Glista u zemlji čudesa

u upravu šume sam uletila jer mi nikada nije bilo jasno zašto te uprave ne djeluju normlano ... ali stvarno ... kao privatnik sam se mučila sa njima i koliko god sam se trudila radom, pristojnim pristupom referentima i otvorenošću i strogo držala principa da se zakoni moraju sprovoditi a mi smo tu da se međusobno pomažemo i kako, to nije išlo ... dok nisam otvorila svoj ured i dobila slobodu sama odlučivati kako ću sa njima ... i onda je krenulo profiliranje djelatnika i iskorištavanje svog znanja u profiliranju ljudi da bih sebi omogućila što mi je bilo potrebno da u svom poslu nemam problema sa izvrtanjem istine, podmetanjima i pokušajima da me se navuče da stranke plaćaju mito ... i uspjela sam ... sa nekima je trebalo oštro i lupit nogom u vrata, sa drugima ljigaviti jer su padali na to, al u principu, više nisam imala problema sa njima ... al ostao mi je ružan osjećaj da sam sredila stvari samo sebi a ne i drugima ... mojim kolegama je i dalje bilo užas teško a i meni je bilo ružno pri svakom susretu sa uredskim ljudima glumiti nešto što ja nisam i malo po malo mi je sve skupa počelo ići na živce

i krenula tražiti drugi posao i našla par dobrih ... oko jednog gdje sam trebala biti šef ureda i konačno dobiti kolege koje bi sama birala al i dalje raditi isto skoro pristala al uletilo to sa šumom ... ajme, kako mi je bila bačena udica al nisam ni trena dvojila oko toga koji posao ću izabrati ... iako je bio poprilično manje plaćen, izazov je bio prevelik ... dobiti šansu ući u sustav i iznutra ga probati složiti tako da ostane složen i na usluzi ljudima a ne kontra njih i još imati priliku i dalje baviti se svojom strukom na jedan nov i svjež način - skočila ko tuna i progutala mamac

i nije mi žao ... iako, ni u ludilu nisam znala da ću se pokačiti sa samim čelnicima šume .... naivno mislila imat ću posla sa tu i tamo pokojim kvarnim stvorom na nižoj hijerarijskoj ljestvici i dovesti ga u red kad ono - riba smrdila od glave ! i to jako ... i krenulo me ... skužila da su me sova i vepar dovele i mislile kako ću im se pridružiti u njihovim rabotama i biti treća kraljica koja će sadistički terorizirati druge i to ne radi profita, nego još gore, radi čiste sadističke zabave ... čitavo vrijeme su provodile smišljajući kako koga zajebat a kad bi im uspjelo, smijale se što jeste a iza sebe sijale strahove i to toliko dugo da je bilo nemoguće iskorijeniti ih ... koliko god bih truda uložila da oformim tim, pridobila povjerenje svojih kolega, nečim bi ih meni iza leđa uspjeli zastrašiti da se opet povuku u sebe, sagnu glavu, šute i prosljeđuju jedan drugom pogrešne informacije ili ih ne proslijede uopće ... kad sam prvi puta sovi prijavila da postoje komunikacijski šumovi među ljudima i to pred svjedocima, skočila je ko oparena i brzo vrisnula: "nema tu nikakvih komunikacijskih šumova!!!" ... tada mi je bilo jasno da i ona nešto krije a kasnije se razvozlalo i šta - ona je bila mastermind svega jer se silno volila smijati ljudima i ismijavati ih .... vepar joj je bio uistinu desna ruka kako je i rekla i samo se sjetim njihovih pogleda svaki puta kad bi im bez da me zovu predočavala stvarno stanje stvari i uporno i bez grča na licu ponavljala da će od mene čuti samo istinu i ništa doli istine ... jerbo, došla sam raditi a ne spletkariti a kasnije kroz tračeve likovati kako je tko nasjeo i trese se od straha ... to joj je bio najveći gušt - gledati ljude kako se boje ... al ubrzo se i ona krenula bojati ... ha ha ha ... tek kasnije mi sinulo kako se bojala ulaziti u ured u kojem sam ja i sa vrata virila a sa leđa joj vuk krenuo diktirati tempo njenog rada    u početku sam mislila da će biti zadovovljna kad vidi kako smo svi složni i radimo a ono njoj smetalo upravo to ... uništila joj "lošeg policajca" pa ga se ljudi više nisu bojali i onda morala smisliti drugačije metode zastrašivanja i jedva čekam da ispliva na vidjelo i koje  

sjetim se kad me vepar "uvodio" u posao i doslovno mi davao naloge na koga se sve moram derati da dođem do informacije i već tada rekla da deranje nije moj način komunikacije ... znam ja doći do informacija potrebnih za posao  na miran i kulturan način i nezamislivo mi bilo derati se ... to ga nije zbunilo ... nastavio i reko da još bolje jer će onda on biti loš policajac a ja dobar ... tada sam još naivno mislila da sam došla u normalnu šumu pa mu rekoh da ja nisam policajac nego arhitekt ... ako su tražili policajca, trebali su onda tako u natječaju za posao i napisati

uglavnom, u devet mjeseci sam vidjela takav školski primjer mobinga sa svim elementima i bez da i planiram krenula rušiti to ... samo sam nastavila biti ono što jesam i iako su mi se spočetka podmetale noge a kasnije i čitavi balvani, sve samo da mi se oteža rad jer takve ko šta su sova i vepar rad zanima samo ako ga drugi obavljaju i to sa mukom, prave upraviteljice konc logora su bile, uspjela u raščiščavanju sustava iznutra a nisam ni znala da postoji ekipa koja je to radila paralelno izvana i bum ... očistila se  riba od glave jer je užas užas smrdila ... i što je najbolje, ni ne zna još šta ja sve znam jer sam svo vrijeme samo šutke pratila šta se dešava oko mene i pravila se glupom i naivnom da vidim dokle su sposobne biti zle i sadistice ...

al najslađi je vepar koji je ostao ... taj se odmah nakon izbora novog šefa počeo uvlačiti i tom novom u guzicu jer misli da može ... a meni ko i uvijek u takvim situacijama pitanje nad glavom: "jebote, kako se usudi" .... ali, sjetila sam se početaka i kadsam mu pričala priču kako me policijski načelnik strašio u vrijeme kad sam tih bila sama pred razvodom i uspio ustrašiti ali ne na dugo ... veprova reakcija na tu priču je bila fenomenalna ... sav se razveselijo i njemu načelnik policije bio skroz simpa lik a ni na tren nije pomislio kako sam se ja osjećala u  svemu tome ... njegov komentar sam dobro zapamtila : "a koliko mu je tek puta uspjelo na taj način preveslati neku od žena !" meni tada nije bilo jasno kako mu ja tako nešto moglo uopće pasti na pamet ... al sad mi je jasno ...    on i sova su planski i svjesno to radile svo vrijeme u šumi i na taj način šumom ne upravljale nego uvele strahovladu  i uživale što im je išlo .... vepar misli da će moći i dalje sam ...    nakon zadnjeg okršaja sa njim i kad sam vidjela da niej svjestan situacije u kojoj se našao, samo sam mu prišapnula, "ejla, nema više mame da ti spašava dupe i glumi dobrog policajca" ... nije skužio ... veprovi su em glupi em tupi i jedva čekam reakcije novog šefa kad mu se počne na isti način ko i svima ulizivati i uvlačiti u guzicu ... a ja ću i dalje samo šutiti, promatrati i smješkati se  

i tako se to radi a sad ovo nanovo i dalje da vidim kakav će biti novi šef šume ... jedva čekam ... al najprije da se do kraja rekuperam ... još sam malo ko da sam od papira al mi se snaga vraća ... a i entuzijazam ... jebate, skoro su mi to spucali do kraja - entuzijazam i užitak u poslu ... al i to se vraća i mislim da će čak prerasti onaj sa kojim sam u šumu uletila ...

i vuk jedva čeka da krenemo ozbiljno raditi i drveće saditi ... sad je sav u tome ... šalje mi članke o paulovniji i pričamo kako ćemo saditi banane  

joj, da ... u početku se sova hvalila kako će nakon što završi karijeru početi pisati knjigu o seksu i kako je tko koga jebo na poslu ... i tu sam ju zajebala ... ja sam tu knjigu već napisala  kad sam krenula na posao i primijetila da nešto debelo ne štima, krenula pisati dnevne izvještaje al samoj sebi i tako mic po mic napisala knjigu u kojoj se jasno vidi tko je koga i na koje načine jebo ... a na kraju i najebo

ha ha ha ... sad mi je jasno otkud vepru opsesija da ćemo se vuk i ja hvatati po wc-ima pa nas probao zateći na djelu ... one su i na tu foru ljude lovili i onda ucjenjivale ... i o tome postoji dnevni izvještaji ... a ja mislila da sova u druge šume ide surađivati kad ono jok ... ona je po drugim šumama lovila ljude koji bi se zanijeli a izgleda se svi daju ucijeniti nečim pa im išlo ... samo su tražile šta bi to bilo i omotale omču oko vrata i vodale sve ko pudlice na lajni i u cirkuskoj areni naslađivale se tjerajući ih da izvode nemoguće radnje i sve za svoju zabavu ... sad znam i tko im je kolegica u najvišoj šumi ... jedno "predivno" sadističko stvorenje koje se iživljavalo na vuku i vidjelo se da joj je to bila namjera ... da njega unizi, meni olakša pa da se međusobno posvadimo al se i ona ujebala kad sam rekla da je himnu napisao ivan gundulić i ostala šokirana ... nemreš zavadit one koji  nisu svađalice po prirode i cijene jedan drugog i prijatelji al oni pravi ... kako je vuk meni spasio dan jer me čekao da dođem tako sam ja njemu spasila taj jedan ispit ispavši namjerno budala tamo gdje se htjelo njega budalom napraviti ... i nemreš manipulirati sa onima koji su pametniji od tebe a nisu tašti pa im nije problem ispast glup jer znaju da to nisu    dream team

sad mi je puno jasnije i zašto me mungos stalno vidio ko nekog heroja i ponavljao mi da se samo na mene čekalo a ja umirala od smijeha kad bi mi došao takav    smijala mu se i ponavljala da me prekine gledat ko mel gibsona na brodu baunti jer nisam došla to biti nego raditi ... koji cirkus ... jedni me vidjeli ko policajca, drugi ko eroja a ja nikako skužit šta im je i svi trče za mnom i smještaju mi sačekuše, jedni smirujuće, drugi razdražujuće    a ja nikako puknut jer sam miran tip i sve mi smiješno al brate, naporno raditi u takvim uvjetima pa pisala dnevne izvještaje da si olakšam i rasteretim na kraju svakog dana ...   umirem od smijeha i samim time se liječim samo da se što prije vratim u sedlo jerbo su me izmorili ... a i mungos me podsjetio na sve što mi je govorio a nije smio do kraja da me ne petlja i opterećuje i sad kad mi se složila cijela puzzla u jasnu sliku i rekoh mu da sada vidim ...veli, "jesam ti reko ??? jel ti sad jasno šta sam ti govorio a ti si mislila da sam lud !" a priznajem da u nekim trenucima i jesam mislila da je lud al na jako simpatičan način .... presladak mi je i tako mi je drago da je došao na svoje jer je on bio najviše ponižavan od strane sove i vepra a postavili ga na najnižu ljestvicu i opteretili sa dva posla a plaćali za jedan  samo da ga dodatno unize ....  i sve mi jasno ... kristalno jasno

al nije još kraj ...

bit će još toga    uvijek bude

život je jedna zanimljiva igra koju vole igrati oni koji skuže pravila igre ... a ja ih uvijek skužim prije ili kasnije ... samo je pitanje dal me se da uvući u igru i u koju ... i uvijek sama ... teamove biram radne, socijalne, ovakve onakve al nikome ne odajem sve što vidim do kraja jerbo je podozrivost majka mudrosti i pravila se brzo mijenjaju što je super a ja volem imati pun rukav aduta ... inače bih uginila od dosade   ono što je drugima teško sastaviti meni zabava i lako ... čak i da odam sve, znam da bi rijetki uspjeli pokopčati pa se ni ne trudim i bez pardona seruckam i po forumima i po fejsu al najviše po svojim bilježnicama ...

al sad je jasno čemu služi moj forumski potpis ... bilo bi fora da mi je netko dio priče ukro i proslijedijo dalje a ja za to saznam ... nema bolje reklame od krađe ... tako je i leonardova mona lisa postala poznata samo zato jer ju je netko ukro ...

a čim složim knjigu do kraja ( ovo po forumu su samo skice i hodogram) , prvi primjerak šaljem sovi na čitanje i kao poklon za svo zadovoljstvo koje mi je priuštila ... njoj će zatvor biti nagrada ako u njemu ikada završi ... a razmišljala sam o tome kako kazniti nekoga tko se igrao ljudskim životima do te mjere da je dobrog, ispravnog, kreativnog i vrijednog čovjeka ubijala dugo i pred publikom ... u tom primjeru je zatvor nagrada jer će ona i dalje odmarati i nalaziti načine da izigrava žrtvu dok pjesnik leži pod zemljom .... prava kazna će joj biti javna sramota što će postati poznata za života al ne kao kraljica, nego kao prokazani fašista među liberalima ... i po tome će ju ljudi pamtiti ... a ne po hinjenoj dobroti i velikom osmjehu ...

kako ono blitva reče, mi djevice se ne znamo normalno osvećivati ljudima ... kad smislimo osvetu, to uvijek bude nešto što nitko nije očekivao ... moja osveta za ubijenje pjesnika će biti posebna ... volim pjesnike i sve suptilne duše ovog svijeta jer su mi na toliko načina uljepšale život i podizali me kad mi se padalo i nije ustajalo više .. pjesnici su poput leptirova koji ti slete na ruku kad najmanje očekuješ i time uljepšaju dan ... one koji ih gaze a da sam ja bila svjedok, čeka osveta kakvu nikad ne bi očekivale ni u najluđim zamislima

al zabave radi da opišem nivo gluposti šojki ... moj zadnji dan prije zasluženog bolovanja, odem u wc i vidim fali papirnatih ubrusa i odmah mi padne na pamet da glupave šojkice podmeću mungosu ... tako uvijek rade i onda se deru na njega da je lijen a uopće mu nije posao paziti na higijeske potrepštine šumljana al eto, one zamislile da jeste  ... valjda mislile doći će novi šef pa će pred njim glumiti brigu i rad tako da se izderavaju na mungosa što ne radi i nema papira ...

al, nazovem ja mungosa, kažem mu za to i još kažem da ne briga, nek mi samo kaže gdje se drže papirnati ubrusi i stavit ću ih ja na mjesto ... veli, u potkrovlju a ključ je kod šojke ... ok, uletim šojki u ured a ona sva zdrhnuta kad me vidjela ... takve ne očekuju da bi se netko tko je na višoj hijerarhijskoj ljestvizi bavile wc papirom ... pitam ju za ključ a ona ko iz topa ispali kako nije kod nje nego kod mog kolege u uredu ... i to rade da bi mungosu namjestile - zameću ključeve a onda krivicu za nemar prebace na njega i izluđuju ga time jer je njemu jasno što rade ... meni se nije usudila lagati i odmah rekla gdje je zametnula ključ    a facu koju je složila kad sam joj uletila u ured za umrijeti od smijeha ... to ustrašito, to oči razrogačilo i brže bolje ispalila istinu  

i odem po ključ i na potrkovlje al ne nađem to što tražim ... uto naleti mungos i pomogne mi tražiti al stvarno, nema tog papira a meni svejedno, i uzmem kuhinjske papirnate ubruse i stavim u pretprostor wc-a ... glavno da imamo čim obrisati ruke a za format tko te pita ... tko se time opterećuje znači da stvarno nema pametnijeg posla na poslu ...

i odem

kasnije ponovo odem do wc-a i nestala čitava ta rola   ... uporne u podmetanju al meni tek tada sinulo kolko su glupe i koji im je nivo ... odem do mungosa da mu kažem šta mu smjeraju al on samo odmahnuo rukom i veli, odmori ... svoje si odradila sad pusti druge da odrade svoje ... i vidim miran ko špricer ... nikad ga nisam vidjela tako mirnog i staloženog ... i lakne mi što se ne sekira više zbog tog sitnog podmetanja koje ga je inače izluđivalo ...

nakon toga ošla vepru utjerat strah u kosti da griješi istom metodom kojom je on to mjesecima radio drugima al mi to nije baš sjelo jer nije moj način to raditi i skužim da sam počela opako lelujati od umora i iscrpljenosti ... odem javit vuku odlazim al da ne brine, javim svojoj vježbenici isto i odem ... jebate, baš sam bila iscrpljena do krajnjih granica da sam u jednom trenutku mislila zaustaviti auto i odustati od daljnje vožnje al sam nekako stigla kući ... al do dotura išla pješice ... sigurno je sigurno ..

kolegici dam da pošalje doznake o otvorenom bolovanju i javi mi da je to učinila al jebat ga ... panika među šojkama pa me kolega nazvo da moram javiti šta mi je i to POTHITNO i to kome i kome ... samo sam se nasmijala i mislim si, jebte se ... frka i panika jer ne znaju di sam i šta radim pa glume brigu koju nisu pokazale devet mjeseci a sad ko brižne ...  samo sam mu odgovorila da ne nasjeda na manipulacije i da je sve ok i napravljeno po ps-u koji u tom trenutku nije više ni bitan ... ionako nas očekuje toliko potrebno resetiranje koje sam ja uporno zahtijevala da se uvede red ... da podebljam smirujući dojam, poslala mail svim kolegama za koje znam da će probati ustrašiti da mi netko prijeti otkazom ... to je vepru fetiš riječ i kad god je imao priliku zaurlati ju nekom iznad glave doživio je orgazam a drugi se redom ušutkavali i počeli sumnjati jedan u drugog, osjećat krivim i koješta  ... sad kad mojim najbliskijim kolegama zarla kako će biti krivi ako ja dobijem otkaz zbog njih jer nisu proslijedili informaciju a misle da ja ne poznajem radno pravo, neka samo odmahnu rukom i otjeraju ga ko dosadnu muhu zunzaru ... svi jedva čekaju primopredaju vlasti i da konačno krenemo raditi kako treba i sa osmijehom na licu ...

a rekoh da ću upravo to napraviti ... ljudima vratiti osmjeh na lice ..

haug

a znam i tko je bio antipod zloj kraljici ... dobra šumska vila koja je izvana započela organizirati stvari kad je vidjela da sam ja to isto i sama započela iznutra ... zadnji dan na poslu me nazvala sva sretna i nasmijana i ko treba nešto od mene ... na taj način su mi svi davali podršku - kad je bila fertutma i gusto, dolazili bi mi nasmijani da me oraspolože ... bez da mi odaju šta rade al su stalno pazili kako sam i da ne potonem ... ne znaju koliko sam izdržljiva a ja zbunjeno gledala šta im je al mi bilo zabavno gledati i smijala se

al o tom potom

u nekoj od idućih epizoda ko i u turskim trakavicama

moram pripremiti kuću za proslavu trinaestog rođemdana svojoj maloj žemi ... trinaest mi je uvijek jedan od omiljenih brojeva što je sasvim logično obzirom da sam vještica i odgajam dvije

Legolas je napisao/la: kad je bila fertutma i gusto, dolazili bi mi nasmijani da me oraspolože ...  

i redom me nudili čokoladama ...jebate, u ovoj šumi je čokolada bila ko neki zaštitni znak ispravnih ... tko god je skrivečki jeo čokoladu il ju nudio , ispo je na kraju dobar i ispravan ... i stalno me nudili njome a meni jedinoj nije bilo do čokolade ... ne jedem ju često jer mi ne treba ... znam biti sretna i bez nje

al ljudi doslovno hodali naokolo sa džepovima punim čokolada i nudili mi je    il to il im ladice bile pune čokolade i sad kad se sjetim kod koga - kod onih ispravnih i dobrih ... naravno ... oni nisu bili sretni jer su vidjeli nepravdu oko sebe  


al sad sam se sjetila kako se odjednom i kod sove na stolu pojavila čokolada ... u počecima mala zdjelica a kasnije sve veća i veća sa većim čokoladnim bombonima ... i točno se sjećam nakon kojeg trenutka    ... kad je skužila da se dobrano zajebala što me zvala da se prijavim na natječaj za posao jer me ne može nagovorit da budem zločesta do ljudi i nikako me slomit a truuudi se a ja i dalje nasmijana i vesela i još mi se više radi i dokazuje kako znam i hoću i volem ... plačeeem od smijeha  

i to kod nje i kod vepra nasred stola odjednom ogromne zdjele sa čokoladnim bombonima ali mi nisu ništa nudile ... al nisu ni krile kako se obžderavaju čokoladom ... ovi drugi jesu  


komedija  

i odjednom se naviknula da je skroz normalno da se ljudi oko mene vole rukovati sa mnom i bez nekog velikog razloga ... ono, sretnu me i pružaju ruku i rukuju se al nako, bez nekog velikog formalnog razloga ... prvi to napravio mungos pa me nasmijo al mi reko da ću saznat jednom zašto to radi ....  i ja to prihvatila ko lokalni običaj i jednom se dobrano osramotila kad mi pjesnik pružio ruku i ja se rukovala s njim a on me zbunjeno gleda i kaže, "uzela si mi kemijsku, hoću svoju kemijsku nazad " ....

još malo pa sam spremna za novi početak i to po svim nivoima ... sebe sam resetirala a sada ide resetiranje jedne cijele šume koja je bila šuma  slučaj i u pandžama jedne predatorice koja je svoje prirodne sposobnosti zloupotrebljavala i još k tome koristila snagu vepra koja je, da prostiš, pičkin dim u usporedbi sa mojom ... majmuni su po inteligenciji iznad sova a po snazi i dovitljivosti i spretnosti daleko iznad veprova i to debelo ... vepar ne samo da nije spretan nego je i trom u svakom pogledu i sporomisleći stvor koji u konačnom okršaju sa mnom nema nikakve šanse ... ali baš nikakve ... na početku tjedna sam to dokazala i ostala šokirana jer nisam očekivala baš takvu tromost u razmišljanju ... ja sam u usporedbi sa njim raketa ali doslovno ... i to kad se ne trudim biti ...

... šojke ... he he he ... sad kad sagledavam situaciju ... javljaju mi kolege da se slatko smiju i naslađuju tračevima jer se daju krivo navoditi od strane vepra koji strah prikriva grohotavim smijehom i izvrnutim pričama i to plitkim a šojke glupave pa mu i dalje sve vjeruju ... dakle, na jednoj strani je takav čopor - bedast da bedastiji ne može biti ... kad sam otišla, još sam vepru dala hint da u zadnjih mjesec dana niti jedan pravi radni nalog nije napisan iako sam u više navrata to tražila a on mi reko da ne brinem, sad će on naštancati nabrzinu radnih naloga ha ha ha ha ... pa jebote, jel možeš biti baš toliko glup ? ... i javlja mi mungos, počelo štancanje i počeli svima stizati pisani radni nalozi i kad mi ih je poleo čitati prosula se od smijeha ... one fakat pojma nemaju kako izgleda jedan normalan radni nalog   neka neka ... bit će lijepo na sudu pokazati kad je do kakvih naloga odjednom počelo dolaziti a prije toga devet mjeseci ništa, niente, nada! odnosno, ima nekih popabirčenih na papirićima kojih bi se djeca u vrtiću sramila al eto, kad se sove udruže sa veprovima, i njihova mudrost distrofira  do neviđenih granica .... a sad umjesto naloga pišu optužnice ... i to takve da dokazuju koliko malo razumiju radno pravo ... krasno ! kako ono antonac reče: dajte im da seru ! moj čopor i ja smo se složili i dodali aneks tome: i ne smetajmo im dok to rade !

na mojoj strani pametni, inteligentni, radišni iza čije vjerodostojnosti stoje djela a ne prazne riječi ... iza kojih stoje istinske ideje i vizije za koje znaju objasniti kako ih realizirati nakon su brdo toga već izrealizirali ... iza kojih stoje drugi ljudi iza kojih stoje isto tako djela, ideje, vizije koje su realizirane ... itd itd ... jebate, ko da sam krenula u ratni pohod na vrtićku djecu al sva sreća nisam ... radi se o odraslim ljudima a u meni ni mrve majčinskog instinkta do odraslih pa ću sa guštom ćepati, vući za uši i kuačom po guzici lemati i gledati kako vrište i spotiču se u panici kad krene un dos tres urnebes ... a nije da nisam već vidjela da to rade i bez da sam išta potegnula

kad smo vuk i ja shvatili modus operandi u šumi i kako se sova i vepar šunjaju između nas, prisluškuju i kradu naše riječi a onda pompozno kite njima po medijima kao da su njihove, kradu naše fotografije i djela, bezdogovorno smo se ušutili i dalje radili ...šutili smo i kad smo prozvani glupim i nesposobnim ... al smo nastavili raditi i to pravilno i po pravilima struka čiji smo nositelji ... vepar se jednom već prosro pred sovom kad me optužio da ne radim na jednom projektu pa ispo budala kad sam došla sa gomilom skica i prijedloga i boljih tehničkih rješenja nego su me ubjeđivali da se treba izvesti ... sjećam se sovinog kolutanja očima i vepra koji je naočigled tonuo ... al tada sam im ubacila prvu udicu ... kad su me pitali kad bih mogla to završiti, rekoh da ne mogu brzo jer još brdo toga ima al je u mojoj glavi i treba mi vremena sve to iz glave izvući i staviti na papir .... ali sam nastavila raditi ... a one to ne znaju ... al sam tada ja znala da je i sova upetljana ... zato me se i zvalo na samo da me ispipaju i mislie da jesu ... ha ha ha ... jebate, kako se volim nadmudrivati sa takvim lošim igračima koji glume znanje, pamet i rad a ne znaju da ja to vidim ... i tu krenula posvuda ubacivati brdo udica, klopki i mina a da ni ne znaju šta radim ... i upecale se na apsolutno svaku koju sam postavila ...

od tog trenutka su krenule pizdarije sa nalozima u kojima mi se doslovno govorilo da moram pothitno od pjesnika izvući "PROJEKTE IZ NJEGOVE GLAVE" jer je tako normalno da mi arhitekti hodamo sa projektima u glavama i daju se vaditi iz njih ... a tko će to bolje znat nego drugi kolega arhitekt ...

i stalno mi se to ponavljalo ... ni jedna ni druga ne znaju tražiti  ni čitati nacrte koje je pjesnik ostavio iza sebe pa misle da ni ne postoje na papiru ... pjesnik iako žrtva brutalnog mobinga i totalno uništen njime, podsvjesno je znao šta se radi i kako pa je šutke radio i slagao sve bez da ikome išta kaže ... osim meni ... sjećam se kad sam ga prvi puta srela u njegovom uredu i kako mi je rekao da je sve što se u uredu nalazi meni na raspolaganju jer to ne pripada njemu nego gradu ... prije toga me pozvao na kavu i upoznavanje da me procijeni i došao sovi reći da je zadovoljan njenim izborom novog člana tima ... i od tada se ušutio i nije mi ništa dalje prenosio jer je znao da bih ne znajući dala pogrešnim ljudima u ruke ono što oni po ničemu ne zaslužuju ...

pred sam kraj dok je pjesnik ležao teško bolestan, sazvala sam sastanak na kojem sam pozvala sve i rekla da je vrijeme da se uozbiljimo a na stol stavila hrpu nacrta da svima bude vidljiva .... i održala sastanak u kojem se vepru i šojkama govno smrznulo u guzici jer su se po prvi puta suočile sa pjesnikovim nacrtima i vidjele koliko je toga napravaljno a one me krivo usmjeravale da nacrti ne postoje, planovi nisu postavljeni i sve je još u pjesnikovoj glavi i ja sam ta koja ima nalog izvaditi mu sve iz glave ... stalno me se tjeralo da maltretiram na smrt bolesnog čovjeka i time proba krivica za posljedice mobinga prebaci na mene ... al nisu uspjeli ... strah koji sam tada pročitala u njihovim očima je bio enorman i opipljiv ...  tada sam sve upozorila po ne znam koji puta  da se pjesnik više ne spominje u kontekstu ikakvog rada i odgovornosti, odgovornost prebaci na nekog drugog i ako treba, na mene, jer se radi o čovjeku koji je vrlo ozbiljno bolestan i protuzakonito je nametati mu ikakve odgovornosti a kamoli napore ... vepar i šojke nisu poslušale ... jebat ga ... tada nisam znala sa kakvim hladnokrvnim bezosjećajnim ubicama imam posla... sada znam ... za jednu od šojki sam mogla znati onog trenutka kad sam ljude procjenjivala po pokazanoj empatiji prema ranjenom piletu ... šojki se ranjeni i bolesni gade i ne trudi se to ni sakriti ... ona se doslovno time ponosi

a zna i kako i odakle će krenuti sa rašarafljivanjem, upoznavanje novog čelnika sa situacijom bez da ispadne trač, prebacivanja odgovornosti na njega a onda nek se usudi ništa ne poduzeti a ja sam mu svjedok da se devet mjeseci a i više, vršio brutalni mobing do s(a)mrti a sada je preočito da se jednog čovjeka skroz dotuklo a druge počelo načinjati ... mene su okrznuli al i za to će platiti ... kako sam se umirila, same mi ubacuju dokaze kako se to radilo a da nisu toga svjesne .... jebate, dobro je vuk onomad reko:" čuo si i znaš da su glupe, al svaki puta ostaneš šokiran koliko uistinu jesu" ... a i sjetila sam se od koga je to čuo da su šojke glupe a nije u upravi šume ... sad znam da je i ta osoba u igri jer mi je jednom prišla i nudila čokoladu i stalno mi prilazila gdje god bi me srela i sva ljubazna i pravila se glupom ... ha ha ha ... to je znak da nije ... kad se netko tako očito pravi glupim, znaš da se radi o izuzetno pametnoj osobi samo nije još došlo vrijeme pokazati svoju pamet na djelu ... ko kad sam ja onoj sadistici u zg na ispitu bez grča na licu rekla da je gundulić napisao himnu samo da joj sjebem plan da vuka cipelari ... imam osjećaj da ću se ponovo sresti i sa njom ... možda griješim al osjećaj je poprilično jak a i sinoć mi se u snu prikazalo da će i vuk imati priliku vratiti joj milo za drago

ja još ne znam tko je sve u "mom čoporu" ... znam samo to da se izvana oranizirao i da ga je organizirala osoba u koju imam apsolutno povjerenje i da je ispravna i kako je mungos reko, samo čekala da u upravu uleti netko kao ja ... ali ni to me nije briga ... čak i ako svi oni ustuknu i ne usude se pravicu istjerati na čistac, ja znam da neću odustati ... jasno mi je da većina ljudi nit zna kako to napraviti a nit ima volje baviti se time ... a meni je nezamislivo to ne napraviti ... savjest mi ne bi dala mira ... a i naviknuta sam uvijek sama i protiv svih i uspjela jer tako brže radim i nitko me ne spotiče ... tako mislim i sada a polako mi se u glavi slaže i slika kako ću a da mi bude ujedno i zabavno jer mi nema ništa zabavnije nego vidjeti kako razne huljice tonu i naočigled nakon su si raširile krila u gaženju ljudi  

a vepar misli da i dalje poteže konce i naslađuje se ... jučer me zvala jedna osoba i opet sa čudnim "nalogom" i smiješnim upitima  i začas sam iz nje izvukla dovoljno da znam da je zvala na veprov nalog i da ju pokušava upetljati jer zna da je dobra sa mnom ... jebate, baš je glup ... al jako glup ... u silnoj je panici i sad pravi ooogromne greške i doslovno mi dokaze podastire u ruke ... a ja ih vrijedno skupljam i čekam ...

tajming je bitan ... ako pogodiš pravi tajming, pogodio si sve ... a meni je cairos oduvijek bio omiljeni mitološki lik ... i cijeli život sam se učila ulovit ga za onaj njegov čuperak u pravom trenutku i naučila i to ... a strpljenja imam na tone jer mi je sve igra pa i ovo sada ... znam da treba samo čekati na pravi trenutak jer trenutak je sve ...u pravo ulovljenom trenutku možeš uloviti cijelu vječnost ako si vješt lovac  ... kako ne volim gubiti vrijeme, naučila sam loviti prave trenutke da se stvari riješe brzo i efikasno ...

a izdaleka guštam čuti kako se i tko ulovio u moje trapule ... a postavila sam ih posvuda i po istom principu kao što su i one nama postavljale ... samo jebat ga, indijanci to ipak rade puno bolje ... i što je najbolje, nisam nikome rekla šta radim da ne petljam poštene i ipravne ljude ... ono što ne znaš, za to nisi odgovoran pa nisi na kraju ni kriv što nisi znao ... prebacila sam svu odgovornost na sebe jer se mislim sama suočiti i sa veprom i sovom i to sa guštom ...a onda ide čerupanje i deranje i skidanje do gola


što me sjetilo da je vepar to već jednom napravio ha ha ha ... kad sam tek došla na prve razgovore za posao i morala donijeti odluku koji ću izabrati, pao je niz nekakve stepenice i doslovno skinuo hlače predamnom i naguzio da mi pokaže ogromnu modricu na dupetu koju je zadobio od pada ... jebate, tada sam si prvi puta pomislila di sam ja to došla ? pročelnik ureda mi skida gaće i okreće guzicu pri prvom susretu a ne poznaje me bilo mi to degutantno do besvijesti al nisam pokazala niti jeednim migom jer mi se u to vrijeme činio silno sipmatičan i ljubazan pa to krivo trpala pod otvorenost i povjerenje do mene ... ha ha ha ... al smo se oboje zajebali ... nit je on pridobio do kraja moje povjerenje a sad ga mislim doslovno naguzit ...

al tada mi se svidjela zgrada u kojoj je trebalo raditi ... uvijek mi je bitniji prostor u kojem ću raditi jer se to ne mijenja a ljudi su promjenjivi ... zgrada je krcata pozitivne energije a i fora bilo reć djeci da će im mama raditi u dvorcu ... i odnijela končanu odluku u trenu ..... otišla onom drugom poslodavcu koji mi je nudio posao i već obavila preliminarni razgovor reć da sam prihvatila posao u dvorcu i ponudila da umjesto mene uzme jednog mog dotadašnjeg suradnika u kojeg sam imala bezgranično povjerenje a čovjek ostao šokiran ... nudio mi je odmah šefovsko mjesto i bio oduševljen mojim cv-om i intervjuem ... ponudio mi tada 3000 kn veću plaću od one koju mi nude u šumi bez i da pita koliko su mi oni ponudili samo da me zadrži ... samo sam se nasmijala i donijela odluku ko i do sada u životu - kontra razumu i odbila ... i nikad zažalila ... moj put je bio i tada ispravno izabran i točno sam tamo gdje sam trebala biti ... sada znam i zašto ... volem taj osjećaj kad se dogodi taj osjećaj koji je prejeben - znati da si upravo tamo gdje si trebao i biti jer si bio dovoljno lud ne nasjedati na trapule koje ti život baca da te navede na krivi

još jednu stvar znam ... preko nekoga, a sada već znam i tko bi to mogao biti, do sove i vepra je stigla riječ da sam osoba sa izrazito  jakom intuicijom ... što i jesam ... i to ne krijem ako me se direkt pita ... al me nitko nije pitao o tome nego vepar jednom uletio nabrzinu u moj ured i sa vrata mi postavio jedno pitanje koje meni nije imalo nikakvog smisla a onda mi reko da ne razmišljam nego odgovorim brzo i intuitivno ... kako nisam to napravila jer mi bilo smiješno šta me i kako pita a i napravio tako bedasto važnu facu ko da zna o čem priča i kako intuicija djeluje, otišao i tada mi palo na pamet da me ispipavaju al ne znaju kako ... bit će nakon toga otrčo sovi i reko da taj koji im je to reko laže jer da kurca imam jaku intuiciju a ja šutila i smješkala se ... jebate, sa kojim notornim budaletinama sam imala posla i mislili da se mogu nadjebavati sa mnom ... kad god naletim na takvu situaciju, uvijek se zapitam isto : pa jebote, kako se usude ?

al eto, uvijek se usude jer im vrag ne da mira i valjda svaki od takvih duboko u sebi ima onu bolesnu želju da ga se u zlodjelu uhvati

što je najbolje, oni još čekaju da krene lov a ne znaju da sam sezonu lova davno otvorila sama indijanci ne idu u lov ko bledoliki pompozno i sa trubama i vikom i drekom ... jok, mi to radimo drugačije ... mi se šunjamo i pratimo i uživljavamo u um lovine dok se skroz ne uživimo i znamo doslovno kako nam lovina razmišlja i predvidimo svaki njen budući  korak

a lijepo sam vepru onomad rekla: POČINJU PROMJENE  .... i promjene se dogodile i to da ne mogu biti veće a on još ne kopča šta sam mu onomad rekla ... još čeka da ga se ulovi i ne vidi da je u klopci odavno ... glup, tup i naivan do besvijesti a samo se sjetim koliko je puta tako mene nazvao i ja mu dozvolila jer sam znala da zapravo sebe opisuje

Legolas je napisao/la:

a lijepo sam vepru onomad rekla: POČINJU PROMJENE  .... i promjene se dogodile i to da ne mogu biti veće a on još ne kopča šta sam mu onomad rekla ... još čeka da ga se ulovi i ne vidi da je u klopci odavno ... glup, tup i naivan do besvijesti a samo se sjetim koliko je puta tako mene nazvao i ja mu dozvolila jer sam znala da zapravo opisuje onog koji mu je te riječi umetnuo u usta ... a prvi puta me tako nazvao kad je netko spomenuo da na potkoovlju dvorca živi sova i ja se poveselila a on brzo išao vrijeđanjem ubijediti me da to nije istina a meni bilo čudno zašto mu je sad tako to bitno ... sad znam zašto  

... samo se  sjetim sovinog pogleda kad sam se zadnje suočila sa njom i brzo im uvalila i tu udicu i upecala se  - da me vepar naziva pred drugima glupom i naivnom a ona se sledila  kad je čula svoje vlastite riječi, razrogačila oči i prekorila pogledom vepra  i nabrzinu upalila "ljubaznost i davanje nade mod " i "dobrog policajca" ... ha ha ha... eto ti ga na, kad na čelo staviš klauna, štaš drugo očekivati nego cirkus    baš zabavano bilo a bit će toga još

jebatga sad ... a koliko su lojalni jedan drugom i odgovornost prebacuju jedna na drugu ko ping pong lopticu, treba ih samo odvojit i kako ono rekosmo? pustiti ih da same seru ko što su i do sada  sad su odvojene i pod budnim okom eu promatrača ... ni ne znaju tko ih sve i odakle prati

kladim se da će vepar prvi početi i odmah isproducirati najveću hrpu njemu je fetiš nalaziti greške u drugima, stavljati ih pod povećalo, upirati prst u drugog  i onda vikati "nisam ja ništa kriv"  .... živo me zanima kako će sova to isto napraviti a nema čime više ...


čitamo se, a  





































al znam da se vi mene bojite i to sa razlogom     od mene nema vjerodostojnijeg svjedoka po sudovima ... sad brzo trčat i bar se potruditi popraviti sve što ste polomile ... brzo ! jedina šansa koju imate a nije da vas nisam navodila, pomagala da shvatite, da napravite dobru stvar ... al badaf ! koliko god vam se da šansa, svaku zajebete i to dobrano ... pokajnici navodno dobro prođu na sudovima ...

al ima jedna velika mina koju sam tako dobro kamuflirala i od koje će se sovi glava razletiti kad stane na nju ... a ona mislila da ću stvarno ja skakati po minama da njenu glavu spašavam ... ha ha ha ha .... jest naivna a i glupa

a i tako je naštimana da se ne aktivira ako na nju naleti netko drugi ... i to treba znati ... pravim lovcima nije nebitno koju će zvjerku uloviti pa da im je svejedno ako bude kolateralaca ... pravi lovac zna kako postaviti klopku da se u nju ulovi samo ona zvjerka koju je i htio uloviti ...

a njene mine koje sam nalazila, vrijedno skupljala bez da ikome kažem i sve sama uredno arhivirala i pravila si arhivu  ... uredno i po datumima kako me pjesnik naučio ... kako je taj čovjek pedantan i uredan u tome ... a sova mi ga prikazivala drugačije i da ga diskreditira jer je ljubomorna malograđanka koja se hoće prišlepati vrijednim ljudima i probati se probati kao ista takva ... a ne ide to tako ... ljudi se međusobno prepoznaju i nema tu prostora laganju ... pjesnik je bio i ostao gospodin i ne možeš to riječila poništiti a pogotovo onim koje iz njega izađu dok mu iza leđa stoji vepar ... vjerodostojnost izgovorenih riječi je u tome tko stoji iza njih ili onog koji ih izgovara

umrla sam od smijeha kad se obukla slično kao i ja i  misli da je meni slična  ... nie! treba takvu odjeću znati nositi ... i hodati u njoj da lijepo izgleda ... a znam da na meni lijepo izgleda jer me žene već pitaju gdje nabavljam odjeću i jednoj obećala da ću joj nabaviti istu  takvu haljinicu jer znam da će ju znati i nositi kako treba ... kao što mi je jučer jedna starija gospođa pohvalila frizuru i rekla da je super ali zato jer ju ja znam nositi ... na nekom drugom bi izgledala grozno ... recimo - na vepru

volem cirkuse ... a pogotovo kad krene šou sa dva klauna ... jedan mi je uvijek bio premalo i nije mi b uopće zabavan ... al kad krenu dva klauna jedan drugom podmetati, to mi je urnebesno smiješno

a i dvorske lude volem ... to su oni koji kraljevima usmjere pažnju na nebitno ... često su to ljudi iz naroda koji dišu za narod i dio su velikih urota al zna se dogodit da su fakat pravi luđaci ... svega u ovoj priči ima i taman kako ja volem ...

ali ono najbolje od svega u cijeloj priči je to da sam sve sama smislila i odigrala do kraja ... nitko osim mene ...

tako sam sfaširala vlastitog odvjetnika koji se htio okoristiti na mojoj brakorazvnodnoj parnici ... pustila ga da misli da sam naivna iscrpljena žema, pustila da moj bivši ispadne luđak, preuzela svu odgovornost na sebe jer znam šta to jeste i buuuum, dobila sve šta sam si i zacrtala dobiti ... al takve stvari mogu izvoditi samo pametne osobe ... naivne i glupe nemaju šamse

zato se uvijek i pitam : kako se usude ... jebote, kako se usude ? sad znam i odgovor - jer su glupe i naivne i ponašaju se ko miševi koji kolo vode kad nema mačke ... a ja nisam miš ... nisam ni mačka ... ono sam što je na posudici za kaktus koju se okrenulo i odalo da se čita i ne pazi na bitno al detalji bockaju ko moj kaktus ...

a dotad sam ja to radila ... odgovorno pazila na bitno i preko svih granica izdržljivosti ... tko ne vjeruje, ima i fotka koju je vepar okinio ... koliko je bedast i za to je pribavio dokaz ....  on se bavio nebitnim i mene usliko kako pozorno slušam i pažnju usmjerila na bitno  i to u dane kad sam imala dopust za učenje za državni ispit ... eto, ispala i ultra savjesna jer znam poslagati prioritete kako treba ... ajme, kad se sjetim njegovog treptanja na tom sastanku ... ispo budaletina i to žešča ... toliko je bilo očito da se osoba koju je probao zavoditi okrenula prema meni i pogledom tražila da ju spašavam ... fora je da su  ta osoba i vepar imenjaci pa će mi brzo spasti ljaga sa tog inače lijepog imena ...

a to se zove ekspres ozdravljene od trauma ... kad ti se odmah ukaže pozitivno iskustvo sa nečim što te asociran na negativno ... zato ja brzo ozdravim nakon svih padova ... jer se odmah suočim sa onim što me povrijedilo ...

hm, postoji jedna ogromna trauma koju sam doživjela taj dan i čije posljedice još nosim i nikako ju zaliječiti . a to je pjesnikov pogled i očaj koji sam u njima pročitala dok je izgovarao umetnutu mu rečenicu ... to me fakat toliko zaboljelo da više nikada neću ući u prostoriju u kojoj sam doživjela vidjeti iskonsko zlo kako progovara iz usta dobrog čovjeka ... al ni ne moram ... vepar je nositelj tog projekta i drage volje ću mu ga prepustiti ... a ja mogu šetati i dalje po ostatku dvorca ... ali u tu prostoriju više nikada neću ući ... to znam ... na takvu vrstu zla sam osjetljiva i ranjiva ... osjetila sam ju u jednoj kuli dvorca sa čije  se preko puškarnice malrtetiralo logoraše tokom drugog svjetskoh rata ... i nakon toliko godina sam osjetila u toj prostoriji  to iskonsko zlo i zaljuljalo me ... al u ovoj je to zlo progovorilo danas i pred mojim očima i susrelo se sa mojim pogledom ... i zato sam se razboljela .... i zato mi se još ljulja i nikako prestati ... jer sam užas osjetljiva na to  a pogodilo me se direkt u oči ... al i za to znam lijeka i već se osjećam puno puno bolje ...

sunce moje veliko je danas išla na prijemni za srednju ... opet brdo strahova, nepoznatih ljudi koji joj se čine prijeteće ... na odlasku prije nego sam ju ostavila samu u njoj nepoznatom svijetu, ponudila sam joj da joj dam svoj talisman ... odmah je pristala ... odvezala svoj amonit koji nosim oko vrata i zavezala oko njenog ... i zamolila ga da ju dobro posluži

vratila sam se po nju a dijete bilo smireno i prezadovoljna sama sobom ... amonit sam napunila borbenom energijom i ne posustajanjem čak i kad ti se čini da je cijeli svijet protiv tebe ... ustrajnošću i pozitivnim mislima ... a i lijepo joj stoji baš ga zna lijepo nositi

čula se danas sa ratnikom ... kreće akcija nakon smo sjebali reakciju i to temeljito  i to majstorski ... a što volem kad se karte slažu bolje nego sam predvidjela ... a nama vjerodostojnost raste ... raste ... i raste ... jer vodimo igru majstorski

dobro je onomad reko pizda da će bit belaj ako se nas dvoje udružimo a jesmo ... i radimo ... vrijedni i ustrajni  ko mravi ... jednako tihi i nečujni ... kad krene naša najezda, bit će čuda

danas me i nasmijo ... kako sam bila u strci i frci između prijemnog ispita starije i rođendanske zabave mlađe, rekla mu da mažem tortu dok pričamo ... ha ha ha ... a on ustuknuo i reko mi da prekida razgovor da ne zakasnim po stariju nakon prijemnog ... rekoh mu, "ne jebi sad sa formalnostima, zbog tebe  sam zakasnila na novi zeland a taman se spakirala da odem " ... lako sad za tu i tamo mala kašnjenja ... sad idemo dalje i još sam na barikadama i ustrajno vičem NO PASARAN !!!



danas mi je prijateljica mlađe rekla da sam se jako uozbiljila ... i jesam iako se i dalje zajebavam i smijem al eto, djeca to znaju pročitati

Legolas je napisao/la:sad znam i odgovor - jer su glupe i naivne i ponašaju se ko miševi koji kolo vode kad nema mačke ... a ja nisam miš ... nisam ni mačka ... ...

umirala sam od smijeha kad sam skužila da su pokrenule hajku na  mačku misleći da sam to ja ... a i način na koji su to napravile mi je dalo uvid u njihovu plitkost ...  kurca se boje  
al sad znaju tko sam i što sam ... sova je počela gubiti konce i trudi se ostati sabrana ... a ne ide ... ne možeš ostati sabran ako to nisi ... nemreš biti ono što nisi koliko god se to trudio biti  

a i ne zna koliko omči joj je postavljeno oko vrata ... paralelno i bez dogovora kako je očekivala i od drugih ... sad padaju opklade tko će prvi svoju omču povuči da ju krene gušiti ... zabavljamo se ... a netko će tu i zaraditi koju pinku a onda zvati na piće da časti ostale ...  

ja sam se kladila na jednog lika koji je do kraja šutio i ustrajno trpio njeno reketarenje ... nisam ga još nigdje spominjala jer sam skužila da je ljut i šuti i ključa u toj svojoj ljutnji ... al se ne odaje i ustrajno šuti ... taj će ih stajati glave i to sa pravom

od životinja koje su mi danas izlazile na put moram izdvojiti jednu šojku ... na putu nazad ka svom domu, ta se skoro zaletjela pod kamion al sva sreća u zadnji čas izbjegla udar i spasila se ...

al zato je bila cesta krcata zgaženih ježeva

imam najbolji dreamcatcher koji postoji ... od sovinog perja ... naušnice od sovinog perja ... ogrlicu od njenih kandži ... sutra ću je staviti oko vrata obzirom da sam svoj talisman dala kćerki i neka ga sad ona nosi - trebat će joj ... a ja sam  zaslužila imati talisman koji u sebi nosi višeznačje slojevitost i životinjskog je porijekla ... konačno imam pravo nositi perje jer sam izvojevala bitku kakvu do sada nitko nije uspio snagom volje ... naša volja je naše najveće oružje ako se znamo služiti njome ... u kombinaciji sa intuicijom je nenadjebivo

a  prije četiri godine naletjela na  sovu kojoj sam probala pomoći ... al nisam uspjela ... uginula je jer je bila krcata krvopijama ... iduće jutro sam ju zatekla raširenih krila i mrtvu i okrenutu prema onom svom kredencu sa kolažom a kad se ohladila, iz nje su počeli bježati krpelji ... krcata je bila krvopijama koje sam sve potamanila sprejem ... sovu sam  očerupala i odrezala joj kandže da se mogu kititi njenim perjem i oružjem ... i baš mi lijepo stoji    ko saliveno !  

sad mi je jasno i zašto sam naletjela na tu sovu i zašto se onako ponašala u mojoj kući i na kraju uginula u njoj ... kolegice su mi se tada smijale kad sam im pričala kako sam ju bez grča na licu očerupala kao kokoš i odrezala kandže a onda ubacila u svoj kamin skupa sa novinskim papirom na kojem sam sakupila i otrovala krvopije  i ispekla sve do pepela ... ostalo je par košćica koje čuvam za svoje kosturske mobile i aranžmane za na stol ... to mi je hobi - nalaziti kosti i kosture i igrati se sa njima ... pretvarati ih u nešto lijepo

jadna sova nije imala šanse preživjeti nakon je naletjela na mene ... zato je i bila nako pitoma i mazna ... i šetala se oko mene i promatrala svojim ogromnim očurdama ... probala je učiti od mene al je sve krivo naučila jer je lekcije primjenjivala na pogrešan način i sve naopako a prepoznala sam sve svoje lekcije i klimala glavom kad sam vidjela kako ih loše primjenjuje



sad  i bez čitanja znam šta dalje piše u onoj knjizi koju sam prvu uzela u knjižnici i prestala čitati jer nisam htjela znati unaprijed šta će mi se događati ... pretpostavljam da će sad krenuti pomama za tom knjigom al badaf svim čitačima ... ne moš izabrati biti šamanom ... moraš biti izabran    i jednom kad si izabran, nemaš više izbora  prestati to biti ... ne pada mi ni na pamet probati prestati to biti  jer je ludo zabavno vidjeti sve te igre i igrati se ... život je upravo to - jedna velika čarobna igra ... poput kaleidoskopa ... sa istim šarenim stakalcima i par ogledalaca moš uvijek stvorit nove i zapanjujuće lijepe slike

iktome je poražen po tko zna koji puta ... i nikako naučit da ne može ništa jer ne zna ponoviti čarobnu pjesmicu kako treba da se ponovo sastavi    sam se nasjecko na komadiće al da ostane nasjeckat ... a ja se sastavila iako me se sjeckalo a  pustila i to iz zajebancije

ko i onomad kad sam se igrala gospođe plant pa u igri asocijacije avatarima na kraju bila zec i pustila da me se upuca ... al i dalje skakućem i vesela a onaj koji me upuco se umirijo ... zbunit je  tražio dokaze i dobije dokaze i nikako vjerovati svojim očima

nevjerni toma ... ccccc

prave priče su uvijek višeslojne i bogate snopovima značenja u simbolima koje nose u sebi ... zato je jako bitno djeci od malih nogu pričati priče i bajke koliko god nam se činile užasnim u nekim detaljima ... sve su to arhetipovi koji ostaju trajno ušarafljeni u nama i krenu se rastvarati kad nam je najpotrebnije i kad smo na raskršću i ne znamo izabrati koji je put onaj ispravan ....

to je moja baka radila meni dok sam bila mala ... pričala mi je priče i to tako čudesne da sam se često pitala šta joj je bilo na pameti kad je to radila ... i uvijek mi ih je pričala predvečer pred svojim oltarom koji je bio šaren i krcat kojekakvim azteškim božanstvima ali je među njih umetnula i isusa, majku božju i pitaj boga koje još likove  ... odvela bi me sa izlikom da idemo moliti a u biti mi je kad sam bila najsugestibilnija, predvečer pred spavanje pričala priče ... ugasila bi svjetlo, upalila svijeće, posjela sebi u krilo da budem okrenuta prema oltaru i onda krenula tiho pričati na uho ....  njen oltar je pod svjetlošću svijeća  pridobio magični izgled a ja se umirila i slušala ... upijala sam ko spužva !

kasnije kad sam krenula lucidno sanjati, pitala se šta mi je i kako je moguće da mi se u snovima uvijek prikazuju rješenja problema iz reale ... ali doslovno ... i krenulo me zapisivati svoje snove da sama sebi dokažem da se upravo to i događa ... i fakat istina ... kad sam upoznala kolegicu psihologinju i pričala joj o tome, najprije mi je vjerovala, pa nije, pa opet jeste ...  samo kad se sjetim priča s njom pa njeno uključivanje i isključivanje razuma a ja ustrajno ko slon i dalje svojim putem i nikako me skrenit koliko god me se guralo i uvjeravalo da sam u krivu  

opet dolazi na otok ... jedva čekam vidjeti ju ... žena je genijalna al ju svako toliko razum jebe u zdrav mozak   al bude simpatična u tim trenucima  

joj, što je dobro meni biti ja !

odoh probat jučerašnju tortu ... kako sam ju nabrzinu spremila između svih drugih poslova, zaboravila probat jel ispala kako treba ... al po tome kako su je drugi jeli, ne može biti loša

kad se samo sjetim koliko žene prave cirkus oko pravljenja torti ... maltene ko da kuću grade a ono prosto da prostije ne može biti ... sastaviš je začas i bez razmišljanja i dok paralelno radiš druge puno važnije stvari ko šta su planiranja gerilskih ratova

jebate koju ukusnu tortu sam uspjela složiti i to da se ni ne sjećam kako sam ju slagala ... najbolja do sada

a i pleše mi se opet ... prošao umor, oči prestale boljeti i peći od onoga što mi se serviralo kroz pjesnikov pogled ... oporavak je prošao uspješno i opet sam ko GROM !

zadnju novu godinu koju sam provela u bakinoj kući sam se naglo razboljela i propustila zabavu ... kad si bolestan, najsugestibilniji si ... sad znam da me namjerno razboljela a onda nabrzinu usadila u podsvijest sve što je mislila da je važno za moj daljnji put  ... sad znam kako je to napravila ... sjećam se i toga ... a i kako sam već iduće jutro ustala skroz zdrava iako me cijelu noć tresla groznica ...

a sjetila sam se jer moram znati kako se pjesniku usađivalo koješta u glavu i koristila njegova bolest da se to radi a ja se čudila kako im uspijeva ... možda nije kasno da ga izliječim ... jebat ga, ako i ne uspijem, nisam kriva jer nisam znala ... prekasno sam se sjetila ... il nisam ?  

nebitno ... sad znam kako liječiti druge ako naletim ponovo na sličan slučaj

sjetila sam se sinoćnjeg sna ... pa da i to tu zapišem  šta će se početi događati da vidimo da li je istina

šojkama će početi ispadati kosa i to drastično ... neće se usuditi dirati ju jer čim je dotaknu, u rukama će im ostati pramen

vepar će non stop padati po stepenicama ... toliko će se bojati stepenica da će početi hodati uz njih držeći se za zid da ne padne ... al badaf, taman kad krene padati, netko će naletjeti i vidjeti kako je pao i to netko kome se jako zamjerio ... u snu je non stop padao niz stepenice i to pred mungosom koji nije mogao stajati na nogama koliko se previjao i smijao na glas ... na kraju sna me upravo njegov smijeh probudio koliko se glasno smijao ... opet imala slušnu halucinaciju ko onomad kad sam čula pizdu kako se dere na mene da prekinem prepisivati iz njegovih bilježnica  

a sova ... he he he ... ne znam točno još šta to znači, ali njoj će početi zubi otpadati i to naočigled svih nazočnih ... hm ... šta bi to ono značilo u svijetu simbola ? gubitak zubi ... ne mogu  se sjetiti ... bolest ? gubitak zdravlja ? ... možda ništa ... možda će joj fakat zaprave početi otpadati zubi

odoh prelistati sanjaricu ... meni ti zloguki znakovi nikad nisu ostajali u sjećanju jer sam uvijek sanjala samo lijepe snove

jebat ga, mene kad krene sjećanje, ne prestaje ... jedan moj kolega će ispast najkuratiji i neće se te svoje kuratosti sramiti nego i mene u snu iznenadio kako ju otvoreno i pred svima pokazuje i bez imalo srama ...  a meni bilo drago to vidjeti jerbo se ja kurca ne bojim

kako mi mozak radi sad kad sam se konačno opet uhvatila kuhanja i to sa guštom ... djeca se zaželjela mini pizza i da svaka može birati nadjev po želji ... pa ponovo zamijesila tijesto jer sada znam da su svi nakupiti otrovi van mene i nema šanse da ih prenesem na one kojima kuham ...

dakle, sjetila se jednog bitnog detalja iz sna a skužila i zašto su joj popadali zubi u snu ... ona je godinama ljude osvajala svojih osmijehom ... malo njih je znalo kako je došla do njega - kradući drugima osmijehe sa lica ... sadistički je uživala u tome i što ih je više nakrala, to je njen bio veći i blistaviji ... ispadanje zubi je vjerojatno znak da će joj sada spasti osmijeh sa lica a u snu sam vidjela nekakve naznake problema sa kožom na licu i oko ušiju ... malo je bacalo na mene kad sam se zalila uljem po licu pa izgledala ko da sam šugava ... al meni je to prošlo ... sovi u snu se to događa jer joj je počela padati maska sa lica ... daklem, neće više imati masku i sad će konačno svi vidjeti njeno pravo lice ...

a i sjetila sam se sna sa malim ajkulicama koje su me golicale po nogama kad sam mislila da mi se tlo pod nogama izmiče ... to su svi oni kojima je sova tokom dugo godina skidala osmijeh sa lica ... i usspijavalo joj je ... svima osim jednom ... velikoj ajkuli ... jebate, taj se nikad nije presto smijati ... nikada ... sada znam i zašto nije ... vrebo je sovu da ju pojede ... am am .. u jednom jedinom zalogaju ... a ja ga svo vrijeme hranila

dakle, ko šta sam rekla, došla ljudima vratiti osmijehe ne licu i to se i dogodilo ... a sovi automatski njen počeo otpadati sa lica ... doslovno se ljušti i izgledat će kao da je gubava ... zato sam sanjala da joj ispadaju zubi ... iako, ni nisu njeni ... iz aviona se vidi da su umjetni

ali sad znam da će ajkulice fakat dobiti nazad svoje osmijehe ... ili su ih već dobile ...

a meni sav otrov iz očiju izašao i konačno vidim bistro i mogu treptati bez da mi vjeđe škripe jebate, jesam dobre volje ... jedva čekam sutrašnji dan ... pečem pizze i plešem po kući ko šta sam i inače imala običaj raditi

i nekako imam osjećaj da će pjesnik ipak ozdraviti al neću više misliti na to da se ne razočaram ... reko mi vuk da prekinem razmišljati a ja vuka uvijek poslušam šta mi kaže ... kad to napravim uvijek bude neka dobra zajebancija ko onomad kad smo bježali od policije

koji odličan dan u šumi

svima javila da sam i dalje slabo da se huljice opuste a onda uletjela ko zmaj ...  i odmah mi ujutro vepar naletio na šaku i sam se izubijo ... počeo sa čmarenjem i kako bi da i njemu napravim čaj ... nije više alergičan na njega ... samo sam mu ladno rekla nek si ga napravi sam al kad ja završim svoj ... a onda ispod glasa dodala: slušaj vamo, ja kad navijestim PROMJENE, treba me ozbiljno shvatiti ...  a onda gledala kako je uteko i više ga nisam vidjela cijeli dan ... zavuko se u svoju rupu i tu i tamo preko neke šojkice probao glumiti rad, al gotofo ! sve sam ih redom sjebavala kako je koja stizala

i primila se odmah ozbiljnog posla ... obzirom da sam morala donijeti neke odluke, pitam kolege jel ima netko broj novog šefa šume da ga pitam za mišljenje, a introvert usto, otišo, vratio se a za njim ide novi šef i direkt ka mom stolu da se rukuje sa mnom a ne znaš kome veći osmijeh od uha do uha, njemu il meni ... al strogo se držala razgovora o poslu i rekoh mu šta me zanimalo, dao mi zeleno svjetlo i da očekuje brifing kad se vratim sa sastanka ... ok, pitam a kako se kod vas dolazi na sastanak, najavljeno, nenajavljeno ? sjetih se sove i kako su mi onemogućavali dolaziti do nje pa sam morala koristiti trikove i sukobljavati se sa veprom da ju natjeram da me primi i da joj kažem sve šta mislim a njoj muka od toga ...

novi šef mi reko da su mu vrata otvorena stalno i da ulazim kad god mislim da moram a i onako je tu da uči od nas  odmah mi je narastao u očima ... istu tu metodu sam ja koristila na gradilištima i učas pridobila povjerenje najboljih radnika i majstora ... odmah im daš prednost i onda svi rado surađuju i  sa veseljem ... sad konačno imam pravog šefa i radit će se lako i sa entuzijazmom

kasnije ošla vuku i smijala mu se koliko je sav našpanan ko da je na utrci i na startnoj liniji čeka da opali startni pištolj da može jurcat ... on ne može izdržati da još čeka i ne prijone na ozbiljni posao ... dosta smo čekali oboje da pokažemo šta sve znamo i možemo .. na početku nam se prijetilo krajem medenog mjeseca i kako moramo raditi ko i svi drugi ... nisu znali da to nama presporo ... i tako teglili poslove ko kuglu oko noge da radimo ( sporo il nikako ) ko drugi i sad se konačno možemo oboje poroditi  ja bih polako i strpljivo a on bi se porodio ko da kuglu ispaljuje iz topa

al najveća fora je bila kad smo vidjeli tko je zamjenica novog šefa ... kad su se primali vježbenici, bila jedna mlada žena na natječaju i pokazala da je pametna pa ju vepar loše ocijenio i nije htio primiti ... kasnije ju koristio kao primjer drugim vježbenicima kako se ne smije biti pametan jer ćeš najebat .... i ulazi danas novi šef sa svojom zamjenicom a zamjenica upravo ta žena  svi smo se prosuli od smijeha kad smo skužili da će sad biti upravo ona šefica vepru koji joj je zamjerio na pameti i nije htio primiti ko vježbenicu ... i to zato jer je na pitanje, da joj se ponudi bolji posao od vježbeničkog odabrala bolji posao ili ne ... ona odgovorila da bi odabrala bolji posao i pala na ispitu zbog toga ... i eto, ipak je odabrala bolji posao od vježbeničkog a vepar joj to omogućio  

kasnije išla na neki sastanak u rijeku i taman pričam vježbenici o zapletima i raspletima u šumi i kako je sve izvana organizirala velika ajkula kad ono taman pred parkiranje, pogledam ulijevo a kraj mog auta stoji upravo on - velika ajkula  šta su ti sinkroniciteti ... nemreš im pobjeći nikako ... a vepar mi se smijao nedavno i prijetio kako tko ne pliva sa njim, ne pliva nikako ... sad ću mu idući puta kad ga ulovim na samo reć da je imo pravo - ne plivam ja sa veprovima/glavočima jerbo radije plivam sa ajkulama ... i tako i bilo a pizda predvidio u svom trojmetu ...



pizda je fakat vidovit a činilo se ko da sam u opasnosti kad ono sve pod kontrolom

danas me lasica skoro rasplako ... dok sam pričala sa vukom, ulazi on u ured i ide prema meni i pruža ruku na rukovanje ... ostala sam na trenutak zbunjena al sam se brzo snašla i sakrila da znam šta to znači ... nasmijala sam mu se i zajebavam kako ne znam zašto se rukuje sa mnom ... nasmijo se šeretski ko šta zna i reče, nisam te dugo vidijo   jadan čovjek, kako ga je vepar driblo a nježan i osjetljiv pa naviknuo izbjegavati postavljene mine i bit stalno na oprezu ... sad više neće morati to raditi

al nisam fakat očekivala da je i on jedan od "ajkulica" ... kad se sjetim šta mu je vepar radio ulovi me bijes i dođe mi odjuriti i ispljuskati do iznemoglosti i njega i šojkice ... isto je rekao i vuk danas kad smo konačno mogli jedan drugome reći kako smo svo vrijeme bili svjesni šta se događa al do zadnjeg trenutka nismo smjeli reć da ne petljamo druge .... sramili smo se oboje svega čemu smo svjedočili a morali ostati tihi i sabrani jer smo štitili jedan drugog oboje odgovorni i znali smo da se ne smijemo dovesti više u situaciju da jedan drugog dovodimo u situaciju da nas se koristi da jedan drugoga dovedemo do puknuća jer su sadisti upravo tu metodu koristili da ljude slome ... kad nisu mogli napadima slomiti osobu koju se napadalo, napadali su druge koje su ti poštovali i štitili ... iste metode koju su koristili mučitelji po konc logorima

danas mi je brat čistio dvorište i naletio na tek okoćeno leglo ježeva ... čuo neko cijukanje i kad je vidio na šta je naletio, brzo sve vratio na mjesto kako je bilo ... konačno se populacija ježeva vratila na staro i vratili se ... htjela sam ih uslikati al odustala kad sam čula da ih je ponovo zaštitio i neka ih na miru

mungos mi javio da su na cesti nastradali od prometa mali veprići ... nije me začudilo niti malo ... sav uzrujan reko da će nastradati još netko ... on još ne vjeruje u svoju intuiciju i koliko je u pravu ... nastradat će veliki vepar .. predvodnik