Glista u zemlji čudesa

danas bio poprilično težak dan .... pjesnik je jako slabo a isticali neki rokovi koji ovise o njegovom potpisu, nitko drugi nije opunomoćen da to učini umjesto njega ...  vepar mi rano ujutro došao unatoč mojem opetovanom i višednevnom upozorenju da se pjesnika ostavi na miru i napravi ovo drugo bockao da ja budem ta koja će pjesnika gnjaviti da ustane iz kreveta i dođe ... kako je lako prebacivati svinjske naloge na druge kad si u duši svinja ... suzdržala sam se na njegovu provokaciju i iako nisam urgirala, pjesnik se pojavio ... vepar mu onako slabom probao podmetnuti i digo mi svojski živac ... postavio mu par mina na koje sam naletila i odmah ih maknula i kuhala duboko u sebi jer tek sad sam u potpunosti svjesna sa kakvim kalibrom svinje imam posla ...     al sam se suzdržala da ne puknem  tako što sam se svako toliko otišla na miru ispuhati svojim meditacijskim vježbicama ... to uvijek djeluje kao kratkoročno al efikasno rješenje

srela vuka i rekla mu koliko mi malo fali da ja vepra dotučem i to vrlo krvoločno ... rekoh mu da sam već za doručak imala potrebu najesti se sirovog mesa ... kasnije me povukao za sobom na teren i prije izlaska iz zgrade okrenuo i rekao - nema ništa bolje za izluftati se od svježeg zraka ... u pravu je ... al ne zna koliko mi se gadi kad netko mrcvari bolesnog čovjeka a pogotovo takvog za kojem sada znam da je najvrijedniji od svih ali šutke radio i krio svoju veličinu od drugih da ne vrijeđa njome ( gospodin bio i ostao do kraja)  ... i nije bio sam u tom skrivanju ... pomagao mu vepar da ju krije, i to svojski,  jer bi onda izašla na vidjelo veprova sva nesposobnost a toga se vepar boji najviše ... trebat će mi puno puno svježeg zraka da ostanem mirna ali sutra sam našla način kako sama nauživati ga se i dalje odrađivati stvari koje mi je pjesnik ostavio u zaduženje jer on više ne može ...

a bilo je prestrašno gledati kako mu se vepar čmari i uvlači u dupe dok mu postavlja mine koje bi jedan njegov veliki projekat na kojem se godinama naradio dovele do poništenja zbog čiste birokratske zavrzlame ... a onda bi sa guštom upro prst i svima rekao da je pjesnik nesposoban ... ne zna vepar da ga imam na oku i da ću mu svaku minu otkriti, spremiti po strani a kad dođe pravi trenutak ugurati u usta i guzicu duboko a tek onda aktivirati ... neće biti klanja al će biti  čvaraka na sve strane kad puknu tako da se on razleti ...

sad su mi jasne one mnogobrojne gorile u mom snu kad sam se odlučila za doći u ovu šumu ... znam i kako ih aktivirati ... sanjala u poslijepodnevnom snu .. opet sam počela imati nekontrolirano upadanje u snove ... zaspala dok mi je mala iscrtavala tetovažu i kad sam se probudila, ostala ugodno iznenađena kako mi dobro pristaje i baš na tom mjestu ...

djeca uvijek nađu način nasmijati me ... našle su novi način kako me sramotiti ... tokom večernje šetnje se mlađa stavila na lajnu i dala mi da je vodim po rivi ... stariju odmah krenule ideje šta će mi još prirediti ...

u restoranu će pred konobarom moliti da li smiju i one dobiti šta za jest ... bar koricu kruha koja ostane drugima

pred slastičarnom stale i mlađa hoće sladoled a starija ne ... al zato na glas moljakala da slastičar ima dobije dojam da njoj neću kupiti

stariju krenulo po rivi jaukati i preklinjati da je ne udaram po glavi i prejako nakon je par puta viknula kako ju mlatim svaki dan  rekla da će se po ljeti baciti i na pod nasred rive i isto tako ...

a onda ju ulovio sram šta joj je sve padalo na pamet i sama sebi rekla da šuti

obožavam što imaju smisao za humor i nisu opterećene ... danas sa vukom pričala baš o tome ... kako u njegovoj šumi nedostaje baš takvog humora - neopterećenog ... rekoh mu da me mungos redovno nasmijava al zna složiti ozbiljnu facu pred drugima a onda ja moram trčati u wc isplakati se od smijeha jer sam skužila da druge to vrijeđa .... "i ja trčim na wc isplakati se" reče mi, " al od tuge i jada kako stvari (ne)funkcioniraju "  i dodao kako se nemreš zajebavavat među onima koji ne znaju prihvatiti šalu na svoj račun ... glavno da nas ima par takvih koji znamo a ostali neka se šućmure koliko ih volja ...  nama će uvijek biti na neki način zabavno pa makar se morali smijati do suza po wc-ima i bježati na teren da se na miru ismijemo i da nas nitko ne vidi

al mungos za sada vodi po smijanju do suza ... kad smo na samo čovjek se doslovno zakocijeni od smijanja kad se krenemo zamišljati u raznim scenama ... još smo na pričama kako ćemo kuću na koju bacim oko pretvoriti u ukletu a onda ju ja kupim za male pare i preselim sa svim životinjama i djecom ... samo mi reko da ovaj puta pametnije i pretvorim kuću duhova u turističku atrakciju i naplaćujem plašenje turista koji hoće u nju ući ... a po kući šetaju deguji, pas, mačak i bijela kokoš ... veli on, pokažeš im taj tvoj zvjerinjak i onda kažeš da se po noći svi oni pretvore u ljude  al noćni obilazak kuće košta duplo jer će tu morati uletiti kolege kao glumci ... treba se obući u duhove i zombije i zabavljati turiste al za pare koliko budala ima oko nas,  šteta je ne zarađivati na njima

al od svih životinja, bijela kokoš mi je najluđa ... ta se zatrči za tobom ako pomisli da nosiš nešto jestivo u rukama ... upravo je to napravila ,,, uopće mi ne bi bilo teško ubijediti lakovjerne turiste željnje spuki priča da je u njoj duh nekog vrlo gramzivog čovjeka

kaleidoskop ... moja najomiljenija igračka kada sam bila dijete

velika vrlina čovjeka je znati kad treba tražiti pomoć i koga tražiti ... danas na poslu vidjela kako moja ekipica super funkcionira zahvaljujući tome što to znaju ... ne traže pomoć od onih koji će odmah kukati što treba nešto odraditi za opće dobro - zaobiđu ih ... i svi složni ... ko vlak u snijegu ... ponosim se svojom novom ekipicom ... i to jako  i ponosna sam što su mene prihvatili kao svoju iako sam jedina žena među njima ... i znaju šta je pristojno pa mi ne uvaljuju fizički najteže poslove al to rade sa obzirom da me ne uvrijede ... galantni su i to cijenim ...

danas obišla neke krajeve svog otoka koje nisam jako jako dugo obilazila ... ostali mi u sjećanju kao netaknuta divljina ... tuga me ulovila kad sam naletila na brdo nove nelegalne gradnje i to po najljepšim divljim uvalama ... pa da ne poželiš novi potop kad vidiš tu nakaradu i nesklad i devastaciju

kada sam prvi puta sa vukom pričala o zmijama, rekao mi je da ih se boji .... nisam komentirala njegov strah ... samo sam pokazala snimke gdje zmije lovim za rep i pred svojom djecom da ih naučim raspoznavati ih i razumjeti ih ... ali ne nakon ih raspoznam kao beozopasnim ...

užitak mi je bilo čuti ga kako sam bez da ga ja u išta ubjeđujem il nakon toga spominjem zmije  opisuje malu smeđu zmijicu koju je vidio, nije je se bojao nego ju je proučavao i bila mu simpatična ... po njegovom opisu sam prepoznala smokulju ...

volim ljude koji vole učiti i razbijati strahove sami i bez da ih itko nagovara na to

bilo mi je preslatko kako je iz ogromnog straha u kojem su mu sve zmije jednake i prestrašne, smokulju opisao kao predivnu malu zmijicu i sav sretan što ju je vidio

kao što sam jednom u svojoj temi o motivaciji napisala, ljude se da mijenjati ali samo motivacijom i svojim primjerom ...

počela učiti za državni i stalno mi na pameti kako su nam zakoni skroz dobro sastavljeni sadržajno ... formalno su zabrijali na užas suhoparan i težak oblik izražavanja od kojih ti moždane vijuge venu pa treba svako toliko napraviti pauzu i gledati ili slušati nešto lijepo da ti se vijuge napune opet krvlju

da se svi ti zakoni i sprovode ali ne represijom nego edukacijom i kroz motiviranje ljudi da ih se drže, ovaj svijet bi bio bajka

al dok god se ne držimo napisanog, ustav i svi zakoni koji proizlaze iz njega su  ništa više nego komad papira za dupe obrisati ... al fakat imam osjećaj kao da čitam bajke pa mi ni učenje ne ide teško  tu i tamo ubacim neki živopisni lik koji izgovara te petljancije od suhoparnih rečenica i ide to polako ... mašta fakat može svašta !

a kad i to prođe, ide ljeto ... ajme što mu se veselim ... konačno ljeto u kojem ima vikenda i slobodnih poslijepodneva za neopterećeno kupanje i uživanje a ne kao do sada

i jedna ljetne i motivacijska da mi se vijuge pumpaju !

šta si prvo krenula učit?

ja ti spremila još nešto materijla,šaljem idući tjedan.....

samo da ti  kežam nemoj neke stvari sve živo čitat.,nema smisla.....
zup i zus možeš jer se i uči iz zakona....i ustav isto.....nema tu šta za skratit.....

ovo ostalo bolje je iz skraćenih materijala.....pogotovo eu....

i za posebni dio moraš samo kod sebe imat zakone koji su vezani uz posebni dio (to bi ti pravna služba tu ttebala reć šta ide), iz toga imaš 3-4 pitanja pismeno uz korištenje svih tih papira,a pita te doslovno šta radiš točno i onda nešto baš iz prakse kako bi rješila.....to nemaš šta učit, sve praksa

Lena je napisao/la:šta si prvo krenula učit?

ja ti spremila još nešto materijla,šaljem idući tjedan.....

samo da ti  kežam nemoj neke stvari sve živo čitat.,nema smisla.....
zup i zus možeš jer se i uči iz zakona....i ustav isto.....nema tu šta za skratit.....

ovo ostalo bolje je iz skraćenih materijala.....pogotovo eu....

i za posebni dio moraš samo kod sebe imat zakone koji su vezani uz posebni dio (to bi ti pravna služba tu ttebala reć šta ide), iz toga imaš 3-4 pitanja pismeno uz korištenje svih tih papira,a pita te doslovno šta radiš točno i onda nešto baš iz prakse kako bi rješila.....to nemaš šta učit, sve praksa

thx ... počela sa ustavom ... meni to zanimljivo ... ko da smo finci a ono nismo jer nitko ne sili primjenu ustava

posebni dio mi je najlakši jer to radim na poslu i skoro napamet znam zakone jer ih stalno primjenjujem i čitam mjesecima

a i zup i zus mi skoro poznati jer su mi interesantni obzirom da se borim sa veprom pa učim i primjenu na njemu ... super su oba ta zakona samo ne smiju ostati mrvo slovo na papiru nego primijenit ih a ja imam na kome svoju bijelu kokoš sam nazvala po zup-u koliko mi je taj zakon drag i mijo ... moš načela koristiti a to volem ... kad u zakonu imaš načela a ne dogme ... al onda jako ovisi da je onaj koji zakon primjenjuje vješt u brzinskom i argumentiranom opravdavanju upotrebe načela a tu sam kroz dugogodišnju praksu kao aktivistica versirana ... još ću ja njima u zg predlagati izmjene i dopune

al slobodno šalji skraćene verzije da se ne lomim oko budalaština ... ono što naučim dobro, to mislim i primjenjivati pa stvarno nailazim na jako zanimljive zakone koje nikad ne bih čitala nit učila da ne moram ... a to bi fakat bilo šteta

ajd, čujemo se ovih dana ... baš me zanima tvoje iskustvo jer mi ovdje šojke i vepar to prikazuju ko da idem polagati neurokirurgiju a ne državni

temeljito učim za državni i nešto apsurdno mi palo na pamet ... pa jebote, zakoni se pišu da se prilagode najgorima u društvu a one najbolje nitko živ ne spominje iako su ti nositelji razvoja, prosperiteta itd itd ... nije čudo da je sve u aspirinu ... najgori nam diktiraju zakonodavstvo ... mrak !

birokracija i politika u aspirinu jer platona nitko ne čita a kamoli njegov mit o pećini ... zato je meni ta pećina i pećinci stalno u svim moždanim režnjevima ... da sam bertol breht napisala bih djelo znakovitog naziva "u iščekivanju pećinca" ... ha ha ha ... ovo je toliko komplicirato da neće nitko razumjeti al meni baš super

bolje da se držim životinja a ne ljudi ... sigurno je sigurno ... jednom prošli mjesec naletjela na zgaženu kunu ilitiga lasicu ... danas mi živa i zdrava pretrčala put ... koja lijepa živinica je to

lena, vuk, sjenica i još jedan mlađi kolega ti zahvaljuju na sažecima i šalju pozdrave svima potrebitima sam proslijedila lekcije i injekcije

umiremo od smijeha dok učimo ... veli vuk, na papiru smo ko švicarska ... al samo na papiru koji smo mi kupus od države a tako lijepo nam piše kakvi bi trebali biti samo treba pročitati i primijeniti ...

što je rekla knjižničarka ... kod upisivanja birača treba dodati rubriku "pismen/nepismen" i to po kriterijima koliko je tko knjiga u životu pročitao i to sa razumijevanjem ... a ne ovako da nam nepismeni vode državu a isti takvi ih i biraju  mogu misliti što oni razni crnoje i grmoje razumiju zakone ... ni diplome nisu znali sami napisati il bar prepisati nego copy pajstali ...

ima vuk jednog prijatelja koji je napravio pečatić i sa njim oslikava super portrete tih copy paste političara ... što je najbolje, tako dobro je to napravio da se na prvu ne može skužiti da je slika naslikana pečatiranjem ... da im uručiš takve portrete oni bi to ponosno uzeli i objesili si iznad kauča i još hvalili njime

ako ikad budeš nekad negdje u blizini naše šume, vodimo te na marendu u dvorac gdje i mi marendamo iako smo čuli da je i to zabranito ! samo se nitko više ne usudi reć nam to ... ne smiju kršit naše ustavno pravo na mišljenje, svjest, nesvijest i podsvijest i to dok jedemo

neki su se dobrano zajebali što mi idemo na državni .. ajme alata i argumenata sad za nabacivat se sa dušmanima unutar šume

i dosad se nismo dali a nismo ni znali koja sve prava imamo a samo dužnosti smo obavljali ... sad će biti veselo kad se vratimo sa državnog i krenemo sprovođenje zakona u djelo - brutalno i jednako za sve ! bratstvo i jedinstvo il nikako !

prvi dan godišnjeg i da se mogu posvetiti zanimljivom učenju ... koja panika u drugoj šumi ... nema sove, nema pjesnika i svih koji znaju raditi i onda krenulo manipuliranje i to plitko ... ajme ! kako očito a tek je prvi dan da me nema a postavila visoke standarde koje sada treba odijeliti od moje persone i priheftati uz svoju al lažima ... ha ha ha ... zanimljivo mi pratiti kako se i na koje načine trude neki to kamuflirati i taman da me zabave

zabavno kako u reali tako i u virtuali ... vidim da nema puno razlike

meni se i dalje pleše i ne prestaje .. a vidim da nisam jedina ... svak pleše na svoj način i kako jedino zna

Legolas je napisao/la:
zabavno kako u reali tako i u virtuali ... vidim da nema puno razlike  

to me uvijek iznova začudi kad naletim: kako itko može pomisliti da može odglumiti znanje, iskustvo, sposobnost pred onima koji znanje i iskustvo imaju a i sposobni su ? kako ih nije sram blamirati se ? shvatila svoju manu: nekoć me bilo sram svjedočiti tome i da bi im išla na ruku da se ne sramote, prikrivala tu njihovu sramotu ... sada više nije ... nije me sram umjesto njih ... gušt mi razotkrivati to glumatanje jer je dekonstruktivno i šteti svima u reali ... u virtuali zabavlja  smiješno mi je kako se trude i misle da mogu

ne sjećam se više na kojoj temi je krenula rasprava o tome šta je to dobro al upravo naletjela na meni sasvim razumljivo i prihvatljivo objašnjenje ... ima veze i sa nietzscheovim djelima pa je i on bijo indijanac il na dobrom putu da postane jedan da nije puko ko kokica što ne čudi jer treba ostati normalan kad vidiš kako ti najgori šljam izvrće sasvim u redu misli a ti sam u svemu tome i bez svog plemena

Without a sacred center, no one knows right from wrong."
---- Thomas Yellowtail, CROW
In the center of the circle is where the powers reside. These powers are called love, principle, justice, spirtual knowledge, life, forgiveness and truth. All these powers reside in the very center of the human being. We access these powers by being still, quieting the mind. If we get confused, emotionally upset, feel resentment, anger, or fear, the best thing we can do is pray to the Great Spirit and ask Him to remove the anger and resentment. By asking Him to remove these obstacles, we are automatically positioned in the sacred center. Only in this way do we know right from wrong.

fora bit na godišnjem i to prvi puta nakon sedamnaest godina ... već prvi dan me vepar zvao u panici dva puta, svi se usplahirili jer treba sada u odsustvu pravih radnika odglumiti rad a niđe rezultata  imam mini listu ljudi kojima sam dozvolila uzurpirati mi zasluženi godišnji jer znam da će zvat samo ako treba  riješiti neki  problem i vid čuda, ti ne zovu uopće - sve znaju sami ... ovi ostali koji bi glumili rad i komplicirali i glumili uključenost u rješavanju problama odjeb i to velki ka bosanska piramida ...  još mi nije jasno da takvi vjeruju da mogu odglumiti znanje i rad ... al fora gledati kako se truuuuude

danas stariju vodila na gradilište ... majstori koji koriste nove tehnologije il materijale me zovu kad god imaju priliku pokazati mi u praksi kako se to radi ... starija mi je krenula sa pubertetlijskim forama i nema boljeg lijeka nego odvesti ju da vidi mjesto gdje se radi i stvara da ne uleti u mainstream povučena ostalima ... fora mi je bilo gledati kako se trudi praviti da se isključila a kasnije me zasula pitanjima po kojima sam skužila da je sve pomno pratila i slušala iako je ko pravi pubertetlija glumila da to nju ne zanima ...

nakon toga sam  ju za nagradu vodila u šopingiranje iako sam mislila da neću jer mi je digla živac na trenutak ... na povratku na cesti vidjele zgaženu kunu ... odjenom ih ima posvuda živih il zgaženih ... i odmah je prepoznala o kojoj životinji se radi ... mamino pametno

al razmišljam koju sreću imam u životu naletjeti uvijek na ono što želim ... al moraš znati šta želiš da ti se želje ostvaruju ... kada sam počela uređivati kuću u kojoj živim, htjela sam da mi zidovi budu ožbukani da bacaju na marokanski stil ... imala sam problema sa radnicima koji su mi lagali da znaju to izvesti pa izvodili gluposti, na kraju morala sama miješati žbuku pred njima i pokazati im primjerom šta želim ... približno su pogodili al samo približno i odustala od pokušaja obične zidare učiti šta je to marokanska žbuka jer ni sama nisam znala kako se uistinu izvodi nego i ja improvizirala .. samo sam znala kako treba na kraju izgledati

i sada naletim na čovjeka koji ima licencu za materijale i to prirodne i zna tehniku prave marokanske žbuke ... i postanemo ne samo suradnici nego i prijatelji tako da me uvodi i u tehniku i zove kad god ima priliku da me uči kako i sama to raditi ... a obožavam taj stil žbuke   ( u mojim pričama je to onaj kojem su nestale cigarete ispred nosa )

malo reklame pravim radnicima i entuzijastima nikada ne škodi a volim reklamirati sve entuzijaste koji vjeruju u kvalitetu i vrhunsku estetiku

mrak materijal i izvedba al se radi o filigranskom ručnom radu

baš me krenulo učenje za državni ... zanimljivo mi čitati i pamtiti kako nam je država uređena na papiru i sve super i štima a nema tko to sprovesti u djelo pa ako neće nitko drugi, počet ću ja prva i tamo gdje mogu kao što sam i do sada ... masu gradiva mi je poznato od ranije radi godina aktivizma pa mi zanimljivo prisjetiti se kako sam koristila zakone i uvijek pobijedila trudeći se i druge siliti da ih se drže kad ih već drugima sile ... il svima jednako il gerila !

a preslatki su mi moji kolege ... zovu i pitaju kako mi ide učenje a u biti hoće između redova reć šta im vepar radi sad kad me nema ... trude se silno ne tračati al točno pročitam šta hoće reć ... i rekoh im da znam i da mi je žao al da će brzo i tome doći kraj ... da sam tamo, ne bi se usudio gnjaviti ih ... rekoše da im je to jasno i da se usudi al je i to odusto i pobjego na godišnji da se ne vidi očito - da je glumio znanje i kitio se tuđim perjem onih koji znaju ... i jedva čekaju da se opet vidimo redom su svi ok i nadam se da ćemo još dugo dugo biti kolege i sprovesti mnoge lijepe stvari u djelo

snovi su super stvar ... kako se u njima sve lijepo presloži i iskristalizira ... probudila se u uobičajeno vrijeme kad se i inače budim i orna za zagrabit nove lekcije a čim sam se probudila, imala blitz prelistavanje u glavi onih koje sam jučer prošla ... sve sjelo kako treba pa i ona o državnim pečatima ( onim dosadnim, ne tetovažama ) al sad mi je jasno zašto je postao važan taj državni i otkud sve to skupa vuče korijene .... bookte, kad postaneš skroz svjestan u šta smo pretvorili državotvorno funkcioniranje i prateće znakovlje ... to ko da mala djeca vode politiku ... još kad vidim i čujem naše političare šta i kako pričaju, više nikada neću moći nikoga od njih slušati i shvaćati ozbiljno što i nije tako loše ... za mene

nisam već dugo stavljala slikice a jučer je mjesec bio predobar sa jedne pozicije na kojoj sam se našla pa sam zaustavljala automobil da ga usnimim ... u jednom trenutku je izgledao kao ogromna kugla koja se kotrlja niz brdo ... pravi rolling stone

provela veče sa netjakom i curama ... nevjerojatno kako djeca brzo uče ako ih se na to potiče od malih nogu ... zna nabrojati cijeli planetarni sustav našeg sustava skupa sa mjesecima pojedinih planeta ... zna o svemiru sa četiri godine toliko da su se moje cure posramile što ne znaju niti približno kao i on  ... i čita ... doslovno uči čitajući iz knjiga a omiljene su mu one o svemiru ... i debatira ... ozbiljno debatira ...
pokazuje mi knjigu list po list a onda kad je došao do poglavlja o smrti zvijeda, umiruje me prije nego okrene taj list ... kaže, nije ništa strašno ... ne boj se .. to je samo veliki div i ništa strašno ... tako mora biti

moram ga voditi u obzervatorij što prije ... mali će biti genije