Glista u zemlji čudesa

Legolas je napisao/la:mungos mi javio da su na cesti nastradali od prometa mali veprići ... nije me začudilo niti malo ...  sav uzrujan reko da će nastradati još NETKO ... on još ne vjeruje u svoju intuiciju i koliko je u pravu ... nastradat će veliki vepar .. predvodnik

pogrešno pročitala znakove na drumu i mungosovu intuiciju ... ajd dobro, vepar će nastradati ali ne smrtno ... on će se još dugo krčkati u vlastitom loncu

sanjala sam tko je taj NETKO koji će popravo nastradati .... sova !

ipak neće uspjeti pobjeći od naplate dugova ...

pitam se hoće li za sobom potegnuti i šojkice ? sad sam se sjetila jedne koja je skoro poletjela sama pod kamion dok sam se vraćala iz šume prije nego sam se razboljela ... šojke su toliko blesava stvorenja da se same bacaju pred kamione kad ih krene panika ... jučer sam uživala gledati kako se čmare novom šefu ... a njemu naočigled to ide na žifce ... i ne krije koliko

danas imala prvi oči u oči razgovor sa novim šefom ... svi se do tada izredali i čekala da dođem zadnja ... i potrajalo ... potrajalo ... potrajalo ... tipu je sve jasno i neće se dati vozati ... a ja se konačno porodila i riješila tereta i prebacila na drugog za kojeg znam da zna šta to odgovornost jeste ... savjest mi sad čista ko suza

šojke se razletale, ajme šta ih je strah  i nikako se sastavit same sa sobom ... vepar ušutijo i presto treptati okicama i glumiti budalu ... al sam pred novim šefom osvjetlila obraz svim mojim kolegama kojima se godinama narušavao ugled tračevima i rekla da stojim iza njih i ne idem nikuda dok im se ne stvori normalna radna atmosfera u kojoj će se osjećati poštovano i cijenjeno jer su vrijedni, pametni i dobri svi redom ... a i o šojkama i vepru i sovi sam rekla sve šta rade i kako rade al on je to sve već znao ...  bilo je preočito po pitanjima koje mi je postavljao i kako ih je formulirao ... doslovno me vukao za jezik i prije nego sam krenula, rekoh mu, slušaj jer ćeš sad imati šta za čuti a ja ne znam biti drugačija nego brutalno iskrena ... i krenulo redom skidanje do gaća svih zloduha u šumi ...

kad sam izašla osjećala sam se ka ptičica na grani ... ušla nasmijana u svoj ured a u njemu mir i tišina, svi ozbiljni, rade, ustrašeni, neurozni ... i gledam ih i dopizdilo mi gledati ih takve ... pet minuta do kraja radnog vremena a oni svi još rade i nikako prestati jer se boje novog šefa i da ne pomisli da su ljenčine jer vepaar i šojke nonstop plasiruju takve tračeve o njima .. i prva zatvorim komp i kažem : dosta zajebancije ... idemo kući jerbo je novi šef reko da od nas očekuje ( malo duža stanka ) da budemo svi veseli, opušteni, druželjubivi i komunikativni kakvi smo i inače a ja sam vas sve nahvalila da ste upravo takvi i super i da stojim postojano iza svojih riječi !!! i ne idem nikuda dok tako ne budete svaki dan i stalno jer sam tu da vas čuvam od vragova

kad su mi prasnuli kolege u smijeh olakšanja ... jebate, još uvijek nemaju skroz povjerenje u mene i palo im na pamet da ih tamo tračam i ogovaram i plasiram svaku greškicu pred novim šefom a introvert kroz smijeh veli: "ali mi smo ovdje najtiši i najmirniji" ... samo sam ga pogledala ispod oka dok sam izlazila iz ureda prva i odgovorila: a nećete više biti takvi  ... mene niste prevarili ... od sad ćemo pričati, šaliti se, raditi sa veseljem i slušati mujsku dok radimo ....  al mi bilo drago vidjeti ih opet kako se smiju od srca i odmah pogasili kompjutere i bris kućama

što je najbolje, danas konačno stiglo stablo japanske trešnje koje sam naručila a nikako stići --- i stiglo taman kad se potpisala primopredaja šume ... jebate, šta ti je tajming ! pravi simbol mira stigo u pravo vrijeme i zasađen na pravom mjestu ... rekla sam svima da se imamo svake godine sakupiti svi ispod njega i uslikati nasmijati ... mislim da neću imati problema nagovarati ih na takve pizdarije  bit ćemo ka pravi japanci i stalno nasmijati i ljubazni dok nam po glavama padaju roza latice

u razgovoru sa novim šefom šume je bilo za mene par izuzetno teških trenutaka ... nije mi bilo teško govoriti o mojim kolegama koji su se nekako snašli i našli modus vivendi pod korbačem sadistice sove ... al kad sam trebala početi pričati o pjesniku ... uf ... knedla u grlu, oči pune suza i morala svako toliko tražiti pauzu da dođem k sebi ... al i to sam pregrmila bez sramoćenja ... i sve to napravila da skratim vrijeme padanja na manipulacije i da konačno možemo krenuti na posao a ima ga predivnog ...

to me razveselilo kad sam čula da mi je novi šef odmah ugovorio sastanak sa ljudima iz nadšume koje sam prikazala kao izuzetno sposobne koji su radili vrijedno da i nša šuma doživi da joj se otvore dupla vrata i zasja neko novo sunce ...

iako, još nema moje povjerenje  sad nek se pokaže od čega je napravit .. kad smo završili razgovor, rekao je da mu trebaju ljudi koji će mu paziti leđa od nožova ... tu sam zašutjela ... nisam budala da se odmah nudim ... neka prvo on pokaže šta zna i umije a onda lako ja pokažem kako znam loviti nožove, otrovne strelice zubima i skakati na postavljene mine da grunu i da se vide ... do tad i dalje šutim i pratim

sjenica i mungos su mi bili preslatki danas ... oboje su skužili da prolazim poprilično teške trenutke pa su mi prišli da me nasmijavaju a sjenica došla sa ogromnom čokoladom i nudi ... nisam mogla pojesti ni komadić al sam prihvatila šalu ... kasnije me sjenica sačekala na samo i počela ispitivati šta je bilo na razgovoru al je odmah odustala jer se osjećala krivom da previše traži od mene ... preslatka mi je ... al sam se ja raspričala i rekla da imam dobar osjećaj glede svega i da sam sve koji su zaslužili nahvalila ... a onda me pogledala i jedva proustila:" a o vepru, jesi rekla šta o njemu i šta radi?" a onda sama krenula odgovarati jer je naviknuta da se nisam nikada dala uvlačiti u tračanje pa dodala: " ne mislim na konkretno spominjanje njega nego više situacija" ... tu sam se nasmijala i odgovorila da nisam štedjela niti jednog zlotvora i da sam rekla sve i onako kako stoji i poimence ... nije ništa prokomentirala ... samo me počaastila velikim osmijehom ... kad se samo sjetim šta su njoj radile šojke i vepar pozlije mi ... i kad god mi se jadala il bih ju našla uplakanu, savjetovala sam joj da im se ne suprostavlja jer će je samo još više povrijediti ... govorila sam joj da ima strpljenja, izmiče i pusti mene da ih vabim da nalijeću na mene jer imam snagu da im se oduprem  a onda će jednom uslijediti i protuudar .. i eto, dočekala ... svidjelo mi se što nakon toga nija niti riječ izustila niti se naslađivala nad šojkinim i veprovim mukama ... samo je odahnula

a danas sam imala i otvoreni sukob sa jednom od šojkica ... ha ha ha ... koji gušt je to raditi uživo i kad se same nude a onda krene skakanje samoj sebi u usta ... satrala sam ju noktom malog prsta  lijeve noge i to sa užitkom da je na kraju skoro jecajući krenula kako ona nema ništa sa veprom i kako nisu ni prijatelji - doslovno ona nema ništa sa time nego se našla između dvije vatre i sad bi nekako van iz gulaša u kojem se našla a ne ide ha ha ha ... sad će se same nagutati vlastitih otrova ... a ja ću im ga servirati velikom žlicom i bez predaha između žlica ... platit će mi za sve zlo što su činile ispravnim i dobrim ljudima samo zato jer su mogle ... glupače !

obzirom da treba vremena da se novi šef ušalta, i nema nekog ozbiljnog posla pa imam vremena zajebavati zlotvore i šumske demone ... sutra očekujem da će vepar poslati drugu šojku ... ova danas je više ko neka mila i glumatalo a u biti je služila ko špija ... ona druga je ko opaka i voli dernjavu i glumi poker face dok to radi ... jebate, kako ću se sa guštom zaderati nazad ... ne zaderati - pokazati očnjake da se upiša od straha kad ih vidi


a onda idem direkt na njega dok ne oda sovu i posluži mi je na pladnju ... a stalno sam to sovi ponavljala al neće ona to čuti: tvoja je glava na pladnju

a dotad filam novog šefa korisnim imformacijama i kontaktima da možemo nastaviti raditi i kako treba

traži savjete od mene i to poštujem jerbo mi je to posao u šumi - savjetovati ! ja mu savjete dajem i to konkretne i vidim da su mu i ranije padali na pamet al je bio nesiguran ... sad ću mu ja za početak biti vjetar u jedra a dalje kako se pokaže da je spreman ozbiljno preuzimati odgovornosti ... ako se pokaže ispravnim, lako ja krenem slagati situacije u kojim pokažem kako mi hvatanje nožova zubima i sa lakoćom ide ...

fora što je danas vuk uletio u moj ureed i naletio na jedan nož ... najprije sam mislila da će ga skloniti da se opet ne krenem slučajno porezati al nije ... podignuo ga visoko i reko da ga podsjeća na onaj iz priče o "bratu brutu" ... on još nije osvijestio sve i neka nije ... neke stvari mora iskusiti na svojoj koži da razumije neke stvari ... sova ga je ulovila u svoj žrvanj i posijala u njemu sjeme sumnje u mene al mu ne zamjeram ... na svojoj koži sam osjetila koliko je vješta u manipuliranju a ne sumnjam u vukovu inteligenciju ...

Legolas je napisao/la:

fora što je danas vuk uletio u moj ureed i naletio na jedan nož ... najprije sam mislila da će ga skloniti da se opet ne krenem slučajno porezati al nije ... podignuo ga visoko i reko da ga podsjeća na onaj iz priče o "bratu brutu" ... on još nije osvijestio sve i neka nije ... neke stvari mora iskusiti na svojoj koži da razumije neke stvari ... sova ga je ulovila u svoj žrvanj i posijala u njemu sjeme sumnje u mene al mu ne zamjeram ... na svojoj koži sam osjetila koliko je vješta u manipuliranju a ne sumnjam u vukovu inteligenciju ...

ispravak pogrešnog navoda ... opet sam vuka pogrešno pročitala .... nikako mi ne ide ispravno čitanje vuka al to mi fora ... nešto drugo je on tim nožom htio reći neka sam ja po stopedeseti puta pogriješila ... u ovakvim slučajovima volem da sam u krivu

u početku nisam vjerovala da netko kome je totem mudra sova može svoje sposobnosti koristiti u loše svrhe ... nas indijance sa jačim totemima bi bilo sram tako zloupotrebljavati svoje moći i sposobnosti ... ne bi preživjeli sramotu i da probamo ali to je zato jer nam je etički kodeks usađen u gene i teško je to izbrisati... a i jači totemi imaju više izražen ponos ... nema nam veće sramote nego izgubiti ponos pred drugima ...

ali sova nije indijanac iako me u jednom trenutku probala navući i na to - uvjeriti me da je spremna promijeniti religiju i navući me da joj pričam o svojoj ... al tu se zajebala ... mi indijanci nemamo religiju - imamo vjeru... a o njoj pričamo samo onima koji nas direkt pitaju o njoj a ne onima koji odmah pokažu da kurca znaju šta ot vjera jeste

a upravo azteci su dokaz kako su sami sebe uništili kad se vjera zloupotrijebila i slizala sa vlašću da bi se zloupotrebljavala i koristila protv naroda ... svi svećenički klanovi su pali na vlast i izvodili najkrvavije sadističke rituale ... svi osim jednog - klan majmuna ... oni su i dalje ostali sa narodom i djecom i napravili fantastičan obrat ... ubijedili kvarne da stiže ni manje ni više quetzalcoatl ... i kvarni nasjeli na tu foru ! i to ih je stajalo glave ... a moji preci su se povuli duboko u šume i nastavili postojati ... i uzmicali kad su osjetili da su ugroženi ... moja baka je tako uzmičući ne bi li sačuvala svoju djecu prešla rio grande i kamuflirala se ali je sačuvala svu djecu koju je imala od ispirača mozgova

il bljedoliki stvarno vjeruju da je sve slučajno i da se amerike "slučajno" otkrilo ...

jučer mi je mungos bio presladak kako se zabrinuo za mene pa mi počeo u detalje o klanu sove, vepra i šojki i šta sve rade ... pustila sam ga da priča a onda umirila rekavši da ne brine - i ja sam dio jednog od najmoćnijih klanova na ovoj planeti ... nisam mu morala reći ništa više od toga ... intuicija mu je toliko jaka da mi je povjerovao na prvu i smirio se jer je znao da govorim istinu

a i nije slučajnost da sam došla upravo u šumu kojem je zaštitni svetac sveti nikola koji voli djecu .... i moja baka je voljela djecu ... uvijek je bila okružena hrptinom djece ... baš kao i ja danas ... najjači klan među aztecima nisu bili kojekakvi jaguari i mice mace ... jok ! najjači klan je klan ozomatlia koji je ujedno i vjerni pratilac pjesnika i apsolutno nepotkupljiv ... a pred mojim očima se jedan pjesnik uništavao maliciozno,  brutalno i bezveze - iz čistog jala ... moja osveta će biti razmjerna tome  mora biti da bi ostao balans

smorena još uvijek al zdravo fizički a ne mentalno ... koji užitak malo usporiti i prepustiti drugome odgovornost

negdje sam preletjela kako zingaro generalizira o indijancima ko ispičuturama i još svašta reko ... al neš si mislim, napola je i u pravu ... stvarno sam se našla okružita alkoholičarima i danas po prvi puta glasno progovorila kako stopiram jedan projekat koji ima veze sa mondenim oblokavanjem i nema smisla po svim dužinama i širinama ... čudo jedno, kako sam ja to progovorila i sa jasno postavljenim argumentima, odjednom mi se kolega raspričao da nisam jedina koja je to rekla ... ranije je to rekla jedna voditeljica projekata sa kojom imam surađivati ... ajd fala aspirinu da se imam za šta uloviti i nastaviti gurati po svojem ... dobro je reko zingaro, kažeš šta ti je na umu i odjednom kreneš biti okružit sebi sličnima i na svakom koraku a nebulozna rješenja se počnu sama urušavati ko kule od karata što i jesu

pustila sam šefa da mu se slegnu utisci i nastavi sam dalje istraživati i ispipavati teren ... jadan, mora da mu zuji u glavi koliko ih se nakupio u zadnje vrijeme ... a izgleda fakat neki dobrica jer mi prilaze ljudi reć da mu je to jedina mana - što je predobar i pošten ... boje se da će zbog toga nastradati ... jednom liku koji mi je o tome najgorljivije govorio rekoh da ne brine ništa ... ja sam tu da lovim nožove zubima kad krenu letjeti prema njegovim leđima ... samo što nije još niti jedan poletio ... ne mogu bacači nožova još k sebi doći koliko su usrati od straha a kamoli nožove bacati ... al dok se to ne dogodi, dalje obavila razgovore sa ljudima koji su mi interesantni i odjednom dobila brdo korisnih informacija pa kad krene donošenje odluka, imat ću i pun rukav dobrih prijedloga kako i šta poduzimati ... ajme, što dalje kopam i rujem po svom i solo, sve se više približavam velikoj ajkuli ... pa nije valjda da će mi i on biti u mom timu ?! ... to bi bilo super i baš bi mi bila čast !

kratko i poslovno bila kod vepra ... ajme, taj je sav u šoku sada ... ne zna tko mu glavu nosi ... nesuvisao i naočigled mu se gaće tresu da mi ga na tren bilo i žao al me brzo prošlo ... al nisam solila nego strogo poslovno obavila šta sam imala i otišla dalje ... sad sam doslovno slobodna do kraja i bez lajni i sama svoj šef ... ovi šta su se udružili oko sove da mi spotiču nogu i podmeću da me usporavaju, ne usude se ni prići mi nakon sam jučer rastrančirala šojku ... iako, ista se po nalogu i dalje mora motati oko nas al čim uđe u prostoriju, svi ušute .. svi su skužili da je špijunirala za vepra i eto joj sad ... mene su probali izdvojiti iz krda a sad ispadoh predvodnik krda a mutikaše izdvojeni i nije im lako ... baš bude neugodna tišina kad se ona pojavi i sve bi nešto navlačila na priču da ispipa šta se dešava a ono se svi raziđu i naočigled ... svi osim mene ... ja ostanem sjediti i gledati je ali bez riječi dok ona ne ode i napusti prostoriju

mungos sav razdragan i samo čeka da ga nešto trebam ... smirio se i on i pokazuje mi aloju koju sam mu poklonila ... donjeo ju je u svoj ured i stavio pod prozor ... nisam mu htjela kvariti raspoloženje i reć da ju malo previše zaljeva al to ću drugom prilikom ... sad konačno može otvoreno vraćati loptice vepru i sve redom kako su mu bile servirane i gušta u tome ... umire od smijeha čut vepra kako baljezga kako mu se otvaraju odjednom ogromne poslovne prilike i traže ga velike firme a njemu otvara priliku za zajebavat ga ... veli mu, jel te to traže zbog ljepote ili pameti ? ujedno sam skužila gdje su vepar i sova smjestili novom šefu al nije nikakva priša i ima vremena da šef i sam to otkrije a kasnije saznala da je već i počeo sam otkrivati ... pametan i bistar i ljudi pogrešno dobrotu smatraju glupošću ...

umrla sam od smijeha kad me krenuo mungos upozoravati da pazim da ne padnem niz stepenice kad me vidio da idem prema njima ... doslovno potrčo i dva puta mi reko da pazim ... osjeća da će se to dogoditi al pobrko likove pa se prepao da ću to ja padati niz stepenice ... rekoh mu, dragi moj, ja i kad padnem, brzo ustajem i ne bude mi ništa a napadala sam se u životu brdo puta ... al sad znam da će se vepar ziher kotrljati po stepenicama ... kad mungos ima viziju koja mu ne da mira a potvrda je neke moje, onda je to siguran znak da će se to iz vizije i dogoditi ... i dalje ne vjeruje u svoju intuciju iako je nemoguće sakriti ju sama progovori iz njegovih ustiju

vuku se vratilo samopouzadanje i sa njim dalje dijelim svoja razmišljanja i planove ... al sad kad je svoj na svome, slobodno hoda sam i ne postavlja mi više sačekuše a vidim da je i postao interesantan novom šefu jer ga zove k sebi na razgovore.... to volem vidjeti sad će imati i od koga učiti ono što mu je malo falilo da se i sam pripremi da bude jednog dana šef

kako su mnoge stvari stale i na čekanju, opet našla vremena obići svaki kutak dvorca i vratiti se na početka svojih razmišljanja o njemu što se na kraju pokazalo i jedino ispravno ... svo vrijeme su mi vriskali u šumi kojekakvi zlodusi da moram prestati razmišljati kao projektant i kreativac al sad vidim da su me krivo navodili ... itekako moram tako razmišljati jer je jedini ispravni put i znam kako njime ići pa sam se vratila gdje sam ga i započela da ga dobrano utabam kad na njega krenem uvoditi i druge sa kojima ću raditi ... sad mi smiješno da me jedan vepar probao imitirati i praviti se da je on ja a meni priheftati svoje mane ... nemoguće

a introvert ... ha ha ha ... taj mi je najbolju preobrazbu prošao ... da introvert ! obožava žustre debate i sad ih sam započinje i gušta u tome ... raspričoooo se i to temperamentno i živo ... jebate, kako je izdržo toliko dugo glumiti introverta ?  

al sad je vepar postao introvert ... šuti i ne diže gujscu sa svoje stolice ... da mi je znat kako je to glumiti da se radi tiho i bez dreke ... mora da je užasna muka

što volem spavati i sanjati ... ima moj san pravo ... nije moj način okolišanje i čekanje ... idem odmah udariti direkt u centar da glavoči pocrkavaju a sovi perje otpadne u jednom trenu ... ne bih više sovu čerupala ručno nikada ... ima ono zajebato paperje koje se zalijepi po tebi i moraš se tri puta otuširati da ga se riješiš ... ima načina to napraviti da sama otpusti perje i u trenu

oderati ju ko svinjče a onda sa sasušene kože čupati perje jedno po jedno i po potrebi dok je sova izvan svoje kože

koja budaletina je vepar ... sad naveliko dovlači ljude i to u moj u red i nenajavljeno sastanči i bez da mi javi da će biti sasstanak  tako da uletim usred njega  valjda se trudi pokazati  kako je i on pametan a ja ne mogu to ni slušati do kraja jer se prosipa i sramoti pa moram pobjeći da ne prasnem u smijeh kad čujem šta priča

al jebate, jadni ti ljudi koje dovuče i onda ga nakon nekog vremena prokuže da lupeta i da pojma nema al nikako prestati ... jedna žena se danas u očaju okrenula prema meni i iz pogleda pročitala vapaj "u pomoć" i gotofoooo ... nisam izdržala i razvuko mi se osmijeh od uha do uha ... al kad je usred svega introvert konačno zagalamio i nije dozvolio da se i njega uvlači u sramoćenje i blamažu i pred ljudima krenuo proturječiti vepru, jedva sam uspjela pobjeći u susjedni ured da me ne vide kako plaaačem od smijeha ....

joj, neka ovo potraje još neko vrijeme jer je ludo zabavno gledati   kasnije iz susjedne kancelarije slušala kako se vepar sav plaho izvinjavo ljudima koje je pozvao na izmišljeni sastanak o projektu koji sam ja već dogovorila skinuti sa dnevnog reda i prosuo kako to ttako kod nas stalno idu žustre rasprave ... a pobjegla sam iz ured i da se mene ni po kojem planu ne petlja u takve sramote ... nemam ništa sa time i nisam odavde )))))))))))))))))))))))))))))))))))))))))

jebate, koji cirkus je to bijo  

ako bude opet reprize, palim kameru i snimam sve ... koja skrivena kamera ... ovo je ono pravo !

uglavnom u šumi katarzično stanje ... sve je više onih koji konačno progovaraju ono što su odavno trebali, međusobno se sukobljavaju a ljuti na vepra koji naveliko ispada budala jer se pravi fin i pametan što nije ...

jedino je vuk miran ali preočito sa nakupinama frustracija ... ugasili su mu entuzijazam iako ga je načas novi šef ponovo upalio ali se povukao ... počeo mi serondati kako je sve uzalud jer nikada ništa nije uspjelo unatoč entuzijazmima i još se više pokunjio ... rekoh mu da ne briga, kod mene je uvijek bilo obrnuto ... nema čega se nisam ulovila a da nije ispalo kako sam htjela ili još bolje ... danas sam mu dala zadatak da mu preusmjerim pažnnju sa apokaliptičnog stanja u šumi ... dobar je poznanik velike ajkule i zamolila sam ga da proba u njemu probuditi ponovo entuzijazam i pripremi se za akciju ... poručila sam mu da prenese to kao poruku od šumskog majmuna pa da vidimo šta će se dogoditi jer vidim da ljudi itekako znaju za mene ... sasvim nepoznati mi prilaze i započinju razgovor kao da me znaju odavno ...

knjižničarki sam dala da probudi jedan drugi uspavani veliki šumski totem - lava ....
u međuvremenu kontaktirala i umjetnicu iz njemačke da se spremi na ulet ako se sve drugo posloži kako treba ili bolje nego sam zamislila

a do tad preusmjeravam ostale u zdravo razračunavanje međusobnih neodrađenih sukoba a kad to riješe, treba ih samo usmjeriti na vepra i  onda gledati veliki kaboooong ! a i hvatam mini noževe, više čačkalice, koji su krenuli letjeti ka leđima novog šefa al bez da on to zna ... dao se čovjek odmah u ozbiljan posao i bilo bi šteta da gubi vrijeme baveći se  tim letećim čačkalicama koje ja lovim iz zabave i spremam u džep

sada moram puno puno spavati i sanjati kad god imam priliku ... i maštati dalje više nego ikada do sada ... sva sreća to mi nikada nije predstavljalo problem

ako sve uspije kako sam isplanirala, šuma će biti za koju godinu ko iz bajke

e da, zaboravih reći da naveliko hranim koke ... pardon, šojke ... danas im uvalila informaciju da odustajem i da odlazim jer su mi ponudili super posao u mojoj šumi što je i istina ... a i naglasila da mi dopizdilo podmetanje i pizdarije na vrtičkom nivou ha ha ha ... koji gušt je bilo kojom brzinom su otrčale to prenijeti vepru ... neka im mala pauza ... ustrčale su se a sve bezveze i jalovo al moram ih zaokupit da nemaju vremena smišljati psine i pizdarije dok novi šef radi ... a ne bih otišla da mi ponude duplu plaću i službeni ferrari ... sad iz inata ostajem jer mi je prezabavno gledati sav taj šušur i bezglavo trčanje oko sebe

cirkus !

sinoć sam dočekala stariju koja je bila na ekskurziji ... jebem mater svima onima kojima je palo na pamet dječje ekskurzije osmišljavati na način da djecu vode po putevima ratišta i ratovanja i ratnih strahota .... cijeli život učiš dijete kako biti dobro, kako vjerovati u dobro, cijeniti ljude i život a onda ti u tri dana drugi probaju u nju usaditi sve ono čega si je htjeo poštedjeti ... i čemu to ? da jednog dana mogu na komandu upaliti arhetipove vezane za rat i usmjeriti ga u jedan ?

bijedno

taman htjela dan provesti loše volje kad ne ide pa ne ide ... dođem u ured a u uredu me dočeka poruka starija kako je prošla prijemni i to najbolja i sve bez priprema ... dijete je bilo nervozno jer svi u tu školu idu sa pripremama a njoj se posložilo da joj je mentorica umrla a ja nisam imala vremena posvetiti joj se ... al eto, ispalo još bolje ... najbolja je i bez priprema

a u šumi zabaveee napretek ... načula da se vepru sprema otkaz i točno skužila šta novi šef radi i kako ga izdvaja iz grupe pomalo ... al sad ja neću dat ... prezabavno mi je sa njim a kako predvidim svaki njegov korak unaprijed, mogu ga prcat na sve moguće načine i da ne smeta mom poslu ili radnim sposobnostima ... od danas će biti moj osobni te personalni klaun ... jebate, da mi netko reko da će mi posao biti ovako dobar i još biti plaćena za njega ne bih vjerovala ...

a šojkice su mi najbolje ... danas mi ko organizirali neki bezveze sastanak i nenajavljeno ... odslušala koliko me bilo volja a onda se izvukla jer jebat ga , ako je nenajavljen ja sam si napravila drugi raspored i ispričala i otišla jer su na sastanku obrađivali sve ono što sama znam i bolje ... ostavila introverta neka prtlja kad se već da uvaliti u veprova govna ... i onda uletila u ured vepra al ne na glavna vrata nego kroz ured šojki .... ah hhahaha ... taman jedna izlazi iz nejgovog ureda i ugleda me kad se okrenula brzo i pobjegla nazad vepru .. a vepar doveo svoje dijete ko zaštitu ... ahahahaha ... kako me se boje a ništa im nije jasno ... poslije skužila šta će dalje raditi i podmetati i ostavila im skrivenih porukiaca da im se govno smrzne u gujsci kad nalete na njih a ne kuže kako znam šta su smislili ... sad ja njima podmećem mine od kojih će im glava prsnuti svaki puta kad nalete na koju ...

a šef na miru sastanči i dogovara glavne projekte ... kad ulovi vremena odmah krećemo u ozbiljne poslove a za to vrijeme se ja zabavljam strašeći koke i to vako    da omekšaju  

kooonačno se vratila treninzima ... mislila sam da sam više oslabila i da neću izdržati prvi nakon tolike pauze al je bilo odlično ... sad treniramo vani pa može i moja psica sa mnom i dupli je gušt ... bojala sam se da će mi smetati al jok ... odmah je skužila kako se prati streličar i kad treba za mnom ići a kad leć iza mene i mirovati ... otkad sam u šumi bilo mi je žao što sam tako naglo prestala biti sa njom stalno ... bojala sam se da će joj to teško pasti i činilo da je malo padala u depresiju ... al danas smo opet obje ko i prije, jedna drugoj uz bok i bez spoticanja ... dihtamo

sjenica mi je danas priznala da voli pjevati i zna pjevati ... samo sam se nasmijala i rekla joj kako me uopće ne čudi ... a onda sam joj počela pričati o njenom totemu ... skroz se prepoznala u njemu i sad mi je lako sa njom usmjeravati ju da joj bude bolje i da postigne svoje najviše potencijale ... al je ljuta na vepra ... jako ... ona je najviše nadrapala i nakupilo joj se ... ali, doći će i ona na re propjevati i olakšati se ali ne još ... nju treba čuvati za kraj pjesme kao višnju na šlagu ...

prvi je progovorio otvoreno mungos ... u njemu je lavina bijesa i on i vepar su dobili nalog da prekinu svaku komunikaciju i vode je isključivo preko novog šefa šume ... tako sam i ja radila u svom poslu ... po tome znam da mi je šef pravi čovjek na pravom mjestu i da će uvesti red a nepopravljive natjerati da napuste mjesto gdje se treba raditi

sovu počela debelo loviti panika pa se naveliko slikava sa facama za koje misli da imaju neki kredibilitet ... al badava joj ... i ona je gotovo do kraja oderana ... sad će krenuti najzanimljiviji dio priče kad krenu redom spašavajući svoje guzice otkucavati jedan drugog ... a već jesu ali iza kulisa ... ne znaju da će ih se natjerati u veliku arenu i pred publikom pa kad krene zabava bit će i kruva i igara ... bacila bubu u uho šefu kako to napraviti da si skrati muke oko čišćenja šume i danas mi reko da će ubrzo biti gladijatorske igre ... umrla sam od smijeha kako mi se sad šojke pokušavaju čmariti a jedna mi se kunula da nema nikakve veze ssa veprom i da nisu niti malo prijatelji ha ha ha joj, kako sam ju zajebavala i sa užitom gledala to malo sadističko đubre kako se roštilja pred mojim očima kad se samo sjetim šta je sve radila sjenici ... počeo pravi roštilj u šumi a na meniju sve redom pečene ptice

druga šojka me pak dočekala pred zgradom i počela sa čmarenjem ... za tu imam posebno iznenađenje ... ta je još gora od one koja je prva vepra izdala i sad se ograđuje kako nema ništa sa njim .. ta druga  je bešćutna do kraja i najviše je napadala pjesnika kad je bio najslabiji ... ta je danas počela trčeći bježati od mene nazad vepru kad je vidjela da dolazim u susret a one mislile da mi i dalje mogu gubiti vrijeme namještenim glupavim sastancima ... ha ha hha ... skoro su joj iz ruke poispadali papiri koje je nosila kako je skočila kad me vidjela kako idem prema njoj

a vepar ! taj se skoro usro kad me vidio i kad sam službenim tonom najavila sastanak kod novog šega za nas dvoje i okrenula se i otišla ... za mnom je još dugo vikao kako nije on ništa kriv nego je sve sova kriva a nisam mu rekla koja je tema sastanka ... taj će se prosrati bez da ja ijednu riječ kažem ... samo ću sjediti i pustiti ga da priča i diviti se količini govana koje je sposoban istovariti u jednom dahu

al najbolji mi je bio introvert koji je na tom bezveznom sastanku uporno leđima blokirao mene i jednog muškog člana tima ... ha ha ha ... jebate, sova i vepar misle da i ja zavodim pogledom kao što to one preočito rade ... sova je sa mnom probala duel gledanja u oči i uvijek sam ju porazila ... lakše je meni jer govorim istinu ... lažljivci su tu nemoćni čak i kad dugo treniraju ---  i sada dala nalog introvertu da pazi da nemam konktakt očima sa tim tipom ... a pitaj boga čime ga ucjenjuju al nebitno ...  jebate, čime se one bave ? par puta sam se premjestila skupa sa stolicom da vidim jel moguće da su tako prozirne al kad sam vidjela šta radi introvert i on krenuo šetati sa svojom stolicom , u jednom trenutku skoro lego preko stola da me blokira , prekinula sastanak da me nitko ne povezuje sa takvim budalašima, pokupila kontakte svih prisutnih i napustila sastanak ... to ću ja sve sama izgovorati bez drugih i njihovih bedastih igrica

e da, uvela još jednu finu nijansu ... u onu smiješnu tekicu po novom kraj svog potpisa nacrtam još i smajlija ... znam da ih nervira što mi ne mogu skinuti osmijeh sa lica a toliko se truuuude ... i stalno virkaju u tu tekicu da vide tko je kad stigao na posao ... sad će im i to prisjesti jer im se i iz te tekice smijem u lice
kad sam došla u šumu, sjećam se kako su se silno trudile hvaliti mexico i sve redom obožavale mexičku kuhinju a jedna šojka dolazila na posao u ponču ... bilo je to čmarenje toliko očito al sam sve prešutila i nisam dala znak da primjećujem ...

i cijelu zimu odradila u svojoj crnoj odori i gojzericama i pustila ih da mi se smiju izaa leđa jer su mislile da stalno hodam u istoj odjeći a nisu znale da imam nekoliko komada iste ... a onda odjednom krenula dolaziti na posao u živopisnim ljetnim pončoima, sredita i zriktata kako one ne bi znale ni da sto časopisa o modi prelistaju ... i gledam kako venu i osjećaju se neugledno ... al naočigled ... super sam sve isplanirala ... tajming je vrlo bitan ... pravi tajming je ključ svakog uspjeha

a i imam svoje dobavljače odjeće koji znaju za cijelu priču pa se zajebavamo da sam pepeljuga a oni moje dobre vile koji me u trenu iz bundeve spreme za bal ...

samo za priču koju im prenosim dobijem takve abnormalne popuste da mi pomalo žao mojih dobrih vila al ne daju mi da platim cijelu cijenu i šta da im radim svi vole čuti dobre priče i osjećaju se dužnim platiti ih na neki način

ne postoje neosvetoljubivi ljudi jer je to kontra našeg human nature i rješavanja stresa ... ako se ne riješiš nakupitog stresa, sam se razboliš il umreš a onaj koji ti je stres prouzročio, živi i smije ti se u facu jer mu je uspjelo zajebati te .... pitanje je samo kako tko dozira i koristi svoju osvetoljubivost i u kojem trenutku ... obzirom da sam ja majmun, meni je sve to skupa igra pa izmislim osvetu na isti način i kako koja stiže - igram se i da je meni zabavno ... za vukove znam da nije ... oni su po tom pitanju krvoloci ... kad krenu u hajku i osvetu, nema im ravnih u tome

svoju osvetu sovi sam najavila ... danas sam se dala u sejvanje ove teme ... jebate, ima preko 600 stranica osobnih izvješča ... kad to sastavim u smislenu cjelinu, bit će knjiga nad knjigama ... tko je koga i na koji način jebo ... a rekla je da će sama napisati tu knjigu al eto, zajeb, ja ju napisala prva

e da ... neću da završi u zatvoru ... prelagana je to kazna za ono što je napravila ... pržit ću je dugo i ustrajno kao što je i ona pjesnika i mnoge druge ...  nema milosti ..sramotit ću je gdje god stignem i otvori MI MOGUĆNOST   ... u primjerenim i neprimjerenim situacijama kao što je ona to radila drugima a napose pjesniku ... i spržit ću je do kraja dok joj se kosti ne pretvore u pepeo  

i sve one koji su na bilo koji način svjesno sudjelovali u tome

a lijepo sam više puta rekla: budite dobri ne činite drugima zlo samo zato jer možete

mene materijalno fakat ne zanima ... uzmem onoliko koliko mi treba i ja zadovoljna i sretna ... i tako sam cijeli život i sa odjećom ... nisam nikada padala na krpice i cipelice a kad sam skužila da se druge žene pored mene osjećaju mizerno, počela sam se i oblačiti besprizorno da im olakšam te muke ... nisam znala da sve one ne zaslužuju taj obzir nit sam time ikoga učinila sretnim

al zato sad sa guštom i odjeću koristim da one koje ne zaslužuju obzir učinim nesretnim .... a imam i tu sreće ... imam par dućanćića koji su skroz skriveni u kojima sam u zadnje vrijeme kupovala odjeću i primijetila da me svaki puta kad sam nešto u njima kupila, dobro služilo na više načina ... em mi je stajalo ko saliveno, em mi je na mnoge načine donosilo sreću i povoljne prilike u životu ... jedan od njih vodi obitelj roma i svaki dan ih pozdravljam i volim sa njima stati i pričati jer su uglađeni i fini ... baš moj tip ljudi ... i svaki puta kad pričam sa njima saznam iz njihove priče da im ljudi zavide i prate ih a oni to primijete pa se čude kako im uopće padne na pamet ... pomognem im usaditi dobar osjećaj da to nema veze sa njima nego sa tuđim jalom i zlobom ... njih sam nazvala svojom dobrom vilom ... a fakat je mlađi vlasnik takav ... kako sam počela kupovati kod njega, skužio je moj ukus glede odjeće i krenuo nabavljati po toj špranci tako da je cijeli dućan po mom ukusu složit a njemu posao krenuo super ... zato mu ljudi i zavide ... jer je došao novi i odmah mu krenulo ... on misli da je to zahvaljujući meni pa mi daje takve popuste samo da nastavim kupovati kod njega i reklamirati mu robu ... tako smo oboje zadovoljni ... i ja ko princeza koja "ide na balove" i vadi mast ljubomornim maćehama i posestrama a i on jer od toga ima koristi a i voli pričati sa mnom ... predivan čovjek ...

a zlobni oko nas samo gledaju i ne kuže ništa al su sve jalniji i jalniji ... i taj jal će ih na kraju i dotući što je sasvim ok i pravedno

nije ok kad jalni dotuku dobre

na isti način kupujem i cipele ... sve mi ulijeću neke povoljne a da su super ... al najvolem imati dobre i udobne i da se u njima brzo krećem ... ako budem i dalje tako letala, maiketi, pretvorit ću se u cairosa ... on ima cipele sa krilima a i moja vrizura sve više liči na njegovu jer mi krijesta na glavi raste i još malo pa ću imati i čuperak koji će mi visiti preko čela ... tko me ulovi svaka mu čast jer je ulovio dobru priliku ...

jebat ga, sova me nije uspjela uloviti iako se silno trudila a imala je prilike i mahala joj ispred nosa al kad je slijepa pri zdravim očima .... al zato me novi kralj odma ulovijo ... došao do mene prvi i bez da ga zovem i pružio ruku i rekao mi jednu rečenicu po kojoj sam ga odmah prepoznala i znala da je pravi čovjek na pravom mjestu i rekla mu to ... i ne boji me se ... a i dozvolio mi potpunu slobodu da letam kud god mislim da moram i ne siluje me pizdarijama jer poštuje moje vrijeme ... al to je zato jer nije GLUP I NAIVAN .... i voli kad su ljudi veseli i uživaju dok rade ... jer i sam uživa u tome i veseli se što mu se pružila PRILIKA ... PAMETNI vole baš to - kad im se pruži prilika a BUDALE I NAIVNI rad doživljavaju kao muku i onda se silno trude i drugima ga ogaditi

bila je tema o odjeći na kojoj nisam htjela pisati al evo tu ću ja o svojoj odjeći ... volim nositi pončo svih vrsta ... cijeli život sam ga nosila ... a onda me prošlo ejr su mi ih krali ... bivša šogorica mi je ukrala najljepše i sada znam i zašto ... ljubomorno malo đubre ko i ove kokoši na mom poslu ... i zato jer na meni stoji predivno i znam ga nositi a ona kad bi ga obukla u njemu izgledala baš grozno ... užas jedan ... odjeću treba znati nositi  i naći onu koja na tebi najbolje stoji a ne povoditi se modom i kojekavim smjerovima koje ti drugi nameću ...

kako imam pozamašno dupe, na meni super stoji jedna vrsta tunike koju sam kupila nekoliko komada iste i iste boje i uživala u tome cijelu zimu ... kako sam građena ko pješčani sat, ta tunika mi samo još više naglasila prirodni oblik a dupe savršeno nosi zvonasti završetak ... preko toga nosila jednu predivnu kožnu jaknu u boji svojih gojzerica i bila i lijepo obučena i spremna za terensko trčanje ... volim kad mi je odjeća i funkcionalna ali i da lijepo stoji na meni

... smijeh me ulovio kad sam vidjela sovu da si nabavila isto ... ahahaaha ... i još se uslikala kako nazdravlja u njoj i smije se svima u facu ... još se dala uslikati iz ptičje perspektive i ko da ju gledam odozgora i pomislila, e tako, tu ti je i mjesto ... tako ćeš me gledati od sada - odozdola !
a u sove  nema dupeta da nosi takav kroj ...  građena je  ko komad ormara iz kojeg strše dvije tanke krive nogice ... i kad se obukla ko i ja kolegice i ja sjedile pred ekranom i vrištale od smijeha kako to izgleda na njoj ... ispala budala al ono prava i na kvadrat ! još smješnije je jer ona isto slabo hoda a kamoli trči ko ja ... jednom kad je dijelila nešto po šumi, došla sva uspuhana zato jer je morala hodati ... jebate, a ja svaki dan optrčim šumu svaki dan pet puta ... joj kako će mi biti lako loviti je po šumi tako tromu i ljeguzu

al htjedoh reći nešto drugo ... kad sam došla u šumu, baš me ulovila želja opet nositi pončoe i počela si nabavljati novu kolekciju ... prvi mi pod ruke uletio jedan predivni crni ljetni  sa zlatnim obrubom al nisam znala da li je primjereno tako dolaziti na posao ... i kad sam krenula raditi, jebate, oko mene šojke počele hodati u pončoima i mislila, super, znači, moći ću i ja samo da skupim još koamada i nikome to neće biti čudno ... u ovoj šumi se ionako svi tako nose ... sad znam i zašto su se tako nosile i odjednom pričale ono što su pričale ... ha ha ha ... jebote, kako su plitke ! a i ne znaju nositi pončo ... na njima je to izgledalo kao da su se zamotale u krpu ... jedna čojka u ponču doslovno izgledala ko sarma    a meni to upalo u oči jer sam taman u to vrijeme dogovarala sa kolegicom psihologinjom da mi odradi radionicu i to za lonac sarme ... urlale smo od smijeha kad sam joj pričala kako i u šumi ima žena koje izgledaju ko sarme pa sam pristala skuhati taj lonac iako kuhati baš ne volim a kamoli po nalogu ... sve sreća ni šojke i vepar ni sova nisu došle na tu radionucu iako su bile pozvane ... da jesu, ne znam da li bi kolegica i ja mogle ostati ozbiljne ... u glavi m itad padala katastrofična pomisao kako ćemo se osramotiti ako uleti šojka u ponču i nas krene opet smijanje do ludila i da kolegica ne može odraditi radionicu kako spada ... al eto, nije ... čim mi tako nešto padne na pamet, oooodmah brišem tu misao jer sam odavno skužila da se sve ružno što mi padne na pamet na kraju i ostvari ... zato nikada ne maštam o ružnim stvarima nego samo lijepim ...

uglavnom, opet nosim pončoe jer na meni super stoje i znam ih nositi ... u njima se osjećam kao ptica paun a ne ko sarma ili ormar sa tankim nogicama ... a vidim da se i mojim kolegama sviđa ... dočekaju me negdje na samo da mi to i kažu - kako sam se lijepo obukla, a ja ih zajebavam i pričam da se oblačim ko šišmiš jer volim letjeti a došlo vrijeme da skroz raširim krila

Legolas je napisao/la:da jesu, ne znam da li bi kolegica i ja mogle ostati ozbiljne ... u glavi m itad padala katastrofična pomisao kako ćemo se osramotiti ako uleti šojka u ponču i nas krene opet smijanje do ludila i da kolegica ne može odraditi radionicu kako spada ... al eto, nije ... čim mi tako nešto padne na pamet, oooodmah brišem tu misao jer sam odavno skužila da se sve ružno što mi padne na pamet na kraju i ostvari ... zato nikada ne maštam o ružnim stvarima nego samo lijepim ...

što je najbolje, bilo baš napeto do samog kraja jer se upravo ta šojka u ponču " a la meso umotano u uveli list" do samog kraja dvoumila hoće li doći ili ne ... još me pet minuta prije početka radionice zaustavila na hodniku da me pita jel može doći i ja joj rekla, naravno da može ... a šta sam drugo mogla ? ... a u sebi si mantrala, "nemoj nemoj nemoj" ... jebote, kolegica bi mi se prosula od smijanja da jeste i još uletila u svom smeđem ponču ... a kolegica je ista ko i ja po tom pitanju ... ako ju ulovi smijeh, gotova ... ne može prestati i doslovno pada od smijeha na pod i zarazno ... a ja odmah nakon nje ... ispale bi žešče ludare al nismo ... jebga, kad se moje molitve i mantranja uvijek usliše ... ima boga i očito je i on na mojoj strani