Glista u zemlji čudesa

na trening došla nova trenerica ... žena genijalna ... naučila me u sat i po brdo novih stvari a i utvrdila mnoge koje znam oduvijek o pažnji, fokusu i koliko je meta nebitna ako ju želiš pogoditi ... i fakat tako bude ... i koliko je kontraproduktivno ciljati i biti fokusiran samo na metu ... tako sam nekoć u voćnjaku bake curandere ubila pticu ... jer nisam htjela al pala ko kruška ... sad mi je jasno zašto me baka nije kaznila il bila ljuta nego ponosna jer sam naučila lekciju koju me učila ... tako sam pobjeđivala u šahu jer mi nije bilo stalo pobijediti .. dovoljno je znati pravila igre i to uvježbati a onda dalje spontano sve ide lako


i skužila da nemam ja šta vepra braniti od vuka ... vuče, ako ti digne živac, prikolji ga jer ti je to u naravi i privikavaj se na krv ... sad mi jasno zašto si danas bijo nervozan ... meni se ukazala prilika nadmetati se sa njim i dobila zeleno svjetlo od sove ... a ne nadmeće mi se ... a tebi je to prirodan put ... pa lijepo ožeži kad se ukaže prilika nametni se  ti a ja ću se samo nasmijati kad se dogodi  prirodan zakon šume se treba poštivati i to je jedino pravilo kojeg se imamo držati ... veprove ne love majmuni nego vukovi

još jedan neuobičajen detalj sa životinjama kojeg sam se sjetila ... nakon treninga odem prošetati sa psom ... i taman razmišljam o svemu proživljenom i kako griješim što branim vepra od naleta vučjih očnjaka a moja kujica mi tokom šetnje krene gurati njušku u opuštenu lijevu šaku i ne prestaje to raditi ... to nije nikada prije radila doslovno je šetala meni uz nogu bez naredbe i još mi gurala njušku u opuštenu lijevu šaku

na povratku kući sretnem novu trenericu ... taman krenula u šetnju i ima psa sličnog mom samo starijeg ... i moja kuja joj priđe bez straha i krene joj se umiljavati ... životinje nam non stop govore sve i svašta samo mi to ne znamo razumjeti

sjetih se svog pokojnog prijatelja, profesora iz glazbene škole ... svirao je trubu i to predivno ... svako veče je svirao trubu u bunar u selu kojem je živio i pokušavao doprijeti do lokalnih ljudi preko glazbe al nemoguće ... oni su naviknuti na tu okrljaštenu petotonsku i grubu a on bio pravi svirac ...

reko mi jednom da se po glazbi koju narod uspije razviti i taj narod da pročitati ... ovi sa sopelama i petotonskoj su ustrašeni i vječito u strahu od gladi, od neprijatelja pa su i pokoju notu pojeli, ukinuli si veselje jer je to zabranito, vječito ih netko kroz povijest ujarmio i koristio ko svoje vojnike ... laki za izmanipulirati kao narod i ne znaju se obraniti nego škrtošću ... u njihovoj glazbi nema veselja niti malo i naočigled hoće pokazati svoju patnju .... a dok plešu, plešu kao da imaju noge okovane .... nikad mi se nije sviđao otočni folklor ... pretežak je a glazbena podloga meni neslušljiva ... uši me zabole kad čujem sopele il kad zapjevaju petotonsku ljestvicu

priznajem ... da moram birati između razni jeleni drozgi i sopela, bez grča na licu bih izabrala jelene drozge iako ni njih ne slušam ... al ako mi se postavi tako ad moram, onda hoću i to sa veseljem jer sam izbjegla puno gore

al fora mi je šta je zingaro napiso o ženama i duvačkim instrumentima ... i taj moj frend je skonto kako žene padaju na trubu i to ne na zvuk nego na oblik .. jednom mi bilo neugodno gledati kako ih zajebava i to naočigled i nudi da mu dodirnu trubu a one sve krenule sa veseljem što smiju i uvijale se ko gujavice dok su to radile ... a on uživo gledati kako to rade ... tada mi nije bilo jaasno kako ne kuže da ih zajebava ... sad znam kako ... pažnja im ugasita i usmjerena na ono što im fali u životu ...

meni je za rođendane svirao malaguenu na trubi i tada bi i meni stao dah kako je to lijepo zvučalo jer je u meni budio uspomene na moje djetinjsto prije nego sam se preselila u bivšu jugu .... a kad je otišao na onaj svijet i način na koji je otišao me užas potresao da sam danima hodala boreći se sa suzama pred drugima a kad bih imala priliku izdvojiti se, pustila da iz mene teče ko vodopad ... skoro sam oči isplakala koliko me to dugo i intezivno držalo ... al i to riješila u jednoj sekundi ... ne sama, al riješila jer sam pomoć tražila i dobila ...

bokte, kad se sjetim tog razdoblja kad su mi bliski prijatelji ginuli ko muve .... i to svak na neki bizaran način a ne prirodno il zbog bolesti ... a u biti su bili bolesni ... nisu se snašli u životu jer su bili predobri i suptilni a preponosni da ostanu i pokažu koliko pate i onda otišli sami i sami birali kad će i kako

za mog prijatelja trubača ... znam da me čuje

naletila mi prava stvar ... ovako ga zamišljam sada među svojima koji govore istim jezikom kao i on ... uživa a ne onako vječito sam sa trubom i u bunar svirati

BesposlenPlop je napisao/la:dovoljno je znati pravila igre i to uvježbati a onda dalje spontano sve ide lako

nova trenerica je to doslovno tako objasnila i u pravu je a sama došla do toga kroz dugi niz godina ... rekla je da je jedino na čemu treba raditi unutarnja stabilnost i kad je jednom to uštimano kako treba, strijele lete same u metu bez ciljanja ... i to je istina !

al smiješno mi bilo kad je rekla kako se odmah oformio tim ljudi koji sada radi na proučavanju tog fenomena i zašto je to tako ..  meni smiješno to vječito otrkivanje tople vode kad ponovo otkriju nešto što su drugi odavno znali i prihvatili kao prirodno  znanstveni i racionalni um samo gubi vrijeme na nebitnim stvarima a bitne im promiču - primjena prirodnih sposobnosti koje imamo oduvijek u sebi i u korist svih a ne samo nekih

a vuk je brzo došao do toga ... ne voli gubiti vrijeme pa već sad u mislima preskače korake koji ga usporavaju i sam trima stabla jer mu ide na živce što se sve radi usporeno a može brže i energija gubi na nepotrebno ... ali on je intuitivan pa ga racio ne koči ko druge

a to pravilo vrijedi ne samo u streličarstvu nego u svim domenama ljudskog djelovanja ...

meni se sviđa violončelo i bas.....to mi je najupečatljivije od instrumenata....iako su i neki ostali baš za dirnut u srce ovisno kakva je pjesma odnosno skladba jel.....

Lena je napisao/la:meni se sviđa violončelo i bas.....to mi je najupečatljivije od instrumenata....iako su i neki ostali baš za dirnut u srce ovisno kakva je pjesma odnosno skladba jel.....

e da ...

iako, kod sebe sam skužila da preferiram instrumente koji imaju širok raspon tonova ... nisam glazbenik pa ne znam kako se to stručnije kaže ...

a duhači su mi ok al oni koji oponašaju zvuk vjetra ... dakle, panove frule ... al sopele niti pod razno ... meni sopele krešte i to izvan tona

al sjetila se jednog otvaranja i kad su organizatori ubacili i sopele ... morala sam izaći dok nisu završili sa "svirkom" ... ako je ikako moguće ja ih izbjegnem ... a ako nije, isključim se pa ne čujem ništa oko sebe, ali ni njih ... i to sam se izverzirala napraviti svjesno ... zato i jesam najotpornija na kojekakve uvrede i galame i uživo ... čim netko krene, a ja ne mogu fizički otić, isključim ton u glavi dok po facijalnim ekspresijama ne skužim da je dreka prestala ...

slobodan vikend i proljeće pred vratima ... kud ćeš bolje ? i šalabazat po prirodi sa djecom ... posvuda rascvjetane divlje ljubičice a razni grmovi pupaju .. dren procvjeto ... laste se vratile

kako mi se rodila netjakinja, sad imam veće fore kidnapirati netjaka ... mali je zabavan za poludit ... stalno nešto priča i snimam ga da ostane uspomena na te njegove priče ...

danas šetamo nekim puteljkom obraslim gustim grmljem i krene njega:
"sad šetamo po šumi ...( kako je mali njemu malo više grmlje izgleda ko šuma )...  jer smo vješci ... ja sam vještac a vi ste tri vještice"

i taj će bit intuitivac samo da ga netko ne počne kočiti u tome ... klinci su super kad ih se pusti da budu djeca a ne kroti a to mnogi rade ... treba ih pustiti da se razmašu, da maštaju a kad odrastu, e takvi su onda najbolji u izmišljanju pravila koja će većini najbolje leći ...

svaku lokvu sa blatom je išarao štapom a po pješčanoj plaži se razletio i crto i priča sebi pod nos dok crta: "ja sam umjetnik" ... iscrto cijelu plažu i pratila šta crta ... najprije smajlija, a onda ribu i na kraju na drugom kraju plaže napiso OK ... za tri godine kreće u školu ... treba mu sada usaditi što više samopouzdanja da ga u školi ne krenu trpati u šablone nego izdrži dril i izađe iz nje neozlijeđenih gabarita

kasnije odgledala sa mini ekipom crtani o šumi ... koji je to gušt gledati kako se uživljavaju u likove moje cure su već velike i postale užas odgovorne, same kuhaju i pomalo i planiraju nabavu kućnih potrepština ... starija pokušava i meni nametati dosta toga ... nešto prođe, nešto ne .... učim je birati odgovorno jer iduće godine kreće u samostalniji život i bez mene ....  al kad se gleda crtani, obje se vrate u rano djetinjstvo i zaborave na pubertetske fore a i ja skupa sa njima

izvalimo se po podu i ispreplećemo tražeći naslon jedna u drugoj i uživamo .... nikad mi neće biti jasno kako nekima djeca mogu biti napor ... pa sa njima se sve tako lako dogovoriti samo ih treba od najranije dobi uključivati u dogovore ... uče brzo i lako i vole naučeno primijeniti odmah ... meni je to gušt pratiti kako ide ... a još kad nam se priključi netjak, još više ... veli danas dok smo šetali kako on nas čuva ... i kako je postao brat a braća služe da bi čuvala male seke ...  hoda ko neki mali mudri patuljak među nama

dogovorila i kampiranje u istri samo da vrijeme zatopli ... preko zime nabavili nove opreme za kampiranje

al kako mali dok smo šetali nije mogao hodati nazad jer je mali, ostavila ih na jednoj plaži i otišla po auto .. i vraćam se a ono moja starija izvukla iz mog ruksaka moj opasač na kojem visi sjekirica i nož .... ful joj dobro pristaje ... kaže, našli truplo ovce na plaži pa ju ulovio strah i naoružala se da može braniti ostale ako dođe neka zvijer

djeca i jesu najzanimljivija dok su manja i kad krenu sa pričom.....pod uvjetom da su u društvu u kojem se osjećaju ugodno....

kad se sjetim ovih mojih dvoje odmah mi osmijeh na lice dođe....oboje su bili velike pričalice, pogotovo mali....taj je sa 2 sklapao dugačke i složene rečenice.....
naravno tada sve upijaju kao spužvice i zapanji te kako dobro upotrebe to upijeno znanje....
obožavao je i još obožavaju oboje mog oca....on je dide iz snova.....i uvijek je uz dida nešto pilao,čekićao,sklapao....
i jedan dan rade oni tako,a moj otac mu dao neka daske jer je naravno i mali morao nešto napravit uz djeda.....
i kaže mali didu - dide nas je sudbina spojila, tako je trebalo biti.....i zagrli ga.....
otac i ja se nasmijali....ali to je baš bio onako neki poseban trenutak....uvijek je bio mali mudrac,takvo dijete....a ona je uvijek nasmijavala okolinu jer ima načina da provali nešto.....baš je duhovita....

Lena je napisao/la:djeca i jesu najzanimljivija dok su manja i kad krenu sa pričom.....pod uvjetom da su u društvu u kojem se osjećaju ugodno....

kad se sjetim ovih mojih dvoje odmah mi osmijeh na lice dođe....oboje su bili velike pričalice, pogotovo mali....taj je sa 2 sklapao dugačke i složene rečenice.....
naravno tada sve upijaju kao spužvice i zapanji te kako dobro upotrebe to upijeno znanje....
obožavao je i još obožavaju oboje mog oca....on je dide iz snova.....i uvijek je uz dida nešto pilao,čekićao,sklapao....
i jedan dan rade oni tako,a moj otac mu dao neka daske jer je naravno i mali morao nešto napravit uz djeda.....
i kaže mali didu - dide nas je sudbina spojila, tako je trebalo biti.....i zagrli ga.....
otac i ja se nasmijali....ali to je baš bio onako neki poseban trenutak....uvijek je bio mali mudrac,takvo dijete....a ona je uvijek nasmijavala okolinu jer ima načina da provali nešto.....baš je duhovita....

pljunuto ista situacija je i kod mene ... dida iako tih i povučen čovjek, najviše naučio i mene kad sam bila dijete a sada pozitivno utječe na moju djecu ... dok mi je mater manipulator vulgaris ... cijeli život probala me krotiti, skidati osmijeh sa lica,  usađivati pogrešne obrasce ponašanja al to moj otac bez puno priče ljuštio kako god je primijetio da mi se šta zalijepilo ... i to je radio pogledom ko ja danas i sad znam kako se to radi


al najbolje mi je kad me kćer pitala kako to da ja nisam kao moja mama ... a onda sama rekla odgovor: pa da, ti si odlučila biti kao dida .... to su najljepši komplimenti koje sam dobila od svoje vlastite djece ... a i dokaz da vide tko je vrijedan i radi i stalno nešto novo izmišlja a tko samo priča prazne priče i manipulira ...

umiremo od smijeha na račun moje mame ... sinoć sam nakon sto godina pristala ostati kod nje i odgledati crtani film u njenoj kući jer su moje male ostale čuvati netjaka a u tome su odlične ... kuže kako ga baka uništava pa ostale ko tampon zona ... one kuže sada ono što sam ja kužila tek nakon više desetljeća

i krenuo crtić a baki to dosadno i sve nešto njurga i proba nam pokvariti veselje ... al se nismo dale i napravile si ugođaj na kakav smo naviknute ... na kraju se i moja mama smirila kad je vidjela koliko smo si bliske i uživamo ... ona nije u životu naviknuta na to jer je odrasla u obitelji koja ima skroz balkanski način komunikacije u onom negativnom smislu - dreke i drame na tooooneeeeee

tek sad kužim kako je moj otac sam ali dosljednošću, dugim šetnjama po prirodi gdje je najprije mene podučavao svemu što sada prenosim na svoju djecu .... i da nitko ni ne zna kako to radi meni obogatio život i prenijeo sve ono što je moja baka curandera započela dok sam bila dijete ... učio me raspoznavati ptice, pratiti sitne detalje ali i streljaštvu i bacanju noževa i pravilnom  fokusiranju pa sad i nakon duge pauze ponovo to uspješno radim, učio me i  štavljenju kože i koječem drugom ...  nemreš ubit indijanca u nama da nas boksaš do iznemoglosti  ... svi koji su probali, polomili se pokušavajući

kako sam bila juečr ponosna na stariju kćer kad sam ju vidjela sa svojim pojasom iako je tvrdila da ne bi ona nikada ubila životinju ... i ne treba bez razloga ... al ako dođe do "stani pani" situacije, mora znati i to ... neće one meni biti mimozice i princeze na zrnu graška koje će privlačiti u život nikakve muškarce ... učit će preko mojih grešaka i vidim da uče brzo ...

ja sam bila ona prekretna generacija koja je morala na teži način premostiti kulturološke razlike i shvatiti neke stvari na svojim vlastitim greškama ... al one to više ne moraju ... ako sam ja morala preko trnja, one će sve isto ali preko svile

i da, sve ćemo vas poindijančit ... a već vidim rezulate oko sebe

BesposlenPlop je napisao/la: dida iako tih i povučen čovjek, najviše naučio i mene kad sam bila dijete a sada pozitivno utječe na moju djecu ... dok mi je mater manipulator vulgaris ... cijeli život probala me krotiti, skidati osmijeh sa lica,  usađivati pogrešne obrasce ponašanja al to moj otac bez puno priče ljuštio kako god je primijetio da mi se šta zalijepilo ... i to je radio pogledom ko ja danas i sad znam kako se to radi

a i jedna bakina priča mi je sada skroz jasna ... nakon sam ubila pticu ( a radilo se o slavuju i baka strogo zabranila ubijat ih ) ispričala mi je kako djeca koja ubiju slavuja onijeme i dugo ostanu nijema ... i da je to znak da su rođeni od majki koje su frigidne ... al kad progovore, progovore glasom te ptice koju su ubili i sve opet bude kako treba

dugo mi nije bilo jasno kako sam kao dijete uopće znala šta znači "biti frigidan" ali sam kasnije skužila da pogrešno prevodim taj pojam koji mi je ona u priči rekla ... obzirom da se u zapadnim kulturama odnos muškaraca i žena previše i stalno uporno svodi samo kroz priče o sexu pa zaista postoji uvjerenje da za dobar brak jedino bitno da ima i dobrog i redovnog sexa, prešavši u novo jezično područje, meni se jedna riječ pogrešno prevela u "frigidno" ... prava riječ na koju je moja baka mislila je "nemogućnost voljeti - nedostatak ljubavi"  .... a da bi saznala šta je ljubav, moram se suprostavljati zabranama što i jesam tada napravila i puno puta tokom svog života

ona je u mojoj majci prepoznala ženu koja je nesposobna voljeti mog oca na način na koji on zaslužuje .... i znala je da će to meni biti ogromna prepreka u svladavanju lekcija koje mi je usadila ... a nijemost je nemogućnost centriranja samog sebe i usklađenost misli sa izgovorenim a onda tek djelima .... i zaista je bilo tako - veliki dio svog života sam provela "nijema" ali više nisam .... a moj otac je stvarno naletio na ženu koja pojma nije imala kako ga voljeti i nikad se nije ni trudila upoznati ga i cijeniti njegove vrline ... nije znala kako pa nije kriva ... i moja baka je to znala ali nikada nije rekla niti jednu drugu riječ osude osim u toj priči o slavuju koju mi je prenijela kad sam očekivala kaznu pa sam bila sva u strahu od kazne fokusirana na svaki njen pokret i svaku njenu misao i kad je izgovorila priču, zapamtila je dobro i u detalje

zato meni nikako iz glave izać ova pjesma ... otkad sam ju čula, lako ju i živo prizovem i čujem i bez da se vrti



mi doslovno funkcioniramo po principu utisnutih nam arhetipova i svijeta simbola ... i ako to usadimo djeci kako treba, napravili smo sve što nam je dužnost kao roditelja .... a moja baka je bila roditelj nad roditeljima ... imala je sedmoro djece amoj otac najmlađi od njih i kao u priči, otišao najdalje od rodne kuće i napravio najviše kao roditelj ... doslovno se našao među divljacima i nije podivljao kao i oni ... mirno prenosio svoje znanje na svoju djecu ... i sačuvao u nama vjeru u ljubav ali i znanje šta to jeste

a kad mi se otac razbolio i ja se prepala da će otić bez ispunjenog životnog sna, i ja naučila kako ubit i oderat životinju bez da ona pati i da nije ubijena bezveze nego da hrani i liječi ... a naučila i kako ubit ako neka ugrozi život moje djece i moj

--- i pomalo postajala pravi indijanac kakvom me baka htjela vidjeti kad mi je rekla da ne zaboravim tko smo mi

sad kad i to znam i naučila, ne moram više ni meso jesti ako nije situacija da se bori za opstanak i prirodno sve tri prešle u vegetarijance ... a ako i dođe do toga, i ja i kćeri ćemo znati preživjeti za razliku od ostalih oko nas

o manitu, hvala ti na podukama i načinima koje si smislio da ih prenosiš dalje .... zabavno i puno avantura kako i treba biti da ne uginemo od dosade i ostanemo i dalje vesele i nasmijane unatoč tome što smo okružite judeokršćanskim pizdarijama o žrtvovanjima i patnji, sumporu i smradovima pakla   tko voli nek izvoli al mi ćemo biti ono šta jesmo a ne ono što bi drugi htjeli da postanemo

BesposlenPlop je napisao/la:

a i jedna bakina priča mi je sada skroz jasna ... nakon sam ubila pticu ( a radilo se o slavuju i baka strogo zabranila ubijat ih ) ispričala mi je kako djeca koja ubiju slavuja onijeme i dugo ostanu nijema ...

al živo se sjetila kako sam bila u strahu kad mi je ispričala tu priču  usamila se i hodala njenim voćnjakom i isprobavala svoj glas da me nitko ne vidi šta radim ... i čekala da nestane i zanijemim ... i tako danima i nikako skužit kako to da još mogu pričati

pa onda krenula pričati sa svojim rođakom i čudila se što me još čuje  i na kraju zaboravila na to al se sjetila puno puno godina kasnije


a drugi najveći strah koji mi je baka usadila je bio strah od šišanja ... jebate, kako sam se bojala da ću sa kosom izgubiti nešto jako bitno a nisam znala šta ... kad bi mi mama kao djetetu zaprijetila šišanjem, nisam oka sklopila da mi se ne ušunja u sobu noću i ošiša me dok spavam .... al baka mi stalno ponavljala kao je kosa jako bitna i ja to zapamtila ... sad kad znam kako funkcionira, ni šišanje mi ne pada teško i skužila u kojim životnim situacijama sam sama donosila odluku drastično ju rezati ..

sad ju opet mogu pustiti da raste

BesposlenPlop je napisao/la: cijeli život probala me krotiti, skidati osmijeh sa lica,  usađivati pogrešne obrasce ponašanja al to moj otac bez puno priče ljuštio kako god je primijetio da mi se šta zalijepilo ... i to je radio pogledom ko ja danas i sad znam kako se to radi

uf, kad se sjetim njegovog pogleda kad me krenulo usvajati afektiranje jer su tako svi oko mene komunicirali .... nema tih riječi koje mogu nadomjestiti to što sam tada pročitala u njegovom pogledu .. i odmah prekinula sa usvajanjem afektiranja u komunikaciji i vratila se normalnoj komunikaciji ... znao je da ne može mijenjati moju mater al je branio da postanem kao i ona ... i to je radio pogledom i bez riječi

kako je njemu tek bilo teško živjeti među divljacima ... al baš su divljaci bili svi oko nas i tek sad znam u kojem smislu ... i kad je vidio da ne može sam protiv svih i nema smisla išta govoriti, umirio se i odvlačio i brata i mene nas što dalje od njih i u prirodu ... i mrzio kad nam se i moja mama htjela priključiti


ha ha ha ... kad se sjetim koliko puta me zvao u šetnju i rukom dao znak da budem tiha da mama ne skuži da idemo i kad bi se vratili, ona ljuta što ju nismo zvali al brzo skužila i zašto ju ne zovemo ... samo nam je kvarila veselje a sad znam da je kvarila i njegove poduke .... kad bi i bila sa nama stalno je vrištala i bojala se svega i moj otac skužio da tako i na nas prenosi svoje strahove .... on bi izvuko zmiju ispod kamena a ona bi vrisnula, ulovila mog brata i mene i otrčala što dalje od njega


al badaf sve skupa i uložen trud .... nije joj uspjelo a njemu uspjelo odgojit i mene i brata da se prirode ne bojimo nego u njoj vidimo najvećeg učitelja života .... a sad mi je kristalno jasno kako je to radio svjesno i sad vidim kako uživa u mirovini gledajući kako ja to isto prenosim na svoju djecu i nećaka ... baš se vidi kako je sretan kad nas vidi i kad krenemo sa pričama i šta smo sve doživjele ... a mama i dalje tu i tamo vrisne ali ne više kao nekada ... umorila se jer vidi da nema koristi i da ju nitko više ne sluša i radimo što nas volja unatoč njenoj vriski

umirale smo od smijeha kako me proba preko djece spriječiti ... jučer mi starija na početku šetnje veli "baka ti je poručila da ne idemo predaleko i da idemo na ljuljačke u gradski park" i počne se smijati jer je znala da nema šamse da se vrtimo po gradu sa netjakom ... idemo ga odvest u šumu i da crta po blatu i pijesku i još štošta a na proljeće i na kampiranje i hvatanje zmija

kad se sjetim svog brata i njegovih zmija skivenih po kući ... mali je isti on

BesposlenPlop je napisao/la:
al badaf sve skupa i uložen trud ....

al po ovom se lako prepoznaju manipulatori i manipulacije ... oni silno vremena utroše na pokušaju kontroliranja drugih a to je nemoguće ... il oni druge polome, il se oni polome, ovisno tko je jači ... i na kraju razočarati jer nema učinka a oni eto, truuudili se i truuudili se ....

ne ide to tako  dok oni gube energiju na nemoguće, a nemoguće je kontrolirati druge da svi budu zadovoljni,  "drugi" se bavimo samo sobom i kako sebe što bolje upoznati i centrirati, učimo nove stvari i napredujemo sami ... i nakon nekog vremena se vide očite razlike u postignutom

moja mama se satrala da od mene stvori novu malu manipulatoricu koja će muškarcima vladati koketiranjem i afektiranjem u kombinaciji sa drekom i vriskom ... a moj otac pomalo i ustrajno naučio me kako sa muškarcima surađivati i učiti od njih i u njima buditi želju za učenjem od mene ... i to je jedino ispravno i ima i pozitivnih rezultata u konačnici i za sve koji su uključeni u to

još kao dijete kad me mama tjerala da učim kuhati, palo mi na pamet da kuhanje ne smije biti samo stvar žene nego svakog tko voli skuhano jest ... i nikako mi nije bilo jasno zašto se toliko svađa sa mojim ocem oko kuhanja kad je to njemu struka i ide mu prirodno i radi sa guštom ... zašto ne surađuju i zajedno kuhaju i uživaju u tome ... jok, ona se stalno s njim nadmetala i potcjenjivala njegovo a svoje uzdizala iako je stalno prikazivala kuhanje ko muku i patnju ...

i tako u meni ubila volju za kuhanjem dok sam živjela sa njima ... odbijala išta kuhati i počela tek kad sam se odvojila od njih i tada s guštom učila ne zbog drugih nego zbog sebe .... i učila kuhati sve ono što sam voljela jesti sama ....  ponudim i drugima al mi se uvijek živo jebalo hoće se to drugom svidjeti ili ne ... i nisam nikada postala "silovateljica" hranom a mnoge žene postano upravo to ... kome se sviđa nek jede, kome ne, nek si sam skuha šta ga volja ... nitko mu ne brani al očekivat od mene da ću kuhati ala cart i po željama, jok i nikako ... tako su i moja djeca brzo počela same kuhati i sa guštom pa je lako živjeti sa takvima

dakle, ne manipulacijama i manipulatorima al veliko DA suradnji ... to su dvije skroz različite stvari i ne smiju se miješati ... dogovor a ne "šefovanje" .... razmjena mišljenja a ne nametanje ....  kažeš ono što zaista misliš a šta će sugovornik sa time napravit, dalje nije tvoja stvar ... i ubrzo upravo po tome brzo i lako otkrivaš tko ti jesu ravnopravni sugovnornici a koji nisu

u mojoj priči o šumi su meni ravnopravni sugovornici sova, vuk, knjižničarka i mungos .... onda postoje oni koji su potencijal to postati al nemaju još povjerenja u mene i moje sposobnosti pa im treba više vremena jer misle da se nadmećem sa njima i u njihovu štetu a to nije istina ... al brate ima i onih koji mi nikad neće biti ravni u ničemu jer jednostavno nisu nikada ulagali u sebe i jačanje svojih sposobnosti nego samo u vještine manipuliranja ... to su razne šojke, veprovi i ti nemaju realno vremena u ovom životu dostić me jer sam miljama daleko od njih i kanjon nebeskih razmjera između mene i njih ... a menseneda u takvima nit buditi volju za učenjem nit čekati da ih krene a kamoli spuštati se na njihov nivo .... to jednostavno zaobilazit kad god je moguće a moguće je ... ako nije, nametnuti se ... al treba najprije upoznati sve životinje u šumi da bi se znalo kako i sa kojom a to je i vještina ali i proces .... na forumu mi je trebalo tri godine za to, uživo ide puno brže jer ih i vidim ... i nisu sve životinje u šumama  iste pa im se mora pristupati na drugačije načine a ne prema svakoj isto    

onaj tko ti želi olakšati život, posao, igru, bilo šta ... taj će se potruditi naučiti što više od tebe da ne moraš umjesto njega raditi dupli posao i što prije uspostaviti pravila ... to radi vuk sada kad uči o drveću jer je skužio da meni oduzima vrijeme koje imam gdje uložiti ... ne želi biti ovisan o meni jer je obziran ... i obrnuto ... ja sam se trudila brzo naučiti od njega o stvarima koje on zna a ja ne znam a moram znati da bih brže i bolje radila ali sam jako pazila da ne trošim puno njegovog vremena ... i nikada se ne namećemo nego dogovaramo termine za poduke ... i uvijek dogovorimo bez ikakvih problema

obzirom da je za šumu dobro da i on poznaje područje mog rada kao i ja njegovog, svako toliko si i redovno uzmemo dio vremena i za to .... eto, to je suradnja iza koje sam sigurna da će biti rezultata kad dođe vrijeme za to ...

manipulatori sebe dotuku jer misle da moraju sve znati i nabrzinu a to je nemoguće a pogotovo kada je posao i interdiscipliniranost u pitanju ... stavit takve na rukovodeća mjesta je loše jer se ubiju od posla, brzo umaraju a da ne naprave puno ... prvo, ne smiješ i ne možeš dugoročno glumiti znanje koje nemaš a drugo, nemreš sam raditi ono što lakše radiš ako imaš dobro uhodanu ekipu/obitelj od povjerenja i poslove poraspodijeliš ...

zato mnoge obitelji ne funkcioniraju kako treba pa nije ni moja dok sam bila u "kobajagi braku" ... najsposobniji počne preuzimati sve ono što drugi neće il ne zna ( a ne želi naučiti ) na sebe pa tako dok se ne sruši od bremena što se meni dva puta dogodilo ( treći nema šamse ) jer mi se tovarilo i kod kuće i na poslu ... al na vrijeme sam skontala i to tko je "uljez" u mojoj obitelji i na poslu ... nakon sam eliminirala uljeze, sve mi krenulo glatko i lakše a ja se skroz oporavila ... ako pak na mjesto lidera/šefa/rukovodioca staviš nekog sklonog manipulacijama, uf, onda svi lete nizbrdo i sa mukom rade i ko sizifi, začas se vratiš deset koraka unazad i zbog neke sitnice i nikako vidjet većeg napretka ... i svi premoreni i rade sa mukom a rezultati slabi il nikakvi ...

takvu situaciju sam zatekla u novoj šumi al sreća vuk i ja brzo pročitali što se događa i oboje pročitali isto ... i odlučili zajednički i realnim koracima ići naprijed i potegnuti i druge ne tako da nam se tovari njihov neodrađeni posao, nego tako što ćemo podučavati druge poslu ali samo one koji to žele - stvarajući tim ljudi ... one koji to ne žele je nemoguće podučiti ičem i za nas dvoje čisti gubitak vremena i energije pa ignoriramo ...

a vuk popizdi kad skuži da se energija nepotrebno troši ... i ja isto tako ... al super što uvijek popizdimo naizmjence pa se možemo i smirivati ... nedobog da oboje popizdimo u isto vrijeme ... onda bolje oboje poslat kući jerbo bi to bilo ko da je tornado prošao kroz šumu al za sada nam ide a i sigurna da vuk nikada neće postati manipulator ... nema toga u sebi ni mrvu ... preponosan je da bi si dozvolio šlepati o ikoga a isto tako i ja

a sova mora vidjeti rezultate i biti opuštena jer vodi više šuma odjednom i jako je odgovorna u tome pa i zaslužuje .. porasla mi je u očima kad sam skužila da vodi tu našu šumu volonterski a mogla je ko i druga bagra pobirati duplo ... al takve su sove ... i one su preponosne i lako preuzimaju na sebe više nego drugi

što se mungosa tiče, taj nema ambicija iako je vrijedan ... al bez njega ne bi brdo toga u šumi funkcioniralo, životinje bi počele krepavati i zato je prijeko potrebno da mu se vrati izgubljeno povjerenje ... njemu je dosta da mu se prizna da je dobro odradio ono što je i do sada i da ide kući bez da ga se prije toga vrijeđa i ponižava ... nema veliki ego ko vuk i sova a sad se počinjem pitati da ga nemam i ja ? .... znam da sam ga sama uništila u "braku" da preživim sve što sam morala neozlijeđena ... al sad kad jesam, mogu si ga i ja opet priuštiti ko druge velke životinje ... pa ja čemu se zavaravati kad nema više potrebe

po pričama moje bake, ne postoji životinja u šumi koja nije za nešto korisna i dobra .... i uvijek me učila baviti se time - nalaziti za šta je netko dobar i u čemu je najbolji i osvijetliti upravo to ... tako sam naučila promatrati životinje a ne ljude i puno naučiti o njima ne iz knjiga, ne sa interpleta nego direkt od pojedine životinje koju sam promatrala i pratila ili imala na othrani i oporavku od ozljeda ... a kako je u prirodi sve povezano nevidljivim nitima, samo je bio korak dalje povezivati ljude sa totemima i znati ih prepoznati ... jednom kad nekom pročitam totem, taj me se više ne mora bojati jer je strogo zabranjeno koristiti svoje znanje o nekome da bi se tom škodilo ... al smiješ postavljat energetske barijere da sebe obraniš od naleta takvih ... i to je jedina zabrana koje znam da se moram držati inače odoh i ja među sotone  a to mi se ne da jer mi nije u prirodi ubijati radi nekog osobnog zadovoljstva ... mene takve stvari ne hrane nego unesreće

odvozila svoju slalom cestu po noći ko i često ranije jer sam se sjetila da sam prije tri godine baš tamo nalijetala na mnoge životinje, mrtve il žive po kojim sam znala predvidjeti šta mi je dalje raditi po životinjama na koje sam nailazila i po načinima po kojima sam ih susretala ... neke su bile zgažene, neke su mi prilazile same i sa povjerenjem ... a i znam da je taj kraj zadnje utočišće sova i to onih najvećih - ušara ... tamo su se povukle i krenule gnijezditi jer nema lovaca ... i vozim se polako i promatram a nigdje niti jedne životinje ... ni mrtve ni žive ... to me razveselilo ... znači svaka radi ono u čemu je najbolja i ne ginu više ... nadam se da to znači početak nekog harmoničnog razdoblja  a to volem

a u knjizi koju sam pročitala saznala da je slijedeći korak u mojem napretku nalaženje svoje vlastite pjesme a i to otkrila ... ne izlazi mi iz ušiju, nosa, očiju a i uvukla mi se ispod kože

baš da probam redom kako sam koju životinju upoznala :

sova - mudra, tiha al ako ju se ugrozi, efikasni ubica i ako ne uspije iz prve, vraća se na mjesto gdje je poražena i ne odustaje ... osvetoljubiva ... vepar se mora dokazati da joj nije štetio iz loših namjera i ja ću mu pomoći u tome jer znam da je ispravan

vepar - jak, nije okretan, trom ( ovaj moj na poslu to stalno spominje - tromost ) ali je užas zaštitnički nastrojen do onih koje uzme pod zaštitu ... al je trapav pa gazi sve i bez reda ako se osjeti ugroženim ... izuzetno lijep totem samo ga treba usmjeriti jer sam ne zna ... njuh mu je uvijek usmjeren na nalaženje hrane/financija i u tome je super ... pridobiti ga na svoju stranu je velika stvar


šojke - lijepe za vidjeti al krešte ako im dozvoliš i ako se osjete ugroženim ... ali su vrlo dobre imitatorice, inteligetne u nalaženju načina da prežive u raznim uvjetima - prilagodljive i sugestibilne do besvijesti ... malo to baca i na naivnost al nije to to ... a to je pridonijelo tome da znaju super imitirati one od kojih uče ... e, sad ... tu je jako bitna stavka od koga uče i šta ... ove moje su učile od vepra pa kreštanje doživjelo vrhunac jer im on uljevo snagu i usmjeravo ... sjetim se svoje vranice kako je naučila milo i tiho pričati i nije niti jednom zakreštala ... dakle, potencijal al moraju imati prave učitelje ... vuk bi to mogao biti samo ako dozvole ... da ih on podučava, naučile bi štošta al mora pridobiti njihovo povjerenje a ne zajebavati ih i koristiti ko zabavu ... vole krast svjetlucave stvarčice i tu ne biraju ... glavno da šljašti i na tome im ne treba zamjerati ... neka kradu i neka sakupljaju sve što im je oku ugodno ...

lasica - njega sam već opisala ... sitan ego, okretan i mudar al nježan ... zna da ga se da lako zgaziti pa se prilagodijo i naučijo uočavati zamke jer ga svaka u koju se dao uloviti skoro koštala glave ... voli nanositi štetu al ta šteta nije nikada velika jer je su mu prohtjevi mali ko i njegov ego pa nije opasan ... krzno lijepo i meko i podatno i zato ga mnogi hoće na svoju stranu

mungos - mali, robustan, neustrašiv ... zmije lovi za grkljan i jedva dočeka da ga se napadne da može pokazati svoje umijeće ... neumoran u njuškanju i mora sve znati i rado dijeli informacije ako pridobiješ njegovo povjerenje ... ima jako zaigranu stranu karaktera al ne pokazuje je svakom .. al kad ima kome, presretan da može nasmijavati druge svojim igrarijama ... vrlo odan svojoj obitelji kad ju nađe ... spreman poginuti za nju ako treba

vuk - njega nemam šta više opisivati jer sam ga opisala dovoljno ne samo u ovoj priči nego i u mnogim drugim ... definitivno vladar šume i treba mu to priznati kad skroz ojača i nakupi iskustvo ... a kada se i to dogodi, njega vidim ko prirodnog predvodnika šumskih stvorenja ... i da svima bude dobro ... plemenita životinja koja je dostojna  zamjeniti  sovu koja u malim šumama bespotrebno baca svoje prave mogućnosti ... sove su kao izvrsni letači i majstori kamuflaže, rođeni mudraci i prenositelji dobrih ideja  predviđene vladati daleko širim područjima i nadam se da će ova  iz moje priče  to i postići  vjerujem da hoće ... ona je mene i vuka i dovukla u ovu šumu


a majmun ? jebga, tko me dosad nije upozno, uzalud sad opisivat samu sebe .. sjedim na nekoj visokoj grani i sve vas promatram jer sam ubijbože radoznala kako vas i gdje smjestiti da ostvarite svoje najbolje potencijale ... i sve kroz igru ... nemreš me uozbiljit da me toljagom lupaš po glavi svaki dan

jbtga, uvijek zamislim najidelanije sitauacije iako znam da neće tako ispasti ... ali mi lijepo zamišljati ih ...

saznala da je vepar ne samo nepopravljiv nego i glupav ... nije niti malo inteligentan kao što sam mislila ... laže ne samo meni, sovi, vuku i mungoso  već i onim svojim koje je godinama dresiro da mu budu tim ... jadan,  sav se zamoto u svoje laži i pitaj boga kako će to završiti po njega i kada ... mislila sam da će se ipak dati pomalo pripitomiti al neće ... nakon sam se otvorno sukobila sa njim mislila da je ipak mrvu pametniji al on sad svima laže šta se dogodilo i kako pa i svojem timu a to mu je zadnja linija obrane ... nisam mogla vjerovati kad sam čula ... naravno, nisam ga odala... neka ga takvog lažljivog, nek po šumi sam sebi postavlja zamke ...na kraju će se sam u vlastitu zamku ulovit i koprcati naočigled svima ... nama mnogima je već preočito šta radi i kako to radi da nam više nije ni interesentno pratiti to nego se nastavili baviti svojim poslovima i uživat u tome koliko napredujemo ... moj tim je krenuo popravo surađivati međusobno, ne podmeće se više nit laže jer znaju da ja nisam tu da ih cinkam nego da im olakšam posao pa se i oni trude isto tako i meni

al se zato mungos umirio... veli, skroz mu vepar na ignore i to odavno a on se bavisvojim poslovima i još mi reko, nisam ja histeriziro zbog sebe nego mi žao kad vidim šta radi drugim životinjama u šumi a one glupave pa ne vide ... al sad zna da nije jedini koji vidi i proniče u veprove laži a pogotovo ne ja ... reko mi da su me se svi u početku bojali jer su mislili da ću ić sovi tužakat ih ... al sam se nasmijala na to ... pa velim mu, mungose, pa ja to i radim ... samo ne onako kako su životinje u strahu mislile i ne idem tužakati ... pred sovom razotkrivam kako stvari stvarno stoje u šumi i kako se napada one koji najviše i najbolje rade ... i pred njom sam vepru rekla da laže otvoreno u oči ...

a sova danas sva veselea i razdragana ... baš je bila dobre volje i lijepo ju je vidjeti takvom ... meni dala jedan lijep projektić i nov ... otišla sa mungosom na teren to vidjeti ... već znam kako ću i gdje krenuti ga preuređivati ... otkrila mali kutak namijenjen djeci i to mi slim staviti kao prioritet ... a kroz to imam priliku dalje upoznavati stanovnike šume i okolice a pogotovo one najmlađe koji su mi oduvijek bili i najmiliji  obožavam mladunčad svu

sa vukom sam raširila komunikaciju i izvan šume  ... kako znam da nas vepar sad stalno prati ( odnosno misli da može ) i da sam mu ja postala opsesija, počela vuku ostavljati tragove izvan šume al ih onda micala da ne bih vepru olakšala posao oko pokušaja uplitanja u naše nove projekte pa neću da  ne vučem van granica šume i otvaram nova mjesta za sukobe sa njim ... kad ono jutros dolazi vuk i ne samo da je pročito moje tragove, nego odmah krenuo objašnjavati mi oko moga upita kojeg sam ostavila u tragovima ... sad i ja proučavam preko vikenda područje koje je njemu zanimljivo i vidim stvari koje prije nisam vidjela ... skontali kako možemo praviti prirodne plaže al ljudskom intervencijom ... vuk ih zna praviti na jedan način a ja u prirodi pročitala kako priroda to isto radi bez ičije intervencije i pali mi novi načini na pamet ....  mi samo započnemo ciljani proces erozije tamo gdje vidimo da ima prirodnog terena za nastavak i prirodi damo dalje da odradi svoje ... kad sam vikendom šetala i skužila te stvari, napravila seriju fotki na terenu da ga pitam da li sam u pravu glede toga ... al pobrisala pitanje ... al badaf, vidijo ga vuk iako mi nije odmah dao to do znanja i došao osobno ispričati kako i na koje načine sam u pravu i naučiti me dalje još ...

a tokom pauze obišla svu šumu i proplanke i podijelila pozdrave žene ratnice svima kojima je ta pozdrave proslijedila preko mene, iskoristila to kao priliku da se sa njima i upoznajem i gledala kako se i drugim životinjama vratio osmijeh na lice ... pitaju otkud znam za tu ženu i čude se sada jer pojma nemaju o mojim drugim projektima na kojima radim i surađujem sa drugim šumama u nadi da ćemo jednog dana stvoriti bolje uvjete za život svima a ne samo nama ... jedna od tih ljudi je šumska knjižničarka i za nju mi ratnica rekla da ju i dobro izgrlim i izljubim u njeno ime ... bijo mi gušt to napraviti i onda gledati kako joj se lice pretvara u čistu radost a nad glavom upitnici otkud se ratnica i ja  poznajemo jer su one bile jako dobre dok je ratnica boravila u šumi ... kad sam joj rekla s kim radimo i na čemu, oduševila se ...  a i ne čudi me više kad na istom mjestu zateknem mungosa .. on pak uči direkt tamo gdje treba - iz šumske baze podataka i tamo je čest gost i prijatelj šumske knjižničarke al me nije on htio njoj predtavljati nego mi reko da to moram sama pa i jesam ... i on se sav pretvorio u osmjeh kad je vidio da sam pridobila povjerenje šumske knjižničarke i to ne malo ...

uf, jedva čekam trening ... sad kad sam naučila još novih stvari o pažnji i fokusiranju i kako to priroda radi, moram vidjeti da li su primjenjive i u streličarstvu ... a mislim da jesu

a i nema šamse da se vuk da u poduke šojki ... al nema veze ... zato mene podučava, još bolje ... jebat ga, kad ne živimo u bajkama koje smislim nego u reali ... a vukovima u reali se ne baca vrijeme na podučavanje onih koji ne žele učiti kako šumu oplemenit nego samo seruckaju po njoj

i ima pravo ... ne bi ih ni ja podučavala ičemu osim onoliko koliko sam svoju vranicu - koliko pokupe gledanjem i svojom voljom ... a onda ih pustit da odlepršaju po svom

vuk je danas bio jako ljut ... skužio je kako ga i na koje sve načine vepar iskorištava ... zna kako ga jednim hicem eliminirati a da ne petlja druge al se suzdržava ... dala sam mu podršku ... eliminiraj i ne dozvoli da se tvoj rad krade i ne priznaje ti ga se, rekla sam mu ... ali na njemu je odluka

al sam mu rekla i to da njega vidim kao prirodnog predvodnika šume .... veli, još sam premlad i neiskusan ... imaš mene koja nisam ni mlada ni neiskusna i hoću ti biti podrška jer si ispravan, rekog mu ... sad sam ja njemu bacila bubu u uho

the šou mast gou on

sova je danas po prvi puta otkad sam u šumi prošetala šumom da pita kako i šta tko radi ... mašala ... ne vjeruje više vepru i hoće vidjeti na svoje oči šta se u šumi događa a ne kroz veprove oči

bila sam ponosna kad je sve moje kolege zatekla kako vrijedno rade

danas ko bijo osmi mart i pozvao  jedan suradnik sve žeme na ručak .... i ja išla ko da se zbližim i sa ženama ... da vidim jel mogu ...  zapisujem i krvlju potpisujem sad i nikad više ...

glupavijih i dosadnijih priča se nikad u životu nisam naslušala u tako kratkom roku, afektiranja na tone i ulizivanja sovi koja jedina odskače po svemu jer je u usporedbi sa njima dama i iskrena i voli se dobro nasmijati i često to radi ... ovo ostalo da prostite, da sam muško ni na kurac ne bih nataknula ni na sekund ... sad mi je jasno zašto vuk ne može više smisliti ni malo takve žeme i reko ih ignorirati ... nisam ja znala kako se to ponaša kad nema muškaraca u blizini, odnosno, bijo jedan koji nas zvao i njemu prisjelo kad je vidio kako se ponašaju

top teme priprostih žema su slijedeće:

- serijali i to nekakvi koji po njihovim pričama više nalik reklamama ... ono, radnja prosta ko pasulj al da ima drame i čminke i raznih garderoba ... sumnjam da se radi o sapunicama al kako ne znam više ništa o tv programu, nije me ni briga detalja jer fabule očito nema
-  porodi - to ko da o ratu pričaju pa ga preživjele i sad im treba medalju dat zbog toga što su rodile koji su to izrazi ... doturi ih rasturili ... čuj, doturi ih rasturili ??? ko da su doture porađale a ne sebi djecu
- da, tek sad kužim da većina žena uopće ne vole svoju djecu i samo su im napor, briga i izvor frustracija ... jebote, pa kud onda prolazile porod ??? i čemu ??? da pate do kraja života jer moraju brinuti o nekom koga ne vole al vole pričati kako su im sve na svijetu ... užas mi je bilo slušati kako pričaju o svojoj djeci
- pošto ne vole djecu onda je lako zamislit kako opisuju svoje muževe ... jebote, ni njih ne samo da ne vole nego bi ih se rado riješile al eto, tko će odna donosit para u kuću a nije im dosta ono što same zarade ... muka mi bilo slušati kako pate a život kratak i zapitala se jebate, jel itko od njih ikada uopće uživa u životu ? i kada ? ne stignu jer su si nakupili raznih patnji
- životinje ... e tu sam morala isključit se jerbo sam skužila da osim sove, niti jedna ne voli ni životinje ali ih sve uporno imaju i onda pričaju koja im se to ogromna obaveza i kad im uginu, više im ne pada na pamet nabavit novu ... al to dok ne skuže da je neka u modi a onda bržbolje nabave baš tu a onda slijede priče kako su im te prljave a one opet patile ... jebote, odeš proslavit dan žena i ja mislila stvarno ćemo slaviti ! naivna ko ono jedino o čem žene lijepo pričaju ... ne jedna nego tri su se usaglasile u trenu da im je jedino to važno u životu ... zapisujem, iduće godine im poklonit dildote a ne cvijeće .... jerbo većina ne voli ni cvijeće ... jebote, i to briga

ajme, koliko mi puta tokom ručka prifalili moji kolege ... mislim si, sad bit će uživaju i rade u miru jer nema niti jedne žene u zgradi  i odmah mi bilo ljepše pri duši kad sam pomislila da su ulovili takve trenutke ... sve ih redom zamislila kako im je super a ja se vamo patim al neću više, manitua mi  ... ovo mi je prvi i zadnji puta ... i ja sam žena i druge godine ću se izboriti da slavim dan žena tako da i meni bude lijepo ... a žene neka pate .... ja ne bih više nikada ko danas

pored ovakvog izbora žena, čudim se da  danas iole ijedan muškarac pristaje na ženidbu ... a ja mislila da je među muškarcima slaba ponuda kad ono šišaju moj rod i to debelo

a jutros i zaboravila da je osmi mart i sjetila se tek kad mi vuk prišo da mi čestita ... kad sam odlazila na ručak kupila svim kolegama čokoladu jer su mi rekli da je vole jest kad su neurozni i kad imaju problema sa nekim  i ostavila im na stolu u kuhinji ... a ulazi jedna žena i veseli se i viče, joj, odakle ovo? samo sam joj dobacila, ne diraj, to je od mene za moje kolege jer mislim da nije fer da oni ostaju raditi dok mi idemo na ručak ... a i ako ja  slavim nešto, volim počastiti one koji su mi dragi a danas su me opet iznenadili stvarima koje su mi pomogli napraviti i koliko su kolegijalni i fer ... i taman prolazi moj šef koji je godinama na ovaj dan ženama kupovao poklončiće al ove godine nije, odusto i on  ... i kad je čuo da su čokolade za mušku ekipu, okrene se i vikne ženama, evo konačno netko tko kuži šta znači ravnopravnost među spolovima ... kasnije za ručkom slušala i to kako žeme kako jedna drugoj daju saavjete kako muške treba i na koje sve načine ucijeniti i natjerati na kupovanje poklona ... užas, sram me bilo to slušati a pogotovo kad sam skužila da se ne zajebavaju nego ozbiljno govore .... odoh dobro isprat uši od svih nebuloza koje sam danas čula

a druge godine ću pametnije ... i ove sam otišla prva a druge ću ne doći prva

došlo mi žao tog čovjeka koji nas častio ... šta god je krenuo pričati o tome šta on voli, popljuvale ga ... a čovjek ima papigu i vjeverice i veseli se tome ko dijete ... al žene odmah graknule, to je briga ! to treba čistiti ! hraniti ! ... jedino se sova prisjetila jedne svoje papige i neće više drugu jer se vezala za nju pa tugovala za njom jako dugo ...

i još reko da je htio pozvati i muške nam kolege al šutnja svih prisutnih i muk kad je to izreko mu reklo više od riječi ... jebate, to se narogušilo

a kako se uživo ne namećem i kad drugi brbljaju ja šutim, nikako doći do riječi ... hoću pitati čovjeka kakve vjeverice je imo a ono ulijeće neka sa drekom i  mense onda ne da nadvikivat sa manitačom ...i odustala

kad sam ustala da odem, čovjek me gleda i nagovara da ostanem jer stiže torta ... nema šamse mislim si ... ne zna on koliko sam razvila averziju do torti i čim čuje da stiže neka još brže krenula oblačit jaknu da zbrišem ... sjetila se da žeme nisu još tu temu obradile pa ono, dok ih ne krene ... a i ne volem torte ... podsjećaju me na trojanske konje ... al dao čovjek nalog da se meni spakira za uzet doma i to više komada da imam i za djecu


sad više nego ikad mislim da su muškarci daleko bolji ljudi od žena ... u šta su se žene pretvorile, pa to da se šokiraš ... valjda se ja ne družim sa takvim jer sam već dugo vremena selektivno birala društvo  pa zaboravila i zašto sam postala tako selektivna  

e da, još jedna tema s kojom su me ubile u pojam danas ... boleštine ... aaaaaaaajme majko koje detalje sam čula ... ko da sam sjedila oko stola sa jeremijama a ne ženama koje bi trebale biti u naponu snage ... nema šta nisu sve imale il imaju ... to se raspada, to vječito u bolovima, nikako sebi doć    za nepovjerovati ... a mogu u detalj i sa guštom opisat svaku jebenu sluz koja izleti iz njih i način na koji izleti ... to njima dođe ko medalje da nose ... što su bolesnije one su same sebi ko vrijednije natječu se međusobno koja je bolesnija