Glista u zemlji čudesa

i moj omiljeni instrument - panova frula

jednom sam se rasplakala nasred kartnerstrasse ko kišna godina kad sam čula jednu grupu kako svira na njima ... tada sam bila u vezi sa jednim snobom i probala se ukalupiti u taj svijet snobova al nije išlo ... i odjednom krene ovakva glazba i stanem ko ukopana, nisam mogla dalje ni korak napraviti  i krenu mi kroookodilske suze niz obraze ... snobu bilo neugodno a taman me krenuo vodati po dućanima da si kupim snobovski kaput a meni bilo muka od toga ... i  tek sada kužim šta mi se tada dogodilo - počelo moje oslobađanje

nakon toga otpilila snoba, kaput nisam kupila ... vratila se u ljubljanu, srela onu ciganku, otpilila i nju iako je žena bila skroz u pravu,  krenula nekim svojim putevima, krivim, al bar sam znala da su krivi i počela tražiti onaj pravi ... i našla ga i sad ne mrdam sa njega

a zingaro je skroz u krivu glede duhačkih instrumenata ... naučen bit opsjednut svojim falusom ko i mnogi drugi kojim je okružit ... i mog prijatelja trubača je takvo razmišljanje stajalo glave ali doslovno .... zato jer i najljepše trubio u bunar i vodu ... svi mi podsvjesno znamo da voda život znači i pamti sve i na taj način gradi i nas ... kako se odnosimo do vode, tako nam u životu i bude ... i to me baka naučila

duhački instrumenti oponašaju zvuk vjetra a ne kurca ... ne vrti se cijeli svijet oko kurca ko šta mnogi misle

BesposlenPlop je napisao/la:pratim ove svoje bilmeze iz srednje škole koji sada naveliko organiziraju godišnjicu mature ... kad su počeli sve puno kisića, ljubića i sve divno i krasno, vlak u snijegu i jedva čekaju vidjet jedan drugog  ... a onda krenulo pravo organiziranje i gdje i kako i ono najgore, šta će se jest ... ha ha ha  a tu krenula žešča svađa i paljba ... a prije se kunulo kako im jedino bitno da se nađu i vide jedan drugog kad ono jedino bitno tko će šta ždrat i koliko će menija biti ponuđeno  sad mi tako drago da sam odmah rekla da neću doć .... al najbolje mi kako najprije ponuđen mesni meni( neki fensi šmensi bik sa njokama boktemazo a koječim )  i svi oduševljeni a onda krenulo ... a na kraju svi uvrijediti vegetarijanci i šta im se to nudi - fuj !... jebate, jel može pliće ? može !

bilmezi ne odustaju ... sinoć mi u neko doba stiže sms još jedne kolegice sa kojom znaju da sam bila prisnija ... ne kuže da nema šamse navuć me na torture oko stola a pogotovo sad kad sam pročitala kako se već krenuli svađati oko toga šta će se jest ... jebote, cijela kultura im se svodi na žderačinu ... i svi ko vegetarijanci i samo jedu neke fine stvari ... a kad ih vidiš, svi ugojiti i nema šamse da su na travi i ribama ... što dalje od toga ... glumatanja na toooone !

a na sms mi se ne da ni odgovoriti ... ako dva put i na fino nije bilo jasno da me neće bit, treći puta to mogu reć samo na puno gori način a na to me više neće nitko natjerati    ... ne spuštam se više na takve nivoe iako sam skužila da balkanjerosi jedino taj nivo dobro čuju i razumiju ... i ne moraju me razumit

BesposlenPlop je napisao/la: cijela kultura im se svodi na žderačinu ...

al sjetih se jedne predivne profesorice sa studija antropologije i njenog predmeta koji se bavio baš time - počecima kulture hranjenja i kako je sve vezano za otvoreno ognjište koje je svima nudilo i toplinu i hranu i mjesto za okupljanje i pričanje priča ... i sad vidi na šta se to sve svelo - na svađanje, prepucavanje, snobizam  i zveckanje beštekom i kojim redom se šta koristi ... užas .... a vatra i toplina tamo negdje bogu iza nogu i nit ju ne vidiš a kamoli doživljavaš

ja ću i dalje najradije objedovati uz logorsku vatru kad god je moguće i u odabranom društvu ... nema više da mi se prikrpi itko kome to prirodno ne leži  

jedva čekam ! jučer si nabavila još malo opreme za kampiranje i djeci dobre gojzerice za šetanje po prirodi

uf, ovo sam dugo pokušavala naći al zaboravila naziv a sad mi uletilo samo

super su mi večeri i kad nema mjeseca ... volim kad je nebo tamno pa se zvijezde još više ističu ... a sad je najljepše jer je toplo i ugodno a nema gužvi ... lokali se naveliko pripremaju za novu turističku sezonu i ubrzo će kraj tom miru pa se sad guštam svako veče dok još mogu ...

e da, moram pripremiti aloje za vuka ... upravo mi podletio članak o njenoj ljekovitosti p se sjetila ... a fakat je čudotvorna biljka kad je regeneracija kože u pitanju ... kako se već duže vrijeme mažem njome, koža mi kao u bebe ... da ne govorim o opekotinama na licu ....
danas posjetila roditelje i moja mama nije mogla vjerovati da su mi već nestale i bez traga a prije par dana se doslovno ljuštila i krvarila na neke gdje mi otpala koža ... sad već izrasla nova i bez ožiljaka

kad se samo sjetim skepse svih kad sam počela sa biljkama još kao dijete ... svi su mislili da ću se potrovati i samo čekali da se tako nešto dogodi ... sad pomalo svi vjeruju u moć bilja i više ne moram slušati kojekakve glupave komentare

al sjetih se kako me vuk nasmijo kad je skužio da se i time bavim ... pa pito jel mogu liječit ljude ... velim, mogu ... al biljkama moš ljude i ubit, kažem mu ... stoljećima su se ljudi ubijali na taj način i spomenem mu sokrata ... to je bilo onih dana kad je sam spominjo kako ne podnosi krv a pričala mu kako sam i klala i derala životinje ... kad je čuo da bih mogla i ubijat biljkama, reko mi da prekinem pričati o tome jer sam ga počela strašiti joj, što volem tako iskrene ljude oko sebe i koji se ničega ne srame ... al dobro, brzo ga prošo strah od mene i sad zna da ne bih nikoga ubijala a ni klala više ... prošli su ti dani zauvjek

prvi dan proljeća je ... i ujedno perzijska nova godina ... predivan dan bijo i prvi puta mi bilo žao što moram raditi i biti u ured u... još za vraga se nakupilo uredskog posla a manje onog po terenu pa predugo sjedila i sad osjetim posljedice ... a i prošlo par puta da nije bilo treninga pa valjda i zbog toga ... naredalo se nekakvih predstava pa je dvorana bila zauzeta ... danas konačno nastavljam kao i do sada i baš mi fali ...

prošla sezona grijanja i prozori opet širom otvoreni preko dana ... nisam stigla svoje bilje po kući porediti do kraja al za to ono u drugoj šumi blista ... u drugoj šumi mir i to onaj pravi i dubinski ... svi lijepo rade u miru i nema više dreke ... vepar se umirio a šojke poslali na dodatno školovanje ... ubrzo ću i ja na ispit al skupa sa kolegama pa se zezamo kako ćemo  biti ko vlak u snijegu kad krenemo ka metropoli   a baš nas nekolicina koji idemo zajedno super se slažemo i uvijek raspoloženi za zajebanciju ... danas popunjavali prijavnice i prilagođavali na njima obim poslova koje obavljamo da nas ne dave sa pitanjima na usmenom ... meni to ne bi palo na pamet al išla vuku odnijet neke papire i pitam jel završio sa prijavom a on kaže, evo još malo i vidim nešto sastavlja ... pitam ga šta to radi a on prebire po listi poslova i skida sve šta mu ne paše   pa šta se to smije ?, pitam .... ja mislila to se mora staviti sa našeg opisa poslova a i meni i njemu nakrcali brdo toga, maltene moramo raditi sve ... on me samo pogledo ispod oka i sve bilo jasno   ... i otišla i ja i poskidala masu toga ... ko da oni u zg znaju šta mi ovdje po provinciji sve  radimo i znao raditi    pitam jednog drugog kolegu kako je on to sastavio i on reko, isto tako ... napiso samo ono što stvarno radi a ne sve šta su mu u ugovoru nakupusali    pa nek netko kaže da su muškarci bedasti ... žeme bi se odmah pohvalile da rade i ono što moraju i ono što ne moraju samo da ispadnu najpametnije a pogotovo ako im piše po kojekakvim papirima i ko struka ... muški to pametnije i da sebi olakšaju    

a mungos me i dalje nasmijavo ... lud čovjek i kako se on trudi spašavati sve i svakoga ... sad mu  žao onih kokoši lude babe  i opet došo pitat jel znam koga tko bi ih udomio da ih ne ubiju    žena slagala da će ih sama pokokati i  upetlja se i veterinarska inspektorica ... sad je u potrazi za azilom za kokoši    veli, moram upoznati tu inspektoricu jer je super dobra žena a zaboravijo da sam ju već upoznala kad je spašavao jednog psa ... sad tek kužim zašto bi on da gradom šeću žirafe i lavovi ... on više voli životinje nego ljude i to je preočito    gori je od mene glede toga ... totalno izgubio povjerenje u ljude jer stalno nailazi na one koji lažu i muljaju ... veli, luda baba šepa samo kad uđe na naša vrata ... veli, da ju vidiš kad izađe, odmah štaku preko ramena i trči ko zec   a fakat smo se zadnji puta čudili kako je tako brzo došla do našeg ureda a sve kuka kako jedva hoda ... ja sam se kladila da ju je netko dovezo ... veli mungos, ma kakvi, vidijo ju je kako hoda ko omladinac i trči da stigne prije njega u grad kad je bijo na očevidu ... on sa autom a baba pješice stigla skoro u isto vrijeme kad i on ...    kako se ljudima da toliko glumatati ? i to zbog čega - da si nelegalno prisvoje tuđi komad zemlje jer vjeruju da se to tako i može    lopovska država im dala forcu da mogu i mali ljudi ko i oni "velki" i više nemaš klasnih razlika ... lopova i siledžija ima na vrhu koliko i na dnu   al najbolje mi što mungosu sad žao kokoši a ljut na sve ljude  

a gledam ovu svoju "uredsku" zup koku i sva se uzvrpoljila po kavezu ... i njoj krenulo proljeće po venama pa sad smišljam kome je dati na selo pa nek trčkara po nekom dvorištu a ne po mojoj kući ... narasla je velika i žalosno ju vidjeti u kavezu iako je i on velik ... a i dosadna ... ništa ne radi nego samo čisti po kući kad ju pustiš van iz kaveza ... odmah se da u kljucanje svake mrve na koju naleti a ako ih nema, onda se potrudi da ih ima ... planirala sam završiti kokošinjac na livadi al me odvuklo sve u drugom smjeru i sad znam da neću držati kokoši nego samo voćke i stabla i mrvu povrtnjaka  jer meso više ne jedemo a i završila sa klanjem u ovom životu ... sad kad imam kalifornijske gliste, ni ne treba mi kokoš da mi gnoji po livadi ... gliste to rade puno decentnije i da ih ne vidiš nit moraš brinuti puno za njih  baciš im otpad a one od toga naprave zemlju ... i gredicu po gredicu i jednog dana mislim imati i ja svoje male semiramidine vrtove al bez ljudi koji će stvarati pomutnju jer pričaju različitim jezicima ... sada sam pametnija i okupljam samo one koji pričaju istim kao i ja

e da, vuk se oduševio alojom ... čim ju ugledo viknuo kako je lijepa i pažljvo saslušo kako ju treba tenditi da naraste još ljepša ... jebate, kako volim ljude koji biljke nazivaju lijepim i oduševljavaju se njima ... i jedna kolegica koja je isto nova u šumi  i ne spada u red šojki danas pohvalila bilje koje sam redila prošli tjedan ... kaže da se očito vidi da su odjednom drugačije i lijepe a nije znala da sam se njima bavila ... ona mislila da su takve jer je proljeće al bilo mi drago da ima još onih koji to bilje primjećuju

prekjučer je preminula moja tetka, tatina sestra ... sjećam je se po tome što je bila žena borac ... uspjela se u američkom trulom sustavu uspostaviti kao autoritet i čvrsto držala svoju poziciju ... kad sam ju zadnji puta vidjela, izvukla je jednu kutiju iz svog ormara  i poklonila mi ... u njoj je čuvala zlatne naušnice sa simbolima mexica i rekla mi da želi da to ja naslijedim što je meni bilo čudno jer ima dvije kćeri ... al eto, ono najdragocjenije što je imala i čuvala je predala meni u ruke  ...

nije dozvolila da se do nje kao žene itko ponaša kao do šlape ... izgradila je svoju firmu i kroz tu firmu uspostavljala autoritet dalje ... jebate, i policija je se bojala ... ima jedna zgodna priča o tome kad sam na svoje oči vidjela kako je se boje al mi se ne da sad o tome   eto, to je pravi matrijarhat a ne ovi isprdci od feminizma kad žene glume neka svoja prava a ne usude se posegnuti za njima objeručke jer sa pravima idu i obaveze a to je naaapor  

tia Chela, ova ide tebi

današnji dan pun utisaka i to raznih i momenata kad sam se morala debelo suzdržavati da ne prasnem mu smijeh i preletim par stolova da pobjegnem na miru ismijati se bez da koga vrijeđam time ... al ne da mi se više zapisivati u detalje jer ih je previše (utisaka) ... uglavnom, u obje moje šume i dalje veselo i proljetno ... a likove koje susrećem sve više obožavam i nema negativnih ( i vepar mi presladak sada kako se trudi biti dobar ) ... svak je taman takav kakav treba biti i sve manje negative a sve više prilagodbe miru kojeg sam počela uvoditi ... jebate, kako ljudi reagiraju na mir i harmoniju, i kako mnogima teško to prihvatiti kao prirodno stanje a svi viču kako teže baš tome - preslatko mi gledati PROMJENE !       ... al ide to nekim pravim tokovima ... meni drago

život je ne lijep nego prelijep

u zadnje vrijeme jako razmišljam o svom životnom putu ... tu sam došla kao indijanka koja se sramila svog porijekla jer nas se uvijek kroz medije predočavalo kao gubitnike .... i prodava se ko ciganka jer sam o njima imala neku romantičnu predodžbu koja je većini bila prihvatljivija ... bar u mojim umišljajima ... sad konačno mogu punim plućima biti ono što jesam bez da negiram i tu svoju "cigansku" fazu ... fora mi sjetiti se kako sam se uvjerljivo "prodavala" ko romkinja ... i jedni i drugi vole plesati

sve ljepši dani i brdo smiješnih situacija ... svi živnuli al na onaj lijep način ... doletio jutros mungos sa knjižnjičarkom ... veli i nju zvala ona baba sa kokoškama da joj se jada ... umrla od smijeha kad je čula kako je i do mene stiglo jedno njeno pile čim sam krenula u novu šumu i još nikoga nisam poznavala ... baš je život čudesan, kasnije mi kaže mungos ... da ti je onda netko reko da ćeš stvarno saznati otkud pile nasred grada i još biti dio te daljnje priče, jel bi mu vjerovala ?, pita me on ... naravno, skoro sam odgovorila ...  doslovno vjerujem u sve i svašta i nema šta nije moguće al sam prešutila ... kasnije sam išla s njim na teren i po prvi puta me počeo ispitivati o mom porijeklu ... do tad nije imao pojma o tome pa me nikako nije mogao svrstati al mi već ne znam koliko puta reko da ne zna zašto, al čim me ugledo, znao je da sam drugačija ... zapravo je htio reć, da nisam odavde al nikako da mu se misao složi   ... al nije se puno iznenadio kad sam mu ispričala ... zapravo, nije se uopće iznenadio ... nastavio raditi ko i prije sa mnom i bez da spominje išta o tome ... al danas mi uletio u ured i viče sav uzbuđen  da sam vidovita jer se nešto dogodilo točno onako kako sam i predvidjela  što sam mu hladno odgovorila da jesam   kolege oko mene već naviknuti na takve stvari   sad se i on navikava iako mi smiješno gledat njegove reakcije kad mi dotrči reć a onda se naglo umiri jer mu nije jasno zašto drugi ne drame kad priznam da jesam    preslatka mi je ekipica

a vuk se skroz zapalio za bilje ... tu opet nisam bila vidovita jer sam znala da hoće al ne tako brzo i toliko intenzivno ....    sve druge pročitam i predvidim al njega nikako ... uvijek me iznenaadi sa svojim kapacitetima ... čak i kad predvidim da može nešto bolje od drugih, on dođe i dokaže da nisam dobro predvidjela ... zapravo, nisam predvidjela dovoljno   čita i dalje knjige o stablima i sad stalno hoće pričati o tome ... ostao zapanjen tim svijetom i još se čudi šta to tokom školovanja nikad nije primjećivo ... rekoh mu da je to zato jer u školi to predaju dosadni nastavnici koji još dosadnije prenose gradivo koje je podijeljeno na ladice na najdosadniji mogući način .. djecu tako samo odbiju od upoznavanja života koji buja oko njih ... al sad on sve u detalje ... reko provest će ljeto samo učeći i to ko znanstvenik    sav se uzbudio kako bilje funkcionira i dolazi mi pričati a onda ode jer mu pročitam misli i umjesto njega točno odgovorim dalje šta je htio reć    tako danas došao pričati kako je na poglavlju o razmnožavanju stabala i stao da dođe do zraka i umjesto nejga spomenem vrstu koja se jedino može razmnožiti u požaru ... i taman završim misao a on prepriča isto ...   koa da sebe slušam kad sam i ja tako započela sa čitanjem knjiga i nikako prestat ...

velim mu, sad si gotof ! ček kad provariš svijet bilja pa kreneš na insekte pa preko njih na ptice ... i onda ti vrag neće dat mira i svaki trenutak ćeš htjet provoditi u prirodi ... a kad se nađeš okružen njome i nakon sve naučiš što piše u knjigama, e tek onda postaje zabavno ... ono gledaš oko sebe i čitaš najveću enciklopediju znanja koja postoji u našem svijetu i dimenziji i to sa razumijevanjem ju čitaš i skužiš da ona stalno predaje nove lekcije i na užas zanimljiv način ( sjetila se i mojih satova prirode osnovnoškolcima i kako bi se djeca popalila i nikad im dosta slušati o prirodi ) ... al ni to nije kraj, velim mu ... ima i dalje ... a on gleda i ode u svoj ured ljut što nema više vremena za posvetiti se učenju   e tako, mislim si ... sad više neće ni trena gubiti na provokacije vepra i šojki ... a počeo je i zaboravio na zanimljive stvari koje se daju raditi

kad malo kasnije eto ga opet i krenu nabrajati životinje za koje zna da je susreto dok je biravio u prirodi ... al jebat ga, stalno jurca pa ne stigne vidjeti sve ... sad će i to prekinuti - jurcati   a kad je nabrojao životinje koje je vidio među kojima je bio i ris, pitam ga jel kad sreo vuka ... i u tom trenu nesvjesno prihvati svoj vlastiti totem ... umjesto da odgovori na moje pitanje sa "jesam" il "nisam", pogleda me direkt u oči i sasvim smireno kaže: "protiv vukova nemam ništa protiv" ... ništa mu nisam rekla ... samo sam se nasmijala i nastavila raditi a on otišo ni ne znajući šta se upravo dogodilo   al saznat će  

sav se veseli eko akciji u uređivanju šume koju organizira  i već ovaj tjedan organiziroa sastanak oko raspodjele poslova    a to tek idući mjesec al on već sad hoće znat tko će šta raditi ... došo mi reć da se znam organizirati ...
a u petak idemo i u nabavu bilja jer mu pomažem oko uređivanja šume otkad je vepar to prebacio na njega ... htio nas vepar zeznuti i pokvariti užitak i kad je vidio koliko meni to dobro leži i veseli, dao vuku moj posao, a meni uvalio neki njegov ... super uslugu nam je napravio jer sad oboje učimo nove stvari i to sa veseljem i žarom a ne bi da nije vepra ... svak bi se bavio samo onim što najbolje zna od prije ... eto, vepar ispo na kraju pozitivac i još ćemo mu zahvaljivati što nas probao zeznuti    ...
jedva čekam ić po rasadnicima sa vukom sad kad otkriva svijet bilja i sve ga živo zanima a u slobodno vrijeme uči i to iz knjiga ... to me oduševilo ... u ovo doba ekspres podataka preko interpleta i google pameti , eto, ima još ljudi koji uče iz knjiga ... danas sam mu  doturila jednu za koju se isto zapalio i nikako prestati listati ju i oduševljavati se --- oči mu sjaje koliko ga to zanima sada i hoće znati sve i hvali se kako ga sad veseli uređivati vlastiti vrst ... al rekoh mu, e tu ti je kvaka ... zanimljivo je jer nema kraja učenju ... nemoguće znati sve kad je u pitanju priroda ... al obožavam vidjeti ljude tako zapalite za prirodu i kako se bude  

al nešto si razmišljam ... kako sam i ja počela proučavati život oko sebe počevši od biljaka i kukaca pa dalje, sve dok nisam krenula biti zapaljena i za antropologiju ... al ljude mi je bilo najteže proučiti i shvatiti .. po jednoj strani sposobni stvarati predivna djela od kojih ti zastane dah nebitno radilo se o glazbi, arhitekturi ili pisanoj riječi ... al po drugoj strani, nema nam ravnom u gadarijama od kojih ti se ledi krv u žilama ... nismo mi ko djeca ove planete ... mi smo ko dr jayill i mr hyde ove planete ... sumanuta stvorenja koja su valjda na liječenju il terapiji tu gdje jesmo ...
jučer saznala još jednu dobru stvar ... vuk je samo privremeno u uredu u kojem jeste ali je po zvanju u šumi isto što i ja iako ne vlada tim područjem ... još ... obećala mu posvetiti vrijeme u podučavanju ... i u drugom uredu je jer je na zamijeni jedne koja je na porodiljnom ... veli mu kolega iz ureda da će vjerojatno njenim povratkom preći kod mene u ured ... to i njega i mene veseli jer prirodno surađujemo i bez po muke i dolazimo do super rješenja i kad nas se ometa i kad nas se pusti da na miru radimo ....

šta ako odluče drugačije, sjeti se pitati ... šta ako nam opet uvale sve obrnuto ? i tu ženu dodijele tebi u ured a mene ostave ovdje gdje jesam? pita me ... nema šamse, kažem mu ... ja ću inzistirati da pređeš kod nas jer si u protivnom neiskorišten kapacitet a neku ženu koja je odmah nakon se zaposlila otišla na porodiljno nema šanse podučavati o ičem što ima veze sa vizionarstvom jer će sva biti u materinskim osjećajima ... sjećam se sebe kad sam bila u toj fazi života ... takve nek rade birokratske poslove gdje nema puno razmišljanja i smišljanja ... ali, rekoh mu, morat ćeš se do tada i ti naučiti postaviti i tražiti da te se stavi tamo gdje prirodno pripadaš ... i krenemo se zezati oko terminologije ... veli on, održivi razvoj ne postoji .... naravno da ne postoji, velim mu, to ti je jedan od najžeščih oksimorona ubačenih da se smiri ljudska savjest al mi se time nećemo ni baviti osim na papiru ... a briga nas šta piše po papiru a ne postoji ... mi ćemo se baviti onim čime se trebaju svi baviti a priroda radi non stop - uspostavljanjem balansa ...

jebemti miša ... prestaneš biti divljakuša jer skužiš da to mnoge pali a tebi se ne pali nikoga ... al onda skužiš da ovo suprotno još više pali a ti koji se popale gori od ovih koji se pale na divljakuše jer su i ubijbože ustrajni ... i šta sad ?

trebat će mi nijagarin vodopad da pogasim nastale požare ... a taman mislila kako ću ostatak života provesti u miru božjem i harmoniji kad ono ?! dupla frka

a opet, imam i ja svojih planova i projekata od kojih ne odustajem i treba mi zdrav entuzijazam da ih sprovodem u djelo al ne i požari ... sjećam se kako sam ih prije tri četiri godine iznijela ratniku i kad je čuo šta imam na pameti, reko da će  poginit  al da mi uspije to realizirati ... meni ne treba da itko gine za moje ideje al mi trebaju zdravi entuzijasti i koji imaju znanje i viziju da mi pomognu realizirati ih i sprovesti u djelo da svima bude bolje ... eto, to mi treba ... žongliram

još nisam vuku ispričala o tom svom projektu jer je bilo ključno da se popali na biljni svijet da bi shvatio simboliku istog i stao mi uz bok ko što sam ja njemu u njegovim projektima glede voda i snaga vode ... al još je rano da pričam o tome ... svijet simbola je jebeno jak i lak za iskoristiti za manipulacije ako ga se pogrešno ispriča i u pogrešnom trenutku ... tajming is a bič

za sve najbolje stvari treba vremena da se dogode ... vremena i puno uloženog entuzijazma i padova i uspona ali nikada odustajanja ...

sinoć je krk konačno izgledao onako kako sam ga davnih dana zamišljala ... stjecište ljudi raznih kultura i krajova koji zajednički osmišljavaju isti prostor i ista događanja ali svak na svoj način ... a počelo je davnih dana kad sam bila dijete i hodala tim predivnim kalama i sanjarila šta bi se tu sve moglo događati ... nastavilo je puno puno kasnije kada mi je jedan nadobudni mladi čovjek pokucao na vrata jer je čuo šta sam sve sama napravila i potegnuo me da mu se pridružim u jednom njegovom projektu ... bio je jako uvjerljiv pa sam pristala iako sam se do tada smatrala samotarom i gerilcem ... i godinama smo surađivali, probali učiti lokalno stanovništvo suradnji, osmišljavali nove projektiće koji bi zaživjeli na tren al se ubrzo ugasili ko zvijezde padalice ... ali nismo odustajali sve dok njemu svi njegovi učenici nisu zabili nož u leđa ... tada sam ja odustala od svega i vratila se u stanje u kojem me zateko prije nego sam povjerovala da se može više i bolje

ali on nije ... uspio se izdić iz lokalne sredine i doći na pravo mjesto i nastavio sa svojim projektima ne zaboravljajući na krk ... kasnije je upravo on bio ključan element da sam stigla u šumu u koju jesam jer je sovi ubacio bubu u uho kad je tražila koga bi postavila na moje sadašnje radno mjesto ... i kad smo se nakon dugo godina ponovo sreli na miru i sjeli za isti stol, bilo mi je drago da ga svi padovi i noževi zabijeni u leđ nisu niti malo pokolebali ... naučio je isto što i ja - graditi energetske labirinte i bez ozljeda i gubitka energije stizati do cilja - središta samog sebe i usput sakupiti sve ljude koji su vrijedni sudjelovati u njegovom projektu i njegovim vizijama

sinoć je započela materijalizacije tih vizija i bilo je predivno vidjeti to na djelu  ... poslikala i usnimila sve a onda došla kući nadobudno da ću sve prebaciti na komp i uživati ponovo kad ono, zajeb ... nesto mi kabl od kamere  najprije mi nesto poklopac al to mi nije puno značilo al sad kad nemam kabl, pojela bih se živa ... opet jedva čekam ponedjeljak jer na poslu u vukovom uredu postoji kamera koja je kompatibilna mojoj pa je koristim za prebacivanje slika i videozapisa sa svoje na komp ...

a što je najbolje, moj kolega vizionar vidi upravo moju drugu šumu kao prirodan nastavak i mjesto gdje bi se vizija mogla nastaviti događati jer je krcata ambijentima koji samo čekaju da ih se upotpuno lijepim sadržajima koji će ljude ponovo uzdignuti i vratiti im osjećaj da su bitni i vrijedni

dodatni bonus je bio kad sam saznala da mi bivši opet zajebo pa nije došao po djecu pa su mi i djeca mogla vidjeti uživo sve i osjetiti kako gradovi i šume mogu smisleno zaživjeti i da se one osjećaju kao dio svega toga i ne izgube vjeru u živo, u lijepo i u smislenu sliku svijeta kojeg će jednog dana u čiju izgradnju se već sada uključuju svojom maštom i svojim vizijama  

i kako ono mnoge knjige govore.... mi ljudi doista jesmo stvoreni na sliku i priliku boga, manitua, kreatora, kakotkovećvolinazvat .... ali samo kad svu svoju energiju uložimo u kreiranje a to se može samo ako nismo sami i kad se susrećemo slični i oni koji ne dozvole da se zdav entuzijazam gasi ... dogodi se to svima nama - da se pogasimo jer smo razočarani ... ali dok god nam je vjera u dobro tu negdje duboko u nama prisutna, privučemo nekog tko nije pogasit koji nas nanovo zapali i vrati u život ... to se meni redovno događalo kada sam osjećala da i sama posrćem i padam - na vrata bi mi pokucao netko od prijatelja da me podigne i ponovo zapali ... ali sam jako često to i sama svojim prijateljima radila - kada bi posrnuli, bila sam ustrajna u tome da ne dozvolim da padnu ... ovaj drugi dio sam često zaboravljala, al su me podsjetili pojedini da sam ipak bila tu i da je njihov uspjeh zapravo i moj jer ga ne bi bilo da nije bilo i mene u datom trenutku ... i tako to ide sa nama ljudima ...

al sam došla do još jednog važnog saznanja .... nikada ne podizati one kojima je padanje postao modus vivendi i onda se sami bacaju na pod jer im se sviđa kad ih podižeš ...   upravo takvi su me uvijek uspjeli predugo držati zaposlenom oko njih a promicali mi oni koji su vrijedni moje energije (=vremena, jer vrijeme nije novac nego sve ono u šta ulažeš svoju energiju) ... svi smo mi energetska bića ali raznih nivoa energije i da bi bilo harmonije i sklada, prijeko je potrebno da se udružujemo po nekom smislenom obrascu i energetskim nivoima ... ja ću uvijek za ove sa niskim nivoima biti hiperaktivna i koješta ... za one koji su meni slični sam normalna i taman kakvom trebam biti a za one koji su energetski jače od mene, spora, lijena i pasivna ( ima i toga ) ... niskoenergetski ljudi se rado prikače na one sa višom energijom i kratkoročno povjeruju da su oni ti koji  emitiraju i stvaraju nešto ... a nije istina ... to mi se dogodilo u "braku" sa bivšim, na forumu sa dijom itd  itd ... i uvjek dođe do zamjene ličnosti što je meni nekad bila enigma ... čudila sam se kako se moglo dogoditi da mi bivši i dija preko noći počnu vjerovati da su oni ja i krenu vjerovati da sve ono što ja radim zapravo oni rade a mene vide kao sebe ? sad mi ni to nije enigma nego sasvim prirodan zakon a ja dozvolila da me iscrpljuju ... al sada kad i to znam, jasno mi je da do balansa može doći samo ako se udružuju najprije oni sličnih energija a tek onda kroz mrežu ide na druge bez da se iscrpljuju oni najjači na najbesmislenije načine ... lavovi mogu ležati sa janjcima samo ako prije toga jedan drugog napoje a ne tako da direkt puste da ih ofce iscrpe do kraja ... i to je to ... vrlo jednostavno sad kad vidim kako to ide

i jedino tako se mogu uspostavljati održivi sustavi u kojem će svak dati onoliko koliko može i bez napora i bez iscrpljivanja ... al to se vidi već i na ovom forumu ... svi živnuli iako me više ne zanima kako i tko i na koji način ... al živnuli ... a ja se godinama pitala kako to postići al sve radila krivo ...  vrlo jednostavno - maknuti se od pijavica i pustiti ih da obitavaju onako kako jedino znaju al ne na mojoj krvi ... neka sišu jedni druge a ja se napajam iz sebi prirodnih izvora i sad mi lako pisati i razmišljati bez da me se ometa i spušta ne nivo koji nije moj ... a možda jednom uleti netko tko će mi zaista moći parirati u razmišljanjima pa i virtualno doživim ono što doživljavam već duže vrijeme u reali ...

kako je to lijepo kad imaš sebi ravnopravne pri ruci pa ti nekoć naoko veliki i zahtjevni projekti odjednom postanu sasvim realni i mogući ... a tek kad se krenu materijalizirati pa vidiš i rezultate svojih zamisli ! divota

a sada znam i kada će doći vrijeme da vuku prenesem svoju viziju i projekat tako da mu ona bude sasvim pitka i da se zapali da sudjeluje u njoj i pomogne mi sprovesti je u djelo ... još će biti sretan da mi uletila  upravo njegova šuma za pilot projekat i da bude nukleus iz kojeg će, nadam se,  sve krenuti dalje ... a žao mi gledati ga kako se počeo sramiti svoje šume jer je neuređena a meni treba upravo takva ... i probam mu to stalno ponavljati i kako se bezveze srami i nervira jer su upravo takve šume, neuređene, meni super hrana za mozak jer onda imam prostora za kreiranje vizija .. al doći će vrijeme i za to ...

jučer sam ga potegnula da mi se pridruži u rješavanju jedne prijoktantske greške zbog koje je na novoizgrađenom objektu nastala mini močvarica ( a teško bilo žabu natjerati da skoči u nju ) ... prafzaprav, lažem ... pitala ga dal bi htio ... prvo mi pokazo rukom "van iz njegovog ureda" ha ha ha ... glumi ostale i kako se postavljaju kad treba riješiti neki problem ... al onda skočio ko oparen i bio prije mene na licu mjesta ... začepili se neki odvodi i što me oduševilo, on ni pet ni šest krenu o po šumi tražit štap da vidi dal može odčepiti ...  e, takve volem ... ne gube vrijeme na pisanje akata i razmišljanju kome će dat nalog napraviti nešto što oni mogu sami i odmah ... i tako nas dvoje svak sa svojim štapom čeprkali po začepitim odvodima da vidimo jesul pravi ... i konstantirali da ni to nisu ... proforme napraviti ko i štošta diljem svih naših šuma ... vuk bijo bijesan i počeo kako bi sve te koji rade proforma za uši vuko i šamarao pčev od projektanta pa do izvođača radova    velim mu, možda budeš imao prilike već danas

i odem i dogovorim da se pojavi izvođač a onda vuku ubacila bubu u uho da idem na lice mjesta pa ako je zainteresirat nek i on dođe ... i taman izvođač počeo sa izvlačenjem i prebacivanjem krivice na prjektanta a ugledam vuka kako sve to promatra i sluša sa jedne jedne više pozicije ... skoro sam se srušila od smijeha kad sam mu vidjela facu  izvođač nije ni znao da ga vuk promatra i sluša  al i to riješila i pred njim pitam vuka jel ima on ideju kako to riješiti ... on jedva dočeko da ga se pita

al najbolje mi je što sam ovaj puta ja njega uslikala dok je prtljo sa štapom po proforma odvodima a da on nije znao ... i pošaljem mu slike da ima u privatnoj kolekciji  a on sav sretan viče: "super, izgledam ko pravi inspektor za žabe"  
e, tako, mislim si ... prvo ide bilje a onda druge životinje ... kad smo se razilazili svak putem svoje kuće, veli mi kako mogu čitav vikend posvetit se snake whisperingu ... kad smo se upoznali, bojao se zmija i ježijo kad je gledao snimke na fejsu i vidio da ih se ja ne bojim ... sad mu sasvim normalno da mu je kolegica na poslu šaptačica zmija  sad znam ako i naletimo na neku tokom akcije čišćenja šume, on će bit prvi koji će ju htjet u ruke  ... e, tako se strahovi savladavaju ... ništa na silu nego samo svojom voljom  

život je predivan a mene danas čeka novi izlet i to sa stručnim vodstvom i u prirodi ... jedva čekam

e da, da i to zapišem inače vuk neće vjerovati kad mu krenem i o tome a odusto od čitanja foruma jer nema vremena, sav se posvetijo reali ... al mora ostati zapisato

jučer nakon smo se vratili sa "inspektoriranja za žabe" sjeli u našu kuhinju i vuk zaželijo popit kavu ... al jebat ga, zablokiro mu kafe aparat i ne ide ... inače, primijetila sam više puta da mu se to događa - zablokiraju mu razni elektronički uređaji ko i meni kad sam visoko energizirata  samo još nije krenuo to povezivati sa samim sobom ... i ljut odusto od kave al svejedno sjeo i raspričo se ... al to dok nisu uletili drugi u kuhinju ... sad on bez grča ustane i ode ko nekoć ja ... ne da mu se prilagođavati nivo razgovora drugima koji nisu u toku pa štedi svoje vrijeme ... tako i ja uvijek radim ... njemu najprije bilo neugodno tako očito otpiliti ljude al sad ga očito prošlo

kad se sjetim kad sam došla u njegovu šumu pa na vrhuncu entuzijazma, lucidna bila do staničnog nivoa al putem ubila novi kompjuter, novi mobitel, staru kopirku ...  kako sam prolazila kojim uredom, sve se gasilo

e, sad tako i vuku isto ... što je meni super znak da je na nivoju  kad i to skuži, i on će se vratiti logorskoj vatri  vatra  voli takvu energiju koje human made  robote i senzibilne aparature gasi i prži pa trokiraju kad im se nađe u blizini ... zato ja ne vjerujem da će nas roboti prešišati i zavladati svijetom ... nemaju šanse

p.s.
ovo je bijo zamišljen ko forum za pisanje o okultnom i kultnom al kako je na kraju putem padova i poniranja posto mjesto za najobičniji trič trač, ova moja tema je moj doprinos povratku na početke olitiga izvore ... pa ako neće drugi, onda ću ja sama  tako sam oduvijek i radila i meni uvijek bilo dobro i sama dolazila do novih saznanja koja u mi pomgala biti još efikasnija u onome što radim i volim raditi

BesposlenPlop je napisao/la: ne da mu se prilagođavati nivo razgovora drugima koji nisu u toku pa štedi svoje vrijeme ... tako i ja uvijek radim ... njemu najprije bilo neugodno tako očito otpiliti ljude al sad ga očito prošlo

a i naučijo je prilagođavati nivo razgovora ako krene a netko već prisutan od početka ... ko kad sam u njegovom uredu a štakor prisutan ... krene razgovor i sve moderirato i uskladito sa onim šta štakor smije čuti a da ne przni dalje ... al kad štakor izađe iz prostorije, vuk veli, e sad ti mogu reć i ovo jer smo sami ... i kreneeeeeeeee ... skužila da mu gušt kad ga zovem na teren jer onda može pričati sa mnom bez prilagođavanja razgovora drugima il prešućivanja svojih misli ... a onda priča točno ono što stvarno misli i bez cenzure ... osvjedočila se više puta da jedino tako i voli i brutalno iskren pa kud puklo da puklo  

al to rade i mungos i lasica  ... doduše, lasica se nakon nekog vremena prepadne svojih misli pa me moli da ne pričam nikome i da ga ne usosim ... još mi ne vjeruje da mi na pamet ne bi palo

a mungos se naviko zvat me nasamo i bez ustručavanja ali sa prihvatljivom dozom obzira prema meni ... uvijek pita da li imam vremena i ako nemam, ne zamjera ... pričeka da ga imam ... takve ljude poštujem i rado imam oko sebe

danas sa vukom pričala kako bi bilo super da se on, mungos i ja ako bude prevelikih pritisaka lijepo odvojimo i otvorimo firmu skroz mu to sjelo iako je meni to bila samo zajebancija ... al vidim da njemu nije i nije zaboravio kako mi jednom pričao o tome ... ajme, šta bi bili super tim svak pokriva jedno područje a zna surađivati sa drugima ... meni se ne ide iz šume a ni njemu jer nam je preveliki izazaov ... al da hoćemo, i to bi mogli i znali

BesposlenPlop je napisao/la:

a što je najbolje, moj kolega vizionar vidi upravo moju drugu šumu kao prirodan nastavak i mjesto gdje bi se vizija mogla nastaviti događati jer je krcata ambijentima koji samo čekaju da ih se upotpuno lijepim sadržajima koji će ljude ponovo uzdignuti i vratiti im osjećaj da su bitni i vrijedni

zanimljivo da sam isti dan ali ranije, sa vukom prolazila upravo ta mjesta u drugoj šumi ... kako se počeo sramiti neuređenosti svoje šume, da mi preusmjeri pažnju na lijepo, krenuo mi o tim sakrivenim lijepim zakucima njegove šume ... mislijo da ih nisam već otkrila ... i velim mu, znam ja za njih i sve sam ih fotodokumentirala i već znam šta bih tu sve započela uvoditi ... otišli na jedno takvo mjesto i počela mu pričati šta sam sve već pokrenula i kako sakupljam kontakte i samo treba započeti i ja već imam sadržaje koje bih dovukla tu, i vidim da mu oči zablistale ... on fakat mislijo da ja nemam pojma o njegovoj šumi i nije znao da sam ju proučila u detalje i prije nego sam krenula sa njim komunicirati i upoznavati se ... super da je vikend da ima vremena prespavati utiske a u ponedjeljak idemo dalje u nove pobjede i logičnim slijedom događanja koja su započela davnih dana kad sam se kao dijete našla na ovoj strani velike bare !

maštanjem se kreira svijet al zato maštati treba nastaviti i to upravo onako kako smo to znali dok smo bili djeca ... al i o tom sam otvarala temu ( i to ne slučajno, i tu sam njuškala jel ima meni sličnih ) ... al uzalud to bilo ako nema takvih koji vjeruju u svoje maštarije ... sad i takvih imam oko sebe - odraslih koji i dalje maštaju kao djeca i vjeruju da se sve to može i dogoditi ako su dovoljno ustrajni u tome

sinoć mi bilo fora srest uživo jednog tipa sa kojim sam brdo toga iskomunicirala i dogovarala preko fejsa a došo na događanje u krku ... to mi gušt bijo ... prošo kraj mene i cimnem ga a on gleda i pozdravi najprije hladno, a kad me prepozno, skočio pol metra u zrak od oduševljenja što me konačno vidi uživo ... reko mi da je mislijo da  imam dugu kosu pa se prenerazijo kad me vidijo sa skroz kratkom ...  a super je lik ... mlađi kreativac i oduševijo se onim što je naletijo oko sebe ... piše reportaže i jedva čekam pročitati kako će opisati sinoćnji događaj

taman napisala ovo a javijo mi se da mi ponovo kaže da mu je drago da smo se konačno sreli i uživo ... odoh ... možda ga uspijem nagovoriti na izlet danas

joj joj joj ... meni reć da se nešto ne smijem usuditi jer će biti nemogućih problema, ko da doljevaš ulje na vatru ... a večeras to doživjela ... kad god mi netko tako reko a ja napravila suprotno, ispalo super za mene i sve oko mene ... a kad sam se držala uvrijeđenih regula i savjeta kojih se svi drže, najebala ... daklem ! sve jasno !

sad bih napisala kartice tekstova kako žene upropaštavaju čovječanstvo ali radije prespavam prije nego se raspišem ... iako ... sumnjam da ću se sutra probuditi sa drugačijim mišljenjem

BesposlenPlop je napisao/la:sad bih napisala kartice tekstova kako žene upropaštavaju čovječanstvo ali radije prespavam prije nego se raspišem ... iako ... sumnjam da ću se sutra probuditi sa drugačijim mišljenjem

odustala ... sinoć prije spavanja nasumce uzela jednu knjigu za čitati ( paradoks, dobila je baš od mame ) i krenem čitati a sve ono što sam ja htjela napisati, u toj knjigi već lijepo napisato i još objašnjeno zašto je došlo do toga da se prirodni matrijarhat premetnuo u ono što sam ja nazvala "otrovni i prikriveni" matrijarhat ... prestat ću i knjige čitati jer ništa novo ne nalazim u njima    nekad je bila rijetkost da naletim tako na neke knjige ... sad mi samo takve dolaze pod ruku ... super ! imat ću više vremena za prakticirati sve što mi padne na pamet a znam da već piše negdje u nekoj knjizi  

jbtga, sad se sjetila da nešto slično napiso i bloger na čiju knjigu sam naletjela i brzo isprintala prije nego ju je skinio sa weba tek sad se sjetila tog dijela njegove knjige ... i to u detalje ... eto, ima nas više koji intuicijom dolazimo do istih stvari ... neki prije, neki kasnije al glavno da stižemo

dakle, jučer mi ko bio neki rođemdan ... odoh slaviti a nije da ga nehote nisam proslavila već i to kako treba

izlet je bio super ... srela ljudi koje nisam vidjela godinama ... čim sam izašla iz auta ugledala svoju prijateljicu iz djetinjstva i bilo veselo ... al najbolja mi je jedna žena koja mi je na kraju četverosatne šetnje konačno prišla da mi kaže kako se cijelu šetnju mučila sjetit se odakle me pozna ... i dumala, mučila se sjetit se i kad je odustala, kaže, samo se vratilo sjećanje ... moja bivša medicinska sestra kod zubarice ... otišla u penziju, nije me nikada vidjela izvan ordinacije a pogotovo ne sa kratkom kosom i na kraju došla reć kako se namučila da se sjeti ... nasmijala sam se njenoj priči al mi bilo žao što nije uživala u šetnji nego dumala odakle me pozna umjesto da je odmah došla i pitala ... rekoh joj, trebala mi je doć i reć da zinem i po zubima bi odmah znala koja sam

a na izlet išla sa svojom trenericom streličarstva ... super mlada žena koja je tek počela otkrivati ljepote otoka na kojem živi ... lijepo priznala da ne zna ništa o tome i na povratku je odvela na još jedno predivno mjesto kojim je ostala očarana ... eto, takve volem vodati sa sobom po otoku jer znam da iskreno uživaju u prirodi i čude se kako nisu znali ništa o njoj a stalno okruženi njome ... najsmješnija mi je bila kad smo naletili na krdo boškarina koji su nam stali na put ( ona vozila jer je meni pukla guma a nije mi se dalo mijenjati ju prije izleta da ne gubim vrijeme na lijep i sunčat dan ) ... stala i prepala se šta sad ! velim joj, ništa, samo polako prema njima, odmaknut će se oni ali bez nervoze i trubljenja ... a ona nije mogla vjerovati da to ide tako lako ... pita, "a neće mi skočit na haubu il napast ? sigurno neće? "  simpatično mi kako ljudi doživljavaju životinje ko neke divljake ... i poslušala, krenula polako prema boškarinima i divila im se iz neposredne blizine jer su se razmaknuli taman toliko da može auto proć bez da ih očeše ... grandiozne životinje ... oooogromne i lijepe a rogovi baš bili podugački ... dugo nisam vidjela tako lijepe primjerke

veći dio šetnje nas je s visoka pratio jedan bjeloglavi sup tako da sam se nauživala gledati ga kako lijepo leti ... impozantni letač i valjda čeko da netko iz mase ljudi ( bilo nas 80 i svih generacija ) krepucne al ništa od toga ... sakupili se iskreni ljubitelji prirode i povijesti otoka ... a vodič me oduševio ... entuzijast i hodajuća enciklopedija ...

jučer pala i prva ovogodišnja berba i to koprive ... kako nisam očekivala, nisam uzela rukavice i krenula brati bez al je išlo presporo jer moraš paziti da "loviš niz dlaku" da što manje peče ... a onda se sjetila da imam u ruksaku prvu pomoć i zamotala prste kojim lovim biljke onim "selotejpom" za gazu ... bilo još žena koje su se dale u berbu i dala im da si i one isto zamotaju prste ... sad skužila da mi ni ne trebaju rukavice i daleko lakše brati na ovaj način ... a ne bi mi palo na pamet da nisam morala snaći se ... danas za ručak pita zeljanica ali od koprive ... djeca će biti oduševljena jer to obožavaju

BesposlenPlop je napisao/la:

kako sam uvela pohvale u šumi i kad god mi neki kolega nešto pomogao, javno hvalila i priznala učešće u odrađenom ... al naravno, to je prouzročilo to da je vepar još divljačkije udarao baš po takvima .... lasica me zamolio da ga više ne spominjem niti u pohvalama i prestala ... nježan kakav je znam da ga svaki veprov nalet boli i ne može mu parirati ...

jedva čekam sutra ... kreće salva mojih pohvala šojkama i kako su vrijedne i kako su mi pomogle i bez njih ne bih mogla ništa vako jadna i nesposobna i zbunita i izgubita  neće ni znat šta im se dogodilo kad vepar navali na njih ... al će moji kolege prodisati ... a one ionako vole biti žrtve pa nek budu i nek zabavljaju vepra jednom kad pronikneš u manipulacije manipulatora, lako ih preusmjerit jedne na a druge pa nek se zabavljaju al ne diraju one vrijedne a pogotovo one istinske kreativce koji kreiraju jer drugačije ne mogu zamisliti život a takvi su pogonski motor pozitivnih promjena ... haug