Glista u zemlji čudesa

BesposlenPlop je napisao/la:
ima jedna na kojoj sam sa mungosom koji se inače isto povuko u sebe zbog čestog drilanja ... al na toj nasmijan, opušten i žustro nešto objašnjava a ja pažljivo slušam ... meni su ljudi lijepi kad su tako opušteni i pričaju živo i nasmijati jer znaju da ih netko pažljivo sluša ...  eto, drago mi da su takvi trenuci zabilježeni ...

greška moja ... to radim kad pišem ... tražim svoje greške, ne tuđe ... sa lasicom sam uslikata ... nebitan detalje za vas  al meni i mojim čitačima iz rl  jako bitan

živo me zanima hoće li se tko od njih usuditi registrirati ... ranije nije nitko jer su se bojali da i njih ne izvrijeđate i napadnete ko šta ste i mene znali ... prošla ih volja iako sam bila dovukla par meni poznatih ... al utekoše čim bi krenuo kuršlum

nije bilo šamse opet ih nagovorit na pisanje al svi čitali zbog pizdinih i mojih dijaloga ... a pogotovo zbog pizdinih priča i bombay trojmeta ... pizdu sam morala maknuti sa puta jer ste ga napadali zbog mene ... sad mogu opet pisati koliko me volja a pizda slobodan i omilit koliko vidim ... dakle, i u ovoj šumi će bit ko nekoć a ja solo igrač a ne nečija

Lena je napisao/la:

e da zaboravila sam da je bila primljena jedna jako mlada kolegica i to naravno jer je imala vezu visoko pozicionirane muške čunke.....
ljudi moji prava mala guja....ta je sve prenosila tom visokom.....žensku su svi nakon kratko vremena skužili i niko živ je nije mogao smisliti,a ona ljubomorna jer se mi zezamo i imamo dobre odnose (nas par u uredu)....tako je cinkala kad je bilo za božić opuštenije na kraju radnog vremena....da eto nas mi svi pijemo i smijemo se u kuhinji.....ej....visoka čunka od onda je zabranila da se pije u kuhinji alkohol.....
ali mi smo se svejedno šalili kad nas je bilo volja i smijali i bez alkohola.....
mala zmijica je nakon nekog vremena bila prezrena i od visokoga (akužio tip da osim šta je zavidna i ohola da nema pojma o poslu i da radi štetu njemu).....i otkantalo je.....

u ovom tvom opisu sam najviše prepoznala vepra i njegovu sudbinu ... istina, spolovi su drugačiji u mojoj situaciji, al sadržaj i princip skroz isti .. jebat ga ... kako ono ide ... tko pod drugim jamu kopa, sam u nju ponire ...a ovaj je iskopo toliko jama da može birati u koju će poletiti ... bar nešto

i kad god sam nalijetala na slične situacije u svom poslu ili privatno, pitam se, šta im je to trebalo ... najgore je što su prenosioci tračeraja jer ništa ne kuže o poslu pa prenose pogrešno jer ne mogu skužiti brdo razgovora  i to se sada na mom poslu skroz vidi ... iz aviona ! .. al kad visoka čunka skuži koju štetu su pretrpjeli zbog takvih guja, uf, ne bih im bila u koži ... i da , zavidnost i oholost jako izraženo u karakteru takvih ... nadam se da je sova i milosrdna pa neće skroz letjeti ali će ga se preusmjeriti tamo gdje mu je mjesto ...  ... jebate, još ne mogu vjerovati da mi se takav prijetio otkazom zbog mina koje mi sam postavio pa se malo zajebo  ha ha ha ... kako su grunule svaka redom a još ih imam za pokrenuti al to ću sa guštom i bez napuhavanja

BesposlenPlop je napisao/la:živo me zanima hoće li se tko od njih usuditi registrirati ... ranije nije nitko jer su se bojali da i njih ne izvrijeđate i napadnete  ko šta ste i mene znali ... prošla ih volja iako sam bila dovukla par meni poznatih ... al utekoše čim bi krenuo kuršlum  

nije bilo šamse opet ih nagovorit na pisanje    al svi čitali zbog pizdinih i mojih dijaloga ... a pogotovo zbog pizdinih priča i bombay trojmeta ... pizdu sam morala maknuti sa puta jer ste ga napadali zbog mene ... sad mogu opet pisati koliko me volja a pizda slobodan i omilit koliko vidim ... dakle, i u ovoj šumi će bit ko nekoć a ja solo igrač a ne nečija    

svako novo lice-nik bi dobro došao.....da se malo odmaknemo od sebe i svih ovih zavrzlama....

ajte čitači ne plašite se, sve ovo šta ste pročitali samo mjena jest 

Lena je napisao/la:

BesposlenPlop je napisao/la:živo me zanima hoće li se tko od njih usuditi registrirati ... ranije nije nitko jer su se bojali da i njih ne izvrijeđate i napadnete  ko šta ste i mene znali ... prošla ih volja iako sam bila dovukla par meni poznatih ... al utekoše čim bi krenuo kuršlum  

nije bilo šamse opet ih nagovorit na pisanje    al svi čitali zbog pizdinih i mojih dijaloga ... a pogotovo zbog pizdinih priča i bombay trojmeta ... pizdu sam morala maknuti sa puta jer ste ga napadali zbog mene ... sad mogu opet pisati koliko me volja a pizda slobodan i omilit koliko vidim ... dakle, i u ovoj šumi će bit ko nekoć a ja solo igrač a ne nečija    

svako novo lice-nik bi dobro došao.....da se malo odmaknemo od sebe i svih ovih zavrzlama....

ajte čitači ne plašite se, sve ovo šta ste pročitali samo mjena jest 

he he he ... kako je lijepo sjetiti se sada mog uleta na kultnix a prije sam zaista bila samo sporadičan čitač i gost i pojma nisam imala tko je tko ... sada se i tu razbistrilo sve i točno znam sa kim mogu normalno i dalje pričati a sa kim samo površno zajebavat ... jebat ga, forum jedino može to i biti - mjesto za zajebanciju ... samo i to treba znat i htjet - zajebavat se ... al vidim i tu ima ustrašitih jedan od drugog i onda kad krene razotkrivanje, uopće ne ostaneš iznenađen ... skužiš da si neke stvari znao i od ranije bez da ti itko kaže ... ne mogu se utisci o ljudima preslikavati jer smo svi drugačiji i stvaramo ih sami a na forumu na osnovu pročitanog ... a bome sam se načitala proteklih godina i čitala sve ... sad mi se više ne da .... otvorit ću samo kad vidim da komentira netko tko je meni zanimljiv jer je i do sada otvarao zanimljive teme i znao o njima uvjerljivo diskutirati ... e, po takvima sam priznam skakala al i to prestala raditi kad sam skužila da se to moje skakanje može isto svrstati pod manipulacije ... i ukinula i vratila se svojim počecima forumašenja ... svi ste mi od sada nepoznati a i ja vama

a i nakon toliko godina pisanja, mnogi forum doživljavaju preozbiljno i uživljavaju se u neke bitke i igrice da im život djeluje zanimljiviji i ko i njima se nešto ludo događa ... pa sam se dobrano nasmijala sinoć kad sam pročitala da sam skakala po katici i dalje skačem a ja je uopće ne doživljavam ... niti malo ...

isplivat će sad još kostura, garant ... preletila površno i kad vidim kako to ide predvidljivo, zabole me dupe ... ne radim ja nikome ništa, svak ono što radi, radi sam sebi ... na nikog ja tu nit skačem nit mi se skače nit sjedam za komp razmišljajući o forumašima nego o svom životu i šta se meni događa il događalo i onda događaje rezimiram da meni budu jasniji ...

a takvi koji bi umjetno uprizorili neko skakanje, svaka vam čast ! kako vam se još da raditi na tome za mene je to čisti gubitak i energije i vremena i uvijek radije utrošim oboje u nešto svoje i konstruktivno ...

danas kod mene ide radionica izrade dreamcatchera ... mlađa kćer hoće naučit a ima i koga da ju nauči kako se izrađuju ... al oni pravi ... a ne oni što se prodaju ko suveniri ... a najbolji kojeg izradim ide jednom forumašu koji ga je i zaslužijo a i davno mu obećala napraviti ga ... jer je u kontinuitetu i kroz dug period bio dobar i nije me nikada probao uvlačiti u kojekakve "trič trač igrice" jer ni njega to ne zanima i znam da ih je izbjegavo kad god bi započele ... nije svađalica a takve ljude volem

pozdrav svim čitačima, i onim virtualnim ali i onim koje ću sutra opet vidjeti uživo ... budite dobri i dalje jedan do drugog ko šta ste i dosad bili, šta god to pojedincima značilo

za ove iz reale sada znam da se neće registrirati jer im je kultnix zapravo užas dosadan ... te zavrzlame se mogu razumjet samo ako si dovoljno dugo prisutan i bio dio njih ... a nisu ludi na to gubiti vrijeme, rekoh im ja već da je to gubitak vremena ... al znam da čitaju temu koju pišem jer su tu dio nje i to me zanimalo kako će reagirati kad ih pretvorim u basnu i kroz toteme da raspravimo lakše o onom što se događa i kako se događa i kroz igru i maknemo ozbiljnost ... a i imaju me svaki dan uživo pa zovu il dođu na vrata kad hoće prodiskutirati nešto što nije trač, nego informacija da mogu bolje nešto napraviti ...

samo moram sad paziti da šefovi ne skuže da volem pisati ... da mi ne uvale i to ... pisanje članaka za njihov časopis ... to mi se ne da - pisati po narudžbi dosta što sam postala službeni fotograf ... moraju i drugi nešto raditi a kako god skuže da vuk i ja nešto radimo bolje od drugih, uvale nam to a druge oslobode posla ...

ko i na forumu ... na kraju samo dvoje "rade" (=pišu) a drugi planduju i ne rade ništa ... il dreče i kukaju na glas da dokažu da su i oni nečem korisni ... kako u reali tako i u virtuali

ako krene u tom smjeru i na poslu, jebat ga, onda bolje da vuk i ja otvorimo svoju firmu a oni nek se snalaze kako znaju i umiju ... sad znamo i koga bi potegnuli za sobom jer su dobri suradnici i znaju posao .... a nije da mu već ne padaju na pamet ideje i o tome ... umirem od smijeha kad sam čula šta bi on otvorio i na čemu bi pare mlatio a skroooz dobra ideja i ziher bi bili dobri u tome jer smo čuda naučili o tom području .... a nešto u čem uvijek ima potražnje, nema da nema ... a i sviđa mi se njegov način razmišljanja ... reko mi, treba bit pametan i ono što ti je zabava pretvorit u posao pa da si plaćen i to dobro da se zabavljaš ... eto, to je pamet ! a inteligencija je kurac od ovce ako ju ne znaš iskoristiti da tebi bude dobro i da ti život prođe u zabavi a da si opet koristan i sebi i drugima

ha ha ha ... a oni nama tamo prijete otkazom i još se usude da znaju šta nama sve pada na pamet, šutili bi ka bubice i nudili povišice da im ne odemo i trudili se omogućiti radne uvjete bez mina i spoticanja da ne gubimo vrijeme na njih a već ih zamišljam kako bi radili da odemo i pokupimo za sobom sve dobre i vrijedne a ostane samo vepar i šojke pa da vide kolko se radi i napravi kreštanjem i manitanjem

vuče, bačena buba u uho počela ozbiljno škakljat ... ubit ću te kad dođem sutra na poso ... a taman mislila da ću se primirit i ne micati nikuda a sad mi se opet miče ... imaju pravo neki na forumu ... ima kava i poziva na kavu da ti poslije njih mozak radi sto na sat ... super sačekuša bila ... takve volem ... rekoh ja da ću na kraju imati učiti od vuka a ne on od mene .... al fora mi kako sam se tu zajebala u procjeni ... da smotani kojeg ću ja spašavat od barakuda ... koje vratolomije taj zna izvoditi, užitak to gledati i dobiješ volju i sam probati isto .... motivacija a ne bič i tko ju zna koristiti, nema tog biča koji može ljude bolje potaknuti na veće promjene ... sami hoće skakati u njih i traže još !

BesposlenPlop je napisao/la:
vuče, bačena buba u uho počela ozbiljno škakljat ... ubit ću te kad dođem sutra na poso ... a taman mislila da ću se primirit i ne micati nikuda a sad mi se opet miče ... imaju pravo neki na forumu ... ima kava i poziva na kavu da ti poslije njih mozak radi sto na sat ... super sačekuša bila ... takve volem ... rekoh ja da ću na kraju imati učiti od vuka a ne on od mene .... al fora mi kako sam se tu zajebala u procjeni ... da smotani kojeg ću ja spašavat od barakuda ...        koje vratolomije taj zna izvoditi, užitak to gledati i dobiješ volju i sam probati isto .... motivacija a ne bič i tko ju zna koristiti, nema tog biča koji može ljude bolje potaknuti na veće promjene ... sami hoće skakati u njih  i traže još !  

al znam i zašto je meni buba ubačena u uho ... jebat ga, jer sam žemsko i ako nas krene, treba potegnuti ove druge za nama a svi redom muškarci pa bolje i jasnije čuju mene šta im govorim

već razmišljam o tome ... i maštam sto na sat ... ajme šta volem one intuitivne i koji intuiciju znaju koristit i kako



a i dreamcatcher kojeg danas izradim će bit takav da će privlačiti dobre poslovne prilike


ooooodoh radit !

palo mi na pamet i šta je to zdrava ambicija ... nije ono što su nas učili, jel, gazit po živima da se popneš na ljestvicu više ... jok ... ambicija je upravo ono što je vuk reko, raditi ono u čemu si najbolji i iz čistog užitka i zabave i bit pristojno plaćen za to da se ne opterećuješ egzistancijalnim problemima ... i dijeliti svoje znanje sa drugima a ne dozvoliti da ti drugi unište užitak

to sam oduvijek i ja znala, a znanje nisu jabuke pa da ga skrivaš i ne dijeliš sa drugima jer se bojiš da ćeš imati manje ... ako imaš dvije jabuke i jednu daš nekom, onda imaš pola manje jabuka ... sa znanjem je obrnuto .. ako imaš znanje i podijeliš ga sa drugim, onda vas je duplo više koji znaju pa je lakše to znanje i koristiti jer nisi više sam nego imaš tim ljudi i svima je lakše raditi u timu ... al moraš znat prepoznati one koji vole i hoće naučit i naučeno dijeliti dalje ... i tome me vuk podučio ... nema svrhe drugima ni probat a odmah se vidi tko voli znati nešto a tko izbjegava jer je lijen .... te druge u reali samo ljubazno zaboravit i zaobić il zajebavat  

bem ti miša, da sam sve to znala ranije ne bi mene onaj ljenguz nikad ulovio u brak koji to nije ni bio ... al neka je ... kad vidim svoju djecu, nije mi žao ... zaslužila sam imati takvu djecu ....  zato je jako bitno i da znanje stiže ne kad ti hoćeš, nego kad si spreman za iduću lekciju ... a to su prave životne inicijacije i to su ljudi nekad znali prepoznat i pomagat jedan drugom prolaziti ih ...

bokte, kako mi imamo loše postavljen sustav školovanja ... al nema veze ... svoju djecu ipak  najviše učim ja pa nema štete po njih  

a pleme mi se širi ... jučer gledala snimke svoje netjakinje ... ko bombončić je ... a netjak vrišti od sreće kad ju vidi na snimci ... moje male se rastopile od dragosti ... jedva čekamo da ju pipnemo i uživo  

tako i ja gledam na ambiciju, imat volje i želje da se znanje i stvari koje znaš šire....bolje da više ljudi zna nešto nego ne zna....
samo šta ima ljudi koji ne žele širiti svoje znanje jer se onda ne osjećaju nadmoćno....

ovo šta si pisala o novoj sredini, to je polagan proces i sjećam se kad sam došla radit u prošlu firmu, a bilo je dosta ljudi i ja sam morala biti u kontaktu sa svima manje više.....pa odlazak u radionu, a ono svi bulje ko je ova....a ja ponositi koračam među strojevima....  a bio mi crnjak naravno.....
snašla sam se ja dobro, nisu mi svi pasali, ali nisam ni ja svima sigurno.....iako ja sa svima imam manje više korektne odnose, samo sa nekima čisto ono šta je vezano uz posao.....
lekcija koju su u toj firmi naučila je da treba reagirati kad te previše natovare....ja onako blesavo samo govorila mogu ja to mogu i to 

Lena je napisao/la:
samo šta ima ljudi koji ne žele širiti svoje znanje jer se onda ne osjećaju nadmoćno....

koliko ja vidim u svom novom kolektivu, ima onih koji ne žele širiti znanje jer ga jednostavno nemaju u nekim područjima al misle da mogu slagat da ga imaju . i onda probaju diskreditirati one koji znaju o nečem više nego oni da se ne vide razlika kad se krenu uočavati stvarni rezultati ...

danas bilo par dobrih provala opet ... neka tih smutljivaca i manipulatora ... jednom kad im skužiš potpis i znaš šta očekivati, samo te još mogu nasmijavati i ništa drugo

Lena je napisao/la:
lekcija koju su u toj firmi naučila je da treba reagirati kad te previše natovare....ja onako blesavo samo govorila mogu ja to mogu i to 

a dobro ... u početku sam bila voljna raditi sve samo da što prije skužim sustav i sve procedure i postupke jer sam znala da sam za stalno primljena ... i još toga imam za naučiti što nisam prošla a moji kolege rade ... obzirom da me pripremaju za šefovsko mjesto, mislim da je to jedino i ispravno i pošteno ... kako ću znat cijeniti ičiji rad ako ga sama nisam prošla i ne znam koliko je zahtjevan il nije i kako podijeliti radne zadatke i kome i realno procijeniti rokove i troškove ako ne znam sve to

al da, sveto pravilo, nikada ne dozvoliti da te se natovari ko konja nauštrb vriskača i ljenguza koji glume rad il znanje ... kad mi takvi dođu uvalit nešto, onda ne dam ... kažem, mogu ti pokazati kako ćeš to riješiti, naučiti, ali riješti ćeš sam/a a ne gotovanski čekat da to netko drugi riješi a ti potpišeš kao svoj rad a već sam i prokljuvila koji su to u kolektivu koji bi radije mazali nokte i čitali gloriju

a danas ulovila vepra kako laže da je napravio nešto što nije, nego to napravio kolega vuk i to mu ja još dala da to napravi i pripremila potreban materijal i meni pokazao napravito da sam u toku ... al eto, vepar preuzeo zasluge kad  nešto ispadne dobro, izvali notornu laž pred publikom koja nije upoznata sa pravim stanjem stvari,  a vuka se usudi nakon toga nazvati neradnikom ... fuj ! ...  kad je otišao rekla svim prisutnim da to nije istina, vuk napravio, vepar nije prstom mrdnuo a ja svjedok ...  i kasnije javila vuku šta je bilo da se zna pripremiti ako ga se opet krene napadati da ne radi - nek zna tko  kupi zasluge za njegov rad i koji rad ... gotovo sa diktaturom ... smrt fašizmu, sloboda narodu !  

a mungos mi danas bio presladak ... došo sav uzrujan jer mu uvalili ko neki problematični predmet kojeg on nije znao kako započet jer nije njegova struka ... ha ha ha ... sad i njega vepar pokušava zajašit ... i rekoh mu, a čemu ti služe suradnici i pokažem na nas četvero u uredu ... donijeo fajl, prelistala ga, izvukli sve potrebne podatke kako je tko nalazio, objasnili mu šta i kako i otišo čovjek na teren i veli, fakat rješeno i sve kako smo mu rekli ... al nikako se smirit   ... nije naviko da se tako brzo išta rješava pa ga morala potegnuti u kuhinju na smirivanje ...    nekoliko puta mu trebala ponovit, alo! riješio si ... gotovo je ... sad se idi pohvalit onom tko ti je predmet dao da si ga i riješio i neka ga zaključe ... a on jadan nije naviko ... naviko da mu se podvali nešto tako i onda viče na njega kako je nesposoban jer mu nitko nikad nije pomogo   uvaljivali mu predmete koje nitko drugi nije htio rješavati jer su ko malo problematičniji

jednom kad uspostaviš sustav suradnje, takve laži i podvale više ne funkcioniraju ... onaj tko proba samo se  sramoti svaki puta kad se pohvali nečijim tuđim radom il dodjeli nekom nešto za što zna da nema potrebno ni znanje ni bazu informacija ... al kad se radi zajedno, onda se i predmeti rješavaju brzo i bez po muke  

al ko šta rekoh, krenule promjene i to vidno  

BesposlenPlop je napisao/la:

a dobro ... u početku sam bila voljna raditi sve

sad se sjetih živo svojih prvih dana ...  pustili me da uđem u kolektiv bez prisustva ijednog šefa ... tri tjedna sam se morala snalaziti sama ... upoznat se svima, skužit šta je moj posao i redom kako je išlo, stvarat svoje utiske o ljudima a ne ono što mi se plasiralo  ...  i sjedim ko budala, kolege pognuli glave, ne pričaju sa mnom uopće,  prije toga mi podvaljivali i ja ko nasjedala al ne ljutim se pa njima ništa jasno ... ko da sam u vojsku krenula pa gušter pa moram proć inicijacije svakakve da mi ispipaju gabarite i svrstaju i ja pustila ...  na kraju mi počelo bit dosadno i molim ih da mi daju nešto za radit a oni šute ... i meni dopizdilo

rekoh, ako mi ne date odmah nešto za raditi, bilo šta, odoh ja prat suđe u kuhinji i prozore jer nisam naviknuta sjediti besposleno  onda me još nisu znali pa se nisu usudili smijati nego valjda mislili da sam luda il im pripremam neke zamke da ih ulovim i bacam kroz prozore ... sad je skroooooz drugačija situacija ... moram ih sjetiti i toga kad sam im prijetila pranjem suđa  sad je atmosfera opuštena i kad god me se sjete na mojim počecima, krene smijurija ... sad pomalo ali sigurno svi guštamo u poslu .... i tako treba jer se tako radi i bolje i efikasnije i sa guštom !

reko mi jedan izvođač kojem sam se prvom pojavila na gradilištu da se smrzo kad sam uletila kakve priče su kolale o meni a i ja se sjećam njegovog pogleda kad sam ušla u prostoriju u kojoj je radio ... al već dva sata nakon toga smo oboje bauljali i skakali ko djeca po starom zdanju koje se renovira ko dva indiana jonesa i otkrivali nove stvari i skakali od oduševljenja kad bi otkrili nešto novo ... on je prvi koji mi reko kako me se najavilo ... meni to bilo tako smiješno a sad je i drugima  

zato meni smiješno kad čitam i forumske utiske o meni i plačem od smijeha kad ih čitam ... jebat ga, preko virtuale se to može okretati naopako jer sam predugo pustila da o meni stvaraju utiske oni koji su si uzeli za pravo govorit da me poznaju bolje od drugih ... uživo to nikako nije moguće ... al zato je meni i dalje zabavno na forumu  

a sad malo inđn talk ....


jučer počela praviti dreamcatcher al mi ruke poletjele i napravila si talisman naušnice od sovinog perja .... došla na posao sa obje i sto posto sigurna u to .... jedna mi nestala čim sam ušla u ured ... sve pretražila, al nema je ... obavijestila sve kolege šta sam izgubila i da mi jave ako je nađu jer se ne radi o bižuteriji nego o puno vrijednijoj stvari ...

živo me zanima tko će je naći a ja znam da će je netko naći jer nije nešto što se ne bi zapazilo na prvu jer ima na sebi i srebrnu kopču

e da, i to da spomenem .... kad su svi vidjeli kako sam izhendlala vepra, sad i štakor sav umiljat do mene ... ulizuje se i nudi mi pomoć ... i to radijo pred vukom ... gledam vuku facu i vidim njemu zlo od toga al ne daje do znanja al se vidjelo da je primijetio

kasnije došao u moj ured da me dalje podučava u onom što ja slabo znam ... čuju moji kolege da nudi znanje, pa i oni mole da im pomogne a on uskače i pomaže bez grča na licu - samo treba tražiti i htjeti i ono što se mnogi ne usude reć- ja to ne znam, nauči me, molim te .... uskomešani totemi se počeli smirivati i usklađivati a to vooolem harmonija na djelu al nisam mogla sama ... sad imam s kim i kako

BesposlenPlop je napisao/la:isti dan sam njega vidjela tužnog kad sam mu rekla šta vepar radi i da ima cinkaroša oko sebe jer me bilo strah veprovih naleta na njega ... pretjerivo je u njima ...

ovo mi je bio jedan od najtežih trenutaka u cijeloj priči o šumi ... lomila sam se oko toga da li reći ili ne to što znam ... al kad sam vidjela veprove nalete na vuka a ja znala zašto, odlučila da moram ... i onda gledala kako skroz ispravan čovjek tone jer je izgubio povjerenje u nekog koga je štitio ... kad je ustao i otišao bez riječi usred razgovora meni bilo još više muka jer sam znala da tako razgovor prekidaju oni kojima je jako teško čuti istinu jer im je povjerenje u ljude poljuljano a ja ta koja je to inicirala ... a intuicija mi rekla da moram

kad me kasnije ulovio na kavi i reko šta je imao za reć, shvatila da bezveze strepim ... pred sobom imam pravog zdravog i jakog vuka ... sjetio se svih situacija kad je svoju intuiciju slušao i reko da će i dalje tako ... i ne zamjera štakoru što je štakor ... i ne zamjera vepru što je vepar ... al zna da nas dvoje nismo ni štakori nit veprovi i imamo se držati onoga što jesmo

BesposlenPlop je napisao/la: i ne zamjera štakoru što je štakor ...

ovo me najviše oduševilo ... ne samo da mu ne zamjera nego nastavio pričati sa mnom ispred njega još otvorenije i još slobodnije time da sad češće raspravljamo o svojim projektima i bez da nas itko smeta ....a između skroz otvoreno komentiramo kako znamo kako nam vepar podmeće al nas to ne tangira ni pet posto ... dapače, zna biti i zabavno    ... radimo svoj posao bolje od svih drugih, znamo to a za te veprove petljancije nas nije briga ... ne može nas zavezati a na urlanje oboje otporni    štakor sad skroz uz nas i više ne ustaje usred naših razgovora trčati vepru ...  a i primijetila sam da vuk svako toliko podeblja dojam kako nas zabole živo za veprove manipulacije jer su nam prepreprozirne    a i zabavnije štakoru  nas slušati i učiti nove stvari nego cinkati    uf, to mi drago čut jer se radi o mladom čovjeku i ne treba mu u novi posao ulijetati na takav način da se zamjeri svima a kad tad bi se saznalo šta radi i obilo bi se njemu o glavu ... ovako, bilo pa prošlo

vepar danas mene probo nakrcat poslom, skratio mi rokove i zaboravio da mi nije šef i da ne može al moro probat odglumit jednog ... al  fino mi uvalio predmet kojeg sam ranije htjela krenuti rješavati al sam naletila na negodovanje kolegica pa prestala čačkati jer sam pročitala neugodu oko tog predmeta ...  a radi se o predmetu kojeg svi izbjegavaju jer ih kroz njega neki bivši zaposlenik  preveslo i sve skupa zajebava ... sad svima neugodno rješavati išta što ima veze sa njim a ni ne znaju kako jer se svi boje sukoba ... godinama  ga ne diraju, čovjek glumi hausmajstora, prima plaću da ništa ne radi i okupiro cijeli jedan objekat ...  a meni super uletio da se malo razigram i zajebavam ...
vele mi kolegice  da se tog ne zove prije 11,00 jer spava ... ahaha ha, kad sam to čula, pogledam na sat i vidim, nije još ni deset sati i odmah zzvrrrrc .... čovjek se zbunio, predstavim mu se i velim, imam posao za vas ...  sutra u 8,30 dolazim sa majstorom koji će nešto odraditi  a čula da si ti dobar hausmajstor pa mi treba jednu pregradu razmontirati  ... veli, ne smijem ja ništa raditi jer mi tako piše u ugovoru ... ha ha ha, jest našo argument ... a ja mu u rukama držim ugovor i čitam kako laže jer misli da se nisam spremila .... pa šeprtlja li ga šeprtlja, priča o nekoj povijesti od 30 godina ... prekinem ga i velim, ne znam ja ništa o povijesti, nova sam i dobila zadatak da sa vama surađujem jer ste super u svom poslu

kasnije se vuk zabrinuo kad je čuo šta sam dobila za odraditi i pita kako je prošlo ... fino, velim, nazvala ga prije dozvoljenog vremena ... iiii? pita vuk ...   prepričam razgovor koji je bio ludilo zabavan meni jer hausmajstor  pojma nema s kim razgovara a čim je čuo odakle zovem mislijo sad će i mene izvozati a nikako ... vuk gleda, sluša  i smije se i pita "iiiii?" ... velim mu, dogovorila sutra sastanak sa njim i majstorima i to u 8,30 ujutro ... umro od smijeha ... ulovio se za glavu i reko, šta bi mi bez vas žena ! i umire od smijeha ...  i hvali me pred štakorom i na glas predviđa kako će nakon svega tip ziher doć  plakati onim što glume posao i pustili da ih se voza godinama ko budale i pitati ih da šta od njega sad očekuju ? ta neće valjda nakon godina plandovanja morati i raditi za svoju plaću !?    ... nadovezala se na njegova predviđanja i pitam, a da ga preusmjerim odmah tebi ... ovi drugi se neće snać, ti hoćeš ... još kad sam ispričala kako se taj probao izvuć i kad sam mu dala nalog da razmontira jednu drvenu pregradu, još pito, šta ja moram nešto razmontirati  !!!??? a ja mu odgovorim, ok, ne morate vi... pripremite mi samo sav svoj alat pa ću ja to doć razmontirat ... i nikako se izvuć jer laže da je hausmajstor i nema nikakav alat i godinama lezilebari jer ga nitko ne dira ...  a ja ko ne znam to a on ne smije odati sad preda mnom jer sam nova i nisam odavde    

eto, ja i dalje majmun i samo da mi se zajebavat akonto kojekakvih manipulatora koji su druge izvozali a vuk mi super podrška i da imam s kim se smijati doživljenim reakcijama  ... al najbolje je što mi  vepar to uvalio da me zajebe ... jedva dočekala !!! jer znam i  kako ću ...  sad kad im riješim slučaj koji se nije rješavo godinama, samo ću još više porasti u očima šefice ... ranije nisam da ne uvrijedim kolegice šojke al eto, sad moram jer reko vepar tako !!!  

kasnije mi vuk organizirao preko svog suradnika da mi podignu neke ogromne kamene blokove ispod jednog starog  objekta kojeg imam renovirati da mogu što točnije predvidjeti radove ... našetali se terenom da i tamo u detalje razradimo moj projekat a onda se odvezli kraj mora i počeo mi objašnjavati šta bi on radio al nema s kim jer nema entuzijasta među svojim kolegama ... koliko sam ja super u kopnenim i šumskim stvarima i njega zapalila za cvijeće i drveće i ptice i životinje, tako je on odličan u pomorskom pojasu i uređivanju obale i zna krcato toga o tome ... i raspričo se, užitak ga bilo slušati kako ima jasnu viziju u glavi, brdo znanja o toj materiji a nitko do sada bio zainteresiran  saslušati ga ... veli, nema više entuzijasta ... svi pregoriti i samo čekaju pemziju ... a  on je jako vezan uz more, obalni pojas  i podmorje    obožavam slušati ljude koji znaju šta vole i kako pričaju o tome što vole ... a i naučila krcato toga o utjecaju vjetra, valova na obalu i kako se sve to da iskoristiti i napraviti predivno obalno okruženje za boraviti koristeći snagu prirode i prirodne elemente ... odmah znala gdje bih ja super uletila sa svojim znanjem .... i na kraju kaže, vidiš ti šta bi se tu moglo napraviti i taman da će me pitati jesam li uz njega, al ga preduhitrila ... jebate, kako neću bit ? ... jedva čekam da krene u razradu, u studije i da mogu pomagati i sudjelovati u  za mene sasvim novom području a tiče se okoliša i prirode ... nakon toga otišli na kavu, ovaj puta ne iz prkosa te inata i jer je netko ljut a drugi ga smiruje  nego jer nam se išlo ... kasnije se vratili u ured i oboje navalili na posao ... jedan drugog motiviramo na rad i proleti nam radno vrijeme začas

a na kavi reko kako je dobio nalog podučavati starije kolege al on zna da je to nemoguća misija ... one koje do sad ništa nije zanimalo o onom što on zna, neće ni sad preko noći ulovit želja ... al zato mene stalno podučava i svaki dan učim nešto novo ... zauzvrat ja njega podučavam o stvarima u kojima sam ja potkovana znanjem i vidim da i on napreduje i to naočigled

jutros kad sam dolazila na posao, ptice su se al baš jako, veselo  i glasno rascvrkutale i to me tako razveselilo da sam par puta zastala da ih slušem prije nego uletim u ured ... i nakon nekog vremena ulazi i on i sreće me na hodniku i veli, ajme šta su ptice jutros pjevale ... a znam da ih ranije nije ni primjećivao ... kao ni stabla ... sad i on vidi skoro isto kao i ja ... dok se vozimo po terenu počeo iz daljine procjenjivati koje je stablo za posjeć jer je trulo iznutra a koje nije, kako bi koje trebao trimati da raste bolje i zdravije  ... dogovorio mi sa svojim koncesionarima  da mi posjeku i odvezu dva bolesna stabla sa terena na kojem ja radim svoj projekat  tako da i tu stavku mogu brisati u troškovniku ...

a i kao i ja bira izvođače koji imaju više osjećaja za prostor i stalo im dobro napraviti posao ... danas je jednog takvog pozvao da nam se pridruži i sluša šta pričamo pa je i taj osto ugodno iznenađen koliko nas dvoje zajedno znamo o svemu i svačemu i kako zamišljamo urediti zadana nam područja ... konačno, prizna nam  .... ranije kad je radio za našu šumu, uvijek ga odbijali kad je i sam predlagao neka bolja rješenja ... veli, sad zna da ima i on s kime pričati o svojim idejama ... naš tim raste svakim danom i sve više je onih koji se vesele suradnji sa nama a oboje imamo nos za nanjušiti takve ljude ... a onda je užitak dolazit na posao unatoč veprovim uzaludnim pokušajima da nas ometa ... sad ne samo da nas ne ometa, nego prouzroči kontraefekat i  uvali nam upravo ono što nama treba misleći da će nas zajebat ...    to mi je najbolje u svemu  

Lena je napisao/la:da se malo odmaknemo od sebe

ne treba se odmicati od sebe ... treba se primicati sebi

BesposlenPlop je napisao/la:

Lena je napisao/la:da se malo odmaknemo od sebe

ne treba se odmicati od sebe ... treba se primicati sebi

mislim da se nekad treba i odmaknut od sebe, ono kad previše zabriješ u sebe i ne vidiš jasno.....kod mene je tako.....
onda opet dođeš sebi 

Lena je napisao/la:

BesposlenPlop je napisao/la:

Lena je napisao/la:da se malo odmaknemo od sebe

ne treba se odmicati od sebe ... treba se primicati sebi

mislim da se nekad treba i odmaknut od sebe, ono kad previše zabriješ u sebe i ne vidiš jasno.....kod mene je tako.....
onda opet dođeš sebi 

to ja radim kad idem u prirodu ... tamo se taj odmak ne samo od sebe nego svega drugog nalakše napravi u mom primjeru ... mislim da znam šta hoćeš reć ...

još jedan zanimljiv dan na poslu ... teško ga opisati ali nastavljam dobivati pozitivne reakcije kolega ... hm ... a nije mi prvi puta u životu .... kad god krenem riješit neki nametnuti sukob, umjesto da iz njega izađem raščupata, dogodi se suprotnost ... dobijem dokaz da imam brdo ljudi na svojoj strani koji me podržavaju i to na najljepši mogući način ... jebate kako dobre kolege imam ... svi sad kuže šta se dešava u šumi i da sam sa vukom stala na stranu onih koji pošteno i dobro rade i držimo poziciju, smišljamo nove lijepe poslove i sad se trude da i oni budu uključeni ako krenu u realizaciju ... a ured u kojem sam ja postalo spontano mjesto dogovora i muvinga, brejnstorminga i pozitivne atmosfere

i sad tu bilo svakakvih peripetija i sa veprom, ne da mi se više pričati detaljnije jer je sve već polako i kliše i ultrapredvidivo pa mi lako i redom rješavati ...

al na kraju radnog dana se svi sjatili kod mene u uredu, podijelili po grupama i surađuju, rade, dogovaraju se ... milina ih vidjet tako ... a i ja sa šefom odradila dobar dio planiranja za dalje ...

a uleti čagalj i veli, netko ti je gumu probušio na autu ... i mislim si, ok, naviknuta sam i na to kad me netko uvuče u sukob a ja držim čvrsto svoju poziciju ... jučer pričala vuku i štakoru  jednu takvu štoriju iz mog života kad su mi na krku probušili gume nakon jednog mog aktivizma ...

al kako je čagalj  reko kako mi guma opet pušta, svi se okrenuli da vide šta ću i kako ... i izađem ja na hodnik da mi čagalj objasni gdje je najbliži vulkanizer i ode ... poslije mi i šef prišo da pita jel imam broj majstora ... velim nemam, al ću dobit ...  odem po jaknu da odem riješit gumu, i pozdravljam i izlazim iz ureda a iza mene ide četvorica njih, izlaze i ne znaju hoće krenut za mnom il ne ... okrenem se ja prema njima i velim, odoh ja to riješit a oni dalje stoje i ko da mi hoće nešto reć ... i onda baš štakoru koji je bio među njima  izleti: "nemoj da nas ne zoveš ako ne možeš sama ... imaš brojeve pa zovi šta god treba" ha ha ha ... a gledam vuka, stoji iza njega ponosan  nema brige, kažem, prvo da vidim o čem se radi a ako treba zovem vas ...

al pred šumom me čeko već čagalj i krenuo sa mnom do auta i bez da pita jel treba ... vidim, guma dobrano ispuhana al nije skroz ... htio on sa mnom al i njemu rekla, nazvat ću ako zatreba i odem do majstora ... uglavnom , bila lažna uzbuna i sama kriva jer sam zanemarila da sam u zoni sa hladnijom zimom, zapostavila napuhivanje i nisam računala da treba češće zbog hladnog vremena ... al dobila potvrdu da su pomaci krenuli i to očito, a na mene pazi ne jedan nego sedmero kolega i sve nenametljivo da me ne uvrijede al daju do znanja da su tu ako mi šta zatreba ...

otišla nazad na svoj osmi kontinent sa velikim osmijehom na licu ... i pomislim, nije šuma uopće puno drugačija od bilo kojeg gradilišta ... sve isto samo je trebalo malo više vremena da se snađem među onolikim papirima od kojih ne vidiš nit šume, nit ko šta radi nit tko bi šta trebo raditi i u čemu je najbolji  ... al i tu progledala kako treba i sad sigurno hodam i po svojoj novoj šumi ko što sam i po svim drugim

a sad će brzo i proljeće i nove priče iz raznih šuma pa kad ih krenem povezivat na razne načine .... jedva čekam ... sa vukom već napravila spisak šta ćemo sve raditi od tih proljetnih radova i veselimo se tome ko djeca
                                                         

                                                                               čiča miča gotova je priča

konec fin the end kraj

ima i pozitivnih krajeva priča.....to je nabitnije

Lena je napisao/la:konec fin the end kraj

ima i pozitivnih krajeva priča.....to je nabitnije

priče nemaju kraja a pogotovo ružnog il sretnog ... sve ovisi na tome na što se fokusiramo u životu i čemu dajemo važnost

da sam priču prekinula negdje gdje je bilo tuge, onda bi se reklo da je priča sa tužnim krajem ... po tome se razlikujemo - po onom što nam privlači pažnju a između sto nijansi šareme

meni danas uletio još bolji kraj priče pa da tog postavim ko kraj ...


dakle, ukratko o peripetijama sa veprom ... usudio me se otvoreno i vrlo oštro napast ali iza zatvoritih vrata ... ja ustala i velim, neće ići, kako napadaš i druge, pred svjedocima, sa otvoritim vratima i da se ori od prvog do zadnjeg grmička, tako ćeš i mene i dalje ... oću isti tretman ko i drugi ...i bilo tu koječeg što je bilo ispod mog nivoa razgovora, prekinem i kažem, inzistiram da se razgovor nastavi pred sovom

ajme, šta se tu ujebo ... uvaljo u vlastito blato do grla .... naravno, došo sovi prvi, ispričo joj sve naopako i zove sova i ja gledam vepar sav napuhan i ponosan na sebe ... ponudim da prvi kaže šta je bilo i probo ko ublažit ... pitam jel to sve što imaš za reći ? ... da, kaže ... i krene sova meni ko neku pridiku o hijerahijama u šumi i kako se to neće mijenjat i tako to ... a ja šutim i pustim i nju i da vidim koliko je podložna veprovim tračevima al vidim, oprezna, ko stroga al pravična i tako to ...

ok, sad mogu ja svoju priču ispričat i ispričam bez da u njoj spominjem ijedno drugo šumsko stvorenje jer znam da bi onda vepar navalijo na njega ... al kažem istinu i kroz primjere i kažem i zašto neću spominjati upetljane u razne situacije al ne dam ni da mi se podmeće ... pokažem na primjeru kako su postavljene mine i velim joj otvoreno, na svaku ću skočiti kad naletim a onda ne pitati tko je kriv i tko ju je postavio, nego kako popraviti nastalu štetu
a vepar počeo opet tonuti ... probo se malo borit i pita, hoćeš reć da ja lažem ? ... okrenem se mirno prema njemi i kažem, kako si i čuo, tvrdim i stojim iza toga da ti govoriš neistinu ... i ne odstupam ni milimetar ... ajme, kad se sova počela smješkati i trljati rukama ... veli, ok, ovako stvari stoje ... ti majmune si ovdje da postaneš novi šef tvog odjela ... vepar je šef drugog ... ako ne nađete načina razgovarati mirno, ne tražim vas da se volite, ali razgovarati ćete morati ... ako to ne bude išlo, jedan odlazi

jebate, sad joj se još više divim ... znam da nije imala koga postavljat za šefove kad je uletila u šumu pa birala među onima koje je imala na raspolaganju i to jasno rekla pred nama i sada ... a nakon toga uletili vuk i ja ....  veli da jako dobro ona zna tko je i kakav vepar ... ok, mislim si i slušam ... i kaže mi, sad si i ti tu i moraš se nametnuti ... ahahahaha ... i njoj vepar već dopizdio al neće ona da ga makne jer će ispast da ga je iskoristila pa mi smjestila igru jer je znala da sam neumoljivi borac za pravicu od ranije i predvidjela da ću se brzo suprostavit vepru ... i naravno, pobijediti ( već jesam jer sam uspostavila autoritet među svojom ekipicom i prije nego sam postala šef )
.... al, kvaka je da  će na moju savjest past što je on morao otići a ne na moju ... jebat ga, svaka joj čast na tome ... al i tu manipulaciju sam predvidjela ... ona ne zna nešto što malo ljudi zna o meni - da sam dobra u pripitomljavanju životinja ... a što je veća živina, meni veći izazov ... ... i probat ću jer mi vepra bilo iskreno žao .... a ako i ne uspijem, jebat ga, opet meni dobro ... al vepra mi u pm žao  ... jebate, kako je život nemilosrdan do onih koji nisu dobri do drugih ...  vepar nema šanse u usporedbi sa mnom nit dokazivati se ko šef nit mene krotiti jer ima užas naglu i eksplozivnu narav a ja mirna ko špricer i užasno me teško naljutiti a onda kao takva ove koji nisu ko ja dovedem do puknuća bez i da hoću ... a i vepar svoju ekipu držo i u strahu i u neznanju jer ih nije učio ničemu nego ih samo dresiro i to štapom i već znam koji među njima su sposobni i otrovno ga ujest ako samo osjete da je izgubio snagu .... a svo to vrijeme smo vuk i ja naše dvije ekipe ne samo podučavali nego i naučili surađivati međusobno . ...

jebate, kad pomislim kako je vuk izveo za mene nemoguću stvar i štakora umjesto da kazni, priključio nama i sad nam najodaniji član ... samo čeka kad će imati prilike dokazati se  i uživa u učenju novih stvari ... danas dok smo dogovarali njegov projekat odjednom štakor progovorio snažnim glasom i prekinuo nam koncentraciju ... taj bi bijo super radio spiker velim, ima super glas ... vuk se okrene i potvrdi da je dobio na snazi a onda mi se primakne bliže da možemo nastaviti dalje pričati a da nam štakor koji je pričao na telefon ne smeta ...

a kako je jeknulo kako sam opet shendlala veprov napad, dočeko me jutros i mungos ( ranije ga greškom preimenovala u čaglja ) i pruža ruku ... veli, svaka čast, čim sam te vidio prvi puta znao sam da nisi ko drugi ... i prenese mi da je vijest jeknula ne samo šumom nego i okolnim proplancima i prenijeo mi čiju sad podršku sve imam ...

a glede mog nadmetanja sa veprom, jebat ga, neće tu biti hrskavica ni krvi ... ne nadmećem se ja tako ... vepar se pomalo pripitomljava i već pokazuje prve znakove napretka ... danas me prvi zvao i miran pita neke podatke koji su mu potrebni, ja mu ljubazno to dostavim a glede predmeta zbog kojeg mi je najviše skakao po leđima, prihvatio da ja donosim odluke o tome ... rekla mu sova da mi ne dira u posao više jer me ometa i ja ne mogu raditi onako kako znam ... još mi rekla da se za prekovremene sate posebno nagrađuje ...

ok, mislim si ... volju imam, posao kojeg radim doslovno obožavam jer mi je izazov ... i kad sam pričala o tome sa vukom, prenesem mu šta je sova rekla ... a on će meni kako već duže vrijeme razmišlja da počne dolaziti vikendima i raditi na svom projektu al nije znao jel smije ... naravno da smiješ ... i ja ću tako i na miru i sa guštom završiti i bez da me itko ometa ... veli, jako ga zanima područje kojim se ja bavim al ne zna ništa o tome ... nije trebo ni pitati, rekoh, pa naravno kad je sve to što ti planiraš realizirati usko vezano sa onim što ja radim i ne bi ni išlo drugačije nego da se međusobno nadopunjujemo jer će tek onda sve ići kako treba ... ne brini, kažem mu, samo da završim ono na čemu sada radim, i posvetim dio vremena da ga naučim svemu što ja znam

i opet se raziđemo i puni entuzijazma krenemo raditi na planiranju šume ... reko vuk da mu je to gušt, preurediti svoju šumu i kako mu je najveća radost gledati fotografije faza "prije i nakon njegovih intervencija" i vidjeti razliku .. e, tako isto i ja radim i sa guštom iako ovo nije moja šume al mi gušt gledati svaki dan očite razlike nakon mojih intervencija ... sutra sam napravila plan da odradimo zajednički na jednom njegovom projektu koji se tiče bilja a u subotu oboje dolazimo i radimo ko šta nam je vepar reko i dao nam nalog -da radimo "ko i drugi" jer moramo  prošo nam medeni mjesec ha ha ha ... i to smo dogovorili ... nikakvi produžeci radnih dana nego vikendom da se vidi u smiješnoj tekici jer ćemo biti jedini upisati u njoj tih dana  

što je najbolje, dolazila bih ja i bez njega al sad će biti veći gušt kad znam da nisam sama ...

završio radni dan i svi se pokupili a ja ostala zadnja jer sam se sjetila da sam obećala poslati jedan meil suradniku ... al mail nikako proć kroz inteplet, ko da ga guraju i ja se opustila i čekam i ostala dosta duže ... kad se otvaraju vrata i ulazi vuk ... ajmo kući ... jebate, i on osto duže  al kako je znao da sam i ja u svom uredu ... ne vidi se sa hodnika da je itko u njemu a on znao ... a onda mi padne na pamet da je ziher veći vještac neg sam ja mislila i opet me ulovi smijeh jer sam se sjetila kako sam mislila da je neki smotanko kojeg ću morati spašavati  i bude mi drago da je netko jači u intuiciji od mene ... to me uvijek oduševi kad naletim na bolje od sebe

kažem mu ne mogu nać mobitel .. i pita me za interni broj ... svo ovo vrijeme nismo nikad koristili mobitele za komunikaciju, padne mi na pamet ... ne zna mi ni broj a nia ja njegov ...al ne znam ni svoj interni napamet pa morala nać .... i ostanem iznenađena kad skužim da j meni dodijeljena jedinica ... a vuk se samo nasmijo i veli, logično

i krenemo hodnikom prema izlazu kad izlazi ispred nas iz svog ureda vepar i krene ka izlaznim vratima prije nas ... i on osto duže na poslu al se na njemu vidi da mu je muka ... šepa i jedva hoda koliko je umoran a nas dvoje skačemo ko djeca i još pričamo o sprotovima kojim se bavimo da održimo snagu ...

meni žao vepra i dalje a vuk kad ga je usnimio krene pričati kako je dogovoreno da se vidimo i subotom i da će baš super biti raditi u miru tako da vepar čuje  ... kad smo stigli do vrata, vepar ih teškom mukom proba otvoriti ( teška su nam vrata, ogromna i masivna  ) a vuk mu dotrči pomoć ... i tako krenemo niz stepenice doslovno dišući mu za vrat oboje i pričamo o svemu što ćemo raditi i kako nas to veseli ... pred ulazom u šumu  vuk se naglo zaustavi i počne mi pokazivati stabla i pokaže jedno kojem je omča koja ga drži uspravnim urezana u deblo jer se dugo naslanjao na nju .. pita jel to u redu jer mu se čini da nije ...kažem mu, ne brini - drvo ti je dugoročno puno jače i od kamena i od metala i  kažem mu da znam maslinu na otoku koja je obrasla oko kamena, doslovno ga progutala, podignula iz tla  i sad lomi snagom svog rasta ... imam i fotke i obećala mu pokazati ...

i mislim si kako će ziher zvat na kavu al ja sam morala nazad kući jer sam obećala djeci i to kažem prije nego je pito ... i skužim da je svo vrijeme ispod oka pratio vepra i kad je vidio da je prošao kraj mog automobila, pozdravi se sa mnom ... jebate, još me ne poznaje ... pazio da ne uletim u sukob sa veprom izvan šume pa osto sa mnom jer zna da je vepar sposoban to napraviti ... a i ne može skužiti kako sam mirna i vesela nakon svega što mi je vepar priuštio ovih dana ... a ja ostala pričati sa njim da ne doživim da me vepar stvarno zaskoči napadat jer znam da bi u tom slučaju vuk krenuo u napad ... vukovima je u prirodi loviti veću divljač a pogotovo veprove ... nama majmunima veprovi nisu interesantni al znamo se obraniti ako treba ... na kraju skužim da jedan drugog štitimo od neugodnih situacija iako nema potrebe jer smo oboje jaki  al svaki na svoj način  i počnem se smijati na putu do auta ...

al usred kuhanja za sutra mi padne na pamet kako je vuk dobro pročitao ono sa bilijar igrom i kako je sova pokrenula igru bockanjem da se svi razlete i razmrdaju ... i samo čekala tko će iz šume znati uspostaviti pravila i da se više ne vrišti i glumi rad nego radi i druge motivira raditi mudra dugo godina je šef u raznim šumama i skužila kako se šefuje i ne gubi energija gdje ne treba

BesposlenPlop je napisao/la:

meni žao vepra i dalje a vuk kad ga je usnimio krene pričati kako je dogovoreno da se vidimo i subotom i da će baš super biti raditi u miru tako da vepar čuje  ...

sad sam i ovo skužila ... jebate, jesam mu dobro pročitala totem ... pravi vučji karakter .. izmori žrtvu i istjera na čistinu i da se nema iza čega sakriti ...

sjetila se kako su mi lovci pričali kako bi riješili veprove koji šetaju po centru gdje se ne smije pucati ... veli, psima napraviti hajku, istjerat ih u zonu u kojoj je dozvoljeno pucanje, izmoriti  i onda srediti ... sad kužim šta vuk radi i zašto je bilo bitno da vepar zna da ćemo raditi i subotama ... zna da će onda i on dolaziti jer se nadmeće sa mnom a to će ga još više izmoriti jer njega posao ne veseli nego umara .... nas dvoje smo obrnuti slučaj, mi volimo što radimo i to nas još više puni dobrom energijom a pogotovo zato jer se rezultati našeg rada vide ...

moram ja brzo  pripitomit vepra inače će ga kolega vuk stvarno dokrajčiti a to mu ne treba na savjesti ...  sjetila se svih veprovih naleta na vuka a i ono što je čuo da meni radi i sve šuti i pravi se da ga se to ne dotiče al se presto smijati svemu i to naočigled ... a u pogledu kojim ga je pratio dok je sa mnom čavrljo o stablu nakon posla sam pročitala krvoločnost ... brrrrrr ... vukovi ne praštaju i jako su osvetoljubivi ako ih se povrijedi il dotakne u njihov čopor ... a pogotovo alfe ... znaju slijediti tog koji ih je povrijedio ustrajno i miljama samo da ga dotuku do kraja ... ne bih bila vepru u koži nikako i sad znam da ću morati i ja vepra brže pripitomit da ga spasim od vučjih očnjaka ... sova je mala mica maca u usporedbi sa njima ... a ako pripitomim vepra, to bi i vuka umirilo ko šta je mene kad sam vidjela pitomog štakora i sad mi i simpatičan a prije mi se gadio

BesposlenPlop je napisao/la: i ne zamjera vepru što je vepar ...  

mislim da sam se opet zajebala i to baš ovdje ... sjetila sam se kako mi je pričao da je na ranijem poslu imao jednog takvog istog ... i nazvo ga pacijentom i mentalnim bolesnikom ... al tada se nije suprostavio nego otišao jer još nije imao iskustvo nit znanje kako se suprostavit i dobro izmjerio svoje gabarite ... i ne zamjera si na tome

sad kad je naletio na istog takvog, a ima iskustvo, znanje i snagu i mene kao podršku, nema šanse da ne isproba svoje gabarite ... toliko o caninima znam a pogotovo o alfama jer sam provela 17 godina sa jednim takvim alfa mužjakom ... jebate, kako sam se zajebala u slučaju vuka ... neću ja NJEGA spašavati od drugih koji nasrću na njega nego obrnuto

ha ha ha ... a sjećam se kako je to bilo dok još nisam znala hendlati alfe ... i mene je moj bivši pas ugrizo kad sam branila drugog od njega jer sam znala da je jači al mu nisam zamjerila i sa ponosom nosim ožiljak njegovih očnjaka na svojoj nozi kao uspomenu na tu lekciju ... sama sam se podmetnula i ulovila njegov ugriz namijenjen drugom ... ali sada sam i ja puno iskusnija i puno više znam o svemu ... i sjetila sam se kako sam na kraju i to sredila da nema žilica, krvi ni hrskavica  tako ću i sada ... samo moram ustrajno ne pokazivati strah i smirit će se i vuk ... a to meni ide prirodno .. on mora uživo vidjeti kako hendlam vepra i vidjet će ... dok ne vidi misli da glumim da me nije strah jer sve čuje preko tuđih priča i tračeva

danas vuk nervozan i nikako se smiriti ... pitam ga šta mu je ? šetamo po šumi i dogovaramo kako ju srediti jer je poprilično zapuštena a on sve ljući i ljući ... zvao me da mu pomognem oko izbora sadnica jer o tome ne zna ništa al kako je počeo primjećivati sada i on mnoge stvari, pročitam da ga krenuo sram što je sve tako zapušteno ... jedva čeka da se vide znatnije promjene i sav se ufurao u to ... previše

a to će ga kočiti u radu ... nervozan - zakočen .... sjećam se kad se meni tako događalo i onda umjesto da navališ više na rad, samo dublje potoneš u depresiju ... al mlad je još pa mora i taj osjećaj iskusiti ... ako krene u kontrolfrikanje, a to se dogodi tada mnogima koje obuzme osjećaj da su pogubili konce, budem reagirala ... al ne prije toga ... mislim da će se ipak sam stabilizirati ... mnogi padnu na tom ispitu i završe jadno i životare umjesto da žive ... to isto se dogodilo vepru i nikako ga zaustavit koliko jurca i divlja jer se boji da neće stić sve što treba pa onda gubi energiju i prebacuje odgovornost na druge

al eto, bar nešto dobro ... vepar danas bijo smirit ...ušo u kuhinju i vidim tješi se hranom ... al me gleda ispod oka kako ću reagirati ... boji se ... sav crven u licu ... ne prilazim mu i ne pravim nagle pokrete nego krenem spremati si čaj ... e da, ukinuo kuhalo pa moram sada kuhati vodu na rešou ... misli ljuti ću se al se vara ...

drugi puta se opet sreli i osjetim kako me gleda ispod oka al namjerno mu okrenem leđa da misli da ne vidim ... moram ga pripitomit a to znači ukinuti strah u njemu jer znam da me se boji i napada zbog toga ..

treći put me sreo u pjesnikovom uredu i nešto sa njim krenuo raspravljati al sve mirno i baš onako kako treba ... i na kraju se okrene i potraži potvrdu od mene jel u pravu glede nečega ... pogledam ga skroz pitomo i iskreno mu i na lijep način kažem da jeste ... nasmijo se i otišo ...

znam da će biti još trenutaka kad će divljati al pomalo ... i on će se smiriti i vidi se koliko se trudi ... nije se nitko promijenijo preko noći i svatko ima svoj rok u kojem je to moguće .... pitam kolege u uredu jel vide promjene ? klimaju glavom potvrdno ... kažem im, sad će i njemu biti lakše jer će ga se ljudi prestati bojati i drugačije ophoditi do njega ... a to potiče brže promjene ... bude svima ugodnije i lakše se i ugodnije radi ... veli kolega, naravno ...

i stvarno danas bila skroz opuštena atmosfera i svi lijepo odradili svoje poslove osim vuka ... njega ulovio sram jer je šuma sve zapuštena al mislim si, sreća da je vepar miran jer da je naletijo na nervoznog vuka, bio bi to sukob nad sukobima i opet sve ispočetka

na kraju obilaska terena ga podsjetim da smo oboje tu tek šest mjeseci i nismo mi šumu uneredili i zapustili .... a pomalo će se vidjeti i promjene jer smo oboje prionuli na posao i radimo na uređenju ... odustala od rada subotom jer bi to samo dodatno ojačalo demona kontrolfrikanja u njemu sa kojim se bori ... vrijeme je lijepo, proljeće u zraku i pametnije je posvetiti se svojim životima a ne uređivanju tuđeg nereda ... reko da mu papirologija ide na živac ... veli, gubljenje vremena jer mora bacati vrijeme na pokretanje procedura da bi dao nalog nekom da upali pilu i posjeće potrebne grane ... veli, to ću ja raditi da ne gubim vrijeme ha ha ha .... i sjetim se kako smo oboje zajebavali kako ćemo se obući u šumare i doči na posao sa pilama i sjekirama jer bi je puno brže uredili da nas puste da sami radimo i preskočimo papirnate procedure ... a i stanovnicima šume smo simpatičniji zbog toga jer ne pravimo budale od njih glumeći neku vlast .... otišli i na kavu sa suradnikom koji ima šumu rediti ... al vuk i dalje vidno neraspoložen al sam znala da neće ni on doći sutra raditi nego provesti vikend aktivno i u prirodi kao i uvijek ... i on bolje razmišlja dok se kreće a znam da razmišlja mnogo .... danas otišao u knjižnicu i vratijo se sa dvije ogromne knjige o stablima ... kaže, dao si zadatak naučiti i on da razumije bolje stabla ... hm, nasmijem se .... sad je gotof ... tako sam i ja kao dijete krenula i nikako stat učiti o stablima i od stabala ... al tek kad kreneš učiti takve stvari, počneš dobivati širu sliku o svijetu ... ljut je na sebe što ne zna sve o stablima i danas me zasuo pitanjima al vidim smorilo ga i još više ojadilo e, takve ljutnje volem ... kanalizirane u potrebu za učenjem i u konstruktivno znam da će obje knjige progutat u trenu i onda trčati po još a ja konačno imam pravog suradnika i sudruga za realizaciju nekih mojih velikih projekata

al sjetih se, ipak se danas na trenutak i nasmijo ... pita me za neko stablo kojim bi zasadio cijelu šumu a koje nisam znala al u biti samo zato jer mi reko meni nepoznat narodni naziv ... kad mi je pokazao sliku odmah ga prepoznala .... moje omiljeno - paulovnija

... al dok nisam skužila o kojem se radi, kažem mu da sam više u travama ... gleda on mene i počne se šaliti na račun toga ... nije znao da se stvarno bavim time odmalena i kad je sazno, počeo povezivati moje ispijanje čajeva i krenuo me zezati i pita jel pravim travarice ... i odgovorim da sam ih pravila al prekinula i objasnim zašto ... pa ti onda možeš liječiti ljude ? .... ako hoće, da .. ali mnogi to neće pa sam odustala ...

kasnije sam od sebe počeo govoriti kako ne podnosi krv ... ha ha ha ... mislim si, počinje biti svjestan svog totema i naglas se bori sam sa sobom i ne prihvaća onaj dio svoje naravi koji ne razumije ... bori se sa krvolokom u sebi koji se probudijo jer ga vepar isprovociro ....

uglavnom, danas me toliko rešeto pitanjima i nabrzinu dobio masu informacija i super da je vikend da ih sad provari i živo me zanima kako će povezati i do kojih ideja doći ... a produktivan je u tome i puno bolji od mene ... ni ne kuži kojom brzinom savladava stvari ... u životu nisam naletjela na nekoga tko tako brzo usvaja gradivo koje mu je do tada bilo skroz nepoznato ... i uči i odmah zna gdje šta primijeniti i odmah bi krenuo primjenjivati ... i onda ljut što nema vremena odmah prijonuti na posao jer mora prvo riješiti papirologiju ha ha ha .... neka ga još malo ljutog ... nisu sve ljutnje loše ... da sam se danas na poslu pojavila sa sadnicom paulovnije, taj bi rukama krenuo kopati da ju zasadi koliko je bio nabrijan

al ajd, prije par godina sam planirala saditi šume sa paulovnijom, sad se i to počinje obistinjavati ... a vuk kako mi god pokaže mjesto gdje bi paulovniju sazadijo i ja odobrim, krene me vuč dalje na slijedeć ... bit će nam šuma sva ljubačasta i divna

umrla sam od smijeha kad mi reko da sad ni uslobodno vrijeme nema mira nego dođe kući pa krenuo i svoje dvorište rediti jer sad zna više o tome ....

al fora mi kad smo prošli kraj grmova lavandi a on nikako se smirit ... i sad kad zna da se bavim i travama, velim mu, ako se ne smiriš, napravit ću ti puding od lavande ... djeluje garant ... kaže on meni, ti to pravi onim kreštalicama i veprovima da pozaspu a meni bi sad dobro došla kakva travarica

tek onda sam skužila koliko je ljut i nabrijan ... al takvi su fora kad se ljute jer ljutnju nikada ne koriste da povrijede druge nego su ljuti na sebe i to ne kriju ... jedva čekam proljeće jer nas čekaju sadnje po šumi ... bit će zabavno gledati vuka kako je preko noći posto ljubitelj cvijeća i drveća a kunuo se kako je sav u modernim teknologijama i šta on ima tu o nekom zelju razmišljati a sad me poteže po terenu i još sugerira da bi ne samo zelenog nego da bude sve šareno i veselo

al najbolje mi je kad se sjetio kako ga u početku vepar vodijo po šumi i pokazivo šta treba sve napraviti i onda stane i kaže još ljući : a taj ti o stablima zna ko ja o kolačima ... gubitak vremena bilo slušati ga i sjetio se božićne zabave kad su ga žeme silovale kolačima i receptorima kako se koji pravi i sad bi ih uspavljivo pudinzima od lavande da više nikada ne mora isto

joj, koji super dan na poslu a tek je petak ... kud nije ponedjeljak ?

zanimljivo mi je kako sam sa svima kojima sam uspjela pročitati totem a sprijateljila se razvila poseban način komunikacije ... ne pričam sa svim životinja isto nego doslovno sa svakom na njenom jeziku kojeg drugi slabo razumiju ili nikako

tako danas u kuhinji krenulo opet kreštanje šojki a iz kuhinje izlazi mungos i savjetuje nam da ne ulazimo jer u njoj vlada ptičja gripa koja je jako zarazna a pogotovo ako nisi razvio imuniteti ...

za vuka znam da odavno već ide telepatska komunikacija ... kako je danas bijo jako loše volje i fokus mu bio sav sužen na cvijeće i drveće, isijavao od ljutnje, pustila sam da mi krade energiju i vratila u ured iscijeđena ... bilo me strah da nas ne dočeka vepar napadalački raspoložen a vuk slab pa si priuštila takvo energecko pijavičarenje na svoju štetu ... bilo bezveze jer vepra nije bilo a kamoli ljutog pa došla kući u svoju šumu i srušila se iscrpljena u krevet i odrapila užas duboki san u kojem sam u snu vidjela ponovo neke svoje kolege ali i pročitala sve skriveno što meni ne otkrivaju ...

sanjala neke od životinjskih totema koje susrećem u svojoj drugoj šumi i otkrila mi se njihova zaigrana strana ... mungos ispo najluđi kad se opusti ... nasmijavo me u snu i to non stop ... al posebno me veselilo kad sam u snu srela svog starog psa ... taj mi je godinama bio totem zaštitnik jer je sam tako izabrao ... u snu je konačno prestao to biti i kad sam ga pozvala da mi dođe, okrenuo se, pozdravio pogledom i nastavio trčati sa svojim novim čoporom i sav zaigran više nema bojazni za mene, vidi da sam ojačala, smirila se i da me više ne treba štititi ... koji je to dobar pas bio u snu mi se na lijevoj podlaktici i nadlaktici stvorila tetovaža nalik maorskim i pomislim kako bi bilo dobro fotkati je da mogu istu takvu napraviti i kad se probudim al nisam uspijevala mislima stvoriti fotoaparat u svojim rukama pa odustala ....

probudila se puna energije i spremna za trening ... i tu napredujem i to brzo ... svaki puta ispucam sve više serija i to sa lakoćom ... na prošlom me trenerica prvi puta pohvalila jer sam skoro savladala tehniku i sad se mogu usmjeriti na preciznost ... super mi je trenerica ... isto jako intuitivna i zna da znanje treba ići u koracima a ne odjednom ... i bez puno priče pročita kad sam spremna za iduću lekciju

a i ona sad napreduje više i postiže sve bolje rezultate na natjecanjima ... kaže, vratila joj se volja redovnije trenirati i to odmah vuče i uspjehe ...