Glista u zemlji čudesa

BesposlenPlop je napisao/la:

BesposlenPlop je napisao/la: i gotovo sa medenim mjesecom i sad ima potezati i raditi ko i drugi ...

što je najbolje, glede ovoga mi oboje poslušali  samo manipulator ne zna da to nama znači usporiti ... ili odraditi svojom brzinom a onda  imat krcato vremena za zajebanciju  

i kad god ulovimo vremena valjamo se od smijeha kad dođemo do istih saznanja i kako smo zapravo dobili nalog raditi manje, neefikasnije ko i drugi jer smo od ranije naviknuti na daleko brži ritam

primjer kako to izleda u reali ...

sjedimo u toj našoj zajedničkoj kuhinji kolega intuitivac i ja i smišljamo kako neki projekt koji su od ranije zajebali napraviti najbolje što možemo ... i uleti jedna od kreštalica i pita gdje je neka kartonska kutija od nekog aparata da to može staviti na mjesto ... i kolega intiutivac veli, eno je u mom uredu jer si ju tamo i stavila .... i kreštalica odgovori, ok, tko će mi to donijeti u moj ured ?

nas dvoje ostanemo sjediti a da je on usto da joj donese tu kutiju, maike mi, potegnula bih ga i rekla da sjedne nazad .... al nije ... osto sjediti ... i šuti ... i ja mu kažem, evo ovo ja ne razumijem ... žena došla pitati gdje je to što traži, kažeš joj da je pet metara od mjesta gdje se nalazimo i teži brat bratu pet dekagrama .... al ona hoće da od toga napravi neki velki poso ....

okrene se on prema meni i kaže, eto , tako oni rade ... preko noći umisle da su šefovi i onda iskorištavaju niže rangirane da im budu raznosači samo zato što mogu i to za pizdarije ... da si napuhuju ego da su netko i nešto .... i onda ulove jednog tipa koji radi sa njim u uredu a on trči i radi sve ... on još nije skužio da je baš taj njihov štakor i cinkaroš a ja to skužila ... al neću mu reć ... neka sam skuži ... on ga kao šef ne iskorištava jer može al taj mali njega i mene cinka sve u šesnaest jer misli da se tako penje po stepenicama naviše ... znam da će sam doći do toga i cijeniti to što mu nisam cinkala štakora ... jer on još misli da je taj iskorišten od šegrta manipulatora i štedi ga jer mu bljaks iskorištavati svoju titulu da bi netko drugi trčo i odrađivo ono što je njemu usput i nebitno ... al tako ti birokrati glume da rade i oboje to skužili ... čudo jedno da nije nekom palo na pamet da napiše i neki putni nalog da se ta kartonska kutija vrati na mjesto gdje treba biti i obračuna i cipelarina nekog birakrete ....

al sad su mi skroz jasni manipulatori i vidim da svi redom koriste istu šprancu ... a ima ih ... malo malo naletiš na nekog ... u virtuali najbolje ni ulazit u razgovor sa takvima jer su nebitni ... ali na poslu moraš to izgladiti i dovesti u red, izvući kvalitetee i iz takvih jer ih imaju, nisam rekla da nemaju ... ovaj moj na poslu je inteligentan za poludit kad treba nanjušit di su pare i kako do njih doći ... al u osobnim kontaktima postavit veliki gumeni zid između takih i sebe pa lupaj dok se ne ubiješ sam svojim vlastitim naporima

al evo moja iskustva sa ovim na poslu ... i njemu ko i mnogim drugim ranije koje sam susretala bila kraljica, sve naj naj ... meni bilo neugodno kad bi me tako oslovljavao i pred novim kolegama ... pa stizali poklončići koje mi nikad nije uručivo nasamo i u četir oka nego uvijek pred publikom ... i to što više publike to bolje ... a onda krenuo mene koristiti da omalovaži moje kolege ... stalno im nameto kako oni ništa ne valjaju a ja ko neki velki kapacitet

sjećam se kad sam uletila i trebali me uvoditi u posao moji novi kolege i velim ja manipulatoru, de molim te reci svima da sam totalni retard glede vođenja uredskog poslovanja i da to shvate doslovno jer ću tako najbrže i naučiti taj dio ... a on skočio zajapuren i reko, de se nisi usudila ikom reć da si retard ... meni to bilo čudno al sad kužim reakciju ... on svima nasro da dolazi neka aždaja koja će ih umjesto njega pojest za doručak i nije ni čudo da mi svi podmetali ... i sad zamisli situacije ja uđem u svoj novi kolektiv i predstavim se ko retard a on najavijo kraljicu i kapacitet al tako je ziher on uletio kad je uletio ... prije nego je pokazo neki kapacitet u radu, sam o sebi pričao svima kako jeste ... jedan suradnik ga nazvo "sveeznajući" ... neki dan me sreo na hodniku i rukuje se sa mnom jer sam mu bila nadzor pa se čovjek oduševio sa mnom kad je vidio kako hendlam situaciju na gradilištu ... laknulo mu ... prije mene je to radio "sveznajući" manipulator a mogu misliti na šta je to ličilo ... da bi prikrio kako ništa ne zna, taj odglumi znanje pa misli da se to ne vidi

manipulator je i užas kompleksaš ... kad vrijeđa ljude najprije proba nać grešku u njihovim poslovima i onda ih krene prenaglašavati i stvarati od muhe slona i pripisivati to nečijoj ograničenošću inteligencije ... jel, nikada nije greška jer se dogodila i jer je normalno tamo gdje se radi, nego je greška rezultat nečije retardiranosti, ograničenosti itd ... al ako toga nema, e onda krene ad hominem napadat i to što mene najviše čudilo, na konto nečijeg fizičkog izgleda ... ja si uvijek pomislim, jebote, dobro se usudi jer od svih mojih kolega, ruku na srcu, taj ima najviše fizičkih nedostataka koje meni nisu nikad bile bitne ... da je ne znam kakav čovjek po svom fizičkom izgledu, uvijek mi je prvo karakter bitan a onda mi preko noći i najružniji postanu lijepi i krasni ... nikada obrnuto ... al badaf, onaj koji najmanje prihvaća samog sebe, taj najviše druge napada i vrijeđa tamo gdje je sam slab ... i to radi konstantno i neumorno ...

al kad je vidio da imam skroz drugačiji pristup ljudima i da me ne može pretvoriti u još jednu drakavicu il kreštalicu koja će nad ljudima izvoditi dril, preko noći iz kraljice i kapaciteta preimenovana u glupu i naivnu i koješta ... ha ha ha .... meni super kad mi to kaže ... a pogotovo kad to kaže pred drugima jer su se svi drugi imali masu prilika uvjeriti da nisam nit glupa nit naivna ali nikad ne kažem da nešto znam ako to zaista ne znam nego tražim da me se nauči i sada od svih svojih kolega učim i to jako brzo jer su mi svi izašli u susret i svak mi pokaže ono u čemu je najbolji ... po tome i ja saznajem u čemu su oni jaki pa jednom kad moram organizirati neki posao, točno znam kome ću šta dati da radi da mu bude lako a ne brigati previše oko nametnutih pozicija u hijerarhiji ... jebga, ima onih koji su ko neki mini šefovi a nisu za više nego kuvertirati ali super vrište i krešte pa im to ide pod bonuse i tako se uzdigli na mjesto na koje ne spadaju ... a oni najpametniji potisnuti skroz na margine i vječito omalovažavani jer valjda manipulator nanjušio da znaju više od njega, da ga šišaju po iskustvu a to nije nikako htio da izađe na vidjelo sad mi je jasno i kako je došo na pomisao da mene naziva glupom i naivnom ... to on sam o sebi govori jer fakat moraš bit i glup i naivan da ne iskoristiš potencijal svojih kolega da i ti lakše radiš svoj posao nego ih probaš zatuć i diksreditirat samo zato jer znaš da znaju više od tebe a sebe hoćeš zadržati na poziciji moći - a to je zapravo nemoć ... ja volim kad drugi znaju nešto više od mene jer onda imam od koga nešto novo naučiti i nikad se nisam na poslu predstavljala svojom titulom jer mi to smiješno ... al manipulator obavezno to radi kad se odaziva na telefonske pozive ... odmah da do znanja da je šef neki a onda krene u razgovor nako šefovskim tonom prije bih si jezik pregrizla nego ikad to radila ... nezamislivo mi ...

sad nam se štampaju i vizit kartice koje su dali mom kolegi intuitivcu da ih dizajnira jer se i time zna baviti pa mi poslo na mail da provjerim jel dobro napiso moje podatke ... ha ha ha ha ... kad sam vidjela titula kraj mog imena i to i na engleskom jeziku, umrla od smijeha ... ko malo malo pa surađujemo sa englezima i amerikancima pa da znaju tko je šta .... otrčala do njega i sa vrata vidim i on se smije ... kažem mu, daj meni napiši i na finskom i islandskom jerbo mislim najviše sa njima surađivati ubuduće ... pitam, jel može moja bez titula nego samo naziv ureda u kojem radim ... veli tonom manipulatora "ne može"

al najsmješnije mi je kad je manipulator vidio da ne reagiram uopće na svoje nove titule "glup i naivan", e onda se usudio krenuti dalje i na osobni plan i krenuo u uvrede petljati i moju djecu i roditeljstvo iako kurca zna išta o tome al preko noći postala i grozan roditelj i to mi servira pred kolegama koji samo čekaju kad ću skočiti i potrčat za njim .... jer kad god mi nešto tako servira, odmah i pobjegne prije nego čuje odgovor ... al tako predvidivo .. jebote, ko da živimo u matrixu i takvi ko neki ubačeni roboti koji rade po točno upisanom programu i nema šanse da izađu iz okvira istih ... isto mi se dogodilo sa svakim takvim gdje god sam naletjela i fakat rade po špranci ... kad te nemaju više za šta uhvatiti zadnje čega se sjete je djeca i diskreditirati te ko roditelja jer misle da se i to može ...

al i tu se zajebo jer je moj radni kolektiv imao prilike upoznati i moju djecu ... šef mi dozvolio dovesti ih jednom kad su upisale plesnu radionicu u rijeci i prije i poslije radionice mi cure bile sa mnom u uredu ... tu sam tek skužila veličinu svog šefa .... kad sam ga pitala smijem li dovesti djecu dva dana, nije ni sekudne dvojio da mi dozvoli ... a moglo je ispast grozno da su mi cure razmažene i naporne ... al bile su super i curama bilo drago da će upoznati uživo sve te ljude o kojima im pričam na poslu ...i kao da ih nije ni bilo, pazile ad ne smetaju i ometaju druge i fora im bilo sjediti ko i drugi i raditi nešto kao da su i one velike i rade ... malo šetale po okolici , malo bile u knjižnici i oduševile se njome a ostatak sa mnom u uredu čitajući i pišući ... mlađa mi je posebno nadarena za čitanje ljudi ... cijelo vrijeme je promatrala moje kolege, zapisivala u svoj dnevnik utiske i kasnije mi čitala šta je zapisala ... sve pozitivno i kako sam ju naučila ... i veli mi, mama, znaš koji je najbolji ? koji, pitam ... i kaže mi ... uopće me ne čudi da je odmah u mom kolegi intuitivcu prepoznala najboljeg od svih ... ima njuh za takve stvari već sada ... al ima razvijeno i nešto drugo čega sam se malo prepala al vidim da prihvaća normlano ... kao i ja je sposobna vidjeti tko će umrijeti ubrzo ... i to joj se nedavno dogodilo i nije si znala objasniti pa sam ja imala šok situaciju al kad sam vidjela da radi na tome da prihvati i to pod normalno, mislim si, dijete mi je već sada razvijeno više nego sam ja bila do prije par godina ... i ona i ja smo pročitale da se moj šef ne nalazi među takvima i da ga čeka još lijep dio života ako mu se ne dogodi neki veći stres izvana koji bi ga zatuko opet ... al najbolje mi je kako pita mala koliko tko ima godina i ja odgovaram ... kad sam joj rekla da je manipulator deset godina mlađi od mene, ostala zabezeknuta ... ona mislila da je stariji od mene ... a za mog kolegu intuitivca misli da je deset godina mlađi nego jeste ... uopće ga ne doživljava ko odraslog čovjeka nego ko sebi ravno dijete iako je čovjek dobrano prosjed a i ima bradu što sam i ja tek nedavno uočila ... jebote, ja takve stvari uopće ne primjećujem ... da me netko pito ima li bradatih u mom uredu, rekla bih nema

sinoć mi opet spomenula tog mog kolegu jer sam joj rekla da smo se sprijateljili i da mi on pomogne kad su one bolesne i moram ostati kod kuće pa unatoč tome moji poslovi budu odrađeni ko da sam u uredu .... veli, mama, ajmo mi njega usvojiti ... on ti može biti treće dijete ona bi da on živi sa nama koliko joj se svidio ... i ne kuži da nije baš toliko mlad da mi može biti dijete al me zabavlja kako to ide ... vidi se na ljudima koliko je tko realno star po pozitivi koju nose u sebi ... to me veseli, da mi mala zna to pročitati i to na prvu i upravo na taj način vidi ljude oko sebe ... bit će joj lako u životu okružiti se takvima pa će i njoj život biti lijep a problemi lako rješivi kad krenu nalijetati ... al već sam se zamislila kako šetam sa troje djece - dvije cure i jedan bradati muškarac koji liči na dijete - pleme šumskog majmuna a reko mi je da dobrano pozna otok i malo malo je na njemu što je meni još veći gušt kad pričamo jer pozna mjesta u prirodi po kojima i ja šetam pa zna o čem pričam i čime se oduševljavam kad pričam o tim mjestima ... on to odavno sve obišo

na početku mi na poslu najgore bilo što se nitko oko mene ne smije .. ali uopće ... budu neke smiješne situacije i ja bih se na glas nasmijala al gledam oko sebe, svi i dalje ozbiljni i još pognu glave ... i u početku mislila da sam uletila među ljude koji su cijepljeni od humora. ... al jok ... nisu ... kasnije tek saznala da ih se drilom tako ubijalo u pojam i da je smijanje neozbiljnost a mi moramo biti ko ozbiljni ... i malo malo morala trčati u wc da se tamo na miru ismijem jer bih inače pukla pred svima ... spadam u one kojima baš kad su svi ozbiljni, meni krene navala smijeha ... zabraniš mi smijati se a meni tek onda užas ostati ozbiljnom ...

al sad mi lakše kad znam da ima još jedan takav ko ja ... jebote, koji gušt je imati nekoga sa kim ćeš se na miru i neopterećeno smijati svakoj smiješnoj situaciji ... ali krenula zaraza po uredima ... sad se i drugi više smiju i češće i vide da ih nitko ne bičuje zbog toga ...

kolega "introvert" iz mog ureda koji mi u početku najviše postavljao nogu jer je mislio da sam manipulatorova desna ruka , konačno izreko to i na glas ... uletila neka bivša suradnica da ih pozdravi i nakon nekog vremena pita, šta je ovo ? sve nekako mirno i nema dreke a ona navknuta da je u uredu uvijek vrištanje ... a on se nasmije ( konačno se i on smije a bio prozvan mutavim introvertom i preozbiljnim !) i veli, nema galamdžija pa je mir ... a ja si mislim, a i ti znaš svo vrijeme tko je generator galame i stresa a svi šutite i pustite da vas se bičuje i ukalupljuje u kalupe u koje ne spadate ... a neće više biti tako ... sad će svi raditi sa užitkom i opušteno

al najbolje mi je kad nakon svih učestalih vrijeđanja, omalovažavanja, bičevanja manipulator pozvo da nas časti večerom ... njemu se druži pa eto, i to misli da ima pravo ... raspolagati našim slobodnim vremenom ne bi li sebi simuliro druženje .... ja nisam išla i to ga jako uvrijedilo ... al neka je ... njemu vječito hrana motiv za team building a ja ne volem sjediti oko stola sa bilo kim ... a znam da izvodim teambuilding svaki dan i sa svima pa mi ti dogovoreni i izvan radnog vremena ne dolaze u obzir ... još jedan moj kolega isto nije išo al taj izbjegava sve naše proslave i okupljanja ... zna da ga manipulator užasno blati pred svima i trača i laže o njegovim kvalitetama ... reko mi da mu ljudi to kažu i jednostavno se izdvojio i radi al neće se družiti u čoporu ... i prozvan svađalicom, čudakom, luđakom i mnogi ga zaista tako percepiraju bez da su ga uopće probali upoznati - jednostavno prihvatili ono što im je rečeno ... i moj kolega intuitivac veli da ima problema u komunikaciji sa njim a onda mu rekoh kako stvari stoje ...

čovjek zna šta manipulator priča o njemu i kako gradi negativan stav prema njemu a osjetljiv i to ga užasno boli ... vrijedan je i on i meni sve napravio šta sam tražila i još i više od onoga što sam tražila i uvijek me pita trebam li šta još ... a preponosan da se dokazuje pred ikim a pogotovo pred onima koji su bezpogovorno prihvatili pogrešnu sliku koju se plasira o njemu ... reko mi je i da je voljan svakome učiniti duplo što treba samo da su si uzeli truda upoznati ga al jebat ga, kad svi iz straha slušaju manipulatora i šta on kaže njima sveto pismo jer je sve uspio ustrašiti ... a intuitivac je bio prisutan kad smo organizirali božićnu proslavu na kojoj se taj "svadljivac" nije pojavio iako je bio u zgradi i meni to tada bilo čudno ... i tada je manipulator pred svima ismijavao fizički izgled "svadljivca" i meni i njemu se to urezalo u pamćenje jer nije bilo povoda da se čovjeka javno ismijava ... al eto, manipulator ne može protiv sebe ... i velim kolegi, on za svaku tu uvredu zna jer mu netko prenese, ne znam tko al nebitno, uglavnom zna šta ovaj priča o njemu ... i neće ništa sa nama slaviti jer ne želi sjesti za isti stol i glumiti prijateljstvo sa nekim tko ga tako vrijeđa i blati ... intuitivac me skroz pažljivo saslušo, rastužio i veli, pa čovjek ima potpuno pravo ... na njegovom mjestu bih i ja tako ... sad znam da će i on drugačije pristupiti tom čovjeku sa kojim je do sada imao komunikacijske probleme ... i riješit ih a to će onda potegnuti i druge da se usude isto ... jer mnogi se ne usude jer im se prijetilo otkazima ako se ne postave i ukalupe kako se od njih očekuje ... i malo po malo, skroz pošten, dobar, vrijedan ali osjetljiv čovjek osto izoliran i sam ... i ljut, naravno ... a kad je netko ljut, malo treba da se ulovi za sitnicu i krene u sukob jer se već osjeća slabim pa sve doživljava kao napad na sebe ...

al na početku je fora da mi upravo manipulator bio najsipmatičniji jer sam ga jedinog i znala od ranije ... ali sve iz nekih kratkih susreta kad uspije sakriti svoju lošu narav i pokazati jedno simpatično lice koje je teško ne zavoljeti ... ima on i to i meni bude drago kad vidim samo to lice ...

ali ono zbog čega pišem kad se raspišem je da sama dođem do rješenja problema koji mi se postavio i to kroz neopterećeno zapisivanje svega što sam proživjela da mi ne izmaknu detalji i nestanu pogubiti u mojoj memoriji koja fakat radi malo čudno  ... problem: kako uspostaviti normalan odnos do manipulatora i možda pozitivno utjecati i nja njega da pomalo pretane to biti ... jer nije svjestan toga ... lako !

kad njega gledam vidim samu sebe od prije kakvih 20-tak godina ... to mi je često palo na pamet ... tako isto sam se i ja ponašala kao mladi arhitekt ali i žena i učila na svojim greškama i uz pomoć prijatelja koji su mi iskreno ukazivali na moje mane, mic po mic pomogli isključiti tu potrebu za kontrolfrikanjem i manipuliranjem samo iz vlastite koristi a na kraju ispadne suprotno - na svoju štetu ... i znam da je ta potreba kod mene bila rezultat mojih strahova i prevelikog osjećaja odgovornosti ... strah me bilo nekoga razočarati, ne napraviti očekivano ni ne znajući da tuđa očekivanja često nemaju granica i da sam ja ta koja ih imam jasno postaviti u skladu sa svojim gabaritima al najprije sebi da bih mogla i drugima

a znam i kako sam postala takvom manipulatoricom ... preko pouka koje sam dobivala od vlastite majke i ostalih žemskih članova obitelji a koje su bile skroz pogrešne ... a tako se danas mnoge ljude pogrešno uči prihvaćanju stereotipovima i prenose skroz pogrešni i neupotrebljivi obrasci ponašanja  ... koliko sam samo puta čula od njih kako je jedino pametno u životu muškarce iskorištavati i da to sve pametne žene rade jerbo su muškarci ionako svi odreda pokvareni ... jes kurac ... ko da oni to ne osjete ako su iole malo pametni ... i onda takve nalete na dobrog muškarca, krenu sa takvim kalupom u glavi i unište ga ...  a muškarce se dribla drugačije ... žene su ti služinčad i za sex pa bude razočaratih kad to ne bude tako  isto je i na poslu i apsolutno svim međuljudskim odnosima ... stereotipova koliko hoćeš ... a znam i kako sam počela izlaziti iz tih okvira i nikad ne uzimam zdravo za gotovo da sam skroz izašla iz njih jer znam da nisam ... pa čačkam dalje po sebi ... a izljeala iz okvira ili kad bih nosom udarila u zid da me zabolilo ili kad bi mi se prijateljski reklo da sve više postajem kao i moja majka ... uf, to bi me baš žestoko navelo na promišljanje svojih postupaka ... neki dan sam se jednoj prijateljici koja je to skupa sa mužem stalno ponavljala dok smo bili mlađi i kad god bi iz mene progovorila moja majka i zahvalila i nek zna da je i ona zaslužna što je meni sada dobro

a djece mi žao ... krenu tako čisti i nevini u život a onda ih vlastiti roditelji sjebavaju iz straha za njih i mnoge i uspiju sjebati ....i ja sam dugi niz godina u svom životu bila sjebata na taj način al onda mi neki vrag nije dao mira i krenula valjda i iz nekog očaja jer mi ništa nije išlo od ruke slijediti samo svoju vlastitu intuiciju a na tuđe savjete itekako gledati sa obazrivošću  ... i to se dogodilo točno prije dvadesetak godina ....  tada sam napravila prvi otklon od usvojenog ponašanja ka onom što su mnogi kasnije prozvali "luđačkim" a pokazo se najboljim i sa najboljim rezulatima ... nije odmah krenulo glatko i često bih opet zapela i posumnjala jel moguće uopće da se tako može, da si možda ne umišljam, pa se vratila usvojenom znanju i opet tresnula u neki zid ... i onda nazad intuiciji i opet sve ide glatko ...

i ovo moje pisanje nekom zvuči ko luđačko ponašanje ali ja znam da će  iz mora napisanog  nekome a možda i nekolicini pokoja kap  pomoći da riješe nešto svoje  što sami nisu znali jer mi se tako i na poslu dogodilo ...  a meni će se dokazano opet nešto dobro i lijepo izvrtiti u životu ... tu nikad nije došlo do greške ... svako slijeđenje intuicije završi nekom nagradom za onoga tko ju slijedi ... kako je reko moj kolega intuitivac sa posla : ljudi griješe kad sakrivaju ono što znaju i ono što su iskusili ... to treba dijeliti i to šakom i kapom i kad god je moguće ... nikad ne znaš šta će se dobrog iz toga zavrtiti ... a nesretni i isfrustrirani  će i ovako i ionako biti u vječitoj potrazi za tuđim greškama i nalaziti ih dijelili  mi to ili ne ... al će se uvijek naći netko kome će to pomoći i nastaviti raditi isto iz najboljih namjera a ne da se druge unizi il diskreditira ...   e pa onda ko šta master yoda reče: do or do not, there is no try

sad znam kako ću pristupiti manipulatoru da izbjegnem sukob i sve okrenem u suprotno i što pozitivnije moguće ... a forum mi super mjesto za raščešljavanje vlastitik tokova misli i simulaciju raznih pristupa bez grižnje savjesti jer ovo nije poso, ovo nije obitelj, ukućani  i tu nisu pravi prijatelji iako može i do toga doći ... tu svi dođemo jedan drugome sasvim nepoznati i svojom voljom i iz svojih raznih mini juniversa koji nisu povezani na materijalnom nivou pa nema štete .... pa skužajte ako se sada netko osjetio ko pokusni zamorac ... ja sam sama sebi tu najveći jer se prepustim u sigurnoj okolini isprobavati razne pristupe i po reakcijama i slijedeć svoje vlastite tokove misli doći do najboljih rezultata koje i primijenim u reali pa eto, hvala onima koji su mi sudjelovanjem pomogli u tome ... i tako mislim uvijek al eto, da znate šta radim kad me krene pisanje ... pa tko ne vole nek ne ulazi u moje eksperimente sa samom sobom ... nitko vas ne tjera na to  

budite dobri, dobrota se isplati .... i to masno !

d šou mast gou on ....

vratio se vepar sa bolovanja ... i odmah odao nije izdržo i došo prije vremena ...

gledam raspoloženje ljudi oko sebe, svi se vratili u introvert mod al ne dam ... a ja pitam kolege dal im smeta mujska ... vele, ne ... imali su naviku uvijek slušati ju dok rade al ih ko prošlo ... mislim si ja, vraga vas prošlo ... dobili nalog da ne smijete ... i navila nam fine mujske ...

a vepar ne može još sjediti zbog ozljede al vrijedno prijonuo na posao ... sav nasmijan, blista kad priča sa mnom a i ja uključila manipulator mod i prema njemu isto tako da ni ne posumnja da znam šta izvodi ... i to najprije krenuo kod mene da me obrađuje, opet faza ulizivanja ... i kad je mislijo da me obradijo i da sam pala na folove, ošo dalje sretan ...

i sjetim se da sam ga trebala nešto u vezi nekog projekta al nisam htjela zvati jer ne volem gnjaviti ljude kad im nije dobro, al eto, sada da ulovim priliku i to riješim ... i odem do njegovog ureda, njega nema .... pitam gdje je, nitko ne zna ... a mislim si, nije uspio dočekat ... bit će je kod mog kolege vuka ... prvo mene obradijo a sad će njega jer mu štakor ispričo kako smo se skompali i zajebavamo a ujedno i radimo najbolje od svih

i stvarno, kolegin ured zadnji na hodniku i vidim otvorita vrata i čujem vepra kako dirigira a jest maštovit u smišljanju kako nas razdvojiti i pokvariti veselje ja sam očekivala nešto maštovitije ... odem do njega, ulovim ga pod pazuh i velim, ajmo, trebam te nešto hitno dok još hodaš da se ne umaraš previše

i krenuli ka njegovom uredu al usput on doviknuo onoj ženici koju podučavam kako se obraniti od bulinga da i ona mora sa nama ... kako je predvidiv .. bit će sad njoj opet neku pridiku držat a mene koristiti ko publiku ko i uvijek jer ga hranim kad mu se suprostavljam ... primijetio da je veselija, čak si i novu frizuru napravila koju sam jutros pohvalila .... i fakat bilo tako ... održo joj tako glupu bukvicu da me razočaro neinventivnošću ... vidio da je na fejsu i pere ju kako je to zabranito ... sad znam da ga hranim kad okrenem svoje suprostavljanje u humor kojeg on shvati ozbiljno ili kad sam odrješita pa primienila drugu taktiku ... finoću ... tu ne pliva dobro ... velim, kako zabranito biti na fejsu , svi smo na fejsu ... a on ne zna šta će pa veli, jeste, al ona piše glupe postove ... aha, mislim si i ovaj puta prešutim ... žena posramljeno ode a ja mu kažem da mu je ponašanje do ljudi izuzetno nekorektno i da jako griješi kad tako postupa sa ljudima ... veli nije ... ne znam ja kako treba sa ljudima, veli al će me naučit ... tako treba i nikako drugačije ... ok, mislim si ... samo ti mene koristi ko publiku al dolijat ćeš i ti sada kad sam dobila potvrdu da sam u pravu glede svega drugog .... i riješim s njim glede svog projekta jer mi od kuće javio da sam sve zbrljala i da pojma nemam i da je našo masu grešaka ... pa da vidim sad te greške ... i ušeprtljo se sav ... naviko da mu se nitko ne konfrontira nego ljude na taj način natjera da satima pročeljavaju svoj rad i traže greške kojih niti nema ... tako izgube vrijeme i onda ih može driblat da su nesposobni, spori i sakriti da u biti nije ni on bogznašta sposoban ... odjednom nema grešaka i sve ok ? pitam naivno i trepćem okicama ... je, sve je ok ,veli on a ja cupkam nogama da ga unervozim još više ... vikne on, što cupkaš ? velim, uvela sam mujsku u svoj ured pa sam još u ritmu muzike za ples ... tu se nije više snašo i osto bez teksta

završim s njim i odem do kuhinje i tamo ta žena koju je ponizijo plače al se smirila kad me vidjela i da ju nisam napustila nego sam još uz nju ... pita šta da radi ? objasnim joj dalje šta da radi i ona sretna veli da i ona misli da je tako najbolje ... nema ona još snage driblati se sa manipulatorima jer je prenježna i mila ... a ženi velim, sad se umiri, ne raagiraj, povlađuj mu da osjeti da ima moć, a nakon nekoliko tjedana ga blokiraj na fejsu i mirna si ... a kolegici koja je vodila prihološku radionicu javim šta se dogodilo i ona joj napiše predivan post i potvrdu jednog njenog statusa ... kad sam vidjela zbog čega se manipulator naljutio na nju pozlije mi ... ona napisala kako je sretna i radosna u vezi nečega a on je zbog toga zgazio ... ne voli kad su ljudi sretni a kako će kad nije ni on ... a sad ću mu ja svaki dan ne samo biti sve veselija nego i plesno raspoložena

odem do kolege da vidim kako diše a ono pliva od posla a dogovorili danas neko mjerenje na jednom mom projektu ... izvinjava se al mislim si, ne brini, mogu ja i sama ... on još ne zna da ima štakora u uredu al možda bolje da ne zna ... sad ja mogu razviti pravu igru i da bude uvjerljivije dok on još ne zna ... samo da smislim neki sočan trač koji će vepra oooodmah oboriti sa nogu ...
hm ... da uletim i povjerim se kolegi da mi mjesečnica kasni ? ha ha ha ha .... i da ne kaže nikome jer mislim raditi cijelu trudnoću al se ko veselim što ću opet nenadano i u zrelim godinama postati mama jer svi znaju koliko volim djecu moram još razmisliti ... al moram to reć tako da je nejasno sa kim sam trudna pa da vidim dokle tračeri znaju sami izmisliti ... i imaju li uopće mašte il će počet priča o bauštelcima il nekom kolegi sa posla i ono najbolje, kako će počet mijenjati ponašanje do mene i viriti da vide jel mi trbuh raste ... a vepar počet planirati zamjenu za mene kad odem na porodiljni sad će on meni raditi na nepostojećim planovima tako da nema vremena smišljati pizdarije i podmetati i kontrolirati druge ... a kad me ulovi smijeh i otrčim u wc da se ismijem, ako naleti, počnem brisati oko usta kao da sam upravo povraćala

kad se sjetim kako sam se znala ludo zabavljat kad sam skužila kako ljudi tračaju i kad bih saznala tko su glavni nosioci tračeva ... i onda
pratim kako i kojim putevima to ide i kako će se i u kojem obliku meni vratiti .... uvijek se razočarala jer nisu ništa dodali nego samo oduzimali dok nije trač sveden na njihove gabarite ...

al dobila potvrdu o još nečem za što sam sumnjala da vepar radi ... olajava i blati sve redom pred šeficom da ne bi glavna šefica koja još ima povjerenje u njega vidjela koliko je on nesposoban ... svako toliko imamo referade kod glavne šefice , šta i koliko smo napravili i danas svi došli na red a mene zovu zadnju i odvojeno od drugih ... sretnem svog kolegu kad je izašo i pitam jel ima šta novog i zanimljivog ... veli, ništa, sve stari problemi koje nikako riješiti .... vidim svi izlaze nezadovoljni iz ureda glavne šefice i dođem ja na red ... i uđem da vidim kako će se vepar snaći ... odma navalio glede nekog projekta o kojem mu nisam već dugo ništa spominjala pa valjda mislio da ništa nisam ni napravila ... uvalili mi nešto što su ranije uprskali pa ko ja da završim to uprskano misleć da ću nastaviti po njihovoj špranci, neću naći previde i greške i potrošiti brdo love na nešto što se da napraviti za upola manje ... a odavno ne govorim ništa o kreativnom radu jer znam da pojma nema o tome ... o tome raspravljam sa svojim kolegom vukom i on je upućen u sve faze mojih projekata i još pomažemo jedan drugome ... a vepar odma krenuo napadat me kako kasnim, kako ništa nisam napravila i da to treba hitno, šta se čeka ! ... a ja šutim i smijem se i čekam da on odrecitira svoje ... znači i to sam u pravu bila ... zaista dovodi ljude u neugodnu situaciju usmjeravajući ih na greške koje ne postoje da sporije rade da bi pred glavnom šeficom ispali loše a on veliki šef koji dirigira tempo al eto, nikako da ga ljudi uhvate i prijonu na posao kako treba ...

e sad se zajebo ... i velim ja, kako ništa nisam napravila ? pa napravila sam ja puno samo mi glavna šefica mora odobriti moje ideje i ide u realizaciju ... i pita glavna šefica jel imam to ... naravno ... ajd odi po taj projekat ... i odem i vratim se sa hrpom papira i krenem prezentirati svoje ideje i gledam kako vepar nestaje i smanjuje se ... ne zaboravim spomenuti kako mi je u tome pomogo moj kolega introvert i gledam kako je još dublje potonuo vepar ... zaljepio se za zid jer još ne smije sjediti ... al se brzo snašo i krenuo mi se ulizivat i sav ljubazan kaže, nisam ja htio ništa govoriti protiv tvoje struke ... pa i nisi, velim ( a mislim si, budalo, govorio si protiv mene al propao plan, a ? ) ... a on se dalje proba iskoprcati pa mi kaže, al ne smije koštati više od, i izbaci cifru ... velim, toliko ste potrošili do sada na svoj način rada ... moje rješenje je ujedno i duplo jeftinije šefica prezadovoljna i veli, naprijed sa realizacijom i to odmah ...

na izlazu sretnem kolegu ... stoji na kraju hodnika ... valjda provjeravo u kakvom ću stanju sad ja izaći nakon sastanka sa glavnom šeficom ... izvinjava mi se opet što nije stigo oslobodit vrijeme da mi pomogne i krivo mu ko psu al rekoh, no sikiriki ... sve je pod kontrolom i smijem se iako je on bio naočiglet snuždit ... i odem sa veseljem dalje raditi ono što volem ... sad ću malo smanjiti susrete sa kolegom jer vidim da će on biti taj koji će najebat ... al to dok ne zaposlim vepra na pljunuto isti način ko šta je on do sada moje kolege - smišljajući kako isplanirati nepostojeće situacije koje ću mu štakora prenositi a on nalaziti načine da ih rješava i preduhitri me u stvarima koje se nikada neće ni dogoditi

pouka priče: sve su životinje korisne ali ako su prehrambeni cirkusi zatvoriti ... ilitiga, kad mačke vode kolo, glodavci su itekako poželjni


obožavam manipulirati manipulatorima koji manipulacije koriste za sjebavanje ljudi jer su sami sjebati a sada kad znam na koji način se hrane, idu i na strogu dijetu do ljeta će mi biti fit i taman za uskočiti u kupaće gaće

zadnja dva dana je kolega "svađalica" kojeg ću sada preimenovati u mungosa iskoristio to što me se odvojilo od vuka i pričao mi o raznim situcijama koje su se dogodile prije nego sam došla ... poveo me na još jedan obilazak krajem i upoznavanjem sa njim i ljudima ... a pravi je mungos ... napada zmijurine nazad bez oklijeanja  ...

gledam cijelu ekipu kako se ponovo povukla u sebe otkad se vepar vratio, vuka zaposlili da ne može više surađivati sa mnom a on se razviko i objašnjava i trudi se al ga nitko ne sluša ... hoće spriječiti da glavna šefice potpiše neki ugovorprije nego netko od ljudi iz ureda ne izađe na teren i vidi o čem se uopće potpisuje ... muški ga zaobilaze a kreštalice krešte nazad da se ne čuje šta on govori ... a onda se okrene prema meni i kaže, ideš ti vidjeti o čem pričam ... i odem ... radilo se o nekom mjernom uređaju kojeg su htjeli psotaviti na pogrešno mjesto a on ne da da se to dogodi i skroz je bio u pravu .. popeli se na ravni krov jedne zgrade gdje je predložio novo mjesto za taj uređaj i logično bolja opcija od predložene lokacije ... al kako sam se popela na taj krov tek završene zgrade počnem se smijati kad sam vidjela još previda u izvedbi ... a on gleda i pustim me a se ismijem do kraja, spomenem sve šta sam vidjela i kaže, jel vidiš sad zašto sam htio da baš ti dođeš tu ... ovako se to stalno radi, grešaka koliko hoćeš a onda njemu uvale održavanje zgrade al da ga ne čuju kad im spomene te greške ... velim ja njemu, nije ti to samo ovdje ... tako svugdje gdje grade kolektivi a ne individualni investitori ... a sve prođe teknički pregled jer se ekipa sa tehničkog bavi prebrojavanjem baja i bojama fasade jer kurca zna o tehničkoh strani izvedbe ... čovjek skočio na mene da me zagrli od dragosti jer konačno ima nekoga s kim može razgovarati a da ga se čuje jer mu jedino bitno da se novci građana koriste smisleno al badaf, kad su ga marginalizirali i kad progovori, svi začepe uši ... veli, znaš zašto ? jer im govorim istinu a istina boli ...

vratimo se do ureda i ja puno mirnijim tonovima neg on objasnim ekipi da je mungos u pravu i priložim fotodokumentaciju da i oni vide o čemu on priča jer očito teško izać iz ureda malo na teren ... promijenili ugovor kako treba i mungos odšeto niz naš dugi hodnik ka john wayne iz saloona zadovoljan ...

kasnije se pročulo valjda kako sam se vepru suočila i stala u stranu one mile ženice ... taman zvao jedan drugi izvođač da dođem vidjeti jel može zatvoriti gradilište, poskidati skele i pita jel mogu povest sa sobom jednog kolegu koji radi u uredu sa vukom ... može, velim ... i pomislim, bit će mi ima nešto za reć a ne usudi se to reć u uredu ... i stvarno ... vozimo se mi do tog gradilišta a on krene pričati a sjećam se kako mi se jednom vepar hvalio kako je njega isto driblao i to grubo ... veli mi kolega, a inače moj imenjak, kad je počelo, bio je užasno uzrujan ... baš jako ... al onda skužio da nije vrijedno i umirio se, nastavio raditi i naviko ne reagirati na veprove objede i napade ... i još mi kaže za tu milu ženicu od prekjučer da je i sam bio prisutan kad ju se vrlo grupo driblalo i da to vepar radi redovno ... kaže da ju napadne oštro a uvijek nešto skroz bezveze al samo da joj pokvari dan i raspoloženje ... kažem mu, ok, vidjel sam sada i ja na svoje oči da je istina i ja ga mislim opomenuti svaki puta kada budem svjedokom ... čovjek utihne i nastavimo dalje kao da nismo ni vodili taj razgovor ...
kasnije me i on i izvođač izveli na piće za valentinovo ... i zezeaju kako su njih dvoje  prvi i drugi koji su se sjetili a sad ako se još netko sjeti čestiti mi valentinovo, bit će tek treći  super ljudi ... ništa lajavo ne pričaju protiv vepra al su svi svjesni koju strahovladu sprovodi

kad sam se vratila, dočeko me u kuhinji mungos i počeo me nagovarati da odem glavnoj šefici i u ime cijelog kolektiva progovorim istinu o vepru ... umrla sam od smijeha na to ... odmah mi pred očima film pobuna na brodu bounty a ja heroj .... velim mu, ne pada mi na pamet ... radije ću pomalo i učit ljude da se sami podignu i suprostave i ne reagiraju na objede a opet ne potonu u introvert mod ... nije dalje nagovaro jer je skužio šta hoću ... jebga, tolike godine trpe jednog siledžiju i ozvole da ih razdvoji i vlada njima, a sad bi da ih se riješi toga preko noći ... jok, velim, nijesam za revoluciju nego evoluciju a to ti je dragi moj - proces

a veper posto podozriviji ... i dalje se dere al mene izbjegava ... nit se više dere na mene nit se ulizuje ...  čula iz kuhinje kako se dreči opet na moje kolege iz ureda i vratim se u ured a on se odjednom srdačno nasmijo, nastavio govorit u tom srdačnom tonu a onda otišao ... a ha, mislim si, ipak mu doprlo do malog mozga .... počeo proces pripitomljavanja

al mi preko drugih kolega vraća fakture koje sam izdavala za raznorazne radove i neće potpisati nego izmišlja neka nova pravila koja treba ispisati na njima ad bi on to prihvatio ... al to odmah napravim kako je tražio i smijem se ... kolege me gledaju i oni se opet počeli smijati ... velim ja, to mi nije teško ... dopisat ću ja šta god on hoće i još nacrtati cvjetić pride ... opet mi se kolege počeli smijati opušetnije kad su vidjeli da mi se ne može dignut živac šta god vepar izmisli

vuka nisam sretala od prekjučer ... jučer kratko došao i pita moje starije kolege nešto u vezi nekog dopisa kojeg je dobio riješiti u roku od odmah a nije mu bilo jasno zašto jer nije nalazio logike u tome što se traži od njega ... moji kolege opet sagnuli glavu i ništa se ne usude reć ... ovaj opet pita a drugi opet ništa ... velim ja njemu, pa naravno da ti nije jasno jer nema logike ... i samo kratko kažem, radi se o manipulaciji ... on stao, nije se ni trudio više pitati ništa, okrenuo i otišao nazad u svoj ured ...

a danas vepar morao na pregled kičme i nu odmah nakon toga, ulazi vuk opet al nije više zbunit ... okrene se prema meni i pita jesam šta riješila u vezi mog projekta na kojem smo počeli raditi ... naravno, kažem mu ... mahne mi rukom da odemo u kuhinju da mu objasnim ... sjeli mi i nastavili gdje smo stali i to sa guštom ... saslušo moje ideje do kraja, tehnička rješenja i pogleda me i tužno kaže ... jebote, kud nismo bili ovdje kad se počela raditi prva faza ... mogli bi onda sve izpočetka napraviti kako treba i da bude lijepo i jeftinije ... a sad se moramo prilagoditi i pokaže mi na fotografije prve faze za koju smo se oboje složili da je ne samo skupa izvedba nego ruuuužno za popizdit ... ko da ju je uređivo predstojnik konc logora .... i pita jel znam tko je to vodio ? naravno da znam, velim - vepar ... još mi se hvalio kako je to lijepo uredijo
a mi sad drugu fazu moramo nastaviti slično tome ali da ubacimo što više zelenila i omekšamo cijeli prostor, oplemenimo ga da ne izgleda ko pista za borbene  avione al uspjet ćemo mi i u tome ... zato vepru smeta što surađujemo jer kad mi napravimo naš dio, tek onda će se vidjeti koja je to razlika u razmišljanju i kreativnosti ...
usred našeg razgovora ulazi moj šef pjesnik a vuk utihne ... gleda ga podozrivo a onda meni kaže, idemo odavde nazad za tvoj stol ... a ha, pomislim, bit će na njegovom sastanku sa šeficom izletilo nekom nešto da je dao naslutiti da nas netko cinka al ne zna još tko pa sad sumnja na sve prisutne a moj šef je bio tamo prisutan ... nije mi ničim drugim dao do znanja o čem razmišlja nego kad smo sjeli za moj stol nastavili o projektu kao i nekoć, razvukli dalje na okoliš u cjelini i na kraju završili na lokacijama špilja koje moramo obići ili smo već obišli ... vratilo se oboma i raspoloženje i netuzijazam i otišo vuk sretan odraditi dio projekta koji mi je obećo da mogu krenuti u realizaciju ... još mu rekla da sam čula da ćemo imati ubrzo priliku započeti na sličnom ali ispočetka i onda ćemo moći do kraja pokazati naše mogućnosti i da se ponosimo onim što smo napravili

a zbog toga  što mi nije tračo i reko da zna da nas netko cinka i pokušava opstruirati suradnju  nego sam preuzeo inicijativu i maknuo nas da imamo mir za daljnji  razgovor bez da se izlažemo morebitnom cinkarošu, još više narasto u mojim očima ... takve ljude volim - staložene, mirne i inicijativne koji ne drame nego im stalo da se nešto lijepo radi u ugodnom okruženju i štite svoje suradnike ... vuk je rođen da jednog dana bude šef cijelom kolektivu a ne samo svom odjeljenju

ah da ... danas u mom uredu nije bila mujska za ples nego fina klasika ... znam da se od toga vepru povraća pa nije ni zalazio puno u naš ured ... prošao par puta i to je to ...

al ima još jedan kliše u vezi tog vepra koji je posto više nego očit .... on se silno trudi biti isti ko i ja ...

jednom prilikom bila neka proslava i on uvijek vodi glavnu riječ ... al netko htio to prekinuti i pita me pred svima jel istina da imam indijanske krvi i ja odgovorim , istina ... i vidim da bi taj sad još pitao nešto al vepar uleti na glas pričati kako je teško za povjerovat, al i on je kopao po svom obiteljskom stablu i došao do toga da ima pretke maore sa novog zelanda ...  kad nisam pod stol odletila ... a plav da plavlji ne može biti ... i svijetle skoro prozirne puti al eto, i on domorodac


kako sam skužila da kupim sve viruse sa kopna na koje nisam još izgradila imunitet, uvela si svako jutro cijeđenje i pravljenje jače limunade  koju držim u staklenci u frižideru i pomalo doljevam u svoje čajeve i miješam sa medom ... bit će to vidio kad se vratio sa bolovanja i ni pet ni šest i on jutros  cijedi limun  al ne zna čemu meni služi limunada ... al ako je ja pravim u staklenci od litre mora on u dvolitreni bokal da ispadne duplo bolji od mene ...i napunio najveći  jakom limunadom i eksa iz punih čaša pred publikom    mislim si, ako to popiješ u jednom radnom danu, prosrat ćeš se ko grlica  i to radi na dan kad ima liječnički pregled   ... i stoji i priča i nasilu pije limunadu a vidi se da mu je muka od nje ,,, al uzeo čitav bokal u svoj ured ko ad će sad otvoriti sljastičarnu sa ljimunjad za pola sela   ....  nisam izdržala gledati do kraja nego izašla odmah van iz kuhinje da me ne uhvati smijeh i došla kasnije napraviti svoju limunadu kad nema više nikoga da se mogu usput i smijati ...

ček kad skuži da sam si donijela i med ... donijet će on čitavu bačvu meda i jest je onom zaimačom za juhu  iz tanjura za juhu samo da svi vide kako i on pazi na svoje zdravlje

a kako sam jučer dobila i par bombonjera, jedna mi ostala u torbi i kad sam ju jutros ugledala, izvadim je i stavim na stol i počastim kolege ... a vepar će ko iz topa, a, ja to ne jedem ... ne volim slatko a ha ha ha ha ... lud ko kupus ... da ne voli slatko    ... a  vječito do brade u kolačima a sad odjednom ne jede slatko i šeta sa jabukom u ruci    da ga nema, trebalo bi ga izmisliti

koliko god je brutalan do drugih, moram priznati da je do sebe najbrutalniji  

e da .. danas po prvi puta srela knjižničarku nakon psihološke radionice ... zaboravila već na to i taman da ću izaći iz knjižnice kad žena vikne za mnom da me zaustavi ... sjetila se ona te radionice i nahvalila i skroz skužila šta se tamo dogodilo i kako bi to trebalo što češće ponavljati da se ljude uči živjeti bez maski i srama zbog onoga što jesu ... jer tek kad sebe prihvate takvim kakvim jesu mogu očekivati da ih prihvate i drugi ... to mi je bilo jako drago čuti jer me i ona napala kad sam tek došla raditi i to vrlo oštro ali sam zadržala super dojam o njoj unatoč njenom napadu ...

a i kolega mungos mi jednom reko za nju da je najpozitivnija osoba koju poznaje i ako mislim nešto pozitivno napraviti za taj kraj da se moram povezati sa njom jer je jako sposobna ali moram znati da je žena jako podozriva i da moram imati strpljenja i treba čekati da ona meni pristupi jer je i nepovjerljiva ... i ona prošla sve i svašta na svom putu ... sjetila sam se toga kad me zazvala i otvorila ... i pružila ruku sa veseljem .... rekla mi da bih trebala nastaviti istim tempom i ako je ikako moguće jer je to ljudima potrebno a ona će mi pomoći koliko može ... obećala sam da hoću

sve sam pročitala 

na novom poslu otkrivaš cijeli novi svijet.....

sad se prisjećam kad sam otišla raditi u lokalnu samoupravu (ovaj zadnji posao) kako je jako slično ovim tvojim opisima.....naravno uz iznimku da sam od početka znala da tu neću ostati (samo debele veze su radile za ostati).....
pa razni karakteri, ljudi.....
ali uvijek je bilo par pozitivaca/ki....

guštala čitati.....najčešće se pokaže da se ljudi najviše začude kad si iskren....ono paf!!!!
valjda je to odmak u ponašanju,a gluma, mućenje vode i sl. je neki normalni obrazac.....

ja sam zapravo poprilično tolerantna osoba,ali ako šta ne mogu onda je ulizivanje i glumatanje.....ne ide mi to nikako....

Lena je napisao/la:sve sam pročitala 

na novom poslu otkrivaš cijeli novi svijet.....

sad se prisjećam kad sam otišla raditi u lokalnu samoupravu (ovaj zadnji posao) kako je jako slično ovim tvojim opisima.....naravno uz iznimku da sam od početka znala da tu neću ostati (samo debele veze su radile za ostati).....
pa razni karakteri, ljudi.....
ali uvijek je bilo par pozitivaca/ki....

guštala čitati.....najčešće se pokaže da se ljudi najviše začude kad si iskren....ono paf!!!!
valjda je to odmak u ponašanju,a gluma, mućenje vode i sl. je neki normalni obrazac.....

ja sam zapravo poprilično tolerantna osoba,ali ako šta ne mogu onda je ulizivanje i glumatanje.....ne ide mi to nikako....

ni meni to ne ide ... al sam si dala vremena prokužit zašto to neki rade u takvim kolektivima ... i skužila ... ljudi se boje jedan drugog ... doslovno ludilo i urnebes kad uletiš ... ko da si u nekoj berleski i ne znaš više tko kome šta podmeće, tko se kome ulizuje i zbog čega, tko od koga bježi, skriva se, tko trača a tko plača  .... ko da si sa marsa pao u čarli čaplinov film ... a onda se vrmenom kako ih upoznaješ krene bistriti film ....  meni to i dalje zabavno gledati al pomalo uvodim korekcije ... drugačije se ni ne može ... nema ništa na silu ... najprije pridobit povjerenje da vide da ih nisi u ime nekog od autoriteta došo bacat kroz prozor, nego da pomogneš da se bolje i lakše radi ... a sad imam zanimljivu situaciju da se mene boji jedan od autoriteta pa još smiješnije al na simpatiča na način jer znam da mu ne bih ništa ružno napravila ... al vidim ... jebate vidi se to  kasnije prepričam još toga

a baš si mi ti pala često na pamet jer imaš slično iskustvo i htjela te pitati jesil i ti tako to doživjela a znam da ti intuicija razvita ... drago mi da si se javila na temu

a da, to si u pravu ... najviše se čude kad si iskren i dosljedan onom što govoriš ... jebate, meni su znali i zasuziti  mnogi pa bježalli da ne  vidim da su ganuti ... budu ti poslije ti likovi sve simpatičniji i slađi ... nemreš ih ne zavolit a neki dan mi jedan nakon što se naviko suzit predamnom, skočio da me grli od oduševljenja što može konačno nekom govoriti istinu a da ga taj netko sluša a ne ignorira

BesposlenPlop je napisao/la:al na početku je fora da mi upravo manipulator bio najsipmatičniji jer sam ga jedinog i znala od ranije ...

sad se sjetila i zašto, kako i odakle  mi ostao u lijepom sjećanju ... davnih dana dok sam bila još politički aktivna i organizirala sve i svašta po krku u uvjerenju da imam i za koga, vepar mi se pojavio na jednom događanju kojeg sam organizirala i to sa tortom ... a ja si pomislila vid ga šta je dobar pa se potrudijo i  sa kontinenta vozio tortu samo da nam uljepša događaj .... hm ...

jebate, ja ću stvarno početi vjerovati da su torte trojanski konji

nedobog da mi itko više uleti sa tortom ikada i u bilo kojem slučaju, odmah ga razbucam bez puno priče

al skužila mungosa jer sam vidjela da me proba uvući u sukob sa svojim muškim kolegama a uspust me fila taaakvim suuuper informacijama iz povijesti kolektiva da samo šutim i upijam ... on je duboko povrijeđen jer nitko nije stao ranije uz njega a fakat govori istinu jer sve što kaže iskopam u arhivi i fakat čovjek govori istinu ... sad ga malo pere potreba za osvetom ... nemam pojma ... il je i dalje nepovjerljiv ... nebitno ... znam da će preći preko toga ako vide da ga opet čuju i vide da je najvredniji član kolektiva ....

a te informacije kojim me fila pamtim ... ne zato da ih zloupotrijebim protiv običnih ljudi .... jok ... al ako ikada ikome od viših šefova padne na pamet da im ja smetam i da mene hoće maknuti, jebate, imam municije da ih ušutkam u roku odmah

blitva ima pravo u jednom ... ja jesam itekakva manipulatorica i to nikada nisam krila ... ali ne volem manipulirati bilo kad i bilo gdje i jer mogu ... ali ako itko ikada proba mene ugroziti a samim time i moju djecu i njihovu egzistenciju preko mene - ubijam ! = šaljem u njemačku

BesposlenPlop je napisao/la:a sad imam zanimljivu situaciju da se mene boji jedan od autoriteta pa još smiješnije al na simpatiča na način jer znam da mu ne bih ništa ružno napravila ... al vidim ... jebate vidi se to  kasnije prepričam još toga

još me pere prehlada al mi ovo uljepšalo dan ... vidim da me se odvojeno vodi glavnoj šefici na referade , skužim i zašto ( jer sam počela braniti svoje kolege kad ih se neopravdano napada) ... vepar me više uopće ne zove nit išta dirigira ... al zato ja danas pokucala na njegova vrata, vidim zauzet dresurom jedne od svojih vježbenica kreštalica i velim mu, kad nađeš vremena, javi mi se jer imam obavit sa tobom jedan razgovor ...

prođe neko vrijeme, ne javlja mi se ...

odem ja do njega a on slobodan .. al kako sam ušla u njegov ured ode u susjedni gdje sjedi ona mila ženica koju je prao i čujem kako joj se na gals umiljava, podstiče da uči za državni ispit i motivira al sve nako umiljato ... ok, mislim si, neću ga odrat, dobit će bonbončić za nagradu


a nagrada bila da sam ko došla pitati nešto što ne znam pa nek mi pomogne to shvatiti ... to je bio plan B ... da me opet koristio ko publiku kad nekog ponižava, imala i plan A ... nadala sam se da ga neću morati upotrijebiti pa i nisam ... pripitomljavanje i dalje ide uspješno ....


kratko riješila ono što mi odmah bilo jasno i odem a u hodniku umrem od smijeha jer mu neverbalna komunikacija bila preočita i pročitala njegov strah ... jebga, ako netko ne zna biti dobar prirodno, neka to vježba biti iz straha ... ne biram ja šta je kome motivacija ...

al mi muka jer mi kasnije došo vuk ... njega vepar ulovio tamo gdje je slab ... na ego ... vuku muka reć da nešto ne zna pred onim koji manpulira a ovaj mu uvalio zadatak koji nikad nije rješavao ranije računajući da će ga uloviti u neznanju i imati materijala za omalovažavati ga ... došao pitati u mom uredu jel netko zna pokazat mu kako to riješiti i nema nikog jer to zna samo jedan stariji kolega koji je bio na godišnjem ( kako zgodno da je baš on i štakor na godišnjem a vepar pravi raspored godišnjih ) i vepar ... velim mu, pa vepar ti to zna pa njega pitaj ... veli mi vuk, nema šanse, ponos mu to ne dozvoljava .. i pročitam mu ego ... il će sam il nikako al ako bude sam trebat će mu pun kurac vremena al će uspjeti ... ako ima pomoć, prirodna inteligencija će mu pomoći da to riješi brzo ... probam ga sjetiti da je sam reko da neće dozvoliti da ga se iskorištava jer je najsposobniji al badaf ... uporan u tome da će to sam i dokazati da može ... i onda se sjetim da sam sa tim starijim kolegom konektirana u sustavu i možemo jedan drugom ulaziti u fajlove ... čekaj, kažem mu, naći ćemo to šta ti treba da naučiš ... i uđem preko svog kompa tom kolegi u sustav i naletimo baš na to što je mom kolegi vuku trebalo da zna kako krenuti i riješiti problem brže ... snimim mu to na stik jer su njemu onemogućili dostup do naših kompjutera i ode on sav sretan jer zna da će i to napraviti kako treba iako mu se postavila nemoguća misija ... i neka ! neka vepra obori sa nogu i pokaže da može i to što vepar misli da je nemoguće

al danas mi vuk prizno da je skužio da me se izvadaja i vodi glavnoj šefici odvojeno od svih ... i reko mi da misli da to nije u redu ... a znam da nije u redu, kažem mu ... al razumijem ... al on ne zna da ja ne čekam da me se zove .... ja dođem kad mislim da imam šta za reći a da nema veze sa ogovaranjima nego sa vizijom ...

vepar je sto put reko da je lojalan glavnoj šefici i zato je on ko tako oštar i strog, neugodan i beozbrazan do drugih i bičuje  ... ja nisam ... lojalna sam njenim vizijama da se može bolje i vjerujem da se može ... ne vezujem se za jednu osobu ... vezujem se za ideju koja je u harmoniji sa mojim idejama ... šefica mi je mudra sova al kako ne boravi u čudesnoj šumi kad i druga bića, ne znam koliko vidi šta se u toj šumi dešava kad nje nema

danas na bolovanju ... e, to uvijek zaboravim da se smije i može ... krenem na posao sva prehlađena i kašljem, podižem se čajovima i svojim napicima al badaf, prehlada mora odraditi svoje do kraja  ... i mislim si, a zašto ja to radim ? i tek treći dan nakon se izmorim ko isus na križu sjetim da postoje i bolovanja ... jebga, kad nisam nikad to koristila ... a i zabranito je dolaziti na posao bolestan pa eto, nekih zabrana sam se počela i držati ... nisu ni sve zabrane loše ...

jedan moj kolega kojeg ću nazvati lasica jer je isto tako okretan, ali miran i mudar tako na kraju radnog vremena prođe našom kancelarijom i upozori nas sve da moramo kući jer je prošlo radno vrijeme .... zabranjeno je trošiti struju i koristiti prostorije koje nisu naše vlasništvo  izvan ugovorenog vremena  i mi odmah poslušamo i odemo da nas tko ne ulovi u zabranitim radnjama

al kako sam dobila i novi mobitel da mogu sa svima pričati i kad me nema na poslu ( čudo teknike, moraš prstom po njemu trackati da bi radijo i vele da je jako pametan al lažu, i dalje smo mi ljudi pametniji ) ja i dalje ko radim ... al sam skontala da to nije baš dobro ... skonto i moj dobar glas pa nesto ... ne samo da sam promukla nego sam ostala skroz bez glasa, dobrog il lošeg ... fora slušat ljude šta pričaju i kako kad skuže da ja ne mogu ... falim im  pa me zivkaju da mi čuju glas kad ono ništa i sms-om im to kažem .... a onda oni pričaju ... raspričaju se ka grlice ... jučer pregledala neki građevinski dnevnik, trebala ga samo još potpisati al mi ostalo to neobavito ... zove čovjek da pita jel sve u redu, velim, jeste ... nek da na potpis nekom drugom al neće ... zna da će drugi od toga napraviti ogroman posao i da će ga zadržati duže nego treba pa će pričekati ponedjeljak ...  

al upravo to je najveća falinga naših uprava ... od ničega naprave veliki posao, zadržavaju ljude na sitnicama da se ne bi vidjelo da ne odrađuju puno bitnije stvari ... i onda se nikome ne da imati posla sa njima ... svi se osjećaju ko joseph k u kafkinom procesu radi nekog upita ili stvari koja im treba a rješivo za pet minuta ... a sjećam se da sam vjerovala da se to da sve okrenuti na drugu stranu al iznutra ... i može ... al sam skužila da masa ljudi voli da ulete u proces i čak inzistiraju na tome jer se onda osjećaju važnim ... za nepovjerovat ! al i toga ima tako da nije sva odgovornost za tromi sustav samo na upravi nego i na građanima ... al fala ti bože zakon se promijenijo pa se takvima ne treba više udovoljavati

po tom zakonu sam nazvala i svoju kokoš pa slijedi priča o kokoški .... to se dogodilo na samom početku kad još nikog nisam dobro znala nit oni mene ... poslali me na seminar o praktičnoj primjeni tog zakona, skoro zakasnila i došla zadnja ... sjednem a voditeljica radionice po redu diže ljude i moraju se predstaviti i reći šta očekuju od radijonice ... meni to bilo smiješno kad je krenulo ... ko klub liječenih alkoholičara i svi ustaju, recitiraju svoje ime, pa titule, bez toga se ne mere, a onda pregršt pohvala radijonici koja nije još ni započela ... zadnja na redu  jer sam zadnja i došla i ustanem i odmah priznam da sam ja tu nakon 20 godina u privatnom sektoru crna ovca i da sam došla da me nauče pričati birokratskim jezikom da znam to što bolje simultano prevoditi ljudima koji taj jezik ne razumiju al ih sram reći da ne razumiju ... a i smiješno mi kako su se svi redom tako uštogljeno predstavljali i odmah hvalili nešto što nisu još ni prošli ... e da, rekoh da sam do sada taj zakon poznavala i koristila za tražiti rupe u njemu jer ako zakon nije da se pomogne ljudima i olakša život, onda bolje da ni ne postoji ... eto, rekoh, ako  mi možete ovom radinocom pomoć u tome da još bolje radim ono što sam do sada radila, bila bih jako zahvalna al iskreno, ne očekujem ništa i bit ću zadovoljna bilo čim ... gledam svoje nove kolege iz ureda kako će reagirati na to i sjednem ( pravili se da me ne poznaju   ) ... a voditeljica me pogleda i veli, moram vas ispraviti ... niste vi ovdje crna ovca, vi ste tu iz pravih razloga

uglavnom, na kraju bila skroz zadovoljna radionicom, konačno prepravili zakon tako da se birokrate stavi u isti nivo sa građanima i meni to jedino ispravno ... u pauzi svi otišli u neki restoran na druženje ... meni se to nije dalo ... sere mi se od usiljenih druženja i za stolom i odem svojim putem ... al na povratku nekako ključ od dvorane došao u moje ruke i ja morala prva nazad otvoriti svima vrata ... prelazim preko nekog parkirališta a ono protrči pile ispred mene ... mislima sam da mi se priviđa, protrljam oči, kad ono stvarno pile trči ispred mene .... probam ga ulovit al ne ide ... bježi ... i mislim si, zakasnit ću na predavanje, nemam vremena sad lovit pile ... ugledam neku sirotu ženu kako kopa po jednom kontejneru i kažem joj, gospođo, eno pile trči po parkiralištu ... mačke će ga pojest ako ga ne ulovite ... ako vam se da ulovit ga a nećete ga zadržati, ja sam u  dvorani pa mi ga donesite, uzet ću ga ja ... a mislim si, najbolje zaboravit sve skupa ... nije žena luda lovit sad pile po parkiralištu jer ima sigurno dovoljno svojih problema ... i odem i pridružim se ljudima u auli dvorane ...

čavrljam sa svojim novim kolegama sa posla al sve nako uljudno i uštogljeno ... prilagodila se ... kad odjednom vidim ženu sa parkirališta, trči i skače i traži me u gužvi a drži vrećicu u ruci sa piletom ... aaaaa, poveselim se ... ulovila ga ... i mahnem joj da joj dam do znanja gdje sam i potrčim joj u susret ... žena ponosna što mi ga mogla uloviti i sad mi žao ko psu što je nisam zapamtila nit znam tko je jer je odmah otišla ....

tada još nikoga od svojih novih kolega nisam poznavala niti malo al mi je kasnije sinulo kako su se već u toj situaciji pokazali tko je tko i kakav .... mungos je bio isto na toj radionici i kad je skužio šta se dešava, odmah mi se ponudio pomoć ... pita šta treba ... velim, treba mi kutija, posudica za vodu i za hranu ... otrčo odmah i našo sve to .... dalje, treba hrana ... gledam ljude kako drže ostatke marende u ruci i priđe mi jedna žena i odmah ponudi dio svoje marende ... počeli prilaziti i drugi i gledam situaciju ... pola ljudi oduševljeno što imamo životinju koju treba spasiti, pitaju me šta ću sa piletom, pa sretni kad su čuli da ću ga uzet ... neki se boje da ću ga pojest pa me nagovaraju da to ne napravim ... da ga dam negdje na selo da još živi ... a druga polovica se udaljila i gleda situaciju i ne usudi se uopće prić a i očito ih zabole šta će sa piletom biti ... hm ... dakle, empatija nula ... takvim ne bi ni čovjeku pomogli i da mogu ... bilo onih kojima se pile gadilo .... neću reć koji su to al kasnije se pokazalo da su takvi najgori u radu sa ljudima i malo malo im netko prijeti batinama jer su odurni u svojoj komunikaciji ... al jebat ga, ne znaš lijepo, kad tad ćeš naletit na budalu koja će te htjet namlatiti ...

bio je tu i moj kolega vuk ... taj je prvi htio vidjeti pile i pito me šta ću sa njim ... velim, pa pomoć mu da preživi, jer je bilo svo izranjavano, a ako uspijem u tome onda ga zadržati ko kućnog ljubimca ... nije mi vjerovao na riječ i reko, da da, znam ja to kako ide ... a za par mjeseci ćeš doć u onu našu kuhinju i nuditi sve kentucky fried chickenom i zakoluta očima koliko mu ta pomisao bila odurna ...    i nije ga više pile zanimalo ... sad tek kužim da mu već tada bilo muka od zajedničkih marendi i kad je pomislijo da može i gore, odusto od daljnjeg vezivanja za pile   uglavnom, pokupila kontakte ljudi koji su pokazali empatiju do pileta jerbo znam da ću sa takvima lako surađivati kad treba pomoći i nekom čovjeku ... druge ljubazno zaboravila ...

uglavnom, nakon smo pile udobno smjestili u kutiju, neki ga nazvali maskotom susreta i dali mu ime po tom zakonu ... prošlo predavanje i ja dođem kući sa piletom u kutiji  ... mala mi se razveselila kad je vidjela da dolazim sa kutijom ... navikla djeca da to znači nova životinja u kući i odmah se posvetila piletu ... al nakon nekog vremena dođe tužna i kaže, mama on je jako povrijeđen ... pomozi mu ... i pogledam ga detaljnije a ono na voljki ogromna rana kroz koju curi voda koju popije i izlazi hrana koju pojede ... u jebote, pomislim ... pogriješila sam što sam ga dovela kući, neće preživjeti ... a mala me kumi i moli da ga pokrpam ... ok, odem po bivacin sprej, očistim mu ranu, htjela ju i zamotati al si mislim, nema smisla ... stavim ga na terasu i promatram kako će se ponašati al pile žilavo za poludit ... ko da nije ranjeno skače i krenulo mi ždrat čuvarkuće ... odem da se ne vežem za njega i pomislim kako ću sutradan prije nego djeca skuže, pokupit krepano pile i bacit ga ...

al ujutro dođem na terasu a pile ne samo živo nego i rana mu se zatvorila ... pogledam oko sebe, a mali žilavac poždero sve čuvarkuće koje sam imala ... jebote, pomislim, pa on se zna sam liječiti ... i krenem gledati koje će sve biljke počet jest i fakat, pile pametnije od većine ljudi i zna se liječiti biljem ... navalijo točno na one koje su mu trebale da mu rana zaraste i nakon dva dana mu skroz zarasla i onda presto čupat to bilje i jede sve što mu damo ... sad živi sa nama i fora imat kokoš ko kućnog ljubimca ... živi u kavezu za zecove al ga pustimo da šeta oko nas jer smo skužile da čisti mrvice sa poda ... neumoran je u tome ... i trči za mnom po kući ko psić ... jedva čekam proljeće da krene hodati za nama i po ulicama .... susjedi su ionak već navikli da svako ljeto neka ptica trči za nama ... sad će im bit fora vidjeti kokoš ... još kad krene nesti jaja, divota. ... još i korisna

a kako nemam više ured u kući, mogu imati životinja koliko me volja i kakve mi naiđu na put ... došo mi ove godine dimnjačar u kući i vidi bijelu kokoš kako sjedi na naslonu moje stolice i čudi se ... i ispričam mu priču kako je došla u našu kuću ... čovjek sjeo i rasplako se i izvinjava, al kaže, ne može protiv sebe i jedva govori od knedli u grlu ... velim mu, ne suzdržavat, sve isplakat na van ... i kad se izrido, pogleda me i kaže, podsjetila sam ga na jedno lijepo sjećanje sa njegovom kćerkom kad je bila mala ... kaže, i ona je jednom tako dovela kući odnekud ranjeno pile, zaliječila i držali ga ko kućnog ljubimca ... kaže, sjetio se svoje kćeri kako je bila dobra kad je bila mala ... i kaže da je ostala ista i da joj sve ide u život glatko i šta god je zamislila, uspjela i ostvariti ... ne čudi me to uopće, velim .... tako i treba

a kasnije saznala da mu upravo kćer vodi plesnu radionicu na koju su moje male htjele ići ... kad sam čula tko ju vodi, nije bilo šanse da ih ne pustim upisati ju pa makar morala uzeti slobodne dane na poslu ... al nije bilo potrebe jer mi je i šef dobra osoba i pustio me da djecu dovedem u ured ... a mislim si, naučit ćete vi kod te žene ne samo plesati nego još štošta drugo ... tako su i mene moje plesne učiteljice učile životu i brisale negativne obrasce koje mi je mama nehote usađivala ... kad se sjetim toga, najbolje lekcije nisam naučila u školi i tokom formalnog obrazovanja nego upravo suprotno, izvan škole

BesposlenPlop je napisao/la: ja i dalje ko radim ...

bez onog "ko" .... ja i da hoću, posao ide za mnom ... starija mi isto bolesna pa sam morala do prvog dućana po kruh i mlijeko ... i na ulazu se sudarim sa jednim svojim izvođačem jer prije podne radi tu u krku a poslije podne na jednom mom manjem projektu ...čovjek se razveselijo kad me vidio ... jutros me zvao da izaberem boju nekog poda al mu rekla da ne mogu, nema me ... vidi, ne mogu pričati al mi odmah reko da ima kartu boja sa sobom i super, eto, pokažem prstom kad ne mogu pričati i on može nastaviti raditi da se i to što prije zaključi

tamo gdje sam ja bila godinu dana cijeli raspon likova i to šarovitih....
dakle nas 3 smo došle skupa i preuzimale radno mjesto 2 ljudi na odlasku (isto su bili godinu dana)......
jedna kolegica ok, bosanka i onako šta na umu to na drumu, druga najmlađa i prepuna sebe, jedinica i nakon nekog vremena skužila sam da je usamljena i nema provog frenda.....
bio je jedan kolega koji je radio masu posla i od njega su svi najviše naučili....naravno i njega su škaratali nakon 2 godine jer nije "nečiji".....
dakle skroz ok ekipa je bila osim te najmlađe kolegice koja je kako je vrijeme odmicalo išla većini na živce....falša i zapravo mutna....sve nešto nasamo kod voditelja, pa kao da radi nešto tajno....bezveze....ostali su svi timski radili i bez nekih zakulisa....
naš voditelj je bio prava vidra....toga nikad nisi mogao uhvatiti.....ono uvijek u letu i žicaš ga stalno za dovršiti predmete.....
nije mi sjeo na prvu.....lukav i podao tip.....duhovit doduše,ali nikako dobre energije....
bila je kasnije još jedna voditeljica....nije mi se svidila na prvu, no kroz vrijeme ispala je skroz ok i fer ženska....dosta posla je preuzela na sebe....
u ostalim uredima bilo je 2-3 ok ljudi,a ovi drugi nisu mi ni vrijedni spomena...za sebe i za svoju guzicu stajl....

no kažem nekako sam se pripremila da sam tu 1 godinu i tako nisam uopće išla u neke dubine i slično....

e da zaboravila sam da je bila primljena jedna jako mlada kolegica i to naravno jer je imala vezu visoko pozicionirane muške čunke.....
ljudi moji prava mala guja....ta je sve prenosila tom visokom.....žensku su svi nakon kratko vremena skužili i niko živ je nije mogao smisliti,a ona ljubomorna jer se mi zezamo i imamo dobre odnose (nas par u uredu)....tako je cinkala kad je bilo za božić opuštenije na kraju radnog vremena....da eto nas mi svi pijemo i smijemo se u kuhinji.....ej....visoka čunka od onda je zabranila da se pije u kuhinji alkohol.....
ali mi smo se svejedno šalili kad nas je bilo volja i smijali i bez alkohola.....
mala zmijica je nakon nekog vremena bila prezrena i od visokoga (akužio tip da osim šta je zavidna i ohola da nema pojma o poslu i da radi štetu njemu).....i otkantalo je.....a da je bila pametnije moga je ostat na neodređeno....
od stalno zaposlenih ima par baš ok ženskica....žene rade i nisu od tračeva, skroz ok kadar.....
muški su zapravo bili veći smutljivci...njih 2-3 ufffff....
eto bilo pa prošlo.....
tih par ljudi koji su mi bili ok i još smo u kontaktu.....

meni žao tih koji cinkaju jer znam da je nemoguće prikriti to zauvjek pa će sami sebi najviše problema prouzročiti ... ovaj naš štakor je mlad čovjek, al valjda ambiciozan al da ne mora puno i eto, odmah pristo biti štakor i na taj način se uvuć vepru ... a znam da vepar ima cinkaroše i od ranije jer je meni otvoreno dao nalog da mu prenosim sve šta ljudi govore tamo gdje ga nema ... meni bilo čudno da se usudi tako otvoreno to reć mi ... ni ne proba ništa prikrit nego odmah traži da budeš cinkaroš ... valjda mu uvijek uspije sa novim ljudima jer misli da su svi sretni da su dobri sa šefovima pa eto usudio se onda i meni tako ... i kad sam ga ja odbila, znala sam da će naći drugog

a još više mi žao jer taj radi u uredu mog kolege vuka ... reko mi vuk da je izuzetno tolerantan i sve može provariti jer se često sam prevario u procjeni ljudi pa na kraju skužio da je netko bolji nego je on mislio i da je skužio da je pogrešno stvarao sliku na osnovu nečijih izjava ... i veli, tu nema problem promijeniti mišljenje ... al ako je obrnuto, da zna puknuti da leti sve oko njega ... a taj osjećaj mi je jako poznat jer sam i ja bila takva ... sve može do neke granice koja je i kod mene postavljena visoko, al ako ju se pređe i uporno ne posustaje u tome, leti sve oko mene i ljudi se ustrave kad se to dogodi ... ja sam kod sebe to skroz ugasila ... al vuk nije jer je još mlad ... a već je nanjušio da netko cinka samo ne zna tko ... popizdit će kad sazna ... i ono najgore što mu se može dogoditi nakon toga - izgubiti povjerenje u ljude a to onda vuče i gubitak povjerenja u sebe .... i tako se uništavaju dobri ljudi

nikakvih igrica se ja neću igrati ... ulovit štakora na djelu i odmah suočiti sa činjenicama prije nego sve ode predaleko i u štetu

al još nešto je Lena super poentirala opisom svojeg radnog kolektiva ... manipulatorima je cilj ljude razdvojiti ... ne vole kada su ljudi sretni i kada se zabavljaju i osjećaju dobro, jer se oni tako ne osjećaju pa se osjećaju usamljenim ... a svi mi težimo osjećati se dijelom neke veće cjeline ... a manipulatori to rade po principu, čemu se ne znaš pridružiti, prilagodi svojim gabaritima ... a to je skroz naopako porihtano kod manipulatora ... najbolji radnici su oni koji su sretni i zadovoljni ... nesretan čovjek je ujedno i trom mentano i fizički i ne da mu se ništa raditi a pogotovo poduzimati ... ako takvo stanje predugo traje, onda ljudi padaju i u dublje depresije iz kojih ih je teže povući van ... dogodilo se to mnogim mojim inače sposobnim i jakim prijateljima a neki se putem i polomili i poubijali ... događalo se tu i tamo i meni samo ja brzo isplivam zahvaljujući svojim prijateljima koji mi ne dozvole potonuti preduboko

dobila sam odobrenje od šefa da smijem dovući u ured akvarij ... nakon toga će ić i džungla jerbo mi je jako stalo do prirode i društva ... društvo sad imam, fali samo nešto prirode oko nas ... na muziku su se opet svi naviknuli i za sada meni prepuštaju izbor iako ih potičem da i sami biraju ... al hoće kad budu spremni

počela i razmjena knjiga i iskustava šta tko čita i šta ga od čitanja zanima ako ih zanima ... naravno, ne vole svi ... al već sada mi prilaze neki i traže da im posudim nešto od svojih knjiga koje sam sakupila na poslu, posuđuju mi neke svoje koje su njih oduševila i tako dublje upoznajem svoj novi svijet ... i manipulator mi posudio knjigu na čitanje ... mislim da nikog ne treba čuditi da sam od njega dobila za pročitati dnevnik jednog logoraša iz 2. svjetskog rata ... a kad sam pročitala, skužila da je i po tim logorima bila pljunuto ista stvar kao i u svakom kolektivu nad kojim se izvodi dril i prijeti egzistencijom ... ljudi na kraju sami krenu jedan drugom pravit gadarije samo zato da porastu u očima nadzornika il dobiju neke ekstra beneficije da bi im vrijeme u logoru prošlo što bezbolnije ... il ko taj pisac tih memoara, jednostavno povuku u sebe i vode neki svoj život kao da nisu prisutni ... jebate, kad sam to pročitala i vidjela da mu to ostalo u podsvijesti ko korisna stvar za pročitati da upoznam kraj u kojem radim, onda mi je bilo i jasno kako i zašto je u meni greškom vidio svog njemačkog ovčara koji će napadati u njegovo ime sve koji su mu stali na žulj ... a zato se on tako ponaša ... osjeća se negdje duboko u sebi povrijeđenim jer su i njega dočekali ko i mene samo je on sve to zapamtio i ne prašta ... a meni lako bilo oprostiti jer sam razumjela mehanizam straha kod ljudi ... godinama sam se bavila traumatiziranim psima i vježbala na njima brisanje trauma da dokažem da se to može ... a kod ljudi sve isto ide jer su isto tako čoporativna i hijerarhiji sklona stvorenja ... ljudi i kanini su si u mnogočemu slični ... o ljudima sam najviše i naučila, proučavajući ponašanje pasa i njihove komunikacije .... a onda tek skužila da se i mi ljudi ponašamo isto samo nas jezik kojim govorimo zajebo ... omogućio nam puno efikasnije lagati ...


al kako mislim ostati tu još jako jako dugo jer sam zavoljela svoju ekipicu i to iskreno, jako mi je stalo da mi ekipica ostane zdrava, vesela i radi sa užitkom a ne mukom i prekinu režati jedan na drugog i bez razloga i da me ujutro dočekuje sa osmijehom a ne strahom u očima a to se i počelo događati ... a vremenom vidim među njima i neke sa kojima ću biti pravi prijatelj i to izvan posla ... al pomalo ... građenje međuljudskih odnosa je proces a nikako pečat kojim se ljudi obilježavaju na prvu i nečijom odlukom ... nisu ljudi akti da ih se pečatira i svrstava u ladice bez njihove privole

kako sam se konačno ulovila streličarstva ... uvijek mi je to bila neka tiha patnja što nisam nikada probala a nekoć sam bila dobra u streljaštvu pa znam da volem te sportove u kojima se vježba koncentracija i mirnoća i da su mi uvijek išli .... ali sam odustala od te želje al želja nije odustala od mene


dakle, u svom poslu surađujem i na nekim većim regionalnim projektima ... i tu sam na samom početku upoznala jednu mladu ženu, mirna ( a kakva bi bila da se meni svidi) samozatajna pametnica i kreativka i mora uvesti u igru jednu skroz novu struku što je veliki izazov ali i odgovornost ... i veli meni manipulator, dovedi mi je na upoznavanje .. ja mislila, upoznavanje kao ugodno nešto, predstavit će naš kolektiv ko neku ugodnu ekipu za suradnju da ostavi dobar dojam pred tom ženom i motivira je da surađuje što više i češće sa nama ... jebote, jesam se zajebala ... došli mi kod vepra u ured a on ni pet ni šest sasuo verbalnu paljbu na nju ... izvrijeđo je, verbalno išamaro a sve na osnovu šturih odgovora koje je ona jedva uspjela izustit između njegovih paljbi ... ja ostala šokirana ... neugodno mi pred ženom ... do tada se već polako sprijateljile i još joj rekla, ajd da te upoznam sa svojom super ekipom da vidiš gdje radim kad ono ... tada sam po prvi puta vidjela to lice vepra ... i prvi puta viknula dosta ! a on će meni da on to njoj za njeno dobro ... a ženica utonula u stolicu i gleda me i nije joj jasno šta je skrivila .. pa jebote, takta u vepra ... ona ni ne radi za nas ... otkud mu pravo tako se ponašati do nje ? i to na prvu prije nego ju je uopće upoznao nit zna s kim ima posla

izašla sa ženom i ispričala joj se i rekla, da sam znala šta će ovaj izvesti, ne bih te nikad dovela tu - ni u ludilu !... i ja sam nova pa ne znam štošta ... al, žena neka skulirata ... valjda ima iskustva sa takvima i nastavile mi surađivati, izmišljati planove, krenuli projektići i to jako lijepi ... i u razgovoru saznam da je trenerica streličarstva ... gdje trenirate , pitam ... dvajst metara od moje kuće ! aaa, pitam, jel mogu i ja ? naravno ... i tako se krenula baviti streličastvom u čem izuzetno uživam i pravi sport za mene a trenerica mi super ... upoznala još par super faca na treninzima ... jedan tip koji se isto bavi time, svako ljeto sa kontinenta dovuče 8 svojih konja i onda nas zvao da jašemo po prirodi ... ajme, pomislim ... pa meni nikako sjekira prestati upadati u med i to duboko ... obožavala sam jahanje al prekinulo me taman kad me krenulo kako treba i to prije nego sam se omacila .... kasnije vodila djecu na jahanje al ja se više nisam usudila ... a sad, kud god se okrenem, iza svakog ugla, dočeka me nešto lijepo i što sam odavno željela raditi, ili nekoć radila pa prekinula jer me život tjero drugim putovima ... a dok treniramo razmjenjujemo ideje o novim projektima, utiske i obadvije smo oduševljene kako ide ... a sad mogu i svoje cure uvoditi u takve lijepe stvari ... i sve mi na dohvat ruke i noge

nakon nje mi uleti još jedna predivna mlada žena koja će možda ostvariti još jedan moj (a i njen ) veliki san ... javila se iz njemačke ( još je živa, nije iz one "moje" njemačke nego one prave ) ... hoće preseliti ako se sve sredi kako treba i odmah se kliknule na prvu ... veli meni vepar, ja sam ti super profajler i dovedi mi i tu da vidim jel šta valja ... pogledam ga i kažem ko iz topa - nema šamse ! ljude koje ja dovučem neće nitko trančirati i spucavati im entuzijazam ... a bila prisutna tu i jedna kreštalica i odmah stala u njegovu obranu i veli, ne radi to on, nije istina ... je, dabome da ne radi ... ja radim, okrenem se i odem ... jebote, što ne mogu te koji čim vide nekog da ima volju ponuditi nešto bolje i više, odmah čekićaju po glavi da im ubiju volju za išta ... a još manje mogu one koji im se uvlače bez da su uopće bili prisutni kad se događalo to o čem pričamo ... al eto, znaju da nije istina ...

daklem, odoh ja sad u prave legolase a jednom sam to i predvidjela ... ide mi super i gušt mi tako provoditi slobodno vrijeme ... nema natjecanja, samo vježba koncentracije i vještine ... iako mi trenerica veli da ću brzo i u natjecatelje al mi nekako nezamislivo to ... a kad dođe proljeće imam i gdje dalje trenirati i izvan termina i prenositi sve naučeno i na svoje cure ... moja livada ko stvorena za takve stvari ... sad samo dočekat proljeće i ljepše dane a već su počeli ...

kod mene populacija deguja porasla ... imala i okot ... preslatki su kad su mali ... i ono što me oduševilo, za razliku od ostalih sisavaca, kote se skroz formirani i odmah trče i skaču ... nevjerojatno kako to ide ....

a fora i vidjet kako majka uči mladunčad na akrobacije ... užasnula sam se kad sam prvi puta vidjela ... ulovi malca za nogu i odvuče na najgornju prečku u kavezu i onda ga pusti da padne    ja mislila koji je to kreten od majke ... skoro se naljutila na nju al pustim da vidim šta radi ... i opet ona, trč po mališana, za nogu, na prečku i pljus, pusti ga da padne ... kad ono nakon par padova, mališa sam potrčo za majkom i skače i on al sam ... jebate, kako me svaka životinja koju sam imala fascinirala nečim novim ... a ne mi ljudi ... mi branimo djeci padati pa se onda čudimo kad odrastu u trapave odrasle koji ni hodati više ne znaju  

sad imam jednu žemku i dva mužjaka i u odvojitim kavezima da nema više prokreacije ... al fora ... žemka pametna pa uvijek uspije pobjeć i stalno mi trčkara po kući i onda se sama vrati u svoj kavez ... dok ne pravi štetu, pustim je ... a i gušt mi doć kući a usred kujnje me dočeka vesela vjeverica i pozdravlja ... naravno, mačak je sad u nemilosti i ne smije više u kuću ... dobije za jest ispred vrata i smije samo u kratke posjete dok je deguica u svom kavezu i na sigurnom

malo slikica za promjenu ... (jebate, zaboravila kako se to radi)  

baš su slatki.....nama su svi roborovski krepucnuli i kako se djeca rastuže kad krepucnu neću ih više kupovat....šokovi brate mili....
ostala nam samo naša poplašljiva mjaca....
koje je to nježno stvorenje to je čudo.....svaki put kad ode u veterinara (a ne ide često jer je zdrava i vodimo je samo ako se baš mora) doživi šok i trese se mjesec dana , pa malo popusti....

još sam nešto htjela napisat, al sad zaboravila....nema veze kad mi dođe 

al nešto si mislim o vorumima i šta sam sve "doživjela" na njima ... i unazad šta se dešavalo ... pa kako anabela ukrala vorum ... jebote, šta imaš krast i mučit se ... samo se odvojiš od svih i raspišeš i vorum sav tvoj

ona se jadna satrala i da pobriše šta smo pisali, napravila selekciju napisatog ko da svoju kuću rredi ... naradila se žena da ima svoj forum i da je čist i kako njoj paše ... a nema potrebe za tim ... samo drugima ubiješ volju za pisanjem i nemaš onda šta brisati tuđe a svoje naravno nećeš

al kontrolfrikuše vole brisati i čistiti za drugima ... ja to nisam nikada voljela ... nek svak čisti za sobom ... kako sam i dalje admin u jednoj fb grupi gdje znaju ulijetati divljaci, i dalje se borim protiv brisanja iako moji kolege tu i tamo znaju pobrisati nešto ... neka svak uživa u onom što je napisao i neka stoji za iduća pokoljenja ...
unazad šest mjeseci koliko me nije bilo ovdje, sjetila bih se svako toliko ove moje teme i s guštom prelistavala ... lijepo mi sjetiti se lijepih trenutaka koje sam proživjela, mjesta koje sam obilazila i ljude koje sam sretala ... tako valjda i ti provokatori kad se sjete svojih uvreda i pljuvanja dođu nazad uživati u tome pa mi ružno kvariti im užitke na fb ... neka se imaju čemu vraćati ... al fora mi gledat kad im se argumentirano suprostavimo pa krenu sami brisati svoje postove e, tako to treba .... svak nek čisti za sobom

sjetila se i jednog uredskog dana i kontrolfrikanja vepra ... sjedimo i nešto raspravljamo za stolom mog kolege ... i kolega pokušava dokazat da je u pravu glede nečega i skoro mu uspije i taman da ću i ja potvrdit da je u pravu a vepar krene napadat da kakav mu je to stol razbacan ... i počne mu slagati papire bez logike nego samo da budu posložiti papiri i izgleda uredno ... gledam ga i odmah mu kažem, dobro se usudiš ? ... nije mu bilo jasno šta hoću ... pa on napravio uslugu i složio ... rekoh, dobro ti je dozvolio ... nemoj da ti padne na pamet meni ikada tako ... smiješ slagati svoj stol ali ne i tuđi jer ti ne znaš šta je sve na tom stolu i na tim papirima pa ni ne znaš di šta ide ... zapravo si mu sad sve zametnuo da čovjek ima posla ponovo naći sve i izgubi vrijeme na nalaženju ... odmah treba raskrinkavati takve manipulacije ...

sad kužim zašto je moj bivši bio opsjednut premještanjem namještaja po kući ... kako me slago da je osoba kakvom nije bio, i vidio da mi ne može parirati u ničemu, da nema kontrolu nada mnom , podsvjesno mi htio po kući stvarati situaciju da se ne snalazim ... i fakat nisam ... jebate, kad se sjetim koliko puta sam noću ustaljenom rutom probala doći do kupaone i zviznula o zid il probala u mraku napipat vrata kojih više nema na tom mjestu jer mi okrenuo krevet na drugu stranu sobe ... to rade ljudi koji probaju nekoga il neku situaciju kontrolirati pa im ne uspijeva ... nesvjesno stvaraju nove u kojima će se oni snaći a onaj nad kojim je izgubita kontrola neće ... i odjeću mi je skrivao najprije po kući a onda i izvan nje ... ha ha ha ... kad se sjetim toga ... objesim neku svoju opravu za posao u kojoj sam dobro izgledala u ormar, i odjednom nestane ... pitam ga gdje je jer je jedino on bio u kući svo to vrijeme ... veli, nema pojma ... kad je odselio, jebote, kad sam počela preuređivati kuću a ono moja odjeća koju sam davno zaboravila zgurana po vrećicama i zakutcima po šupama ... nova novcata odjeća ... a jednu predivnu vestu koju dan danas nosim našla u šupi druge kuće koja je njemu pripala ... dalo mu se nosit to u drugo mjesto i kuću samo da ja ne nađem ...

prikriveni ljubomorci i kontrolfrikovi imaju masu trikova kojim se služe da zbunjuju one nad kojim su izgubili kontrolu ... i knjige mi je tako skrivao ... ja ih složim po svom redu, dođem kući, a ono ih više nema ... a znao je koliko mi je bitno da znam gdje mi je koja knjiga ... daleko bitnije nego gdje mi je odjeća ... i kasnije nađem svoje knjige na policama iza njegovih i još razmišljam šta mu bi da ih tamo stavlja ... sad znam šta mu je bilo ... i ne ljutim se više a ni ne pitam šta mu je bilo ... nemreju takvi protiv sebe al neka ih što dalje od mene

ljudi čudo energije utroše u svom životu u pokušajima kontroliranja drugih i što više vjeruju da to mogu i smiju, to im fokus suženiji i više griješe i odaju se šta rade ... ubiju se od posla koji nikakve konretne rezultate nemaju ... al zabavno pratiti kako to i dalje rade

a sjetila se i svog prvog sukoba sa tim svojim kolegom kojem je kontrolfrik "ko spremo stol" ... taj mi u početku premetao fajlove i gledam čitav prvi mjesec dana šta radi i ne mogu vjerovati da se usudi ... al kad sam ga konfrontirala, čovjek sav zadovoljan, uopće se nije naljutio nego me od tada tek počeo cijeniti i propričo sa mnom iako su ga smatrali introvertom teškim ... i pitam ga pred šefovima zašto je to radio a on mi odgovorio: učim te snalažljivosti ... sad kužim kako mi je zapravo probao odati šta me čeka na poslu i šta se i njemu radi da ga se usporava a on zna al se ne usudi konfrontirati ... i dozvoljava da mu vepar to i dalje radi ... jebat ga, ja ne dozvoljavam i ako ga ulovim da mi to radi, odmah ide raščiščavanje ... iako mislim da se neće usuditi ima već jako puno vremena da uopće više ne prilazi mom stolu a ja sam se premetnula u lovce na veprove kako je pizda jednom i predvidio u svojim trojmetima ... pizda je vidovit al neće javno priznati iako je svjestan toga ... ja sam po njegovim trojmetima znala krcato stvari predvidjeti i biti spremna kad su se krenule događati u mojoj reali i tako zauzela prednost i dobru poziciju ... pizdo, hvala ti na tome ! i pizda mi bijo suradnik a da nije toga bijo ni svjestan

da mi je znat šta je sastavijo u serijalu o kojem mi je pričo na temu indijanaca ... možda bolje da ne znam ... volem iznenađenja jer me sve teže iznenaditi pa me strah da ću se početi dosađivati

starija me proba prepadati po kući i nikako uspjet ... šunja mi se iza leđa, skače i napada me sa leđa i onda razočarata kad se ne prepadnem i kažem da sam ju osjetila kako mi prilazi ... ona još ne vjeruje da se to može, racionalna i skeptik ... al ovo proljeće idu poduke u prirodi za djecu i dalje ... prva lekcija, šunjanje, prišuljavanje i oštrenje intuicije ... naučit će i ona kako ... koji gušt je imati djecu i učiti ih svemu i svačemu i gledati kako brzo napreduju u stvarima za koje je meni trebo pun kufer vremena da sama prokljuvim nedavno naletile na moj dnevnik koji sam pisala u njihovim godinama ... i pročitala ga moja starija i dođe mi reć da sam bila puno pametnija kad sam bila mala ... velim joj, zapamti to dobro ... i nemoj dozvolit da te odrasli uče pogrešno ... mi fakat znamo sve što je potrebno za lijep život kad smo djeca ... kasnije nam drugi pogrešnim podukama zamute vid pa bauljamo dok opet ne naučimo progledati očima djece

Lena je napisao/la:baš su slatki.....nama su svi roborovski krepucnuli i kako se djeca rastuže kad krepucnu neću ih više kupovat....šokovi brate mili....
ostala nam samo naša poplašljiva mjaca....
koje je to nježno stvorenje to je čudo.....svaki put kad ode u veterinara (a ne ide često jer je zdrava i vodimo je samo ako se baš mora) doživi šok i trese se mjesec dana , pa malo popusti....

još sam nešto htjela napisat, al sad zaboravila....nema veze kad mi dođe 

da ti znaš koliko je meni mačak pojeo deguja eto, i on je nečemu poslužijo ... naučijo nas ne biti šokiranim kad se to dogodi ... male mi skroz očvrsnule glede toga i nemam više srcedrapajućih sprovoda po kući kad neki ljubimac krepucne a već sam se prepala da će otići u krajnost ... prošlo ljeto mi kuća bila prepuna ptičje mladunčadi koje su mi dovlačile na othranu ... među njima i jedan galeb koji je bio jako povrijeđem pa krepo ... jebote, natjerale me da idemo na livadu zbog sprovoda tom galebu i opet bila čitava ceremonija oko toga ... sad su se naučile prihvaćati da postoji kraj života na koji one nemaju utjecaja pa ne moraju ni žaliti svaki puta ... moš tako svaki dan žaliti nekoga ... dosadilo im i prirodno došlo prihvaćati smrt kao nešto normalno i bez šokova