Glista u zemlji čudesa

pričala curama o današnjem ručku i veli mi starija, jesam ja tebi mama rekla da se ovdje više nitko ne ponaša normalno ... i one počele praviti opaku selekciju i ne mogu više sa svakim i uvijek .. i one čitaju ljude ko otvorenu knjigu i vide to silno glumatanje oko sebe ... biraju samo one koji se ponašaju u skladu sa svojom prirodom i iskreni .... a posebno čitaju dobro učitelje i nastavnike ...  to mora biti teški udarac u ego kad ti pubertetlija pročita da glumataš i ne pada na to tvoje glumatanje ... imala mi starija epizodu rašarafljivanja vjeroučiteljice kad ju ova utjerala na svoj sat sa ostalom djecom i mislila da je može slomiti staromodnim strahovima o grijehu i sotoni i kojekakvim drugim katoličkim pizdarijama .... ženi više nikad neće pasti na pamet misijonariti mojoj djeci

ko i ja imaju usku selekciju svojih prijatelja  kojima se bave raznim stvarima, zanimljivi jer su radoznali i sve ih zanima  i vrludaju po raznim radionicama i prirodi a sve ostale strpale pod neprobavljivo osim u dozama koje moraš potrpiti

al najbolje mi je što pročitaju svako glumatanje moje mame ... a ona se ubija od pokušaja da manipuliranja njima al nejde  ... cure mi pišaju od smijeha jer im to preprozirno  i onda me nasmijavaju kad mi prepričavaju svoje štorije ... i u tome su postale jako jake ... u zapisivanju i prepričavanju svojih priča ... i redovno ih zapisuju i onda svako toliko čitaju i umiru od smijeha šta su doživjele i kako su to doživljavale sa manje iskustva ... mašala ... bit će im život lagan i veseo a probleme će rješavati kako koji dođe a ne trpati pod tepih da se spotiču o njih ko budale i cijeli život ... ponosna mater

vidim gore se svi raspričali i na razne teme ... tako i kod mene u šumi ... dok se nisam suprostavila i šutila, svi tihi ... svi šute ... nakon sam pokazala svoje pravo lice i da ne dam da se sa mnom manipulira, a onda svi razbrbljati ... trude se mnogi silno pokazat da su nešto što nisu ... tako i danas na ručku ... sve te ženom su redom bile ponižene od strane vepra i to dozvolile i u mom prisustvu ... joj, šta im je radijo i to pred publikom ... meni nekad bilo zlo to gledati ... i bile prisutne ko svjedoci kad ja nisam to dozvolila i postavila granicu ... al danas brbljale sve u šesnaest i ko probale izvlačiti teme da dokažu da nisu prozirne i plitke al badaf ... podebljale dojam da jesu ... plitke da pliće ne mogu biti  

al sad bar znam s kim mogu uvijek i kad god se ukaže prilika a sa kim neću pa da se prilike podastiru ko crveni tepih i na kraju tepiha sveti gral    ne zanima me

al zato uživam u svakom danu na poslu jer vidim da sam bar u svom dijelu šume uspostavila ravnotežu i balans ... vuk se maltene preselijo kod nas i naveliko uči od starijih kolega stvari koje ne zna a ti stariji  nisu nikakvi  introverti nego itekako voljni podijeliti svoje znanje ... ali ne sa bilo kim  

a meni opet svi pomažu odrađivati svoj posao najbolje što mogu ... mungos me danas opet oduševio i pomogo mi u pola sata pravim informacijama da me ulovila baš jaka želja da nešto lijepo napravim i kako treba jer sam konačno imala sa kim ... i opet mi reko kako je odmah znao čim me prvi puta vidijo da nisam ko druge al sad ga kopka, kako je on to znao ?    još si ne priznaje intuiciju ... a i on  ima jako razvijenu intuiciju al glumi racio ... pa šeprtlja da me vidio i odmah znao al mu nije jasno kako ... sad pokušava shvatiti al mehaničkim putem i naglas se pita i sav zbunit ... a meni slatko to pratiti    
presto se bacati po meni od oduševljenja i grliti jer mu sad postalo normalno da surađujemo i da ima s kim ... i sve mirniji a nije naviko biti miran pa se bori protiv samog sebe a nejde ...   naviko sve preko trnja pa mu sad čudno preko svile  

a jako sam zavoljela streličastvo baš zato jer se radi o tehnici usavršavanja balansa našim tijelom ... ništa ne ide na silu i da se troši energija na lošije stavove ... cilj je uspostaviti balans između desne i lijeve ruke/strane tijela  a da se najmanje tijelo zamara i troši a efekti najjači ... i tu onda treba znati o anatomiji i kostura ali i mišića .... predivan sport ...   ko stvoren za mene koja cijeli život radim isto - trudim se naći balans

danas sam jednu seriju briljirala ... samu sebe i trenericu sam začudila kako me krenulo ... al samo jednu seriju ... nakon te briljijantne sam se previše trudila pa mi stijele letile svuda samo ne u strogi centar ... ali i to je super lekcija ... opustit se i ne truditi se ... ne natjecati se ... to je najteže postići i voljno

BesposlenPlop je napisao/la:
sad ju opet mogu pustiti da raste

kako je moj šef obolio od karcinoma za kojeg su rekli da nema šanse preživjeti a ja dovedena ko zamjena, dala sam si u zadatak izliječiti ga  a pogotovo kad sam ga upoznala i skužila da je dobar i ispravan ... ko šta sam rekla, umorila se od toga da dobri i ispravni bivaju samljeveni  i uništeni ... ne dam više !!!!

sjetila se nekih stvari kada su ljudi oko mene bivali izliječeni i primijenila isti princip


jučer sam skviknula od sreće kad se i šef pojavio ošišan na kratko a nosio proćelavu dugu kosu prorijeđenu od kemoterapije ... a nova kosa gusta i meka ko u puha .... i gusta ...   zdrava

manipulatorima svih fela imam samo jedno reći

kako sam odgojena u jednoj a kasnije prešla u drugu sredinu u kojoj su vladala obrnuta pravila, sjećam se kako mi je kao djetetu bilo u početku užas teško ... baka curandera i njena obitelj su me naučili uvijek govoriti istinu ... ili to il ako ne ide drugačije, prešutjeti dok nisi spreman izreć ju i stat iza nje i prihvatiti posljedice ... kod bake curandere e uvijek poticalo naglašavanje lijepih emocija a one ružne se nekako shendlalo bez puno širenja nervoze ... zato mi je ta obitelj ostala u sjećanja po svom vječitom smijanju, otvorenom iskazivanju ljubavi između članova a pogotovo do djece ... njima su djeca doslovno svetinja i smiju puno više nego se dozvoljava djeci u mojoj drugoj, balkanskoj obitelji ...

vjera je općeprihvaćen način življenja ... valjda ne postoji indijanac koji se drži svog puta a da bi mogo izreć da nije vjernik ... svi vjeruju i to vjeruju prirodno kao što udišu zrak ... a duhovna iskustva se prenose preko pričanja priča i nitko ne sumnja u nečije duhovno iskustvo jer je svima jasno da smo svi različiti i da svak ima drugačija iskustva ... al zato imamo brdo priča koje nastaju sa svakom generacijom a one stare doživljavaju izmjene jer je dozvoljeno i to ...

kod moje bake curandere nije bilo sramota reć da si se zaljubio, nekog zavolio, da te netko nečim očarao ... štoviše, to je izazivalo veselje u ostalim članovima obitelji

e sad, kad sam uletila u svoju drugu obitelj, onu balkanskih korijenja, za mene je bilo ko da  sam se našla u zrcalnoj slici onog prethodnog ... sve obrnuto ... lijepi osjećaji koji obogaćuju život su se imali skrivati jer se to smatralo ranjivošću, slabošću i otvorenim pozivom za niske udarce i vađenje mekog tkiva žlicom, vilicom a bogami i noktima ... al brate, loše emocije su se smjele otvoreno iskazivati i što više to bolje .. ako je netko ljut, taj je odmah najvažniji u obitelji i svi ga se boje ... psovanje i podmetanje ne samo da je bilo dozvoljeno nego se smatralo vještinom i vrlinom ... to koliko sam puta nadrapala od starijih ali i svojih vršnjaka jer sam bila istinoljubiva, da ne govorim ... valjda sam bila prva curica u razredu a i školi koja se tukla i to muški sa dečkima jer mi bilo odurno kako i na koje načine su pokušavali privući moju pažnju ... umjesto udvaranjem, jebote, tu bilo normalno curice vući za kosu, štipati i vrijeđati ... ono, što ti se više koja sviđa a ti si veći gad do nje .... i dan danas vidim da žene ovdje padaju na takve stvari ...   al pomalo sam se naučila ne lagati, al prešućivati stvari ... jebat ga, skužila brzo da se sa ove strane ogledala nadrapa kad kažeš istinu a ja navikla da me se pohvali ... djeca su se smjela mlatiti od strane odraslih i tko kako tko stigne i osjeti potrebu

imala sam rođaka čija mater je hercegovka i bila najokrutnija u tome ... dan danas zamjeram svojoj majci i svima sa njene strane obitelji što su šutke dozvoljavali takvo iživljavanje na mom rođaku ... jebate, da danas sretnem ženu da tako divljački šiba svoje dijete, brzo bi ta šipa oplela po njoj  bez grča bih ju išibala naočigled svih ... ja sam se te ujne i mnogih kasnije kad sam odrasla doslovno odrekla ... ne postoje za mene jer ih nisam smaatrala ljudima nego nižim bićima i od samih životinja ... ni životinje se ne ponašaju tako do svoje mladunčadi a pogotovo žene ... redom nemajke i stoka

sjećam se koliko je mog oca bilo sram njihovog ponašanja i onda i on našao način da se odvoji od njih kad god je to bilo moguće i sa sobom vukao i mene i brata ... i za to ću mu uvijek biti zahvalna i zato je zaslužio da se ja sada brinem za njega umjesto da mu budem briga ...

al da ga jebeš, meni nikad nije sjedao taj balkanski mentalitet ... sada znam da nikada ni neće ... što dalje od mene to bolje ... a ovo što moram potrpiti na poslu, odmah jasno postaviti granice pa tko se usudi, nek samo izvoli ... al mi drago vidjeti da ima još ljudi među njima i takvima ću uvijek biti uz bok i prevrnuti brda i doline da im pomognem ako mogu ... a ako ne mogu, bar ću se truditi ne odmoći

prvi puta bih radije ne išla na posao ... ne bojim se ja onog što mi je vuk reko ... al mi muka kad pomislim ako to skuže ovi lešinari oko mene ... tu onda nemam milosti ni ja i bila bih sposobna dobrano i trajno ranit bilo koga tko se usudi koristiti tako nešto da ga se ponižava ... a tokom šetnje sam pripremila i načine na koje ću se postaviti ako bude toga ... al prvo sebe smiriti a zato mi treba malčice više vremena ... sutra ću se i ja primiriti i da me se manje vidi, a onda vikend taman da se vratim u kolosjek i centriram nanovo

sjetila se još nebuloza koje me probali naučiti balkanjerosi ... njima je ljubomora znak ljubavi ... o fala ti bože da me baka na vrijeme naučila da nije nego upravo obrnuto i usadila me to znanje u stanice da nikada ne zaboravim ... ljubomora je znak da ljubavi nema bar ne do drugog ... ljubomora je egoizam i to najgore vrste ... onaj otrovni i ima brdo priča o tome a i jedna užas tužna pjesma koja je svima poznata al malo ljudi na balkanu zna o čem ta pjesma govori ... a govori o majci dvoje djece koja je vlastitu djecu podavila jer je bila ljuborna i tašta

uopće me nije čudilo kad sam skužila da se baš ta pjesma najviše sviđa mojoj balkanskoj obitelji i pjevali je a da pojma nemaju o čem pjevaju ... možda i bolje, tek onda bi se potrudili i češće pjevati jer jer bi njima ta tašta i ljubomorna žema bila žrtva a ne podavljena djeca

BesposlenPlop je napisao/la:a ako ne mogu, bar ću se truditi ne odmoći

prvi puta bih radije ne išla na posao ... ne bojim se ja onog što mi je vuk reko ... al mi muka kad pomislim ako to skuže ovi lešinari oko mene ... tu onda nemam milosti ni ja i bila bih sposobna dobrano i trajno ranit bilo koga tko se usudi koristiti tako nešto da ga se ponižava ... a tokom šetnje sam pripremila i načine na koje ću se postaviti ako bude toga ... al prvo sebe smiriti a zato mi treba malčice više vremena ... sutra ću se i ja primiriti i da me se manje vidi, a onda vikend taman da se vratim u kolosjek i centriram nanovo

kako sam uvela pohvale u šumi i kad god mi neki kolega nešto pomogao, javno hvalila i priznala učešće u odrađenom ... al naravno, to je prouzročilo to da je vepar još divljačkije udarao baš po takvima .... lasica me zamolio da ga više ne spominjem niti u pohvalama i prestala ... nježan kakav je znam da ga svaki veprov nalet boli i ne može mu parirati ...

al glede vuka sam se zajebala opet ... cijeli dan organizirala tako da me nema u šumi nego odrađivala sve što me čekalo izvan nje ... i danas počela uvoditi u šumu svoje ljude iz moje prve šume i u koje imam povjerenje .... i na kraju radnog vremena dovela jednu predivnu, inteligentnu i pametnu ženu sa kojom sam godinama surađivala i za koju znam da je poštena, neiskvarena i dobra u onom što radi da ju uvodim u poslove šumske ... i sjedimo za mojim stolom i daje mi potvrdu da sam u pravu glede prevara koje se dašavaju u šumi kad ulazi vuk u moj ured ... pozovem ga da se pridruži ako je još zainteresiran znat o mojim projektima i ima vremena uključiti se al je reko da nema vremena ... gledam ga i pročitam da očekuje sad nekakve podvale i igrice sa moje strane nakon njegovog razotkrivanja i pustim da ode i nastavim razgovarati sa svojom kolegicom koju mislim sada angažirati da mi odradi neke bitne poslove ...

kad eto vuka ... predomislijo se ... i upoznah sa svojom kolegicom i pustim ju da priča ... žena ne samo da zna područje kojim vlada nego zna to i na miran i uvjerljiv način prenijeti na druge - argumentima .... ja se ušutila i pratim reakcije prisutnih ... nisu naviknuti na žene koje vladaju takvim područjima i temama i svi naćulili uši ... mislim si, neka neka ... sad kreće ispiranje ušiju svima od kreštanja šojki i veprovih podvala ... a vuk stao pred mene i pokušava lovit moj pogled ... jebate, ne zna on da ja znam kako se pogledom ljudima kontrolira ... al mi drago vidjeti ga sigurnog i uključenog ... zajebala sam se jer sam mislila da će ustuknuti il krenuti sa silovanjem ... navikla na takve ... al nije ... sve ide dalje prirodnim tokom i na kraju velim, super ! sutra znači nastavljamo ... a vuk me ispravi i kaže, kakvo sutra ? ... sutra je vikend ... i meni i njemu žao da je vikend i neradni dani

al dobro, to za njega al za mene i kolegicu nije ... mi se našle kasnije i nastavile na čemu radimo ... jebote, ima odličnih žena i koje ne peru kojekave niske ljubomore i taštine i manipulacijske igrice i sa takvima uvijek rado surađujem i pomažem i njima koliko i one meni da napredujemo ... al se obje složile, od kuruze ako dozvoliš, glava zaboli i zaobić kad god se može ...to samo siše energiju ako dozvoliš i upucava je u prazno .. bilo mi drago vidjeti da mi kolegica isto ojačala i naučila kako graditi energetske labirinte

kasnije na trening došla isrcpljena ko limun od raznih događanja tokom radnog tjedna al mi se brzo vratila energija ... i trenerica i još jedna žena koja trenira sa nama spada u red žena koje plešu i znaju plesati sa vukovima ... baš me dobro išlo danas i strijele letile u centar ko lude ... al sad mi to počelo biti skoro pa normalno

a vepar krenuo sa drugačijom taktikom ... jebate, jest proziran ... počeo biti ektsra ljubazan do moje ekipe i kad sam ja prisutna i čujem ... topi se ko karamela dok priča sa njima a mene zaobilazi ali mi dođe svako jutro poželjeti dobro jutro nako usput ....

sova uvela etički kodeks glede ponašanja šumskih stvorenja jedno do drugih ....  i sve moje kolege to dočekalo na stolu jedan dan ... sve osim mene ... došo me vuk neki dan pitati jel znam šta je to a mene ulovijo smijeh ... nisam mu odgovorila, neka sam prokljuvi o čem se radi

i čekam par dana da ga i meni dostave al ništa ! i sama ga kopiram i krenem na glas komentirati pred kolegama : jebate, ko da sam ga ja sastavljala ... eto, to je to što ja svo vrijeme i kako sam došla želim sprovesti u djelo ... gledaju me ispod oka i smiju se  

sad postoji i povjerenstvo kojem se možeš argumentirano žaliti ako se taj kodeks ne poštuje ... jadan vepar ... ako nije htio postati pitom  mojom voljom, sad sova našla kako ga pripitomiti i bez ijedne izgovorene riječi i da sačuva svoj ponos ... i vidi se koliko se trudi a muka mu  

tiha voda brege dere  

Proljeće na vidiku !

Djeca po gradu vladaju .... umrla od smijeha u dućanu. Na kasi dvije curice od 3,4 godine i same hoće obaviti kupovinu a pred dućanom mama stoji i ne daju joj djeca u dućan ... hoće same i da budu ko velike i raspričale se sa mnom naveliko ... ima još normalnih mama, mislim si ... tako se odgajaju djeca da odrastu u samosvjesne male a onda velike ljude - strpljivo i bez nametanja

Na putu kući srela ženu kod koje sam kupila moj prošlogodišnji talisman za dobar poslovni početak i koji je odlično odradio svoj posao pa ga više ne nosim i zamijenila ga drugim. Draga mlada žena koja se trudi naći svoj put i isprobava razne stvari - ispipava svoje gabarite. Ima komad zemlje podno gradskih zidina i probala sama obrađivati ga i uživa u tome. Pita me jesam se navikla na kratku kosu jer se ona stalno dvoumi ošišati se ili ne. Rekoh joj, dok god ima dvoumljenja, radije odustati. To ili dođe u trenu i kad dođe, sigurna si da je ispravna odluka. Kaže mi kako joj se nakon svakog drastičnog šišanja dogodilo da krene nizbrdo pa šišanje počela povezivati sa nesretnim slučajevima. Ne čudi me, pomislim, al nisam joj ništa dalje govorila. Neka sama dođe do odgovora a vidim  njuška za svojom intuicijom. Ne može tu nitko drugi odraditi taj posao umjesto nje al mi drago vidjeti ju jer je uvijek nasmijana i vedra i raspoložena za ugodno čavrljanje. Nije ko druge koje samo kukaju i traže razloge za biti nesretne i uvijek za trač spremne. Sviđaju mi se takve osobe, koje imaju uvijek za pričati o sebi a ne o drugima i negativno.  Ova se trudi naći razloge za biti sretna i nalazi ih. Bit će jednog dana i ona super žena i na svom putu a ne nečijem tuđem pa se pitati zašto ništa ne štima.

Uz  današnji početak dana skroz paše ova glazbena podloga:



Obožavam ovu svoju šumu ... ali volim i onu drugu ... život je jednostavno prekokrasan

  lijepo rekla vuku, ne čitaj one knjige o drveću jerbo je to zaraza i jednom se inficiraš, gotovo, inficirat si do kraja života

eno ga hvali se kako vrtlari i slikava voćke u cvatu  gotovo ... zaražen je ...

naučijo teoriju a sad ide praksa


moram si pothitno nabaviti svoj dobar luk i strijele .... ne da mi se čekati treninge ... ja bih sada na svojoj livadi trenirala dalje ... ali i to mi uletio gdje ću i to profi nabaviti ... javijo mi brat da jedan njegov frend koji se bavio streličarstvom prodaje dobar luk za pola cijene jer ga prošla volja za sportom ... odlučijo čovjek bit alkoholičar a njega ne mislim odgovarati od toga ko svoju prijateljicu prije par godina  ... neka pije ako mu se  pije ... još ću ga i ja napit da još spustim cijenu luka

ma šta napit ... doći ću u onim štiklama, napit ga i nek mi proda luk i strijele za bačvu vina ... takve ko što je taj volem oderat

ovo si moram zapisati jer me živo zanima šta će biti od toga a priča je započela prije četiri godine ... tada sam se sprijateljila sa jednim braniteljem al onim pravim, ne niprijom .... prafzaprav, ne volim uopće tu riječ branitelj ... radije koristim za takav soj ljudi riječ "ratnik" jer ga puno bolje opisuje ... kod nas indijanaca ratnici jako visoko kotiraju i ne može se tek tako postati jednim ... ratnici, za razliku od vojnika uvijek i u svakom trenu znaju šta im je činiti ... dočim, vojnici su skotovi koji su izdrilani slušati naredbe, praznoglavci ... driilom im najprije glave isprazne a onda usade brdo postavki da bi njima mogli manipulirati ... eto, ovaj sa kojim sam se sprijateljila je definitivno ratnik i to vrlo hrabar ... a sad mi palo na pamet kako je svoju zadnju inicijaciju obilježio šišanjem kose da svima da do znanja da imaju posla sa sasvim drugačijim čovjekom od onog kakvog su ga poznavali ... indijanaca oko mene sve više  

dakle, prije četiri godine me zvao jer je bio u dilemi šta raditi ... dosta mu je situacije u zemlji, nemiran i hoće se aktivirati i on politički ... rekoh mu, ni u ludilu ! i objasnim zašto ... kako sam prošla dvije političke kampanje, skužila kako se i gdje griješi, objasnim mu sve ... od tada se često čujemo i jedan drugog savjetujemo kako i šta i pomažemo donositi odluke al oboje nastavili raditi na svojim planovima i taktikama  ...    nije presto raditi na onom što sam mu rekla - sakupljo četiri godine ljude u koje se može pouzdati, koji će ga slijediti ne radi njega i da mu pasivno iz dupeta vire ako uspije, nego zato jer vjeruju u ono što on zagovara i spremni i sami sudjelovati .... i sakupio popriličan broj ... ja još točno ne znam koliko al neki dan me zvali da mi jave da kreće akcija i organiziranje u redove ... kreće osnivanje udruge i to diljem zemlje ... ja ću potpast pod podružnicu rijeka i regija ... jedva čekam upoznati sve ljude koje je on sakupio u četiri godine a rekoše mi da ih ima iz raznih branši ... neke sam već upoznala i oduševila se njima ima još dobrih i ispravnih kojima je puna kapa nereda u državi ... postoji novi registar branitelja u kojem sam i ja sada i to sa ponosom    al nećemo ratovati puškama, strelicama i manipulacijama ko šta se do sada ratovalo.... imamo jednu sasvim drugu taktiku  

ah da, u tom registru je i onaj moj prijatelj poljak iz jedne priče na početku teme

al na putu odabiranja ljudi smo nalijetali na brdo manipulatora  tu sam se i izoštrila u nalaženju takvih ... ajme, kako je sve jednostavno ... to su oni koji ti odmah probaju preusmjeriti pažnju sa bitnog na nebitno ... strah ih od tvoje reakcije ako saznaš kakvi su ... a ne znaju da nas zabole desni papak kakvi su, samo ih maknemo i idemo dalje u potragu za onim koje nije lako zastrašiti  ti koji se boje vlastite sjene nam nisu interesantni jer znamo da ih se da lako obrlati i potkupiti kad krene prava fertutma

malo povratka na neozbiljnije teme ...

neki dan umirala od smijeha kako je vepar probo nafino me vrijeđati i jedino kako zna

okupio društvo oko sebe i krenuo kako su meksikanci mali i nikakvi i svi redom neki žgebasti pedroti i izvuko sliku jeednog takvog ... jebate, odvalila od smijeha kad je to pričao i sa koliko strasti i gleda ispod oka moje reakcije a meni na licu osmijeh od uha do uha .... ( taj će pregoriti i to brzo i nestat u pepeo ) ....

a ispred sebe ima mene koja kad ustanem za glavu viša od njega i od redovnog treniranja sve više nakupina dobro rasporeditih mišića ... opet se vraćam svojoj staroj formi a nitko ne može vjerovati koliko mi je godina ... pitala jednom jedna šojka i razrogačila oči kad sam joj rekla ... ona mislila da smo vršnjakinje ...

a vepar doslovno metar i žilet i brat bratu tako mali ima 150 kg žive vage ... lakše ga preskočit nego zaobić al eto, taki ko vepar zaborave kako sami izgledaju i usude se druge zajebavati glede fizičkog izgleda i pred publikom ... tako i druge po šumi vrijeđa a meni nikako jasno kako se usudi ... preslatko mi je bilo gledati kad se ulovio i mene i kako se truuuudi a ne ide ...

što je najbolje, kad je izvuko sliku pedrota i pokazivat šojkama, njima taj pedro bio super zgodan i naočigled im krenula slina na usta - padaju na latino tipove ... ono kad imaš situaciju da ne moraš ništa ni reć, samo ustaneš i gledaš oko sebe žgebad koja ti nikad neće biti ravna niučemu i ne znaju kako te ulovit za rep ... kako god probaju, nađu se sa vlastitim repom u rukama a ti bez imalo povrijeđenog ponosa šetaš oko njih i kvariš sliku koju žele promijeniti i prilagoditi svojim gabaritima a ne ide još kad mi vide brata ! taj se isto u zadnjih godina izbildo i izgleda sve bolje i bolje za razliku od njegovih vršnjaka ...


vuk i ja suvereno vladamo šumom i glede fizičkog izgleda al eto, vepar probo manipulacijama poništiti i to što je preočito i nasmijo me do suza al sam se uspjela suzdržati ne prasnuti u smijeh pred njim ... morala opet trčati u wc

a vuk i ja pojačali treninge i to sa guštom ... prirodno strasni oboje a limiti nam nebo nama to igra a drugima napor ...

i pomislim na sve one kompleksaše koji se sad ubijaju da do ljeta dosegnu zadovoljavajuć izgled radi defiliranja plažom e to mi nikad nije bilo jasno ... na šta ljudi gube energiju i zbog čega ... ja sam često znala prekardašiti u tjelesnoj širini i težini al mi nikad nije padalo na pamet osjećati se loše zbog toga ... kad sam debela, debela sam jer sam uživala u ljenčarenju i dobroj hrani i bijo mi gušt ... al kad se ulovim raditi nešto što volim, začas se vratim na staro i bez razmišljaja o hrani i dijetama ... a to mi se redovno događalo kad bih doživjela neku veću promjenu u životu ... dogodilo mi se prije četiri godine kad sam doslovno guštala u novom uredu ... odjednom se stanjila i skužila to tek po odjeći koja je počela visiti sa mene ....

u životu nisam bila na nikakvoj dijeti a znala sam u mjesec dana spasti i po deset kg pojačanim kretanjem ili zbog posla u kojem sam uživala pa zaboravim jesti ... to mi se sada događa - zaboravim jesti ... a kretati se volem a posao mi je takav da se moram kretati mnogo i brzo i još volim pomoći kolegama kad treba odraditi terenski posao

i nisam kompleksaš ... jedno vrijeme sam čak uvela upoznavanje uživo sa ljudima iz virtuale baš kad sam bila debela jer sam mislila da ću tako smanjiti šamse da se itko zaljubljuje u mene a toga bilo napretek pa mi prisjelo ... jebote, sjetim se jednog tipa iz zg koji je čak našo posao preko ljeta u krku i mislijo da ću zbog toga biti sa njim pa morala cijelo ljeto nalaziti načine kako ga izbjeći ... bio simpa čovjek al nikako partner za mene ... sada znam da moja tjelesna težina nema veze sa time jer su me muškarci napadali isto bila ja debela il fit ... prije godinu i po se opet ugicila jer mi prisjeo moj posao i prestala se kretati ko nekada a i bivši mi se počeo ponovo upucavati i češće dolaziti koristeći djecu kao razlog ... al badaf, i tako dobro uhranita imala neugodnih epizoda po gradilištima kad me se probalo uloviti na samo i fizički nasrtati na mene i to redom puno mlađi muškarci ... po uredu da ne govorim ... premještali bi stolicu da sjede uz mene i nudili mi se sami i to vrlo otvoreno ... zato mi i dopizdio moj privatni posao ... trebalo je u takvim situacijama ostati hladne glave i sutradan nastaviti mirno razgovarati sa tim nasrtačima da mogu zaključiti posao i naplatiti ga ... i iskreno, iscrpilo me to i izgubila volju za svojim poslom ... još kad bi mi se počele pojavljivati na vratima ljubomorne žeme da me škicnu jer su im muževi valjda pričali o meni, meni zlo pa kad me se počelo loviti i po ulici i presretati po dućanima i u društvu sojih žena i koristili me da ih naprave ljubomornim, uf ... muka živa ... a meni nikako postat jasno zašto mi se to i dalje događa ? sad kad znam, nema šamse da se dogodi opet ... naučila kako biti među muškarcima a da se ne pale ... ako i počnu, znam gasiti brzo i efikasno i bez da ih uvrijedim ... ni ne znaju šta se dogodilo postala pravi vatrogasac

nikada mi nije bila jasna ta žemska potreba da se svide svima i svakom ... to meni naporno jer volem biti u muškom društvu al da ne plaze po meni i ne sline za mnom ....muškarci se znaju daleko bolje zabavljati od žema ... a i rade zabavnije stvari koje i ja volim raditi ... i rade bolje od žena - efikasniji su u poslu jer vole imati što više slobodnog vremena za svoju zabavu pa ne gube vrijeme na tračeve i svađanje ... iako, ima i žena koje su takve ali u manjem broju al ih nalazim il mi nailaze spontano

a i skužila sam da jednako privlačim muškarce i žeme ... i one se zaljubljuju u mene isto ko i muškarci ... jebote, takve znaju biti još napornije od muškaraca ... ako dozvoliš takvoj da ti se prikrpi, puno teže riješiti je se jer žene nemaju isti ponos ko muškarci pa otvoreno pokazuju svoj očaj što te ne mogu posjedovati ... one se time i ponose što su očajne za tobom i misle da će te uloviti na sažaljenje i često su me dugo držale tako na lajni jer mi ih bilo žao povrijediti ... sa muškima sam izvještila rezanje repova u jednom zamahu al me žeme dugo vozale oko malog prsta jer mi nije palo na pamet da se mogu zaljubiti u mene pa mi nije bilo jasno šta im je ... jesam za gay prava al nisam jedna od tih

svega ima i tko nauči hendlate sve te enerđije i tokove, živi ko bog i svaki dan mu zanimljivi i lijep


kod mene i dalje plesni ritmovi ... imam osjećaj da me neće ni proći više nikada ... previše sam naučila i znam primijeniti naučeno

e da, otkad sam se ošišala žene me zaustavljaju i žale za mojom kosom jer sam im bila ko pocahontas sa kosom do guzice  nikako im jasno kako sam imala snage ošišati  se i prestati biti pochahontas ... ne znaju one da sam tek sada postala prava i da nema više povratka na staro i da prestanem to biti

umrla od smijeha jučer kad mi ta moja snabdjevačica talismanima rekla da njenoj mami žao što nisam više pocahontas    a ja ni ne znam tko joj je mama al eto, žena mene zna i prati moje vrizure  

u čast takvih mama evo jedna od mene i od srca ! i pozdrav svim divljacima koji su me tokom života probali krotiti ... zahvaljujuć takvima sam se sjetila tko sam pa vam i moja baka maše sa visina nasmijata i sretna što ste dio mog puta prošli skupa sa mnom i odradili svoju ulogu  

odličan gif za vježbati centriranje pažnje ...

i ovaj mi je odličan

ima jedan kameni zid u susjednoj mi ulici kojeg je načelo korijenje jedne smokve ... nabubrio i samo što ne pukne ... i svako toliko prođem tom ulicom provjeriti u kakvom je stanju jer me strah da se ne sruši i ne ozlijedi nekog a tom ulicom ide dosta djece na putu do škole ...

i sinoć se sjetim provjeriti stanje tog zida ... i konačno je puko i ljudi se sjetiti postaviti zaštitu i sanirati ga i nema ozljeđenih

obožavam sa klincima gledati crtane filmove .. i gledati ih kako se uživljavaju

na ovu scenu okidam

djeca vjeruju u ljubav i imamo o njoj učiti od njih ... provela predivno veče sa dječurlijom ... kako im oči zasvijetle kod ovakvih scena  

prestanu disati

prekjučer me mala nešto ulovila nešto pitati usred pohanja  i ja greškom sa mokrim rukama krenula preko tave sa vrelim uljem i ulje me dobrano poprskalo po licu ... sva sreća nije mi uletilo u oči ali sad gledam posljedice toga ... iako sam se odmah namazala aloa verom, ostale vidljive opekotine u vidu fleka a neke se i počele ljuštiti iako sam uspjela spriječiti da mi nastanu mjehuri na mjestima opeklina ... al jebote, izgledam ko da sam izašla iz ratne zone gdje su me gađali napalmom al uspjela uteć sa manjim ozljedama  

sad kad dođem u šumu takva, živo me zanimaju reakcije ... tamo se žeme pudraju ko šta se oronule fasade žbukaju - masivno i u tri sloja i vidi se ... mense nikad nije dalo tako gušiti vlastitu kožu i tamo gdje je najosjetljivija pa mi zato valjda i ostala mlada i bez bora ... al zato danas izgledam ka pravi ratnik

jebate, u drugoj šumi sve neke ozljede da te bog sačuva ... baš ko da smo u ratu ... vepar sredio kičmu i jedva hoda, jedna druga ženica pala i slomila ruku a sad ja ulijećem sa opekotinama po licu  još da si stavim neki povez oko glave i bit ću pravi rambo ... kad me vepar ugleda ima da bježi od mene a i ovako me već debelo zaobilazi jer mora po kodeksu biti fin a teško mu

što živnem kad je proljetno vrijeme ... uživam ustajati i po noći al mi sad gušt kad je dan kad krećem na posao ...

na poslu se čak družila na jutarnjoj kavi jer nije bilo šojki ... zakasnile pa se moja ekipica raspričala ... kolegu koji je mijenjao jednu šojku koja je bila na godišnjem zašarafila kičma ... ne čudi me ... trebalo je izdržati tamo u onom dijelu šume gdje se stalno uvija i krešti ... dobro je i prošao ...

i taman krenuli o posljedicama stresa o naše zdravlje i kako je pola šumskih životinja polomito ko da je rat bio, a čuje se kreštanje kako ide u našem smjeru ... vuk reko, evo nam stres dolazi ... odmah sam napustila prostoriju i mislim si, tko to može i voli slušati nek sluša, ja imam pametnijeg posla ... baš me sve krenulo a i ne čudi ... izborila se za svoj mir i u ovoj šumi i to u rekordnom vremenu tako se da raditi i napraviti puno i sa guštom

na kraju radnog dana sretnem vuka na hodniku, viknuo da me zaustavi ... pitam ga kako je preživio dan al nije dobro ... vepar mu natovario posla a njegov ego velik i neće reć "dosta" kao što sam ja nego se još dokazuje i pokušava izvoditi nemoguće misije ... mislim si, neka ga još malo trpi, kad pukne, puknut će jače a vukovi tako vole ...

poslije priča kako je cijeli vikend vrtlario ... mene ulovio smijeh, sve obrnuto sada ... njega ulovilo vrtlarenje a ja cijeli vikend odčepljivala perilicu za suđe jer mi djeca nepažnjom začepila odvode i filter ... zato sam se i opržila po licu jer sam odjednom radila tri posla pa napravila grešku tamo gdje najmanje treba .... mal mi još bila bolesna tako da nisam mrdala iz kuće ... al mi smiješno kako njega sad ulovila volja za vrtlarenjem i cvijećem i drvećem a prije ga nije ni primjećivao

a organizatori mature ne posustaju u nagovaranju ... sad me zvala i moja najbolje prijateljica iz srednje škole ... i mislila sam da će nju na kraju poslati da me uvjerava al i to skratila ... spomenula mi jednog mog dobrog prijatelja iz tih dana i reče mi da će on doći ali ako i ja dođem ... jebote, folova uzela mu broj jer se nismo čuli dvadeset godina, nazvala, iznenadila i dogovorila da ću se sa njim naći i sa tom prijateljicom a ovi drugi me ne zanimaju ... i još saznam da radi u jednom velikom građevinskom poduzeću koji radi niskogradnju i sad imam od koga učiti i o tome ... vidim da vepar namjerno gura niskogradnju jer zna da smo vuk i ja tanki u tome, ja vječito bila u visokogradnji a vuk u obalnom području pa ćemo se kao izblamirati ... vuka već dribla jer se neke ceste ne rješavaju tempom kojim vepar udara ... pitam kolegu iz srednje da li bi mi pomogao obnoviti znanje i objasnim mu šta sve radimo vuk i ja i reče, naravno .... poslat će nam i objasniti sve što treba i vrlo rado ... on je u tome tata mata i radi na velikim projektima, ovi naši mali šumski će mu biti razonoda ... super ! to volem, kad mi se i dalje otvaraju vrata i ulijeće upravo ono što mi treba na ugodan način i da i drugima oko mene bude lakše i bolje raditi

sad sam i to riješila, pomislim i odem do vuka, proslijedim mu broj kolege i kažem mu da zna da će ga i on zvati i neka se ne ustručava pitati ga šta god treba ... tom čovjeku vjerujem jer znam da je ispravan ostao kao što je i bio u srednjoj školi ... tada se razred bio podijelio u dva klana, muški i ženski i vječito se svađali međusobno ... jedino ta moja prijateljica, kolega i ja ostali izvan i nismo se nikada htjeli prikloniti niti jednom a ja još pobjegla sa maturalca koliko mi se sve to gadilo ... bilo fora sjetiti se tih vremena sa oboje ... a i njima bilo drago da ću se sa njima naći a oni drugi nek nastave gdje su stali ali bez nas ... jedva čekam vidjeti ih opet

a vuk već upoznao moju kolegicu projektanticu i vidio da imam od ranije ekipu koja dobro i na ispravan način vlada područjem kojim se bavi ... sad će upoznati i ovog kolegu i naša ekipica za suradnju raste ... preko tog mog kolege će mu biti lakše ostvariti i onaj svoj veliki plan o uređenju priobalja ... sve ide ko podmazano unatoč veprovim silnim naporima da nas usporava i otežava kako bi nas mogao diskreditirati ... jadan, ubit će se od pokušaja a neće uspjeti ...

danas gotov prototip igrice sa mojim fotografijama ... uletila mi i kolegica koja ima stroj za izradu drvene galanterije i može izrađivati drvene figurice za igru i autorica igre oduševita kako se brzo stvari događaju ... sad će mi fotke letati po cijelom svijetu a to mi je lijep osjećaj ... i one izlijeću iz virtuale na slobodu i na svjež zrak među djecu i ostale ljude koji su u sebi sačuvali živo dijete

baš dobar dan bijo

ok, priznajem da imam i jedan problem ... i moj ego narasto pa se na poslu dokazujem da mogu iznad granica očekivanog jer znam da mogu i lako mi ide ...  a pogotovo sada kada su mi ruke odvezane i opet sama sebi šef i ono što jesam bez postavljenih granica/kalupa... došla sam u šumu da dokažem da se tako može i samo čekala trenutak da me se pusti sa lanca/lajne ... i pustilo me se

vuka to zbunjuje ... nije naviko ... o jebemti sunce , i kad neću ispada da postavljam udice na koje se love oni koje ne želim vidjeti ulovljene

help ... treba mi pomoć virtualna ako tko zna kako me usmjeriti u pravom smjeru ...  ne znam kako !!! ... nema te vode koja može ugasiti požar kojeg nisam namjeravala zapaliti ... trudim se al ne ide

probudila se nakon jednog sna u kojem sam sanjala o povjerenju ... sad mogu i o tome iako sam zaobilazila ... jednom mom kolegi koji me najgore dočeko kad sam došla u šumu, sa kojim sam se prvo sukobila jer sam i sama pala na veprove manipulacije, nakon nekoliko mjeseci mog boravka u šumi umro otac ... dogodilo se to dok je bio na jednom sastanku na kojem nisam ja bila

kad su mu javilil, izašao je sa sastanka i došao meni prvoj reć šta mu se dogodilo ... zagrlila sam ga i iskreno pokazala suosjećanje i pazila da vidim kako će se sabrati da može kući .... bez nametanja, samo sam pratila da li se snalazi i kad sam vidjela da mu se ne ide kući nego šeprtlja oko svog stola, uputila sam ga mirno da ode svojima ... poslušo me bez riječi i velikih suza

a kasnije kad sam saznala da drugi nisu ni znali šta se dogodilo nego saznali iz druge, treće i pete ruke, ostala zbunjena što je baš meni prvoj došao reć a nova sam i prva sa kojom se sukobio jer mi je i on podmetao ...

sad znam šta se dogodilo ... pridobila sam njegovo povjerenje jer sam rijetka koja je otvoreno ušla i u sukob sa njim ali i kasnije izgladila nesuglasice ...

ljudi se boje reakcija drugih kad se osjećaju slabim i ako te reakcije nisu primjerene, gotovo - nema više povjerenja ... a ne smiju biti ni previše naglašene a sačuvaj bože negativne .... i na ovom forumu su mnogi upravo na taj način gubili povjerenje drugih ... sjetih se na šta su ličili oproštaji od mnogih forumaša - vašar umjesto dostojanstva    ne čudi me da je forum takav kakav jeste - leglo voajera i tragača za tuđim iznutricama a pod svoje "meko i ranjeno tkivo" se pokušavaju ponuditi kojekakve nebuloze tipa slomljenih noktića i onog najnižeg ega - fizičkog izgleda plitko da pliće ne   može biti

sad mi je jasno još nešto što mi nije bilo ranije jasno

introvert više nije uopće introvert i sad kad je vidio kako ja rješavam stvari i probleme koje mu prevarom uvali vepar, i on krenuo sve rješavati sa sovom i ne čeka da ga se zove nego ode do nje kad treba i vidim da mu se vratilo samopouzdanje a sa mnom i mlađim kolegama itekako dijeli svo svoje znanje i iskustvo a i ima ga ... nije istina da je oduvijek bio birokrat al se naučio šutjeti kad je postao jedan jer se nije htio zamjerati šefovima ... sad kad je vidio na mom primjeru da sadašnji šef itekako cijeni da mu se kaže šta se događa i tko šta radi i kako, počeo i on to prakticirati i sve češće se smije i pričljiv iako i dalje jednako vrijedan

a sa vukom i mungosom umrla od smijeha ... mungosa mi već otkrio da se smiruje čokoladom i kad god ga netko naživcira, trči si kupiti jednu koju nosi u džepu i pomalo gricka pa i mene skrivečki nudio njome da drugi ne vide čime se tješi  

a kako je vepar opet navalio na vuka jer se ovaj i dalje dokazuje i trudi doseć ljestvicu koju mu ovaj postavlja i stalno diže, vuk ljut ko puška ... al baš onako pravo ... unervozio se i šeta vamo tamo, i ne krije ljutnju nit zašto je ljut ... a mense ne da više smirivat ga jer onda ne riješi problem i nikako vepra skinuti sa vrata i postavit mu granicu  kao što sam i ja napravila ... i zezam ga i kad god uleti pitam "jes još ljut ?"  a on odgovori, uf, još kako ... i uletim ja njemu u kancelariju i kažem mu, de probaj se i ti tješit čokoladom ... i mungos tako radi i očito djeluje ... krepala sam od smijeha kad je bez riječi izvuko ispod stola praznu kutiju čokoladnih napolitanki i nako me letargično pogledo ko, kome ja to pričam ?  ... i on počeo jest  čokolade na lopate al nikako se smiriti  meni su moji kolege skroz slatki kad su ljuti ... ne viču, ne prazne se na drugima koji im nisu krivi,  nego im samo para ide na uši a po džepovima, ladicama i ispod stola vire čokolade

brdo smiješnih situacija bilo danas al mi se ne da sada u detalje zapisivat ... zapamtit ću ... uglavnom, bile peripetije oko kokoši neke lude babe ... vuk prebacio predmet mungosu, mungos kakav je dobrica otišo na teren vidjeti šta je, vratio se lud i viče hoće se baba ubiti jer joj ne daju držati kokoši u centru grada i još nakupila otpada oko sebe ... evo sad će doć, viče, pomagaj ... njemu žao babe jer mu rekla da će se baciti u more ako joj uzmu kokoši    ... kad eto lude babe ahahahaha ... koji je to šou bio, glumatanja vamtetamte ... velim ja mungosu, preuzet ću babu a ti idi provjeri to i to ... baba glumatalo al profi ... i izvučem iz nje da laže al sto posto kad eto ti ulazi mungos, miran ko špricer, vidim prošao ga žal za babom i skužio da ga voza ... provjerio i vratijo se sa papirnatim dokazima da baba manipulatorica skupa sa svojim sinovima ... i voza njega i cijelo susjedstvo ... baba na tuđem posjedu napravila kokošinjac jer ga htjela za sebe uzet a ima dva sina koji mlate susjede oko sebe i utjeruju strah ... aaa, sa kojim guštom sam gledala kako joj mungos smirito uzvraća lopticu i baba na kraju odustala od kokoši ... veli, prvi će večeras pod sjekiru pijevac završiti ... joj, jedva jedvice sam se suzdržala da ne puknem od smijeha pred svima ...    ulovila babu pod ruku i izvela na hodnik a ona i dalje, prvo će pjevca u juhu a onda redom sve koke  

vraćam se u ured a mungos crven ko paprika od smijanja ... veli, jadan pjevac .. eto tako ti uvijek bude, prvi nastrada muško a jadan lud jer je okružen sa brdom kokoši koje mu ne daju mira pa viče u pomoć a ljudi misle da on to dobar da ih budi    ... veli, vidijo sam ja to na svoje oči jer je bijo tamo ...   nakon toga ulijeće vuk i velim mu, fino si nam uvalijo ludu babu ... a on meni, e da, sad znamo otkud ona tvoja kokoš stigla ... bolje šuti jer ih ima još koje treba sada udomiti ... odmah sam se ogradila i rekoh, ni u ludilu, jedna mi taman ... ove druge ćete ti i mungos morati podijeliti međusobno  

al nam super došla luda baba da se svi opuste smijući se umjesto da se dave čokoladama ... jebate, taman se jedan oporavi od karcinoma  , ne treba sad još da ostali obole od dijabetesa ... joj, da vepar zna šta im radi, bijo bi popravo ponosan na sebe ...  živopisna mi ta druga šuma za popizdit ... nikad dosadno a toga sam se užasno bojala - da ću uginit od dosade na poslu