Glista u zemlji čudesa

prije nekoliko dana sam prestala liječiti pjesnika ne zato jer mu ne želim da ozdravi, nego zato jer sam osjetila da u meni vidi suparnicu a ne suradnicu i da bih mu liječenjem samo dodatno naškodila ... a i shvatila da ne možeš liječiti one koji se nisu nikada   u životu naučili boriti za nešto, ne možeš liječiti tašte i ne možeš liječiti one koji ne žele biti izliječeni i cijeli svoj život prihvaćali ulogu žrtve ... pročitala sam neku njegovu poeziju, vidjela njegove slike i shvatila da uzalud rasipam energiju ... on jednostavno voli biti žrtva a na jednoj svojoj slici je sebe čak prikazao kao isusa svoje šume ... i moje je da prihvatim njegovu odluku pa nek bude žrtva do kraja ... a i taj dan me prošao kašalj ... i vuk i ja smo bili u pravu glede toga ... kašljala sam jer sam na sebe preuzimala mini doze pjesnikovog otrova ali dio tog otrova je bila i letargija i ljenost a na to sam itekako alergična

al koja očita promjena na njemu od tada ... sad je isti kao kad sam ga prvi puta srela - izmučen, siv i za trećinu sitniji nego je bio i promjena je nastala dan nakon moje odluke ... jedino mu je kosa ostala nova i zdrava pa djeluje pomalo groteskno ...  tek sad vidim koliko je puno živio na mom enerđiju a nije to iskoristio da se i sam postavlja na noge ... prepustio se skroz čak i u tome ... i znam da će sada biti ljut na mene ... isto sam doživjela sa svojim bivšim šefom kad sam ga prepustila samom sebi jer sam saznala da me želi prevariti i uvaliti svoju ženu sponzorušu na grbaču i to do kraja mog radnog vijeka ... skupa sa firmom mi je probao uvaliti ugovor da i nju preuzimam na plaću iako nije ništa radila ... ljudi koji tokom ovog života nisu naučili kako odvajati žito od kukolja, moraju se vratiti u centar i ponoviti lekcije ... prirodne zakone nemreš prevariti a ako i probaš, obije ti se o glavu

dočim, moja baka nije bila takva ... čim je osjetila olakšanje jer sam budno bdjela nada njom u sobi iznad njene, odmah se i sama dala u posao i samu sebe liječila i mijenjala životne navike ( tada sam kao dijete sve skupa pripisivala svojoj mašti ) ... a kad se konačno izliječila iako su joj liječnici dali mjesec dana, ostatak života je prestala biti radoholičarka i sve svoje dane iskoristila da širi radost oko sebe i smišljati kako razveseliti prvensveno sebe a onda i druge ... zato je i doživjela tako duboku starost zdrava  i okružena svojim najmilijima ... tako se živi ... najprije moraš naučiti zavoljeti sebe a tek onda si sposoban zavoljeti i druge ...

danas sam imala priliku obilaziti meni još nepoznate krajeve šume i upoznavati dalje šumljane ... kako je sve predivno sad u proljeće kad je sve zeleno i sve buja ... a šumljani nisu ni svjesni koliko im je šuma lijepa pa uživaju slušati kako  ju ja doživljavam ... a redom nailazim na sve neke simpatične likove

danas sa guštom pomogla jednom mladom paru sa djecom oko odluke o preseljenju u šumu ... takvih treba što više i nikada dosta ...

a i počela sve ozbiljnije skupljati informacije o morebitnom preseljenju ... predivnih kućica usred ničeg i okružitih prirodom a više ne ovisim toliko o dječjim aktivnostima jerbo su mi djeca sve samostalnija i ubrzo će otići svojim putevima ...  

čeka se dolazak tatoo majstora kojem mislim dati da me istetovira ... i to jedva čekam jer znam da sam konačno našla svoj pravi znamen i dobila i potvrdu toga  ... do sada sam nosila talismane koji su se dali mijenjati i skidati ... konačno sam našla jedan koji će postati dio moje kože

oplakah opet ... koja fora forumašit kad nemaš više kontakata sa drugovima i drugaricama a čitaš kako imaš i još trčiš na fejs drugarici ... ha ha ha ... kako padaju maske i kako svak pripovijeda ono što je sam radijo

a meni i fejs i dalje super a pogotovo otkad na njemu nema forumašenja i pretakanja iz jedne u drugu posudu ... treba odvojit neozbiljno od još neozbiljnijeg

skužila sam da je život skroz pravedan ... obzirom da smo svi međusobno povezani, sudbinski i na razne načine, ako netko u tom spletu zakaže iz ne znam kojeg razloga, drugom koji je povezan sa njim to se ne obije o glavu  jer je taj netko zakazao ... onom koji je u svoje snove vjerovao i radio na njima,  dogodi se  što je trebalo i još bolje ... pravednost na djelu ... najebe onaj koji je zakazao a ne onaj koji to nije

to sam u svom životu osjetila mnogo puta ... poželim nešto al naletim na nekog kretena il kretenušu koja je polijena poraditi na tome da  se zajednički snovi ostvare ... il još gore, sapliće me ... i ok ... ja nastavim po svom i aktivno i na kraju kreten/kretenuša najebu a meni se otvore još bolje opcije i ljepša vrata/mogućnosti  ... tako to ide  i tako treba biti

jesam li spomenula da su klinci super ?  ovo mi vrte non stop a obje  su mi geološki onesviještene i sada već kuže štošta o geologiji



klinci me oduševe kad ih krene iskrenost

kuže da odlaze i hoće mi sada naći partnera da mogu otići bez grižnje savjesti  i ne kriju to .. al fora mi slušati koga sve imaju u vidu

veliko olakšanje mi je čuti da im njihov otac nije ni na kraj pameti ... predobro me poznaju da bi mi njega uvaljivale

to mi je najveća nagrada u životu kad čujem kako me vlastita djeca doživljavaju ... i onda pokazuju kroz animirane filmove koje odgledaju ... u zadnjem sam novozelanđnaka i maorka ... djeca sve znaju  dokazano

a plakale su kada sam ispunjavala papire da se odselimo na novi zeland i molile da ne idemo ...

¸nisam odgledala taj animirani film ... al sad kad gledam isječke, morat ću .... ne slušam djecu koliko treba

večeras djeca vladaju .. obožavam vikende sa djecom jer djeca znaju šta je istina

bivši šef mi se pojavio u snovima i to opet nasmijan i dobrodušan kao iz vremena kad je sve išlo glatko i kako treba

postoje ljudi koji se ponašaju kao kukavice ... ptice kukavice ... čim ugledaju sigurno gnijezdo koje netko tendi i brine o njemu, bez pardona i imalo srama se uvale u njega a ako imaju i svoj podmladak, nauštrb njega sposobni su izbaciti tuđi i osuditi na propast

takva mi je bila bivša šefica .... modernim žargonom se to zove sponzoruša ...al u mom svijetu takve osobe obilježavam kukavičjim znakom ... osobe koje će naći sve moguće načine da ne rade i ne žive zahvaljujući svom radu nego tuđem ... i ne prestaju sa pijavičaranjem ... započnu sa glumljenjem želje da rade i da jednako pridonose al nakon nekog vremena se jasno pokaže njihova prava narav

kad sam počela raditi u bivšoj firmi, šefica je imala posao ... nije joj išao kako treba jer jebga, trebalo je raditi a njoj se to nije dalo ... pa je posao zatvorila i uvalila se u firmu dvjema ženama koje su bile vrijedne i primile ju kao suradnicu ... ali ni to nije išlo ... sve joj je smetalo i krenulo je negodovanje koje je rezultiralo time da joj je šef ponudio da radi sa nama samo da ju ne mora više slušati kako njorga i ogovara kolegice sa posla ... užas odluka !

od toga dana kad se zaposlila sa nama u firmi, sve je krenulo nizbrdo ... naravno da nije odmah rekla kako uopće ne misli raditi nego se čak pojavila jedan dan na poslu ... i tada i nikada više ! ... ja sam ju trebala uvoditi u posao al mi je odmah bilo jasno da ta neće ništa raditi ... odmah mi je priznala da neće ... al jebat ga, šefova žena pa tko sam ja da šefu o njoj govori nešto što on već ne zna ali si neće priznati da je nasjeo na kukavicu

... a i sama sam u to vrijeme bila u istom takvom braku u kojem sam dozvolila da mi na lonac nasjedne veliki debeloguzi kukavac koji je radio pljunuto isto što i šefova žena - ništa ! samo je jeo i tendio svoje perje a za druge ga nije bilo briga ... taj je bio još gori jer ga nije bilo briga ni za vlastiti podmladak ... to me najviše šokirao ... samo se sjetim sve one dane kad bih napunila shrambu i frižider i dođem kući a ono sve pojedeno i moram ponovo da bih nakon posla nahranila djecu ... uopće mu nije padalo na pamet da i ja i djeca moramo jesti kad se vratimo kući

il kad bih stavila ručak na stol a kukavac krene birati sve najbolje komade sebi u tanjur umjesto da djeci ponudi prvo ... užasno je živjeti sa takvim i najbolja odluka u životu mi je bila kad sam ga konačno odlučila šutnuti van iz svog gnijezda ... tada je moj šef još bio živ i sjećam se kako je mrzovoljno pratio moj razvod braka ... u par navrata je spomenuo da bi se i on trebao razvesti ali nikada nije skupio odvažnosti da to i napravi ... umjesto da se razveo i uveo reda i u svojoj firmi i kod kuće, dozvolio je da mu kukavica istjera sina iz stana koji mu je pripadao a ja sam počela raditi duplo i bez godišnjeg i stalno mi se nametalo da ne radim dovoljno i da firma slabo stoji ... koliko god novih stranaka dovukla u firmu, nikad nije bilo dosta ... a onda se razbolio

i to se krilo predamnom jer su mislili da se može ... vidjelo se na njemu da ga izjeda gadna stvar iznutra i da naočigled propada tako da me uopće nije čudilo kad me nazvao njegov liječnik a moj bivši klijenat da mi kaže da mu nema spasa i da misli da je jedino fer da ja to znam da se znam postaviti na vrijeme ... njegov liječnik je bio dobrica od čovjeka i znao da sam samohrana majka i da sama brinem za svoju djecu pa mu je bilo nezamislivo da se od mene krije tako bitna stvar - da bih mogla ostati bez posla i ne da dovoljno vremena da nađem novi ... i krenula i ja šefa liječiti al badaf ... okružen pijavicama nakon radnog vremena, nije bilo šanse pomoći mu ... al fora je bila da ni šefu ni šefici nije padalo na pamet da bih si ja tražila novi posao il započela novi i ispočetka ... njih dvoje su imali sasavim drugačiji plan za mene

planirali su meni uvaliti firmu i skupa sa njom i šeficu ... jebate, kad se sjetim tog razdoblja svog života nije mi jasno otkud sam čupala snagu da sve pregrmim i ostanem čitava ... obzirom da i meni palo na pamet preuzet firmu ( ali bez ljenčine šefice ) provjerila sam stanje firme i ostala šokirana onime što sam saznama ,... ne samo da je bilo novaca na računu nego ga je bilo jako mnogo ( koliko sam radila, ne čudi al opet ) ... knjigovodstvo se vodilo nikako i brdo poreznih obaveza se nije podmirivalo po zakonu ... i takvu firmu su oni meni mislimi predati pa nek se ja onda do kraja života gombam dok to ne uredim i još da imam na plaći šeficu koja doslovno ništa nije radila nego glumila knjigovođu ... a tada i vidjela koliko je odrađivala - moja buduća knjigovotkinja mi odala koliko je tu bilo posla odrađeno ... jebate, i to mi se zgadilo - bila je plaćena isto kao i ja a da ne radi skoro ništa ili par dana mjesečno što je značilo da sam ja morala raditi duplo i bez dana godišnjeg odmora i tako godinama ...

sjećam se dobro dana kad su oboje šef i šefica došli u ured reć mi šta su isplanirali a ja odbila ... kako su se ušeprtljali, a šefica bila i dibidus glupa, izletilo joj kako najprije misle potegnuti sve novce sa računa i predati mi firmu sa praznim računom i brdo dugova ... tu je šef zagrmio na nju a meni bilo u potpunosti jasno koliko su malo razmišljali kako ću se ja snaći sa dvoje djece i očerupanom firmom koja je dužna državi i još šefici i dalje obezbjediti plaću do mirovine ... to je bio uvjet da dobijem firmu za punu kunu - potpisati da će mi takva niškoristi kukavica biti šefica do njene pemzije ... jebote, ljudima koji umiru stvarno padaju svakakve stvari na pamet kad ih uhvati ona prava agonija i suočavanje sa svime što nisu sami rješili u svojim životima ... bez pardona misle da mogu to navaliti na grbaču drugima koji će ostati iza njih ... moje NE mu nije sjelo nikako ... nije očekivao to jer je sve prezentirao kao da mi velikodušno predaju u ruke nešto krasno i divno a ja moram u najmanju ruku past na guzicu od zahvalnosti i sreće ... i ko neću znat da mi se nudi šuplja vreća i problem koji bi me pokopao taman kad sam se riješila svog kukavca i prodisala ...

e, nakon toga je krenuo otkazni rok u kojem me se driblalo na sve moguće načine počevši od nametanja nemogućih misija koje sam na kraju ipak odradila i dokazala da mogu i preko svih granica ( posljedica je istina bila akutni gubitak zdravlja jer sam doslovno pregorila od posla ) ... zatim me se krenulo plašiti kako neću uspjeti sama i kako griješim što neću preuzeti tako "renomiranu" firmu i odričem se njenog imena ... i to mi se dnevno podastiralo i ismijavalo zbog toga ... dalje me se optužilo da sam vještica i probala im zapaliti stan u rijeci ... došao čovjek jedan dan doslovno da me optuži da sam mu poslala faks koji mu je u rukama počeo goriti i skoro zapalio stan ... tada je već dobrano bio načet bolešću ... sva sreća da nam faks mašina odavno nije radila jer šefica ne da pare za popravak pa mi odmah bilo jasno da mu je u posmrtnoj agoniji proradila podsvijest ... podsvjesno je znao da moje nepristajanje na preuzimanje firma doslovno to i znači - uništenje "obitelji" koju ostavlja nezbrinutu iza sebe a naviknutu na fini život i da se uvijek ima ... samo nije znao da mu to nije prava obitelj, jer je prava napustila stan da bi se u nju uvalila kukavica sa svojim mladuncem ... a to ne bih spašavala da znam da će poginuti odmah zbog mog nespašavanja ... uglavnom, užasno razdoblje koje je hvala manituu iza mene odavno i tek sada jasno vidim koliko sam dobro donosila odluke i pod najgorim usijanjima da moja djeca i ja ostanemo živa i zdrava i neovisna o nečijim repovima koji nisu odrađivani na vrijeme

a svega sam se prisjetila jer me sada čeka sličan scenarij u šumi sa pjesnikom ... vidjela sam mu prijekoran pogled koji mi je uputio kad se u petak na kratko pojavio u šumi ( više se ne pojavljuje skoro uopće osim na kratko ) ... iza njega isto stoji priča u kojoj je izgubio povjerenje u ljude radi jedne žene koja ga je na sličan način iskoristila ali na kraju i otišla ... i koliko god sam se trudila da pridobijem njegovo povjerenje, da mu pomognem postaviti se opet kao šef, hranila ga svojom zdravom energijom da krene ka ozdravljenju a preuzimala otrove iz njega na sebe, nisam uspjela u tome ... nakačio se na mene i uzimao bez da išta uzvraća nazad i pomislio kako tako smije jer je užas tašt pa misli i da zaslužuje ... i osjetio je dobrano kad sam prekinula sve energetske veze jer sam vidjela da nema smisla pomagati mu jer nikada nije naučio pomoći sam sebi ... a sad će ga ziher podsvijest navuć na paranoje i glavni krivac za sve njegove padove ću biti ja a ne svi oni koji su ga iskoristili prije nego sam se uopće pojavila u šumi ... al i za to me živo zabole ... ne jednom vidjela taj scenarij i sad me ni to neće uzdrmati niti malo izbaciti iz kolosjeka ... dovoljno lako se izmaknem kad krene jer sam sama sebi osigurala u šumi poziciju da sama donosim odluke šta ću i na koji način raditi jer sam djelima pokazala da znam bolje i efikasnije od drugih ... više mi ni sova ne daje naloge nego me pusti da sama radim šta mislim da se mora i može odraditi

sjetila sam se dana kad je vuk bio nervozan i pratio me po šumi i pričao nesuvislo, njuškao zrak oko mene da osjeti da li sam i ja nervozna .. i on intuitivno zna da će se to početi događati jer je i sam poticao promjene i zna da to uvijek povuče za sobom reakcije inertnih i neinicijativnih ... tada ga nisam prekidala u njegovom nesuvislom govoru jer sam znala da u biti sebi preslaguje utiske i da će ih presložiti a godišnji će mu samo dodatno pomoći u tome ... i znam da njegovo povjerenje imam jer je jedino predamnom slobodan tako brejnstormati jer zna da ga neću prekidati nego tražiti način da ga smirim ... al tada je na kraju izrekao nešto što mi se usjeklo u moždane vijuge ... nakon svog brejnstormanja a skakao sa teme na temu ko mahnit, pogledao me i pitao više sebe nego mene: " a šta se može dogoditi loše ? ništa ! apsolutno ništa ! može biti samo bolje " ... i u pravu je ... odnosno, svakom će biti onako kako si je podastro u životu ...

jutros sam se probudila mirna i zadovoljna nakon sna u kojem sam opet vidjela svog bivšeg šefa zadovoljnog i nasmijanog i kakvog sam htjela sačuvati u svom sjećanju ... a ono vrijeme agonije u kojoj mi je priuštio štošta ružnog mogu sada zauvjek staviti iza sebe u ropotarnicu zaborava ... bio je i on dobar čovjek koji se nije znao izboriti za sebe pa ni za druge ... ovo sam htjela prije nekoliko godina napisati na darlinoj temi o gramima duše i umiranju al tada ne bi bilo iskreno jer se taman sve događalo pa sam odustala... treba pustiti vrijeme da odradi utiske i pisati kad se sve negativne emocije stišaju do kraja

inačica mog totema govori istinu    ... fakat nismo svi nastali od istog pretka ... tako i ja stalno budalama na koje naletim i zbunim samo kratko odgovorim: "nisam ja odavde" ... i to je to   ... dalje nema smisla objašnjavati ... nek misle da sam sa marsa pala samo da me ne svojataju pod svoj rod i genecki kod  sjetim se mubarakove teme gdje se ozbiljno pitao kako će se ljudi krenuti razdvajati po vrstama ako krene kolonizacija mjeseca ... nema potrebe čekati kolonizaciju mjeseca da se to sazna ... razdvajanje započelo odavno na planeti zemlji  

danas je odličan dan za saditi aloe vere po otoku na mjestim gdje planiram kampirati ... odavno razmišljam o tome da si poštimam živu kozmetiku tamo gdje mi treba bez da ju moram nositi sa sobom ... onda mogu i biti na suncu duže kad znam da imam čime si hladiti kožu nakon dužeg izlaganja suncu ... jeap! danas je odličan dan za to ... prošla i treća bura iako je dobrano kasnila ... sad više nema opasnosti da bi mladice smrznule kad ih pustim na slobodu

pjesnik je izuzetno vrijedan čovjek ... bez daljnjeg ... prošli tjedan sam naletila na mnoge njegove radove i ostala ugodno iznenađena koliko je to dobro napravljeno i smišljeno ... al ustukne kad treba krenuti realizacija uživo ... tašt je i misli da nitko drugi nije vrijedan uživati u njegovim zamislima ... al dobro, i to mi je sjelo kako treba i ne mislim pustiti da mu radovi trunu po ladicama i fajlovima ... kreće realizacija htio on to ili ne ... ne volem jalovost u poslu a jalovo je sve što ne urodi plodovima i to stvarnim ... ko šta reče pizda: ako si stvarno jebo, onda mora biti i djece , inače nisi jebo uopće ... pjesnik nema svoje biološke djece nego mu posao bio surogat za to ...

al nešto drugo mi palo na pamet pa se vratila zapisati ... među njegovim fajlovima sam našla izvješća lovačkog društva o kretanju veprova ... jebote, i to mi je prešutio da ima a zna da sam se ulovila rješavanja veprova po šumi ... još mi reko da to nije moj posao i da zaboravim na sve skupa jer nema šanse riješiti problem veprova koji već naveliko haraju i samim centrom šume     jebate, meni reć da se nešto ne može riješiti ko da  vatru kreneš gasit   bemzinom ....  

prostudirala sve skupa i sad znam nešto za mene puno važnije ... znam gdje ću naletjeti na vukove ... a moram susresti uživo vukov totem prije nego ga krenem upoznavati sa njim ... za sada sam mu ga vidjela samo u viziji ...  sad znam točno stazu i dio šume u koji moram zaći da naletim na vukove koji se kreću za veprovima    

a jučer sam obilazila baš taj dio šume i upoznala čovjeka koji mi je dao naznaku da uistinu jesu tu ... ljudi ih se boje i više ne idu u taj dio šume ... al jebat ga, u ponedjeljak se i vuk vraća na posao sa godišnjeg pa moram smisliti kako zaobići njegove sačekuše ... moram ići sama ... jedva čekam !

hm ... il to napravim sutra ... jebo ti sadnju aloe vere ... to može još malo sačekati ... odoh susresti vukove uživo ! a i djece mi opet nema jer će biti kod bivšeg ... super !

Legolas je napisao/la:
a jučer sam obilazila baš taj dio šume i upoznala čovjeka koji mi je dao naznaku da uistinu jesu tu ... ljudi ih se boje i više ne idu u taj dio šume ... al jebat ga, u ponedjeljak se i vuk vraća na posao sa godišnjeg pa moram smisliti kako zaobići njegove sačekuše ... moram ići sama ... jedva čekam !

kako sve ima smisla ... upravo na tom dijelu  je vuk bio najviše nervozan kad me vidio da me krenulo ulaziti u taj dio šume dok su on medo i lasica radili u blizini  ... i krenuo za mnom da me odvrati od daljnjeg lutanja  ... intuicija mu govorila da su mu tu subraća po totemu iako to još ne zna  a ja se još čudila šta mu je da je prekinuo svoj posao i krenuo me odvraćati od daljnjeg lutanja ... a taman krenula u mrak ogromne šume koja me mamila i osjetila da se u njoj nalazi nešto predivno i plemenito i još mu to išla reć - u ovoj šumi se nalazi nešto lijepo  vukovi su plemenite životinje

a sa kaninima sam odavno na ti ... čagljevi po otoku me se uopće više ne boje i šetaju ko psići oko mene kad se sretnemo ... ne boje se ni moje kujice ...  al prestala javno stavljati fotografije  da ne odam gdje su jer je pokrenuta hajka na njih ... jebate, sve vrvi od veprova koji nanose štetu al lovci najavili hajku  čagljevima umjesto da ih vide kao svoje suradnike protiv istog štetočine ... lovci  su glupi ka aspirin čim naleti netko spretniji u lovu od njih obične dokone pijandure

prekrasna zvijer



iako, obzirom na podneblje, nema kod nas tih sa debelim bundama ... prije ću naletjeti na nešto ovako al meni jednako lijepo ... ako su dobro uhranjeni, možda bude nešto između



obzirom da su i čagljevi riđi, ne bih se čudila da su i vukovi ovih krajova slični

opet bejbisitala dvomjesečnu netjakinju ... sa ponosom javljam da sam ju danas naučila plaziti jezik  to joj se jako svidjelo

mala je mrak ! bit će na mene kad prođe socijalizaciju i pačju školu

danas sam imala razgovor sa mlađom kćeri o odgoju djece ... njoj još nije jasno zašto ja nisam ko drugi roditelji i djecu ne kažnjavam zbog loših ocjena tako da im branim slobodne aktivnosti ... na kraju i ona zaključila da mi nismo odavde ... mi smo iz svijeta gdje su djeca doslovno svetinja i ne smije im se ništa braniti a pogotovo ako se loše osjećaju jer su sami sebe razočarali ... baš onda ih se treba pustiti na slobodne aktivnosti da se napune dobrom energijom jer se bave onim što vole  i da mogu dalje jaki i puni samopouzdanja ...

a bebe su mrak mrakova ... koji pronicljivi pogledi su to mala me skenirala do kostiju

kad sam bila još i sama dijete čula sam ovu pjesmu i krenula u glavi smišljati priču o tom dječaku kojeg je vlastita mater ispunila osjećajem krivice jer nije sama uspjela omogućiti normalne uvjete za podizanje svoje djece ... vrtila sam ju na starom gramofonu sto puta da smislim priču al sam bila premala da skužim sve finese ... konačno skužila kako majke uništavaju vlastitu djecu jer im usađuju osjećaj krivice što su živi  i treba brinuti za njih dok ne stasaju a cijelo društvo podupire taj osjećaj krivice koji se nameće - djeci ... užas

ja koja sam došla iz svijeta u kojem djeca jesu svetinja, ova pjesma je bila samo dodatan šok onome što sam svjedočila kad sam došla na jebeni i glupi balkan gdje je "batina iz raja izašla" i to kad djecu treba tući ... grozan je taj vaš balkan pa nek se zingaro ljuti koliko ga volja  

ostala sam zabezeknuta majkama koje su tu na balkanu svoju vlastitu djecu kažnjavale užasnim batinama ... i nikada im to nisam oprostila ... odrekla sam ih se jer nisu majke

moja baka curandera je bila majka nad majkama u usporedbi sa njima ...

Legolas je napisao/la: konačno skužila kako majke uništavaju vlastitu djecu jer im usađuju osjećaj krivice što su živi  i treba brinuti za njih dok ne stasaju a cijelo društvo podupire taj osjećaj krivice koji se nameće - djeci ... užas

zato nisam nikad mogla shvatiti čemu samohrane majke na balkanu a i šire smatraju žrtvama i kategorijom koja se nešto posebno žrtvuje i treba im pomoć ? nisam se nikada dala ukalupiti u taj kalup jer se kao samohrana majka tako nisam osjećala nit sam tražila pomoć kroz kojekakve socijalne programe za samohrane majke jer mi je to bilo ispod časti  ... nikada ... pa to je čisti užitak !  zar ima išta ljepše nego biti majkom ? najveća nagrada sama po sebi

koji gušt mi je bilo vidjeti šogoricu da rezonira isto ... konačno mi brat našao pravu ženu umjesto onih šmizli

eto, znala sam da mi se ne priviđa kad vidim kako cvijeće svijetli u mraku    a koliko me ljudi probalo ubijediti da se radi o halucinacijama ... stvarno svijetli  !  al sad mi je jasno da to ne vide svi i onda me čudno gledaju kad im opisujem šta ja vidim  

samo se sjetim jednog bivšeg dečka koji me slušao dok  oduševljeno opisujem boje oko sebe  i onda me blijedo pogledao i reko: "da mi je pet minuta gledati svijet tvojim očima" ... kad sam ga pitala da mi opiše šta on vidi, ubijo me u pojam koliko ne vidi ništa ... pa jebote, ja sam okružita daltonistima    prafzaprav, čitala negdje da drugi dožive te boje al samo kad su nadrogirani  

pa eto, drogirajte se da vam svijet bude ljepši ! ... mene je baka valjda ko bebu ubacila u lonac juhe od pejotla pa više ne moram  

https://www.facebook.com/DavidAvocadoWolfe/videos/10154427297426512/

sjećam se kad sam prvi puta to primijetila ... u ljubljani kad je započeo rat a ja se dala u noćna lunjanja gradom jer mi se zgadili ljudi ... i onda odjednom počela primjećivati svijetleće cvijeće posvuda oko sebe ... mislila sam tada da sam naletjela na neko posebno cvijeće, ubrala ga i presovala ... još uvijek imam to cvijeće presovano u svom dnevniku koji sam tada vodila ... i nije posebno ... svo cvijeće je posebno !

a u to ratno doba sam otkrila i pjesmu koja mi se usadila u uho i nikako izaći .... fala bogu izašla i ne pašu mi više takvi tugaljivi tonovi iako mi je pjesma i dalje lijepa al više nije moja najdraža ...

pa neka i nje tu uz priču o svijetlećem cvijeću




bem ti miša, nisam srela vukove a išla rano ujutro tražiti ih ... opet sam nešto pogrešno skužila u vezi njih ...možda ne smijem ja njih tražiti     al i dalje mislim lunjati po toj šumi ... sutra će biti opet prilika ! ionako moram u taj kraj zbog drugog posla

moram najprije nabaviti bolji foto aparat kojim ću moći snimati u mraku ... bit će to u pitanju ... šteta bi bilo srest vukove a ne moći ih poslikati ! ... a u šumi je fakat mračno koliko je velika i gusta ... ni jedne poštene fotke nemam od jutros jer mi aparata preslab za snimanje bez dovoljno svjetla ... sad skužila da vidim bolje od mog foto aparata

Legolas je napisao/la: pa jebote, ja sam okružita daltonistima    prafzaprav, čitala negdje da drugi dožive te boje al samo kad su nadrogirani  

sjetila sam se kako sam jedan dan skočila sretna kad je vuk uletio u moj ured i rekao da je krenula polenizacija i da zrak "gori"  od polena ... pomislila kako konačno ima netko tko vidi svijet isto kao i ja ... al kad sam ga pitala da mi objasni šta je vidio, pokazao mi fotografije  ( i on snima sve oko sebe ) ... puhala je bura i borovi su pustili svoj polen i zrak oko njih se očito zažutio ... al ajd, bar postoji netko tko primjećuje takve stvari i javlja ... ostali nisu primijetili ni to - ogromne žute oblake po šumi kad god bi reful bure udario po borovima ... a možda i on vidi cvijeće kako svijetli ... nisam ga pitala ?  rekao je tada da "zrak gori" ... hm ... moram ga pitati ... njega smijem jer ionako zna da sam, kako je ono reko, "pravi mambo jambo"   i sam se ne srami pričati o svojoj intuiciji i kako ga lijepo vodi i zabole ga što će drugi misliti o tome i jel lud il nije

a i jedva čekam čuti priče sa njegovog godišnjeg ... snimke sam vidjela i predobre su ! i sama sam napravila par snimki kad su prolazili njegovom šumom al to nije ni približno dobro ko njegove ... iako, bilo fora snimati nešto novo što mi samoj nikada ne bi palo na pamet a sovin zamjenik mi dao nalog da moram ... uspjela usnimiti četiri prva natjecatelja pa sam bar na to ponosna ... a projurili su ko rakete kroz šumu al eto, pogodila pritisnuti fotoaparat u pravom djeliću sekunde da ih ulovim u kadar

provjerila danas tokom noćne šetnje ... i dalje mi cvijeće svijetli u mraku ... samo se naviknula na to pa sam prestala pridavati pažnju

al mi još nešto palo na pamet glede moje jutrošnje potrage za vukovima ... sjetila sam se kako i kada mi je uletio dio mubarakovog totema ... usred najveće gužve u gradu i da me što više ljudi vidi kako jurim kroz gužvu sa sovom od pola metra pod rukama ( e da, kad smo se telefonski čuli, mubarak, slagala sam ti da se radi o psihologiji - veze sa totemima su stvarne a sada znam zašto te baš to zanimalo ... al jebat ga, moraš pitati tako da me ne lažeš inače dobiješ nazad isto što si ponudijo - laž )...

al palo mi na pamet da će mi tako slično uletjeti vukov totem - kad se najmanje nadam i pred svjedocima ... neće meni totem doći kad ja hoću i da me nitko ne vidi i na samo kao što sam si zamislila... nije nikada tako ni bilo .. uvijek me zaskoči neka životinja kad me drugi vide i da se moram brzo snalaziti kako izbjeći kamere i mobitele ... al ko šta sam ranije rekla, ljudi su čudna bića ... ne treba im ona bljeskalica da im se memorija poremeti i zamijeni njima prihvatljivijom iluzijom ... sami to naprave kad vide nešto što im razum ne dozvoljava prihvatiti ...susjed sa kojim sam čak stala i popričati dok sam sovu nosila, nikad mi više nije spomenuo taj događaj ... tako da, sasvim spremna na sve životinje i pred bilo kim ... samo neka se pojavljuju - što više to bolje ... znači da je i indijanaca više oko mene

konačno opremljena za foto lov na svu moguću i nemoguću živinu ... ionako morala ostati na poslu duže zbog nekog majstorisanja pa ulovila vremena odletiti do rijeke po novi aparat ... prije tog mi vuk pomogao naći pravi za mene na netu i imala luđačku sreću ... u prva dva dućana me ubijedili da takvog nema više na tržištu i teško ga naći, nema ni za naručiti  i žalosno odlučila kupiti neki slabiji koji je bio na ponudi ... al sreća, nisu imali torbice za njega pa su me uputili u neki mini shop sa torbicama ... i taman mi prodavači birali koja je prava za moj novi aparat, kad okrenem se i ugledam onaj koji sam najprije htjela ... bila je to ljubav na prvi pogled i kad sam rekla prodavaču da sam se zajebala i kupila slabiji jer su mi uvalili priču da takvog nema na našem tržištu, skoro proplakala od muke ... i priznao da ga je stvarno teško nabaviti al da jeste najbolji u toj klasi ...  al nisam odustala ...

otrčala nazad u prethodni dućan, ljubazno mi stornirali račun, uzeli nazad kupljeni aparat  i još bili sretni što sam naletila na ono što sam i htjela ... ima još ljubaznih ljudi    ... a ja se već našpanala na fajt kad ono ništa    ... sva sretna se vratila i sad imam makinu kakvu sam si i htjela imati...  djeca sretna što su dobila moj stari aparat kojeg sam nadopunila opremom koju sam pogubila i jedva čekaju nove putešestvije prirodom, kampiranja ...

to mi još nije jasno kako sam uspjela izgubiti torbicu koja mi je bila prebačena preko glave tokom zadnje šetnje al eto, misteriozno nestala i meni se nije dalo razmišljati kako ... pretražili cijeli put kojim smo išle, pregledale fotografije da probamo skužiti na kojem mjestu je nestala al badaf ... navikla na takve stvari i odmah zaboravila sve skupa

kasnije odradila šta sam imala i sve podogavarala i kasno se vratila kući ... i konačno opet treninzi ... kad nema škole, nema ni treninga jer su sve dvorane zatvorene  - to mi je najsmiješnije ... al i to dočekala i još uspjela nagovoriti stariju kćer da mi se pridruži ... ona je svo vrijeme odbijala jer je mislila kako je streličarstvo dosadno a onda ju krenulo navijanje ... koja zabava sa djecom ići na treninge ... sva se uživila i napuhala mi balona da gađam u njih ( to sam uvijek odbijala sama raditi jer mi bio gubitak vremena i uvijek gađala u obične mete ) ... i kako god bih fulala, krenula sa kuknjavom da kakva sam ja to mater koja ne zna uloviti ništa ... da ovise o mojim vještinama, krepale bi od gladi  i kako god fulam , čujem komentare iza sebe: " a ništa, nema nam druge nego nabrat mišjakinje da se nahranimo"  još se sjeća poduka o samoniklom jestivom bilju i zajebava al kad bih pogodila, užitak vidjeti to iskreno veselje ko da sam stvarno nešto ulovila za ručak    klinci su super kako se znaju uživjeti  

al je i vrijedno vježbala na gumi kako držati pravilno ruke i na kraju se odvažila i sama streljati ... ostali odrasli članovi su je bodrili i pomagali i ubrzo mala pogodila direkt u balon i to sa 18 metara ... koja radost vidjeti da ti je dijete prirodni talent ... zapalila se i neće prestati a sa svakom serijom sve bolja i bolje ... ubrzo se nije ni moglo primijetiti da je početnik i kasnije tokom šetnje počela i ona hvaliti kako je zabavan sport i hoće nastaviti sa treninzima ... al reče, nemoj sad i seku upisati pa da ona bude bolja ... jok, velim, neću a mislim si, sad ih imam obje u igri ... sad će seka sama htjeti doći i znam da će napredovati brzo kao i u svemu čega su se ulovile ... ajd fala ti manitu da sam ih uspjela zapaliti za jedan miroljubiv sport gdje nema urlanja i agresivnog bacanja jedan na drugog ( da me trenerica čuje  - ona je bila odsutna zbog zamora pa sam ja svojoj maloj danas bila trener  a predivno ju je bilo vidjeti kako samouvjereno vlada vještinom i to iz prve  luk i strijele joj leže kao da je to radila cijeli život

a vuk se vratio krcat lijepih utisaka i pustila najprije da ga dočeka ekipa ... svi nezainteresirani za čut išta o tome a ja se nisam htjela pred drugima nametati sa pitanjima jer sam znala da bih ga samo ujebala da sam ga povukla da priča o svemu pred drugima ... skužila da ne podnosi blijede face kad krene sa  pričama o onom što voli raditi a svi blijedo gledaju i nemaju ništa nit za pitati nit za prokomentirati jer se ničim nit bave nit znaju šta to znači biti zapaljen za baviti se nečim izvan standardnog životarenja ko zombiji ... većina ljudi fakat proživi život ko zombiji i bez imalo pravog entuzijazma zbog kojeg se aktivno uključuju u razne priče

gledam ga kako se umirio i onda došao k meni a ja jedva dočekala i jedva čekala pohvaliti mu snimke jer su prepredobre ! baš je majstor od svog zanata a tek je započeo ... i odmah se raspričao ... jebote, što volim slušati ljude koji vide ljepotu oko sebe i znaju je na pravi način i živo prepričati i vidjeti i dokumentirati ... al fora mi je kako je po drugim gradovima i šumama primjećivao šta bi sve mogli napraviti u njegovoj šumi i jedva čeka da krenemo - došao bremenit super idejama i sad kuži štošta što sam mu ranije objašnjavala al dok nije vidio na svoje oči, teško je bilo predočiti si ... entuzijast i to pravi ! sa takvima je lijepo raditi jer se ne gase ko drugi ... drugi su ko na gumb - možeš ih na kratko upalit al im baterije slabe pa se brzo i ugase

rekla mu da sam čula gdje su vukovi i da imam namjeru ići ih posnimati boljim fotoaparatom i opisala uvjete snimanja po šumi i šta mi fali na mom starom aparatu pa mi znao i preporučiti koji bi mi aparat dobro došao ... a kuži se u to pa je to njemu lakše nego da sam ja brljavila po meni nerazumljivim podacima sa neta ... jedva dočeko pomoći mi oko izbora i super mi je pomogao ..konačno imam druga koji mi pomaže u onome u čemu se ja ne snalazim najbolje al imam volju naučiti

dok mi se mala tokom šetnje raspričala i sve suvislo i pametno, sjetila sam se dana kad je bila kao i moja netjakinja - mali čvarak od dva mjeseca i kako sam se pitala, hoću li ikada doživjeti da me taj mali čvarak gleda oči u oči o priča sa mnom ? i eto, događa se i uživam u tome ! i pitam je da li može zamisliti da ćemo isto tako šetati i pričati sa mojom dvomjesečnom netjekinjom ... njoj je to nezamislivo a meni predivan podsjetnik koliko je život predivan ! kako siješ, tako i žanješ

danas me prodavačica u trgovini u susjedstvu kojoj sam poklonila sadnicu aloa vere dočekala sa lijepim iznenađenjem - tri sadnice cherry rajčice koje je sama uzgojila ... tako se živi po mojim pravilima  ... meni je tako lijepo živjeti - kad osjetiš da dobiješ nazad zato jer si nešto dao i sve prirodno i bez prisile ... bezuvjetne ljubavi su podvala koju su uvalili oni koji bi samo uzimali a ne bi davali ništa - bezuvjetna ljubav je izmišljotina ljudskih pijavica ne bi li usadili osjećaj krivice onima koji prirodno daju da nikada nije dovoljno i moraju dati još bez da traže feedback za sebe ... indijanci imaju super termin - "good trade" ... good trade znači da  svatko dobije nešto u zamjenu za ono što  daje ... cijela priroda funkcionira na principu "good trade" = balans