Glista u zemlji čudesa

a evo i slije sretne koke koja je nekako uspjela uteć ludoj babi i završila kod mene pa živi ko princeza rasplakala mi dimnjačara onomad kad sam mu ispričala priču kako je završila kod mene ... ide ta priča i dalje ... to volem kod priča ... niti jedna nema kraja

prije čarobne dijete kad je utekla od lude babe


poslije čarobne dijete i oporavka

BesposlenPlop je napisao/la:aaa, sa kojim guštom sam gledala kako joj mungos smirito uzvraća lopticu i baba na kraju odustala od kokoši ... veli, prvi će večeras pod sjekiru pijevac završiti ... joj, jedva jedvice sam se suzdržala da ne puknem od smijeha pred svima ...    ulovila babu pod ruku i izvela na hodnik a ona i dalje, prvo će pjevca u juhu a onda redom sve koke  

al koji su to vrhunski dijalozi bili ... mungos snimio sve i kad se vratio da babi kaže da je lažljivica koja drži kokošarnik usred grada, bacio hrpu papira pred nju a među njima i fotografije koje je usnimio on d fejs of d plejs  ...

a baba viče i lovi se za prsa i kumi i moli, drama vrhunska ... vidi se cijeli život vježbala istu ulogu  ... veli ona, ima  samo jednu kokoš sa kojom priča i koja joj je sve u životu i neka joj se smilimo i ne uzimamo joj baš nju jer je ostala sama na svijetu bez ikoga i ta kokoš joj je jedino što ima ... a on izvuče fotografiju i veli, broj ih  ... pa počeo prstom pokazivati na svaku kako šeta po smeću .... vidi ovdje jedna, pa ovdje jedna i ovdje jedna i pokazuje i meni a ja se držim za stol da ne prasnem u smijeh čime se bavimo a baba i dalje leleče al malo podozrivije pa izvuko dokaz o vlasništvu parcele , pa o sinovima koji malo malo na policiji zbog nasilnog ponašanja ... i baba pomalo prestala kumit i molit da joj ostavimo kokoši nego počela bit ljuta na njih i veli, sama će ih se riješiti ... prvom pijevcu leti glava i priča na izlazu kako će onda redom i kokoškama  letit glave  al mungos mi najjači ...  na kraju  mi pokazo na slici pijevca kako se drži o strani ... veli, neće taj više među kokoši, dopizdile mu a sad će se pokazat da je bijo i u pravu jer će glavu izgubit zbog njih i prvi završiti u loncu    on se sav uuuživijo u ulogu pijevca jer i njega tako maltretiraju žene pa nastradao zbog njih ... samo sam čekala da otrči da ga spasi od lude babe ne bih se uopće čudila da jeste ... on je sav sažaljiv do svakog tko stradava i ubija se od posla da spašava oko sebe a nikako spasiti sve jer među onima koji zapomažu ima i krcato glumatala a on do sad nasjedo na svu tu glumu  

na kraju mu rekla, al i ja držim kokoš u centru grada ... das se nisi usudijo sad zvat moju prvu šumu pa tužakat me da sam i ja luda baba koja priča sa kokoškama a on još luđi jer mi još pomago da ju spasim

ajoj, da ... glede životinja koje mi preskaču il prelaze put ujutro, nema više divljači al neki dan skoro udarila u nekog ogromnog psa al uspjela zakočiti ... a pas ko tele velik i prelazi nonšalantno ulicu i nije se prepo kad sam zakočila ... nije me ni pogledo nego nastavio mirno prešetavati mi put ko da mene nema

gotofo ... životinje skroz gube strah od ljudi ... bit će veselo ko šta je mungos predvidijo ... šetat će nam još malo gradom žirafe , zebre i lavovi samo kokoši ne smiju više

danas ostala sama u svom uredu sa jednim mlađim kolegom a oboje bili dosta po terenu što svak po svoje a jednom i zajedno na nekoj geod. izmjeri i iskolčenju .... divota ... nisam već mjesecima doživjela sjediti sama u uredu ... čudam osjećaj mi bijo i sjetila sam se koliko sam samo dana i noći provela tako sama radeći u zadnjih dvajst godina rada u mojoj prvoj šumi ... al ne bih više tako stalno nikad više ... lakše je raditi kad si okružit suradnicima i da ste jedan drugom pri ruci

ujutro počela čak i zajedničke kave ( čajove ) ispijati sa ekipom ... kako šojke redovno kasne, uspijemo se lijepo izdogovarati i razgovarati prije nego uleti "stres" ... a fora i kad je danas uletio vepar sa jednom šojkom vidjeti kako se oboje ponašaju fino i umilno što se mora nije teško vuk gleda al mu sužen fokus i to dobrano pa ni ne primjećuje promjene ... sav je u nekim svojim mislima i iako mu ih čitam, ne dozvoljavam da se požar razbukta a mogla bih ... ne treba nam to ... pomalo će shvatiti koji je bolji put ... i dalje mi pokušava lovit pogled na duže vrijeme dok razgovara sa mnom al držim pod kontrolom i ne pada mi na pamet manipulirati sa njim ... rekoh mu, ne poznajemo se, i sad me živo zanima šta će i kako će dalje ... mlad je al ne znam koliko je neiskusan ... kad god sam pomislila da jeste, dobrano bih se zeznula pa više ne pogađam nit si umišljam da išta znam i ja o njemu osim onog što je sam do sada pokazao

danas je vuk bio posebno nervozan iako nije imao biti zašto zbog posla ... vepar se umirijo i nije ga ni bilo jer je znao da sam sama u uredu i nema publike pa nema zašto bit ni umilan ni bijesan ... ne zna vepar  u četiri oka ništa a nasamo sa mnom se boji ostati ... al zato vuk stalno zujao kroz moj ured jer je to ujedno put do kopirnice ... al me se nije dalo smesti ... baš navalila na posao i bio mi gušt raditi dok sam sama i imam mir ... na kraju mi reko, a da ti uvedeš ovdje ulaznicu da imaš neke koristi kad netko prolazi uredom ... nasmijem se i velim, ne samo ulaznicu, carinu ću uvest pa vas skidati do gaća da ne švercate šta !    nemrem ga više ni nasmijati koliko se uozbiljio  

kasnije ga ulovila kako se ipak dao u podučavanje jedne od šojki i bilo mi drago to vidjeti ... iako, po šojkinim reakcijama odmah znala da je to uzaludan posao ... ne zanima nju naučit išta korisnog bez da vuk ne ulupa brdo vremena u to a toga nema jer se dokazuje pred veprom da može više nego mu taj natovari na vrat .. al mi bilo drago vidjeti koliko se vuk trudi pokazati koliko je vrijedan ... ne samo da je počeo ko blesav svoju kuću i okućnicu rediti, raditi sve što mu vepar odrapi ko kaznu, nego sad i šojku pokušava podučavati a vidi se da mu je muka ... al jasno mi je što radi i dobro to radi ... iako nema potrebe... nema e zašto dokazivati pred ikim al mora sam doći do toga

kasnije se opet zaustavio u mom uredu i veli, idući mjesec je dan planete zemlje i svake godine se organiziraju akcije šumskih stvorenja i svi taj dan uređuju zajedno šumu ... čisti se podmorje, uređuju zelene površine i tako to ... volontirate svi ?, pitam .... i odmah se ogradim od toga ... rekoh mu da imam slabo iskustvo sa volontiranjem jerbo to na kraju uvijek na balkanu ispadne tako da troje rade ko konji dok se njih 15 sakupi ne bi li gledalo, jelo i pilo ... moj mlađi kolega koji je taj treb bio u uredu, odmah mu se prijavijo da bude za roštiljem ...  kad sam to čula, sve mi bilo jasno ... i kod njih isto tako ... al vuk ne odustaje ... veli, on vjeruje u to i doći će i on a čuo je da će morati i ostale životinje iz šume ... i onda skužim šta radi ... otkad sam došla, vječito nas se tjeralo na team building uz žderačinu i pijačinu a nas dvoje sanjarili naglas kako bi radili nešto korisno umjesto toga ... najbolje se  upoznaje međusobno tamo gdje se nešto radi ! .. sjetih se šta sam više puta izgovorila pred njim kad smo pričali koliko nam je muka od teambuildinga pred punom trpezom ... pitam ga tko je organizator svega ... šuti i nezgodno mu reć i skužim da je on ... a kako i neće bit - između ostalog je i ronilac a znam da su oni najžešči kad je očuvanje prirode i okoliša u pitanju i svake godine čiste podmorje oko šume ... ok, dolazim i ja i to sa djecom a on se nasmije i ode zadovoljan ...

kasnije odem do šumske knjižnice vratiti onu knjigu koju sam godinama pokušavala dobiti na čitanje ... nisam ju ni pročitala do kraja ... koliko me god oduševila na početku, sa svakim novim poglavljem počela gubiti volju jer sam skužila da sve što je u njoj zapisano, ja odavno već znam i prakticiram ... zašta imam onda čitat ju ? ako nešto još nisam naučila, naučit ću kako idu poglavlja i bez čitanja ... i vratim ju ... a knjižničarka se oduševila kad me vidjela ... priča mi kako je bila jedna od šojki ubjeđivati ju da ne vodi knjižnicu kako treba, oduzelo joj tjedan dana da dođe do prave informacije jel to istina il nije i na kraju došla do izvora informacija i skužila da su joj probali uvaliti pogrešnu infomaciju samo da je zbune ... nasmijem se i mislim si, kako predvidivo ... i ona mi dala podršku kad je čula kako sam se suprostvila vepru    ukratko se složile da je objema jasno šta se dešavalo u šumi do sada i tko je vodio igru i zbog čega ... al sad slijede promjene ... pitam ju jel i ona ide na te akcije čišćenja šume i veli da ! kaže da zna biti jako dobro ... e, to me dodatno ohrabrilo da i ja dođem, kažem joj ... vuk je krenuo sa ovogodišnjom organizacijom i dolazim sa djecom jer volim takve team buildinge i ako znam da će se pojaviti nekolicina entuzijasta, onda znam da mora biti dobro ... velim joj, vuk je velki entuzijast i kad takvi pokreću stvari, treba se priključit a ne kočiti ...  i tako, promjene se nastavile ići svojim tokom i naočigled  

životinje koje su me danas ugodno iznenadile bilo je jato labudova koje je klizilo uvalom ...

danas konačno uspjela dogovoriti duži neformalni susret sa mojim ljudima iz nadšume ... davnih dana sam jednom svom kolegi koji je isto tako ispravan, dobar i vrijedan stala uz bok kad su ga svi iznevjerili i zabili nož u leđa al na kraju se pokazalo da je i to imalo smisla ... čovjek je umjesto u mojoj prvoj šumi naglo odskočio daleko više i na pravu poziciju u toj šumskoj hijerarhiji ... napravio čuda i pokrenuo predivne stvari ... al zaposlen u pm i nikako se naći neslužbeno i na miru i bez publike i upalitih kamera koje non stop šetaju za njim

danas konačno i to dogovorila ... vepar htio da njega vodim na susret ... taj bi se svakom tko je na nekoj višoj hijerarhijskoj ljestivici u dupe uguro samo da mu je dat priliku  ... tako je uspio postati šef u jednoj maloj šumi - vireći iz dupeta drugima i još se hvali time  al se sad zajebo ... idem danas sama al si sve nešto razmišljam da povedem i vuka da mu se suženi fokus raširi i vidno polje raširi ... a i da upozna prirodne lidere koji su tamo gdje im je mjesto i vidi da sve ima smisla i da se život u šumi ne sastoji u vječitom nadmetanju sa kojekakvim veprovima ... to je čisti gubitak vremena jer vremena nikad dosta i bolje ga utrošiti na suradnju sa pravim ljudima a ne nadmetanju sa krivim životinjama

volim vidjeti prave ljude na pravim mjestima a ne mogu tamo stić ako su prepušteni sami sebi pa makar bili najjači i najsposobniji ... nitko ništa dobro za sebe i druge nije postigo sam

susret sa starim prijateljima bio super ... vratila se kući sretna jer nisam jedina koja vidi smisao i veću cjelinu koja se sklapala godinama i desetljećima a sad konačno rode i plodovi ... davno kad smo još počeli sanjati i maštati o tome  a prošlo je mnogo godina od tada ... i sad smo sjedili zajedno za stolom, rezimirali proteklo i složili se da je i vepar odradio svoje i u okvirima svojih gabarita pa mu se ne smije ništa uzeti za zlo nego samo zaobići i ne dozvoliti da smeta ... a i to je postignuto ... vremenom će valjda i on naći nako svoje mjesto bez da druge ranjava i gazi a ako ne, žrtva je samog sebe pa nek radi šta ga volja ... al sve u svemu, krenuli dogovori za neke nove priče za koje smo postavili temelje a sada ih treba samo krenuti realizirati a samo što nisu krenule ... stvarno se maštom stvaraju svjetovi

a vuk probao stići da ide sa mnom, ali mu se nakrcalo drugih poslova ... opet mu bilo žao ko psu al mu rekoh da nema veze ... ionako ću mu prepričati sve dogovoreno i izgovoreno da bude u toku .... a dogodilo se da moji prijatelji znaju već za njega ... on ni ne zna da se o njemu zna i izvan njegove šume i da sve dobro što je do sada napravio čuju i vide i drugi ... ali će saznati

pratim ove svoje bilmeze iz srednje škole koji sada naveliko organiziraju godišnjicu mature ... kad su počeli sve puno kisića, ljubića i sve divno i krasno, vlak u snijegu i jedva čekaju vidjet jedan drugog ... a onda krenulo pravo organiziranje i gdje i kako i ono najgore, šta će se jest ... ha ha ha  a tu krenula žešča svađa i paljba ... a prije se kunulo kako im jedino bitno da se nađu i vide jedan drugog kad ono jedino bitno tko će šta ždrat i koliko će menija biti ponuđeno  sad mi tako drago da sam odmah rekla da neću doć .... al najbolje mi kako najprije ponuđen mesni meni( neki fensi šmensi bik sa njokama boktemazo a koječim )  i svi oduševljeni a onda krenulo ... a na kraju svi uvrijediti vegetarijanci i šta im se to nudi - fuj !... jebate, jel može pliće ? može !

o fala ti bože ... vuk se okanio kojekakvih josipa lisaca i lišća na vjetru, patetike i bakrača ... i vratijo se svom ritmu ... mrzim kad se ljudi trude prilagoditi nekome iz bilo kakvih razloga

nakon sam prespavala utiske, probudila se sa rezimeom svega iskomuniciranog iz sinoćnjeg razgovora :
je, istina, sustav je truo i gnjil iznutra i tu nema velikih pomaka... ali i u takvom se, ako si imalo spretan,  može lako naći modus vivendi, ne reagirati na trulež al ustrajno saditi nove ideje i brinuti da jednog dana stasaju i zažive ... super prijatelje imam

i novi prijatelji su mi predivni ... vuka je doduše sram svoje šume što je neuređena a uprava isto tako baca na trulež ... tek sad postaje svjestan toga ... stalno mi govori da nije to šuma nego favela ..  jučer mu odgovorila da ne brine, ja i dolazim iz favele i to doslovno ... u favelama se osjećam kao kod kuće a i imaš šta raditi ... nije dosadno, jer ima brdo toga za sređivati i uređivati i izmišljati načine kako dovesti u bolje stanje

za sada mir i harmonija u drugoj šumi ... vuk i ja nastavili suradnju i danas po prvi puta otkad sam se sukobila sa veprom, našla se u njegovom uredu jer mi vuk nastavio pomagati oko novog programa a i onog što je našao na netu a koji bi nam super pomogao u poslu ... oboje se naradili i skužili da si možemo priuštiti i te petke kao rezime i opuštanje pred kraj radnog tjedna ... pročavrljamo o našim projektima a ne onim nametnutim i oštrimo se  za dalje

i taman vuk prešao na bildanje nekog mog projekta kojeg radim sa jednom regionalnom posadom, kad ulijeće vepar ranije bi urla kad bi nas zateko tako nasmijate i opuštene jer za njega to znači da se ne radi iako mi baš u tim trenucima najviše odradimo ... samo veprovi pojma nemaju o kreativcima i kako nama rade mozgovi a kamoli išta drugo ... al vuk i ja ga ignoriramo i eto njega do nas, sav umilan, pa "oprostite što smetam, prekidam", "ako nije problem", "trebalo bi mi nešto pa kad stigneš" , i umjesto prijašnjeg urlanja na vuka kad bi mu davao ekstra zadatke, sad sav mjau mjau i mic mic samo da mu ovaj nešto pomogne ... a vuk ga ladno pogledo, veli, ok, i usput napravi i to vepru dok je meni i dalje pokazivao šta se sve može na tom novom programu raditi...

sjetim se vremena dok sam bila veprova miljenica pa mi nudio da nabavi sve programe koje mislim da mi trebaju i pitam ga, jel može sad ovaj da dobijemo al i vuk i ja i to profi verziju ... veli, može pogledam vuka koji nije vjerovo da ću se usuditi i kažem mu, "vuče, ti pripremi sve potrebne podatke za kupovinu i daj vepru" a on se nasmijo od uha do uha i zapisuje si u agendu da to napravi čim prije ... ( nas dvoje se mučimo na nekoj free online verziji za studente da bi bolje radili i strepimo kad će nam ukinuti )  i mislim si, eto tako se može raditi

na izlazu se još par puta izvinio što nas prekinuo i izašo natraške valjda u strahu da mu ne poleti kakva sjekira u leđa  kako ja volem uživo sve jer neverbalna komunikacija kaže sve ono što se proba riječima sakriti i prešutjeti

danas si uzela i urediti bilje u našem dugačkom hodniku ... naštancali tamo nekog uredskog bilja vulgaris, sve bezveze i bezlično a i to zapustili ko i u svim uredima ... ja to ne mogu gledati mirno i lijepo kupila vrtne škare, našla na tavanu kantu za zaljevanje, nekakvo mineralno gnojivo  i uredila sve ali i pozabadala sjeme između da malo dodam živosti ... al to sam napravila samo ispred ureda mog odjela .... nama će biti pravo proljeće i na prozorčićima se zašareniti  a ovima drugima po zaslugama ... dok sam se bavila time, prolazi mungos i daje mi sugestije šta bi se sve dalo napraviti i ponudi da napravi i po zidovima police za bilje ... velim mu, tu ima toliko puno svjetla i prostora da bi  se mogla komotno napraviti prava mala džungla sa stablima i grincajgom između  i još povješati kaveze sa papigama da bude pravo živo ... veli on meni smijući se, "pa da, moglo bi se ... i još biraš kad uđeš hoćeš u džunglu na hodniku i prirodnu, il onu iza vrata gdje se isto tako krešti i pokaže na žemske urede", veli mungos plačući od smijeha     joj kako uživam sada kad mi se kolege svi redom opušteno smiju i zajebavaju a ja doslovno puštena sa lajne i smijem svojim tempom uvoditi PROMJENE!!! umjesto ZABRANA!!! ( joj, kako vepar naočigled doživljavo orgazme kad bi urliknuo "zabranjeno", ili "oootkaz" ... malo mi ga žao što više ne smije   )  ... al nisam ni ja vjerovala da će mi uspjeti baš tako brzo   al eto, sve se može kad se hoće ! a neki, kad se mora  

krepala od smijeha danas oko još nečega ...

pričam sa vukom o bilju kojeg ćemo saditi, sad i on o tome zna dosta pa mu gušt pokazati koliko zna i naučijo ... i kad sam spomenula da imam doma sadnice aloa vere al to ne možemo saditi po šumi jer bi smrznula po zimi, zamoli me da i njemu donesem da ima kod kuće jer eto, baš toga nema .... sad će krenut robno robna razmjena između mojih šuma, mislim si i to valuta u biljkama ko šta sam oduvijek voljela ...

a sluša to vepar dok je čeko da mu vuk napravi to što ga je zamoliijo i viče, ja sam alergičan na alou veru i počne opisivati kako se ospe i dobije kraste na sve što u sebi ima alou veru il mentu    vuk i ja se pogledali, i smijemo ispod brka a ja vepru kažem,  "onda bjež od mene, ja sam ti sva namazata čistom aloa verom, jedem ju i stavljam u smutije a svi me već znaju da se naljevam čajevima a najviše mentom ...  a eto, sad će i vuk isto tako"  sublimirane poruke su uvijek one koje se najjače zalijepe za podsvijest kojekakvih kukavaca .... već vidim u budućnosti kako vepar zaobilazi i vuka i mene jer se oboje mažemo aloa verom natur i još ju grickamo umjesto pomfija  vuk se skroz zapalio sad za bilje i sve ga zanima i hoće imati i kod kuće u svom vrtu  

al fakat ta aloa super biljka ... u nekoliko dana riješila opekotine po licu i pokazujem kako se brzo koža oporavi od toga iako sam prije nekoliko dana izgledala ko da imam kugu ... a vepar će zato sad tek dobiti fleke i kraste  jebat ga, kad vole bit krastav i uvijek žrtva svega oko sebe pa nek onda i bude ... tko ima pravo braniti mu

a i ozbiljno se najavila na akciju uređivanja šume i to sa šatorima i djecom pa mislim i naći neko lijepo mjesto u okolini za kampirati ... a kako je vuk nadređeni mungosu, velim, javi i mungosu da mi ne bi došo uvoditi red i branio kampiranje ... a vuk se smije, i veli mi, nema šamse da te mungos tjera iz šume ... ne bi te otjero ni da mu šator postaviš na vrh glave  i sa šumskom knjižničarkom danas divanila o bilju i zmijama i svemu što vole ljubitelji prirode ... priča mi kakvog vrijednog muža ima koji isto tako skupa sa njom voli sve što vole pitomi ... i ona se veseli što ću im doći pomoći urediti šumu i sad imam pravo dobit knjiga koliko me volja a ne po propisima knjižnice ...

večernje šetnje sa psom su mi počele postajati sve duže i duže .... djeca odrasla, sama si naprave večeru, potjeraju u krevet i ja si konačno mogu laganini priuštiti život bez tih obaveza ... a imam o čemu maštati ... a maštam stalno dok hodam ... smišljam svašta i u tim maštanjima uključujem razne poznate mi ljude u puzzle da bi nastala na kraju lijepa slika koja ima smisla i da svakom bude dobro ... i kad me krene, ni ne skužim gdje sam i tako se danas našla usred zatvorenog autokampa ( nisam ni skužila kuda sam ušla pa bijo problem nać izlaz ), daleko od rasvjete i pogledam u nebo a ono vaaaaaaaaaaaaaaauuuuuuuuuuuu - vedro nebo i milijarde zvijezda ... orionov pojas još debelo na zapadnom dijelu neba a desno iznad njega aldebaran još slab al odskače crvenim sjajem  ... sjetih se kako izgledaju noći divljeg kampiranja i obuzme me radost do kostiju ... sada dolazi to vrijeme a ja imam i gdje i s kim i vremena i da je sve novo i nepoznato a to volem ... volem otkrivati nove stvari i bježati od kolotečina ... kolotečine ubijaju

al fora mi je vidjeti kako me neki još iskušavaju ... šef pjesnik prije par dana otišao ponovo na bolovanje nakon je vidio da mu se veper ulizuje pa valjda pomislio da sam i ja dio te igre al na pogrešan način ... introvert me probao nagovorit i dignuti paniku  da preuzmem neke njegove dogovore al nisam pristala bez konzultacije sa šefom ... rekoh, on je još šef a ne ja i ako odobri, preuzet ću, ako ne, onda i dalje on šefuje .... nazovem šefa, pitam kako je, po glasu čujem da je dobro, pitam jel treba preuzeti dogovore, veli mi, ne treba, on će ....  i danas ga sretnem na hodniku i vidim da je ne samo dobro nego super ... poletan ko dječačić  a ja prošla testiranje i da nisam tu da ikome zabijam nožove u leđa jer mislim da je slab ... mudrice su mi kolege i zbog toga ih još više cijenim  

a introvert presto  biti introvert i pokazao se kao odličan suradnik i vidim da me sve više vrednuje i podučava ... prestao glumiti nesigurnog birokratu, stalno govori svojim pravim glasom i sa mnom razgovara kao sa sebi ravnom

uživam čitati te igre preživljavanja u trulim sustavima i kako se ljudima vraća povjerenje u ljude ... ljudi su predivna stvorenja

a najveći užitak mi je vidjeti kako sam prekinula vukovo padanje u letargiju i nepovjerenje do ljudi ... nema toga više i ne dozvoljavam oko sebe ! vrednovat će se vrijedni i sposobni a ovi drugi neka se pozicioniraju kako znaju i umiju al bez da  ove prve guše ... i sve bez drame i histerije ... spontato

moja ulazna vrata ko hrvatska pošta   ...  djeca mi očito nakupila obožavatelja ... danas u jednoj košarici osvanuo mali medaljončić sa tri cvijeta na sebi

ovo ljeto na dovratniku netko ostavio broj mobitela ispisan olovkom  

sve neki hrabriše  

zato meni vuk sve draži ... on čim ga nešto muči, odma se olakša pa šta bude   i na kraju vidijo da ne bude ništa strašno    dapače, ide dalje život i kako treba, bez dramatike i histerija

danas sa guštom prebrojavam preživjelo bilje po terasi i kući i puštam ga opet vani na sumce gdje mu je i mjesto ...

BesposlenPlop je napisao/la:

danas sa guštom prebrojavam preživjelo bilje po terasi i kući i puštam ga opet vani na sumce gdje mu je i mjesto ...

bilježim da je i ona moja poplavila hortenzija ošla u svijet ... netko ju drpio  ne selim se samo ja iz šume u šumu ...  i moje cvijeće se krenulo selit ajd, neka joj je sa srećom  našla šta ću ubacit u njen lonac da bude još ljepši

možda je onim medaljončićem netko platio to što ju je uzeo ... bilo bi fora da jeste

šopingiranje sa klincima je uvijek naporan al smislen posao ... gledati ih kako se snalaze i nalaze ... izmorile me al na povratku im priuštila posjet dvorcu u šumi i kasnom ručku da vide šta sve mama radi kad me nema kod kuće ... oduševile se napravljenim i jedva čekaju doć sudjelovati u uređivanju šume sa ostalim šumskim stvorenjima ... sve pitaju kad će to bit i gdje će sve uređivati  ... pridružila nam se i moja suradnica na ručku koja im je objasnila povijest dvorca i mala mi došla reć da je šteta da nije ona nastavnica povijesti .. povijest bi se trebala predavati kroz pričanje zanimljivih priča a ne onako kako im predaju u školi pa je dosadno

al na kraju ručka suradnici koja nije znala da sam i ja nekim udrugama iz svoje šume pomagala u osmišljavanju i slanju natječajne dokumentacije za jedan međunarodni projekat, izletili rezultati natječaja i tko je poslao najbolji projekat  ... jeeeeah !!!!! moji su najbolji u regiji a ne smijem im reć da im ne pokvarim iznenađenje jer će proglašenje tek biti za koji tjedan dana ... al jebat ga, izletit će mojim curama koje su se sjetile kako sam sastančila sa ekipicom u našoj kući jer i one kroz svoju udrugu sudjeluju u natječaju ... nema veze ... neka odglume iznenađenje na proglašenju  suradnica mi ostala malo zabezeknuta jer nije znala a izletilo joj al šta je tu je ... bar se ja i djeca smijemo veseliti već sada ...

srce mi opet veliko ko ... ko ... planet      

al sad mi palo na pamet ... u drugoj šumi sam se ponudila da im osmislim projekat al odbili jer još nisu imali povjerenja u mene i ok, mislim si, prirodno ... nadam se da su i oni prošli ...  i dala se u posao u svojoj prvoj šumi i okupila nadobudne entuzijaste ... fora mi je jer su se skupili plesači, kreativci i antifašisti ... nije bilo šamse da ne uđu u uži izbor u takvom sastavu al sad kad  znam da su najbolji, još veća sreća .... super su te mlade genaracije ... nismo ih uspjeli pokvariti svojim glupostima i nacionalizmima

i odbila sudjelovati u natječaju sa kolegicama sa kojima bi bile prejaka konkurencija mladima ... radije pomogla mladima a ja im pisala pismo potpore ... neka mladi putuju ... ja sam se naputovala i ne bih više

baš lijepo krenula ova godina ... ima još zdravog entuzijazma na ovom svijetu i ne treba ga gasiti ... treba mu dati vjetra u krila

cijelo veče sam se borila sa time da ne odam "tajnu" a pogotovo kad mi u razgovor uletila voditeljica jedne od udruga, meni najdraža jer ju najbolje i poznajem - žena koja pršti od entuzijazma i zna zaraziti brdo djece njime  i redovno to i čini ... a usput ih uči brdo korisnih stvari i zahvalna sam joj na to jer vidim da jako pozitivno utječe na moju djecu ... one u njoj vide svoju drugu mamu  

al onda se skulirala ... neću sebi kvariti užitak .. mogu i ja biti malo sebična ... želim biti prisutna i uslikati ih onog treba kad tek čuju sretnu vijest moje cure već zaboravile pa neće nikome odati .. još su male i ne kuže šta se točno dogodilo

izabro ne đelohadžiselimović nego netko drugi iz moje druge šume još skupljam playlistu za božićnu zabavu  ... ići će samo odabrana glazba ... ZABRANITA !!!



sinoć opet šetala psa  i rezimirala događaje sa prijateljicom ... veli ona, "konačno ! i zaslužila si da se sve tako izreda" ... a sad znam i zašto me nako luđački svrbijo lijevi dlan zadnjih godina da sam znala grebati i rupu iskopati u njemu  ... bilo je i njoj i meni odmah jasno da me ne čekaju nikakve pare jer mene pare ne vesele koliko neke druge stvari  ...

al za takve dobitke u životu se treba itekako znati postaviti se odlučno u određenim situacijama i ne saginjati glavu ... nikada ne saginjati glavu pa makar svi oko tebe to napravili - zlatno pravilo  ... to me i baka učila dok sam bila mala - uvijek hodati i držati se uspravno da budem što bliže zvijezdama jer se među zvijezdama nalaze svi odgovori koje trebamo znati ... i popeti se na svako stablo i brdo koje se nađe u blizini ...

zbog tog mog držanja su me često prozivali umišljenom il ko da sam metlu progutala ... al eto, ipak je moja baka znala bolje od svih kako se treba živjeti ... ona je morala sagnuti glavu i glumiti veliku katolkinju jer je u to vrijeme kad je prešla rio grande u potrazi za boljim životom bilo normlano indijancima djecu oduzimati i slati u kojekakve internate na ispiranje mozgova ... ona je javno sagnula glavu al sačuvala djecu uz sebe, svih sedmero ... al je zato mene za koju je znala da ionako idem dalje i preko bare, naučila kako hodati uspravno i ne dozvoliti da me se natjera sagnuti glavu ... i dobro me naučila ... sada ja to isto potičem u vuku koji je već priznao da ga je to saginjanje glave skupa sa drugima jednom već skoro stajalo glave ... baš sam bila ponosna kad sam ga vidjela kako se usliko na jednoj slici među grafitima sa indijanskim totemima ... živo me zanima dal to radi svjesno il je opet sinkronicitet u pitanju ... meni svejedno - indijanaca na svakom koraku i to onih pravih pa je meni lako i lijepo živjeti !  a glave nek saginju bledoliki koji se ne daju poindijančiti - mnogima to jedino i ide kako treba i verzirati ... i ne samo to ... osim saginjanja glave druga disciplina koja mnogima prirodno legne je uvlačenje drugima u gujscu ... joj, to ne razumijem kako mogu

ajd da i ja malo o počecima ... i meni je doba chatova bilo najproduktivnije ne samo gleede zajebancija nego i glede svega drugog ... tada sam se najviše i viđala sa likovima sa kojima bih se ušaltala u dobru priču pa kasnije imala i koristi na moj način

jednom se dogodilo da mi u chat uletio neki lik i krenuli mi o sociologiji i psihologiji i antropologiji i vidim vlada materijom ... al sav neki tužan i nikakav i krenem ga ja bodriti koristeći materiju starih filozofa ( sad se sjetih još jednog svog nicka ) ... i čovjek ostao iznenađen koliko znam i pita šta radim, gdje živim i dalje generalije .... i kažem mu ... a on se predstavi ko profesor sa filo faksa u zg i pozove me na kavu jer je morao nešto za rijeku

i našli se mi na kavi, nastavili razgovor kad on meni kaže, mala, ti si materijal za nastaviti školovanje ... upiši magisterij antropologije i pomogne mi naći temu sa kojom bih uletila sa svojom strukom i ja se sva zapalila jer mi to područje bilo baš super zanimljivo

i krenula studirati uz posao ... doma me popljuvali zbog toga ... ajme, koja vika je bila kad se čulo da sam upisala magisterij umjesto da si muža tražim ... sa vlastitom mamo sam se posvađala na mrtvo ime, otišla opet u prirodu na centriranje ... sjećam se kako sam provela par noći na jednoj plaži kraj borove šume čitajući van goghova pisam bratu i mislila kako ću i ja ko on puknut i odrezat si ne jedno uho nego obadva koliko me živciralo to vječito pokušavanje da me se ukalupi i kroti ... al odlučila da ću drugačije i ne dam !

i nastavila sudij, upoznala zanimljivih ljudi al  na kraju baš taj profesor koji mi pomogo upisati studij ispo najveći kamen spoticaja .. tip se zaljubio u mene i počeo mi se pojavljivati nenajavljeno gdje god je znao da ću se naći ... i probam mu objasniti da nema šanse na lijep način ... nije išlo ... probam na ružan način, opet nije išlo ... na kraju kad sam vidjela da mi naštimava ispite da prolazim bez ispitivanja, pukla i ispisala se ... jebate, ja se radovala kako ću konačno uletiti u društvo meni zanimljivih sugovornika i da će mi ispiti biti vrijeme kad ću moći razmijeniti ideje sa ljudima koje zanimaju ista područja kad ono mi on sve naštimavo da ih ni ne vidim nego polagala ispite preko pošte - slali mi pitanja a ja ko odgovaram pa šaljem nazad ... u top sam ga htjela strpati zbog toga al bar mi iz tog vremena ostalo hrpa dobrih knjiga koje mi je poklanjao i koj sam pročitala i naučila brdo dobrih stvari i bez profesora, ocjenjivanja i diploma ... jebeš diplome ako nemaš znanje i ne znaš ga primijeniti ... u ovoj državi svi imaju diplome a njima mogu gujsce obrisati koliko vrijede

a pogotovo me zanimalo područje koje je on predavao ... i dobila knjiga, proučila sve i dođem u zg na ispit a on mi uzeo indeks i odmah upisuje petice bez da me išta pita nego da ne gubimo vrijeme i da možemo po gradu šalabazat ... pa jebote, ostala sam ko pegla ... par ispita uspjela dogovoriti sama i položiti da on ni ne zna ... bilo mi najteže doć do drugih profesora al sam uspjela upoznati tipa koji se bavio i pisao na temu maškara i taj ispit položila onako kako sam i zamislila ... kad je vidio koliko sam zapalita za sve te običaje, i on mi poklonio svojih knjiga i iz njih saznala brdo lijepih stvari na temu karnevala i običaja iz ovih krajeva ...

dan danas su mi najdraže maškare zvončari ... još uvijek se nadam da će mi uspjeti uletiti među njih da ne skuže da sam žemsko i plesati sa njima po selima ... rekla vuku da mi je to želja a on se nasmijo i reko da zna di ima lubanja bikova pa ako neleti opet, donijet će mi jednu ... a kako mi je posao raditi po selima i udrugama maškara, kad tad ću uletiti u neku u kojoj su i zvončari

ovo u šta se pretvorio riječki karneval meni skroz bezveze ... jebote, ko revija misica i svi se trude bit fensi šmensi ... pa maši malo lijevo, pa desno, pa u kamere ...  a ostalo pijano da ne može ni hodati ...

u to vrijeme sam bila i opalita na mimaru ... satima sam znala sjediti pred nekim slikama i proučavati ih ... i to mi postao problem, kako si priuštiti to moje vrijeme meditacije na miru ... krenem nakon ispita ka mimari a hoće i taj profesor sa mnom ... i nisam dala ... jebate, još mi samo to treba da me zaljubito gleda dok se meni sanjari o nekim skroz desetim svjetovima ... a slikarstvo ga zanimalo ko mene i krave kozmetika

al eto, oduvijek nalijetala na kontrolfrikove i svi uvijek isto odreagiraju kad vide da se  ne daš  svojatati i ne mogu manipulirati sa tobom ... skoro sam se porigala kad sam skužila da mi je platio primanje jednog mog omiljenog časopisa na kućnu adresu i još nudio da mi plati i troškove studija i mislijo da ću pristati ... jebate, kako sami sebe unize i popljuju da ne mogu gore  ... na zadnjem piću sa tim profesorom kad mi se pojavio u krku, i kad sam još jednom podebljala dojam da mu ne mislim biti ni partnerica, ni ljubavnica nit išta slično, da bi izbjego neugodu, veli on meni, pa on tako stalno jebava svoje studentice ... to mu ko razonoda ... mislim si, a jes sad ispo papak da veći ne možeš ispasti ... samo ti nastavi po svom a ja ću po svom jerbo ja imam my way i znam kako  ne dozvoliti izgurati me sa njega ... platila svoje pivo koje sam tada pila i ustala i otišla i nakon toga ga više nisam nikada vidjela nit čula za njega

eto, to je moja najupečatljivija uspomena iz doba chata ... na kultnixu me jedan dočeko na sličan način pa odmah reko da bi me jebo ... jebo ježa kasnije zbog te svoje izjave i još ga jebe zna on

taman mi uletio moj omiliti izvođač sa tom stvari  

kondori su fakat ptice od čijeg leta zastaje dah ... ne čudi da im je posvećena jedna meni od najljepših melodija a Leo Rojas mi je slijedeći omiliti izvođač ... super podloga za mirno nedjeljno prebiranje dojmova