u igri

mislim da bi bilo bolje rijesiti se macora...

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:apelirao bi na Mubaraka da pokusa uvjeriti Bijesnu Glistu kako on nije ja nit sam ja on. Zena mi krv popila optuzbama i ne da se razuvjeriti...

o pizdek, i ti si se odlučio uključiti u igru... super   

taman sam se vratila iz rijeke... pokupovala sve deguije, nema više ni jedan... jebga, uz onakvog mačora ću se morat pomirit s time da ću morati imati uvijek kojeg rezervnog u igri

mislim da bi bilo bolje rijesiti se macora...

a jok, takvog sam si oduvijek htjela... lovca... po zimi mi se u drvarnici zna uvući miš ... otkad mi nesto stari lovac, svi ovi ostali bili nikakvi, kilavi, hrčak ih namlati pa ja morala lovit miša ... ovaj je praaavi... a za onog prethodnog deguija sam ja kriva... kako sve radim jureći, i njega hranila usput između poslova i zaboravila vratit poklopac na nastambu... danas se dobrano oznojila tražeći novog... pa jebote, djeci ne bih smjela izać na oči al imala sreće

imam genijalnu logistiku među prijateljima... skoro se srušila od muke kad sam došla u pet centar u rijeci i svi kavezi puni samo onaj za deguije prazan, nije ih bilo ... odmah kontaktirala kolegicu, ona googlala i zvala oglase ... dalje samo ukucala koordinate, rezervirala na moje ime a ja ko raketa šibala do viškova da mi ga netko ne uzme pred nosom    kad sam uletila po deguija, žena me gleda, ja samo brzo rekla svoje ime i prezime a ona se čudi kako sam tako brzo stigla ... jebga, kad sam ko spidi gonzales, ne zna ona

sad se sjetila svoj bake kako mi je jednom čuvala papigice... i vratim se ja sa puta, ona mi vraća kavez i ja odmah skužim da to nisu moje papige iako su bile skroz iste... znala sam da se mojim nešto dogodilo i da je baka išla kupit dvije ste ko i moje al ju nisam htjela uzrujat pa sam dugo godina šutila... tek kasnije kad su krepale i te nove, pitam baku št je bilo sa onim mojim a ona oči razrogačila što sam znala... jebga, ona ih po mojim uputama puštala jednom dnevno po sobi da lete i kad se vratila da ih zatvori, našla ih mrtve.... izubijale se o zid do smrti... pitaj boga zašto... rekoh jednom da su papige užas glupe iako danas vidjela predivnih, velikih... tamo na viškovu imaju crvenu aru... al meni ono žao vidjet onoliku pticu samu u kavezu bez obzira što je kavez velik, al nije dovoljno velik za toliku pticu i to takve vrste koja moooora bit u društvu drugih... papige su užas druželjubive ptice ... držat jednu u kavezu je nešto grooozno... zločin

a jebote, sad se iskreno nadam da mi kćerke nisu lucidne   ... bar ne ova starija koja je osjetljivija, tri dana mi tulila za hrčkom, kasnije proučila sve o deguijima ne internetu, nemreš ju zajebat nikako.... svaki dan zvala da pita jel sam se igrala sa deguijem da mu ne bude dosadno... jebote, sinoć sjedim sa kolegicama a ona prije spavanja zove da me pita isto to, i ja lažem ko velika, naravno, cijeli dan nisam ništa drugo radila nego zabavljala deguija, hranila ga , mazila, pazila... kolegice mi popadale pod stol od smijanja dok su me slušale kako se trudim bit uvjerljiva i ozbiljna a znaju šta se dogodilo, morala ih šutat nogom ispod stola da ih umirujem i sve okretala glavu da ih ne vidim ... bokte, sinoć su se skoro podavile od smijanja na moj račun... sva sreća da sam na vrijeme otkrila svoj totem inače bi im jako zamjerila na tome ...

kišna glista je napisao/la:

Lena je napisao/la:đizs kišna pa fakat imaš osebujne dogodovštine.....mališanke su zakon.....natpis je predobar u čast hrčka  
još malo i popodnevno kupanje....ove godine guštam u plivanju,ponovo ga otkrila.....more je malo,malo friškije....taman na onoj granici da bude ugodno

lena, evo tvog posta sa "osama"--- "ose-bujne dogodovštine"... znam da nisam pogriješila a memorija mi ko u slona pogotovo kad se radi o ovakvim stvarima  ... inače ne kopam po prošlim postovima neg pustim memoriju da djeluje ... inače, riječ koja se rijetko koristi , "osebujne"

znam da sam to napisala...da....
ja često koristim tako neke riječi....dođe mi....
i uvijek kažem da sam ljubiteljica nečega,a onda se svi kao čude zašto ne kažem ljubitelj.....pa ljubitelj je ljubitelj,ja sam ljubiteljica....ako jesam nečega:zubo 
i ajte u smokve sa totemima,tintilinićima.....pola noći nisam spavala....priviđalo mi se svašta....na prozoru mi se pojavila blješteća točka.....gledala je pola sata....i onda zaključila da se kroz bršljen nadzire pučina obasjana mjesečinom kroz tu malu točku.....

Lena je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Lena je napisao/la:đizs kišna pa fakat imaš osebujne dogodovštine.....mališanke su zakon.....natpis je predobar u čast hrčka  
još malo i popodnevno kupanje....ove godine guštam u plivanju,ponovo ga otkrila.....more je malo,malo friškije....taman na onoj granici da bude ugodno

lena, evo tvog posta sa "osama"--- "ose-bujne dogodovštine"... znam da nisam pogriješila a memorija mi ko u slona pogotovo kad se radi o ovakvim stvarima  ... inače ne kopam po prošlim postovima neg pustim memoriju da djeluje ... inače, riječ koja se rijetko koristi , "osebujne"

znam da sam to napisala...da....
ja često koristim tako neke riječi....dođe mi....
i uvijek kažem da sam ljubiteljica nečega,a onda se svi kao čude zašto ne kažem ljubitelj.....pa ljubitelj je ljubitelj,ja sam ljubiteljica....ako jesam nečega:zubo 
i ajte u smokve sa totemima,tintilinićima.....pola noći nisam spavala....priviđalo mi se svašta....na prozoru mi se pojavila blješteća točka.....gledala je pola sata....i onda zaključila da se kroz bršljen nadzire pučina obasjana mjesečinom kroz tu malu točku.....

nije to ništa... ja sam jednom hodala po ljubljani i u onoj gustoj magli se divila noćnoj lampi misleći da je mjesec i da se mjesečina probija kroz maglu ... popizdil sam kad se magla digla i skužim da je ono lampa  

kišna glista je napisao/la:

Lena je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Lena je napisao/la:đizs kišna pa fakat imaš osebujne dogodovštine.....mališanke su zakon.....natpis je predobar u čast hrčka  
još malo i popodnevno kupanje....ove godine guštam u plivanju,ponovo ga otkrila.....more je malo,malo friškije....taman na onoj granici da bude ugodno

lena, evo tvog posta sa "osama"--- "ose-bujne dogodovštine"... znam da nisam pogriješila a memorija mi ko u slona pogotovo kad se radi o ovakvim stvarima  ... inače ne kopam po prošlim postovima neg pustim memoriju da djeluje ... inače, riječ koja se rijetko koristi , "osebujne"

znam da sam to napisala...da....
ja često koristim tako neke riječi....dođe mi....
i uvijek kažem da sam ljubiteljica nečega,a onda se svi kao čude zašto ne kažem ljubitelj.....pa ljubitelj je ljubitelj,ja sam ljubiteljica....ako jesam nečega:zubo 
i ajte u smokve sa totemima,tintilinićima.....pola noći nisam spavala....priviđalo mi se svašta....na prozoru mi se pojavila blješteća točka.....gledala je pola sata....i onda zaključila da se kroz bršljen nadzire pučina obasjana mjesečinom kroz tu malu točku.....

nije to ništa... ja sam jednom  hodala po ljubljani i u onoj gustoj magli se divila noćnoj lampi misleći da je mjesec i da se mjesečina probija kroz maglu ... popizdil sam kad se magla digla i skužim da je ono lampa   

hahahaha...dobra si...nema veze bilo je bar malo romantićno.....a ja već smislila priču kako je neko jednooko čudovište odlučilo da me ubije u sred komiže.....bez razloga

kišna glista je napisao/la: kad sam uletila po deguija, žena me gleda, ja samo brzo rekla svoje ime i prezime a ona se čudi kako sam tako brzo stigla ... jebga, kad sam ko spidi gonzales, ne zna ona

sad mi palo na pamet.. šta ako joj je moja kolegica rekla da dolazim sa krka a ja im se pojavila za 15 minuta na vratima ... jerbo, baš su me nako čudno svi gledali kad sam im uletila ... al dobro, u takvoj sam bila panici da sam uletila kroz vrata ko džon vejn u saloon i stala ko ukopana ko da ću ih sve pobit ... i onda bilo par neugodnih sekundi u kojima se samo moglo čut disanje a onda ko iz puške viknula, ja sam ta i ta .... a ovo troje ljudi ispred mene se u trenu opustilo i odahnulo ... samo im bilo čudno kako sam tako brzo stigla  

kišna glista je napisao/la: inače, svi možemo i lucidno sanjati, i biti lucidni ... nije to nikakav dar nit posebnost..... zato mi žao da se to ne uči u školama al jebga, onda bi se mjesta zamijenila i djeca bili učitelji a učitelji učenici

koliko sam samo puta u osnovnoj školi pomislila kako je sve skupa u kurcu, najviše sam se izdosađivala i mrzila osnovnu školu, najljepše mi bilo na faksu ... za mene nije vrijedilo ono "od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba"... jedva dočakala da prođe .... i dogodilo mi se ovo isto što i dečku iz spota samo na drugačiji način ... iz dosade sam il sastavljala glupave pjesmice u kojima sam ismijavala nastavnike il učenike koji su me zajebavali, il sam crtala kojekakve karikature istih i onda je to kružilo po razredu i malo malo bi se čulo kako je netko prasnuo u smijeh... i onda su kod jednog dečka koji se nije mogo suzdržati od smijanja na glas našli jednu takvu moju pjesmu ( čak je bila i podugačka, taj dan bila posebno inspirirana, ispo omanji ep sa puno likova ) i uzeli mu to, odnijeli na razmatranje u zbornicu, u razredu nasto tajac ... bila ziher da će mi opet nekim ukorom prijetit ko kad sam bojkotirala  tjelesni odgoj zbog nastavnika pedofila, a pogotovo zato jer sam uporno odbijala postati članom literarne sekcije jer sam mrzila pisati išta ako moram il ako mi se tema zadaje .... kad ono ništa... pročitali u zbornici pjesmicu, čak mi je porpilično učtivo vratili ( odmah znali da sam ja autor iako me nije nitko odao ) i nikad spomenuli taj događaj... a jebote, što su me naljutili... ja se fino spremila za fajt a ono kurac  ... dok su u zbornici dogovarali šta će sa pjesmicom u kojoj sam ih fino ismijala sve redom,  smislila dalje scenarij kako ću ih zajebavat i bila skrooooz spremna na najgore prijetnje, pozive roditelja u školu, moralne lekcije - ful enčiladu a ono ništa... ko ni kad sam bojkot tjelesnog odgoja sazvala radi nastavnika pedofila  i pozvali mi mamu u školu a ja jedva čekala da presudim prascu pred cijelim nastavničkim vijećem jer je hvatao djevojčice po zbornici i sve crvene u faci izlazile van... mene probao samo jednom ulovit za guzicu i nakon toga ga tako pogledala da je stao i nakon toga  bojkotirala a on urlo na mene da će mi zabiberit ukor ... kad mi je mama došla u školu,  ko mali hijavata ponosno čekala pred zbornicom i streljala prasca pogledom , al me  zajebo prasac i istrčo pred moju mamu koja taman ulazila u školu  i reko joj da se radi o zabuni i da su sve riješili i da je odlučeno da mi se ne da ukor pred isključenje iz škole a ja sam do kraja osnovne škole na tjelesnom odgoju radila šta hoću      samo kad se sjetim kad me budala stavila u rukometni tim na natjecanju i kako god mi dobacio netko loptu, ja s njom šetala, vraćala nazad bezveze, na kraju mi nitko nije bacio loptu a ja šetala vamo tamo i smijala se ... pa me htio kaznit i stavio na gol ... naslonila se na stativu i kad god je netko pucao pružila ruke i naklonila glavu da loptu uvedem u gol ko gosta        jedina u razredu nisam više nikad preskakala preko kozlića nego samo došetavala do njega i zaobišla ga )))) al na kraju godine iz tjelesnog vječito čista petica     sad mi žao moje djece kad vidim da je sustav ostao isti ... uče ih napamet definicije kojekakve umjesto da razmišljaju svojom glavom ... užas !  al su nastavnici ipak drugačiji... sad obrnuto... oni ugroženi

kad dosegnemo stotu stanicu i prije neg se tema prelomi, otkrijem tko je mubarak ... pa eto, ako se kome žuri saznat nek mi pomogne malo u štancanju postova  

a možda objavim onu svoju vajter prognozu ... hm... moram malo razmislit jer je to baš nako dugačko pa da ne udavim sve jednim ogromnim mamutovcem iako i to nije problem, tko ne voli puno čitati neka ga zaobiđe, preskoči, popljuje, šta god kome dođe ... al pravo prafcato proročanstvo jer u pitanju i to ne cigankino nego jednog anđela ... on pričo a ja brzo zapisivala u svoj blok za crtanje na plaži prije dobrih ....hm.... a jedno 15 godina

kišna glista je napisao/la:kad dosegnemo stotu stanicu i prije neg se tema prelomi, otkrijem tko je mubarak ... pa eto, ako se kome žuri saznat nek mi pomogne malo u štancanju postova   

ajd vidim da se nikome ne žuri... odo malo prošetat a u pripremi imam već njegov stari avatar... baš jako stari... al po njemu ćete svi znati tko je jer se radi o jednom vrlo lijepom portretu u natur obliku ...

ajd vidim da su svi neki strašljivi pa ću nastavit ja nako iskreno ko što jedino i znam... ono što meni nije jasno od samog početka ove teme je , KOG KURCA SVI ČEKATE I ŠTA TO ČITATE... to mi nikako nije bilo jasno pa sam pitala mubaraka, nije mi znao reć, pa sam pitala pizdu prek pp-a, on mi reko da se čekaju neke pikanterije, ja lijepo rekla da toga neće bit, jedina se lena, orion i još par usudilo tu pisati a lijepo u uvodu piše da će se tu pričati o otkrivanju samih sebe, lucidnosti... zar je to tako teško za shvatiti... i šta su to uopće pikanterije? to da se kišna kolje sa nekim? da se seksa sa nekim? da ju netko odrao živu? da plače javno? da vrišti čupa kosu nokte i zube pred svima ?

ajd sad vi ... jer da ga jebeš, ja ne znam jesam sad pogodila šta su to pikanterije... jer da ga jebeš, meni to uopće nisu nikakve pikanterije... živa dosada ... evo sad gliste i kako spava od dosade u javnosti      ... jel dovoljno zanimljivo

ok, sad mi palo na pamet kako dokrajčit i temu i mubaraka .... ide proročanstvo u odlomcima... ih, ima toga dovoljno zA popunit do kraja i ovu temu koja nije tema i još otvorit novu u kojoj će bit kraj priče... inače, stvarno ležala na plaži, tada sam uvijek hodala sa kakvim blokićem za crtanje i gledala anđela na vrhu katedrale i odjednom ko da sam mu čula misli i počela mahnito zapisivat u onaj blok za crtanje.... priča se zove ZAPIS .... vrlo znakovit naslov sa predvidljivim početkom i krajem al jebga, kad nisam pravi pisac neg nako, iz zajebancije...

dakle, iđe ZAPIS

ček, moram izabrat pravi font za takvu priču....  

 Već je danima zrak bio gust i lelujav, poput razrijeđenog ulja. Nemilosrdno je gušio i ubijao volju za bilo kakvim pokretom. Nepomična  nervoza kojom je bio prezasićen, počela se uvlačiti u sve pore života. Čak su se i pogledi predugo zaustavljali u nekim neodređenim točkama na horizontu, ispunjavajući svijet upečatljivim besmislom. Cijeli prizor djelovao je poput dozlaboga usporenog filma u kojem su svi glumci tik pred doživljavanjem nervnog sloma, ali zbog usporenosti filma, to nije bilo vidljivo prosječnom gledaocu.  On je pak, naviknut na isprazne senzacije,  već odavno izgubio sposobnost senzibilnijeg gledanja na svijet oko sebe.
         Nagovještaj nečeg nepoznatog, nečeg zastrašujućeg, nečega što ne pamte ni najstariji koji se još zavaravaju da žive, titrao je u zgusnutom zraku i tjerao ljude da započnu razmišljati o svemu što je bilo a više nikada neće biti, jer su zbog pomanjkanja hrabrost ili viška ljenosti, dozvolili da im bezbroj prilika promakne u životu. Kairos je već odavno hodio svijetom obezglavljen i pokraden. I dok je pokret polako nestajao, misao se uzvrzmala i uzjogunila u svim glavama nenaviknutim na njeno prisustvo, a to je dovodilo samo do toga, da je cijela situacija djelovala još sablasnijom nego što je možda uistinu i bila.

a jebote, šta me baš sad počelo sve blokirati... radim pet stvari odjednom i onda zablesiram komp... i njemu sam prenaporna i prehiperaktivna... al jebga, neki dan mi zvonio telefon i vidim zove sin bivšeg šefa... i bila skroooz sigurna da će me udavit rješavanjem nekih problema oko stare firme, stranka, projekata... baš sam s mukom odgovorila al ajd, drag čovjek, voli životinje ko ja, ima faarmu koza i konja u istri pa da mu pomognem .... kad ono, on spremo ured i naletio na neke moje stare crteže za koje sam bila skroz sigurna da sam ih pogubila negdje putam, brdo crteža sam prosula iza sebe tokom života... i on me zvao, opisuje mi ih a ja vrištim od sreće jer se radilo o nekim mojim crtežima mog djeteta dok je bila beba... našla neke al neke nikad nisam našla a sjećam se da sam ih crtala al jebga, selila se u međuvremenu i mislil tko zna gdje su ostali.... kad ono bili među papirima u starom uredu .... eto, kako se nekad isplati napravit i ono što ti se baš ne čini ugodno na prvi pogled... da se nisam javila on bi ih bacio sa svim ostalim papirima

kišna glista je napisao/la:ok, sad mi palo na pamet kako dokrajčit i temu i mubaraka .... ide proročanstvo u odlomcima... ih, ima toga dovoljno zA popunit do kraja i ovu temu koja nije tema i još otvorit novu u kojoj će bit kraj priče... inače, stvarno ležala na plaži, tada sam uvijek hodala sa kakvim blokićem za crtanje i gledala anđela na vrhu katedrale i odjednom ko da sam mu čula misli i počela mahnito zapisivat u onaj blok za crtanje.... priča se zove ZAPIS .... vrlo znakovit naslov sa predvidljivim početkom i krajem al jebga, kad nisam pravi pisac neg nako, iz zajebancije...

dakle, iđe ZAPIS

ček, moram izabrat pravi font za takvu priču....  

 Već je danima zrak bio gust i lelujav, poput razrijeđenog ulja. Nemilosrdno je gušio i ubijao volju za bilo kakvim pokretom. Nepomična  nervoza kojom je bio prezasićen, počela se uvlačiti u sve pore života. Čak su se i pogledi predugo zaustavljali u nekim neodređenim točkama na horizontu, ispunjavajući svijet upečatljivim besmislom. Cijeli prizor djelovao je poput dozlaboga usporenog filma u kojem su svi glumci tik pred doživljavanjem nervnog sloma, ali zbog usporenosti filma, to nije bilo vidljivo prosječnom gledaocu.  On je pak, naviknut na isprazne senzacije,  već odavno izgubio sposobnost senzibilnijeg gledanja na svijet oko sebe.
         Nagovještaj nečeg nepoznatog, nečeg zastrašujućeg, nečega što ne pamte ni najstariji koji se još zavaravaju da žive, titrao je u zgusnutom zraku i tjerao ljude da započnu razmišljati o svemu što je bilo a više nikada neće biti, jer su zbog pomanjkanja hrabrost ili viška ljenosti, dozvolili da im bezbroj prilika promakne u životu. Kairos je već odavno hodio svijetom obezglavljen i pokraden. I dok je pokret polako nestajao, misao se uzvrzmala i uzjogunila u svim glavama nenaviknutim na njeno prisustvo, a to je dovodilo samo do toga, da je cijela situacija djelovala još sablasnijom nego što je možda uistinu i bila.

ZAPIS - naročito prvi dio posebno mi se svidio. Predobro je dočarana  atmosfera, miris i okus dijela vremena u vremenu ....

ok, onda idemo dalje


A onda, jedno kasno poslijepodne, sasvim iznenada, zapuhao je snažan vjetar sa mora nagovjestivši dolazak silne nevere kakva se nije pamtila na ovim prostorima još odonda kada je slično nevrijeme porušilo kupolu zvonika katedrale.  Nebo je izgubilo boju dok su se sa juga  počeli pomaljati crni oblaci bacajući svoju zlokobnu sjenu po ustalasaloj  pučini.
         Sve živo, u trku se sklanjalo pred njenim naletom. Već danima usporene, i gotovo nepomične ljudske figure, razmilile su se užurbano kudkoji, u strahu pred nadolazećim nevremenom. U trenu je nestalo svake misli, kao da je nikada nije ni bilo.
         Drevni kameni grad na obali zaboravljenog mora zatvarao se i nestajao u svojoj kamenoj utrobi, poput divovske kornjače koja se uvlači u svoj oklop pred naletom pregladnjele zvijeri koja je ubrzano stizala sa pučine.
         Vjetar je sve silovitije puhao, svijajući napola okoštale grane stoljetnih stabala kao da ih želi prisiliti da se duboko naklone nadolazećoj veličini. Drvo je zacvililo pred silinom raspojasanog vjetra a korijenje se gotovo čujno grčilo negdje u dubini zemlje gdje je još uvijek vladao, sada toliko željeni mir.

kišna glista je napisao/la:ajd vidim da su svi neki strašljivi pa ću nastavit ja nako iskreno ko što jedino i znam... ono što meni nije jasno od samog početka ove teme je , KOG KURCA SVI ČEKATE I ŠTA TO ČITATE... to mi nikako nije bilo jasno pa sam pitala mubaraka, nije mi znao reć, pa sam pitala pizdu prek pp-a, on mi reko da se čekaju neke pikanterije, ja lijepo rekla da toga neće bit, jedina se lena, orion i još par usudilo tu pisati a lijepo u uvodu piše da će se tu pričati o otkrivanju samih sebe, lucidnosti... zar je to tako teško za shvatiti... i šta su to uopće pikanterije? to da se kišna kolje sa nekim? da se seksa sa nekim? da ju netko odrao živu? da plače javno? da vrišti čupa kosu nokte i zube pred svima ?

ajd sad vi ... jer da ga jebeš, ja ne znam jesam sad pogodila šta su to pikanterije... jer da ga jebeš, meni to uopće nisu nikakve pikanterije... živa dosada ... evo sad gliste i kako spava od dosade u javnosti      ... jel dovoljno zanimljivo

ni da ni ne .... tako da uzimam s rezervom da se čekaju pikanterije, više mislim da ljudi jednostavno ne znaju što bi napisali. Ne vataju nit....a kako bi ju i mogli ufatiti kad niti vodilje nema, više  su to govorno-mentalne vježbe uvjetovane  inspiracijom trenutka  u  kasno noćnim satima .... 

inače, ovo je prava priča za laku noć... vidim ja da sam vas sve isprepadala nekakvim totemima, tintilinićima, nitko više ne spava pa eto, sad ću vas uspavat da ćete svi spavati ko bebice a pogotovo kad nestane napetosti oko toga tko je mubarak, da vas jebo mubarak   

Vjetar je sve silovitije puhao, svijajući napola okoštale grane stoljetnih stabala kao da ih želi prisiliti da se duboko naklone nadolazećoj veličini. Drvo je zacvililo pred silinom raspojasanog vjetra a korijenje se gotovo čujno grčilo negdje u dubini zemlje gdje je još uvijek vladao, sada toliko željeni mir.
         Iskonski strah pred ljepotom prirode u svoj njenoj raskošnosti, kojoj nije bilo suđeno da bude razumljiva običnim smrtnicima, potjerao je sve u paničan bijeg. Svi su se odreda zavlačili u najdublje zakutke kamena koji im je u svojoj tamnoj i nepomičnoj utrobi obećavao spas pred bićem kojeg nikada neće biti u stanju razumjeti. Zbog nesvjesno izabranog neznanja i nerazumijevanja pristajali su bez razmišljanja postati dobrovoljnim taocima onoga čega su se najviše bojali. Tako je oduvijek bilo, i tako će uvijek i biti, sve dok postoji ovaj svijet u kojem misao i pokret žive odvojenim životima.

kišna glista je napisao/la:ok, onda idemo dalje


A onda, jedno kasno poslijepodne, sasvim iznenada, zapuhao je snažan vjetar sa mora nagovjestivši dolazak silne nevere kakva se nije pamtila na ovim prostorima još odonda kada je slično nevrijeme porušilo kupolu zvonika katedrale.  Nebo je izgubilo boju dok su se sa juga  počeli pomaljati crni oblaci bacajući svoju zlokobnu sjenu po ustalasaloj  pučini.
         Sve živo, u trku se sklanjalo pred njenim naletom. Već danima usporene, i gotovo nepomične ljudske figure, razmilile su se užurbano kudkoji, u strahu pred nadolazećim nevremenom. U trenu je nestalo svake misli, kao da je nikada nije ni bilo.
         Drevni kameni grad na obali zaboravljenog mora zatvarao se i nestajao u svojoj kamenoj utrobi, poput divovske kornjače koja se uvlači u svoj oklop pred naletom pregladnjele zvijeri koja je ubrzano stizala sa pučine.
         Vjetar je sve silovitije puhao, svijajući napola okoštale grane stoljetnih stabala kao da ih želi prisiliti da se duboko naklone nadolazećoj veličini. Drvo je zacvililo pred silinom raspojasanog vjetra a korijenje se gotovo čujno grčilo negdje u dubini zemlje gdje je još uvijek vladao, sada toliko željeni mir.

ne spominji  mi vjetar    ...

pusti si mujsku koju stavljam pa ga neš čut ...ajmo dalje, meni ovo ful zabavno...ful sam se uživila da sam neki didžej u disko klubu ... plešem


Jedino je zeleni anđeo sa trubom na vrhu zvonika katedrale, koji je postavljen na to mjesto nakon što je kupola ponovo izgrađena, nepomično stajao u svom procjepu između neba i zemlje, skamenjen u svojoj neodlučnosti. Kao da se dvoumio, da li da ostane na svom mjestu na zemlji ili pak ponovo raširi svoja krila te se vine u nebo daleko od zemaljskih zavrzlama, koje su u nebeskim bespućima gubile svaki smisao. Ali, baš tog trenutka desio se slučaj da se nije mogao sjetiti svojih krila, vjerojatno i stoga što ih već predugo vrijeme, čak i za poimanje jednog nebeskog bića kakav je bio i on sam, nije upotrijebljavao.Ostao je na svom mjestu na zemlji za iduću vječnost, kao nijemi svjedok predstave koja se odvijala ispod njegovog malog postolja, na kojem je, neprimjetno za oči običnih smrtnika, opasno balansirao iznad ponora.
Ipak, da nije bilo njega, tog nijemog svjedoka koji je, od ljudi zaražen neodlučnošću, ipak ostao nepomičan i koji će jednom u dalekoj budućnosti sastaviti zapis o svemu što se dešavalo ispod njegovog malog postolja, nitko nikada ne bi znao da se baš tog dana desio naš susret; susret zapisan anđeoskom rukom kao kraj i početak, sačuvan za iduće naraštaje koji će bez sumnje dvojiti u istinitost njegovog postojanja.


***




ful paše sad anđeo jer vidim da se tamo kod esca zaziva gabrijel... imam jednu sliku na kojoj sam naslikala jednu bressonovu fotografiju sa dvije kurabe naslonjene na otvorima javne kuće i nazvala ju gabrijela i marija i skroz izokrenula navještenje , t.j. naslikala ga onako kako ga ja vidim ... bio je to moj neki bunt protiv ... ah... duga priča ... pozabite ... nakon ovog ide sex pa moram nać neku dobru glazbu

zajeb, nema još sexa... zaboravila jer već dugo nisam ovo čitala  ... napisala i zaboravila da sam to i napisala i slučajno našla ko one svoje izgubljene crteže  ... ide uvod u beskarakternost glavnih protagonista   


Stajala sam nepomično zureći u nadolazeću oluju, ne sumnjajući ni na trenutak u tvoj dolazak. Otkada je ovog svijeta, sastajali smo se na isti način i nikada iznevjerili jedan drugoga. Naša priča je bila bez početka i bez kraja, utkana u svakom naraštaju svih svjetova, poput najfinije paučine koju vide i čiju ljepotu mogu osjetiti tek oni koji su sposobni isto tako fino tkati svoje niti.
         Nas dvoje nikada nismo ništa očekivali jer smo oduvijek u najdubljim zakutcima svoje svijesti znali da nas očekuje sve. I onda kada smo se gubili, znali smo da nismo izgubljeni, tek možda pomalo smeteni  sa svog pravog puta, ali nikada stvarno izgubljeni.
         Čak i kada bi nam zbog surovosti svijeta u kojem bi se našli, ponekad i bila puštena krv ili nam niz lica potekao slani potok suza, znali smo uvijek da je to  samo zato jer smo u tom trenutku imali previše krvi ili smo bili prezasićeni suzama. Život se uvijek trudio da nas na našim putevima  rastereti nepotrebnog bremena koje se znalo nakupiti u nama tokom naših dugih lutanja po bespućima. A bespuća su nas oduvijek mamila svojom neosvojivošću poput titravih plamenova svijeća koji bi nam u trenu spržila krila i osudila na pješačenje samo ako bi im se usudili previše približiti; bespuća poput dalekih svjetionika kojima se nismo smjeli previše približavati da ne bi ostali nasukani zauvjek na hridima što su se podmuklo krile u tami ispod obećavajuće svjetlosti.



da ne bi tko mislio da sada odajem kakve privatne podatke, dobila odobrenje pismeno, rukom potpisano da ovo objavim ... vidla da i anabela viri al neće ona skontat ovaj vic

ok, idu naznake sexa... malo se mučim kako to do kraja napravit jer improviziram... a i mujsku moram nać usporedo ... ima da nakon ovoga svi zaspete ko zaklani i nema više voajerisanja... ubit ću vas dosadom  

Došao si, kao i uvijek, točno u onom najsitnijem djeliću vremena koji me dijelio od toga da u sebi počnem gajiti sumnju u tvoje postojanje. Ali, kada si se pojavio, nisam se morala obazirati oko sebe. Znala sam da si tu. Osjećala sam tvoju prisutnost kao što sam osjećala i sebe samu.
I taman kada je sjeme sumnje gotovo započelo svoje trulo klijanje u želji da korovom prekrije moj svijet, zakoračio si smjelo iz dubine jednog meni davno zaboravljenog mora, bajkovit i čudesan, u ogrtaču od morskih algi i prostranom pustinjom u pogledu. Bez i jedne riječi, obgrlio si me svojim mirom i zaglušio svojom tišinom.


a jebga, tu ne moram stavit nikakvu mujsku, sjetila se ja vako lucidna ... lijepo piše da je tišina   a đe nestalo ono nevrijeme i svo ono škripanje ?  al sad ide sex i moram nać nešto vatreno i strasno ... ak me nema, znači da mi ne ide prst kako treba u traženju pa malo strpljenja molim