Glista u zemlji čudesa

ahahaha ... javlja vuk kako su sadnice pokradene i to iz nekih užas ružnih žardinjera ... super, kažem mu ... sad imamo izgovor za maknuti ih i na njihovim mjestima napraviti rupe i zasaditi banane eto, sve ide svojim tokovima i kako treba ..

a svo vrijeme razmišljam kako se riješiti tih žardinjera jer su ko šaka u oko a bez da ikoga uvrijedim ... sad se i tome našlo rješenje

al nakon priče o njegovoj snimateljskoj ruti, vuk mi pokaže mjesta gdje bi zasadio drvored paulovnije ... ajme, kako isto razmišljamo ! ...ja se nisam usudila naglas takve prijedloge predlagati jer nisam iz šume nego izvana al eto, zapalila vuka i on počeo sanjati isti san kao i ja - drvored paulovnija ! i znam da će ga biti

a jučer prije nego mi sova dala podršku, rekla da joj je drago da smo se usudili posaditi nešto drugačije i to još paulovniju ... i zanemarujemo sitna gunđanja i vrisku onih koji o drveću znaju ko nas dvoje o pečenju kolača ... sva sretna isto čeka da se paulovnija rascvjeta u centru šume ... a još ne zna da mislimo napraviti cijeli ddrvored i to ne jedan ... nitko se iz straha od gunđanja i vike nije usudio uvoditi promjene i nešto novo a nas dvoje nismo nikoga ni pitali jel smijemo - samo napravili bez pitanja i kako smo se dogovorili bez da pitamo druge ... promjene su ok ! promjene su onakve kakvim si zamisliš ... jučer mi prišla jedna mlada pripravnica koja se na psihološkoj radionici otvorila i pokazala izuzetno dobrom i sposobnom iako je do tada šutila i reče mi - vide se promjene ha ha ha ... a bila je među onim koji su bili prisutni kad sam se sa veprom sukobila i bez dodatnog objašnjenja najavila promjene bez da mu kažem kakve imam na pameti ... a on mislijo da ću se krenut svađati sa njim ... ih, bijo bi sretan da jesam u usporedbi sa onim šta mu se sprema ... ali nisam ... al ima tko hoće zavijaju odavno i prizivaju čopor

bit će paulovnije i japanskih trešanja

a vukova šuma će vremenom izgledati vako :

i vako



ako hoćeš u šumi sakupiti plemenite životinje, moraš najprije šumu napraviti plemenitom

i vako

kako se stvari lijepo iskristaliziraju kad se popneš na neko brdo i pogledaš usnuli svijet ispod sebe sa te perspektive ... a i po prvi puta se popela na taj vrh bez po muke u ovo doba godine .,... inače bi mi taj uskršnji uspon bio prvi korak ka vraćanju kondiciju ... danas osjetila da sam već u dovoljnoj kondiciji za popeti se i na više vrhove ... a u kondiciji sam od silnog "plesanja" po šumi i ušla u kondiciju a da toga nisam ni bila svjesna ... kroz "ples" jer konačno imam pravog "plesača"

pa da ponovim - ples je za mene ( i za sve druge ) simbol slobodnog, nesputanog i sinhroniziranjog kretanja sa nekim ili u grupi a možeš i sam ... al najljepše je plesati kad imaš partnera koji te zna voditi a da te kroz to vođenje ne sputava ... sjetim se koliko sam se trudila u svojim kolegama u uredu pokušavala probuditi taj osjećaj ... i uspijem na trenutke ali samo ako nema vepra u blizini ... svi živnu i krenu surađivati .. sjetim se dana kad je mungos mislijo da mi je guma probušena i taj dan se osjećalo u uredu upravo to što sam ja zamislila - suradnja i lako odrađivanje poslova

al badaf - predugo je traja dresura i čim se vepar pojavi, svi ponovo pognu glave i vrate na staro ... svi, osim vuka ! taj u inat dođe i nađe nešto za raditi na terenu da odradimo i da nama i svima oko nas bude dobro ... do tada sam sve to isto radila ali sama

sjetim se svog doživljaja vuka kad sam ga tek upoznala ... mislila neki smotanko kojeg ću morati spašavati kad ono, zajeb ... tada mu nisam još znala totem al sad kad znam jasno mi je i to njegovo prilaženje meni - podozrivo ali konstantno  i uporno koliko god mu podignula zid ... taman mislim i on odustao od odvažnijih koraka kad skužim da je upravo on taj koji me potakne na idući još odvažniji i to bez da ja osjetim to kao muku :
kad sam mu prvi puta rekla da bih sadila paulovniju ali da je to ujedno i ekperiment pa me malo strah i pripremila i alternativu - sadnju već prihvaćenog drveća na koje su šumljani naviknuti, on je bio taj koji je samo zamahnuo glavom i odrješito rekao: "ne dolazi u obzir konfekcijska  alternativa, sadimo paulovniju!" ... a prije toga proučio sve o njoj i zna isto koliko i ja ...
i tako redom mi davao vjetra u jedra kad bih ja posustala ali i obrnuto ... kad on posustane i kad vidim da je smušen, znam zapuhat da krene dalje svojim putem postojano a ne nesigurno

e, to je ples: suradnja, vođenje bez da osjetiš vodstvo drugog kao napor il podčinjavanje a to meni jedino leži i mogu prihvatiti ... zato nikada nisam baš voljela tango jer je tango vječito podčinjavanje i nadmudrivanje sa partnerom iako lijepo za vidjeti kad su plesači vješti ... al zato u salsi, mambu i ča ča ča uživam  ... tu nema podčinjavanja nego samo suradnja i onda dalje širenje istog na druge plesače ... to je ključno ! uključiti što više plesača oko sebe da se rasplešu i nema ljubomore oko toga tko sa kim pleše

dakle, kad sam došla u šumu, vepar me probao imati samo za sebe ... poklončići, htio mi i oblekicu birati i kako ću se obući jer je zamislijo da ću sa njim ovako plesati a on biti ponosan jer dobro izgleda pred svima .. tako je uspio sa šojkama napraviti ...  al jebat ga, vepar pleše samo u mislima i mislijo prepustiti plesne korake meni a da se on  diči "odplesanim"/odrađenim ... propao mu plan jer je bilo preveć poziranja, glumatanja a i nemreš plesati/surađivati  sa nekim tko ne zna plesne korake i trapav ... al sjećam se dobro kako se samopouzdano šepurio šumom dok je još vjerovao da mene ima kao "plesnu" partnericu ... ovako je on zamišljao da izgleda  pred svima i nije krio kako je sam sebi narastao očima    :



al jebat ga ... to njegovo "plesanje" se svelo na sjedenje za uredskim stolom, zatrpavanje besmislenim pravilima, uredbama i meni to ubrzo dopizdilo i rekla neću ! tada sam ujedno i otvorila sukob sa njim jer sam vidjela kako sputava druge a ne samo mene jer ne voli kad drugi plešu jer se onda vidi kako on ne zna ...

sjetim se jednom iz tog razdoblja  kad je sova prošla kraj mene a ja nova i još ne znam pravila i očajno ju pitam jel moram ja sve raditi sjedeći jer se tako ništa u biti ne radi ... sova se samo nasmijala i prošla kraj mene bez odgovora ... sad znam da joj je bilo očito koliko sam sva napeta i samo čekala kad ću sama ustati i prestati slušati druge nametnute autoritete ... ona je to doslovno jedva čekala - i dočekala ! ... u jednom trenu skužila da nisam birokrat i ustala i krenula sama "plesati" po šumi na sveopće zgražavanje svojih starijih kolega kojima nije do "plesa" ... la kad sam to zgražanje vidjela, opet bi se nakratko umirila

a i  vepar se najviše  trudijo ponovo me prikovati za uredski stol jer je njemu najmanje pasalo da se vidi kako plešem sama i znam i bez partnera ... ha ha ha ... kad sam mu jednom uletila na njegov poziv u šumu i nastavila cupkati nogom u ritmu, prepo se i pita šta mi je a ja mu odgovorila da plešem ... danas se živo  sjetila njegovog prepadnutog pogleda ... on ne zna ni na mjestu cupkati u ritmu a kamoli zauzeti cijeli podij svojim pokretima  

al svo to vrijeme me promatrao i vuk al tada nisam toga bila svjesna ... svako toliko se probao upoznati sa mnom i pokazati svoje sposobnosti i očarati me njima ali bih ja pobjegla jer se bojala da ga moram spašavati jer je preodvažan a takve vepar ne voli ... al nije odustajao dok me nije potegnuo i uvjerio da on itekako zna odvažno "zaplesati"/surađivati a bogami i voditi ako vidi da ja zakočim ... i ne boji se vepra, dapače  ( ajme, kad se sjetim da bi se on mogao bojati i nastradati a ono sve obrnuto ) ...

to je nekako ovako izgledalo ... točno se sjećam trenutka kad mu dopizdilo gledat me kako se saftam u uredu i "ne plešem"/radim a znao da ja plesati/raditi znam i to dobro ... i prišao mom stolu i reko, idemo i još zaplesali nasred ulice i po najžeščoj buri ( a ja mislila on smotan ) ... vuk ne pleše po pravilima što je super, jer u plesu ne smije biti previše pravila ... najbolje se pleše kada se improvizira i prepusti unutarnjem osjećaju !  :



i još mi reko kako ljude privlačimo upravo time što radimo ispred njih i da oni vide kako radimo a vremenom će se početi zanimati i pitati šta radimo ... i stvarno, ljudi krenuli opažati nas gdje god se pojavimo zajedno  i skužiti da tamo gdje se nas dvoje pojavimo uvijek nešto novo i zanimljivo bude i krenuli nam prilaziti, ulaziti u razgovor sa nama, zanima ih šta planiramo, neki gunđaju al mnogi oduševljeni onim što imamo na pameti napraviti u šumi ... i ono što je najbolje ... sad se hoće i drugi uključiti u naše projekte i pitaju kako ... još su svi uštogljeni al malo po malo zamišljam šumu ovako i svi će biti rasplesati ... a ako i ne bude tako, ja imam sa kim plesati jer nikada nisam voljela biti  publika ... uvijek sam bila od onih koji aktivno sudjeluju u plesu/radu/kreiranju/smišljanju novih priča  :



ono što me posebno oduševljava kod vuka je što nije ljubomoran kad vidi da odlično "plešem"/surađujem i sa drugim vrijednim šumskim stvorenjima ... dapače, sav je sretan kad to vidi i odmakne se jer zna da tako najviše dolaze do izražaja moje prirođene sposobnosti i da je to dobro za sve u šumi ... a to rade samo najbolji plesni partneri - ne sputavaju svoje plesne partnerice nego ih potiču da se rasplešu do kraja i sa svima koji plesati znaju

a i mungos mi je to rekao kad me ubjeđivao da nema druge nego prihvatiti šefovsko mjesto ako mi ga ponude i kad sam se skoro rasplakala od muke pod  grmom da drugi ne vide koliko mi žao pjesnika ... rekao mi je da su vepar i njegovi podrepaši pogrešno shvatili da me se može  iskoristiti umjesto da su bili  pametni i iskoristili moje sposobnosti ( a ne mene ) ... i on zna super plesati i sa guštom i već vidim kako se vuk i on sve više poštuju i druže i surađuju al ne znaju bez mene u sredini ... ali to i jeste salsa ! ... muški mogu plesati zajedno ali samo ako imaju između sebe plesnu partnericu koja zna plesati dobro sa obojicom ... i kad se nareda takvih plesnih parova na podijumu, onda pleše cijeli podijum ... to se na žalost na ovom forumu nikada nije dogodilo i neće jer je preveć šojki i veprova ... al nema veze, još bolje za mene da  se sve  događa u reali a ne u virtuali

sretan usrks svima ali najviše meni jer je uistinu meni sretan ... a drugima kako si je tko u životu naštimao ... kako je to vuk reko onaj dan kad je poslušao svoju intiuciju i došao na posao sa grijalicom : "tebi i meni toplo, a drugima kako su si zaslužili pa nek se smrzavaju   "

kako je vuk svo vrijeme meni pomagao oko  mog posla, njegov ostao nedovršen i prije odlaska na put i tjedni godišnji pitao me  da li mu mogu odraditi završetak njegovog posla ... on sve pripremio i treba samo odraditi javnu objavu što je rutinski posao od sat vremena ... naravno, i vrlo rado, odgovorih .... znam da vepar sad mislil kako će to ostati neodrađeno jer ga nema a meni će biti gušt šutke odraditi to vukovo i dokazati da se vepar opet prevarijo ... a znam da će ić sovi tužakat vuka sad kad ga ne bude bilo i  kako nešto nije napravio nego otišao i kako će šuma ispaštati .... a gušt mi vidjeti kad sovu ubijedi u nešto tako a kad se dokaže suprotno  sova vepra pogleda prijekorno svojim velikim očurdama a vepar potone i naštima osmjeh ko da se taj čas usro i to svojski    vidjela to par puta kad je mene probao diskreditirati a nije uspio ... sad ću rado i vuku priuštiti da vidi isto - kako vepar naočigled tone jer ga htio popljuvati a nema blage veze da je to nemoguće jer ima super "plesnu partnericu" koja zna plesati i sama kad on mora načas biti odustan ne zato jer ljenčari il ne radi ... jok, zato jer ide raditi nešto još ljepše i bolje za sve šume ovih područja  

rođeni plesači plešu uvijek i u svemu što rade ... ne mogu drugačije i ako ih se proba sputavati, rasplešu se još žešče ... sputavanje ih samo još više očeliči i motivira da se još jače razmašu

znam to jer vidim to u svojim curama ... i one su rođene za ples i kad im se probala ukinuti dvorana gdje vježbaju zbog neke birokratske gluposti, zainatile se i potegnule druge plesače da se izbore za svoj prostor gdje se osjećaju nesputanim i vježbaju da to i ostanu do kraja života i uspjele u tome ... moje male aktivistice

a meni lijepo vidjeti ih svaki dan i kako ih krene plesanje svugdje i bez razmišljanja tko ih gleda i tko će šta misliti ... idemo mi po dućanu i ako je u pozadini neki dobar ritam, one se rasplešu ... po ulici isto ... a po kući ne prestaju i tako su i mene potegnule da se sjetim šta to plesti znači jer sam i ja bila zaboravila živeći sa tromim trapavim i mrzovoljnim ljudima oko sebe ... al ne više

Legolas je napisao/la:a po kući ne prestaju i tako su i mene potegnule da se sjetim šta to plesti znači

koji dobar lapsus .... ples je upravo to - pletenje enerđijima ... netko ne zna pa zapetlja i sebe i sve oko sebe u čvorove ... a neki pletu da bude lijepo pletivo

otplesala i obiteljski dio uskrsa i sad dalje sa djecom u prirodu ... al mi putem palo na pamet slijedeće:
pravim plesačima ne treba publika ... oni plešu zbog sebe i jer drugačije ne mogu - crvi u guzici im ne daju mira ...   ako im uspije  u ples uvući i druge da svima bude lijepo, to im je samo dodatni bonus    al može i bez toga ...

a oni koji plešu zbog publike, ti pak  stanu plesati kad krenu pravi plesači plesati i postanu publika    ne jednom viđeno na djelu ... al mi drago kad vidim da ipak ima i onih koje krene ples i pridruže se

klinci su fenomenalni ... šetamo kraj nekog potoka moje cure i ja i poveli i netjaka od 4 godine .. i na potoku naletimo na gazivode ... i moja starija krene pokazivati netjaku a mali pita:" a šta gazivode rade ?" ... "hodaju po vodi", odgovori mu moja starija ... a mali oduševljeno vikne:" pa to je onda možda isus ! i on može hodati po vodi "

uf, sad me forumska lasta podjetila kako sam bila nepravedna do vuka ... ima fakat jedan macho vulgaris koji je upao u team vukove akcije i odmah se krenuo nedmeti sa njim na najvulgarniji način ... macho vulgaris a šojkice padaju na takve i to bez po muke ... i nakon prvog sastanka kažem vuku da me ne ostavlja na samo sa njim jer ću se potuči sa njim ako navali a navaljivo i pred drugima ...

i to je ono kad sam krivo procijenila vuka kad me nakon šetnje po terenu pozvao da sa njim idem pješke ... zaboravila na tog macho testasteron seljobera i da je i on u autu sa šojkama ... i jedva čeko da i mene stisne ... a vuk reko da nas dvoje idemo pješke nazad do ureda ... iako, i on me do ureda ispipavao da vidi kakva sam al mi dao prostora za uzmicanje ... al sam pogrešno procijenila da mu je to bila jedina namjera ... poslušao me i nije dozvoli da me hijena stisne u skučenom prostoru i da puknem ... vuk je dobar

al sad kužim da imam i hijenu među šumskim stvorenjima ... i to pravu .. neki dan ga srela i sav je pun sebe jer ga sova postavila kao svog morebitnog zamjenika ... jebate, ona fakat ne zna kako birati ljude kojima će dati povjerenje ... ili možda zna ? zna da vuku treba izazova da pokaže svoje prave sposobnosti ... kad slisti vepra, hijena će mu biti desert a ja volem hijene zajebavat

Legolas je napisao/la: kad slisti vepra, hijena će mu biti desert a ja volem hijene zajebavat

sad se sjetila da sam i forumsku hijenu zajebavala ... zaboravila na to al se sad sjetila

jutros ustala i da ću na posao i sva sreća sjela prelistati fejs i saznala da se ni danas ne radi super ! mogu malo sad i po svom okokućnom bilju uvoditi promjene ... koja divota biti neopterećen poslom ali i neradnim danima ... kako god da je, tebi super !

a šumsku hijenu nisam namjerno htjela opisivati jer mi je jedan od likova koji mi nikad neće sjest kako treba ... kad sam dva dana dovela svoju djecu u šumu jer su imala radionicu u rijeci, pratila malo kako će tko od mojih kolega reagirati na to ... i uglavnom svima bilo drago imati djecu u uredu - sjenici i vuku najdraže i oni se baš dali u priču sa njima ... ostali podozrivo i sa odstojanjem al hijena nije izdržo i uletio u ured i pita da šta rade ta djeca tu ? njemu su djeca grozna ... i odmah objasnim da su moja i vidim kako je frknuo nosom al se nije usudio ništa više od toga reć ... tu mi je ostao obilježen crnom bojom i nema promjena

kasnije kad je bio prvi sastanak oko akcije čišćenja šume ispo takva seljačina da mi se želudac pomalo počeo dizati ... nije problem u tome šta je govorio nego način na koji komunicira ... jebate, da je paun, raširio bi tri repa al obzirom da je hijena, samo je redao jedan za drugim groteskni izraz lica pokušavajući ostaviti što jači dojam a glasan kao da razgovara sa nekim iza drugog brda a ne sa nama koji sjedimo oko istog stola ... i uvijek se kreće u društvu šojki ... te ga oblijeću ko komarice dobro prokrvljenu i napetu žilu i očarane njegovim macho stilom ... trepere od dragosti dok on grmi a gledala sam vuka kako će reagirati na to i vidim i njemu ko i meni želudac pod nosom ... gade nam se takvi tipovi al nećemo to naglas reći doduše, meni u jednom trenu i to izletilo kad se organizirao obilazak terena i palo mi na pamet da bi se zbog šojki išlo autima pa molila da slučajno mene ne rasporede u isti auto sa hijenom jer bi iskočila usred vožnje od muke ... rekla sam to ko lasica, sebi pod nos i ni na kraj pameti mi nije bilo da je vuk to čuo a kamoli registrirao ... al eto, ipak jeste ... kad se lasica pojavio sa autom i krenulo tko će nazad pješke a tko autom, vuk reko da ćemo nas dvoje pješke i tek sad sam mu u potpunosti zahvalna na tome i svjesna koliko sam ga pogrešno tada optužila da spletkari ... jebate torture sjediti u autu sa šojkama i hijenom ... nezamislivo ... ugušila bih se od količine groteske i naivnog divljenja istoj to ne podnosim ni u malim dozama i na otvorenom a kamoli u velikim i u mini zatvorenim prostorima

al tada nas hijena ugostio u svojom dvorištu da se pohvali njime ... i fino uredio dvorište al nako, konfekcijski, ko da sjediš u izložbenom primjerku neke od bauhaus prodajnih postava ... a kako šojke ne zanima ni bilje ni životinje onako da bi mogle voditi razgovor o tome, pa krenuo on sa mnom jer ima par kornjača koje su se razmnožile i stavio na stol terarij sa malim kornjačicama i krenuo eksplicite o seksualnom životu kornjača ... ja se odmah krenula igrati sa kornjačicama a jedna od šojki otvoreno pokazala gađenje što je živina na stolu sa kojeg ona pije dok je druga stisnutih zubi ipak na trenutak jednu stavila u ruku da pokaže kako se i njoj sviđaju a ne može sakriti izraz straha na licu kad joj je životinjica krenula migoljit po ruci ... kasnije tražila da mi na stol stavi i odrasli par i ulovim ženku i kažem, ovo je ženka ... prepoznam je po vanjskim karakteristikama al ne priznaje hijena to pa ju okrenuo i izvlači joj rep da dokaže kako sam u krivu, al nije uspio ... fakat je bila ženka ... a onda ulovio mužjaka da svima pokaže kako on ima kraći rep i počeo ga povlačiti ... "pazi ti malo sa time i nježnije ", kažem mu, "to ti nije rep nego nešto drugo" ... a vuk prasnuo u smijeh jer je gledo reakcije šojki na cijelu priču

meni skroz normalna tema o spolnom životu kornjača i uključila se bez po muke a gledam šojke - jebate, te se zajapurile, zacrvenile, smijure se jer valjda zamišljaju sebe u tim pričama a hijena opisivao i glumio kornjače zorno ko da se on pari i još ih krivo navela da je rep kornjači ono što bi one rado što češće viđale i vidno se zacrvenile na to preočito je to bilo i kad je i vuk skužio kako djeluje na njih, priključio se i on pa pita samo da potakne razgovor dalje ... joj, kako taj voli vidjeti šojke kako se sramote i kad smo hijena i ja objasnili kako ženka kornjače može nakon oplodnje držat spermu mužjaka u sebi i do tri godine prije nego pusti da ju oplodi, dok se uvjeti ne pokažu dovoljno dobrim da leglo uspije, veli vuk na to, "uf, koja je to dobra ženka" ... a ja se nadovežem, "a nije samo ona dobra ... i ta sperma je super kvalitete kad može tolko dugo migoljit besciljno i u krug i da ne krepa od muke il vrtoglavice " ... vuk i ja prasnuli u smijeh i pogledamo šojke, a one gotofe ! samo što ne posvršavaju pred nama a hijena se ušutijo i kuži da nešto nije skužio al nikako skužit šta ne kuži ... više nitko njega ne gleda al vidi da se dobro zabavljamo pa šuti

kasnije kad mi je vuk očajno pričao kako je skužio da su šojke gluplje nego je mogao zamisliti, točno sam si zamislila da mu je pred očima bila i ta scena gdje svršavaju dok im pričaš o spolnom životu kornjača ... te samo na seks misle i ništa drugo im nije na pameti ... zato i trče za hijenom jer je žešća sirovina a glup ko stup i pali ih non stop svojim pričama i ko magnet djeluje na njih a imponira ih da ga takve oblijeću al vuku i meni to baš super ... treba im samo uvijek omogućiti da budu i ostanu zajedno da se nama ne sapliću o put dok radimo puno ozbiljnije stvari ... sad znamo i kako ... započnemo neku seksi priču da se zapale a onda ih ostavit same da se dalje međusobno siluju na energetskom polju ... i kad su tako okupirati jedni drugima, hijena zaboravi nadmetati se sa vukom a to stalno pokušava

jedva čekam akciju čišćenja da usnimim kako će to ići dalje ... i vuk i hijena dolaze sa motorkama i kladim se da će vuk nako samozatajan počistiti veći dio šume šutke od hijene jer će hijenu ometati šojke i na kraju i bez da da do znanja da se nadmetao, pobijediti u nadmetanju kojeg mu hiena stalno pokušava nametnuti ... samo nije vuk seljačina da se nadmeće na hijenin način - groteskom i riječima ... sad već znam kako će to ispasti a kad god vuk napravi nešto dobro, dođe se meni pohvaliti a ja ću ga pohvalit naglas da svi čuju da je on kralj šume a ne hijena

a sjetim se i forumske hijene kad je jednom išao izazivati pizdu na nadmetanje u maratonu ... tada sam suze lila iza ekrana dok sam čitala tu forumsku epizodu .. eto, tako isto sada ja imam u uredu i gledam uživo kako to ide ... koja dobra zabava a krcato toga odradimo i još se smijemo do suzna jer oko nas vječito ide predstava ... kad stigne plaća, čudimo se da smo i plaćeni za to

al tek sad kužim kako je mungos užas intuitivan a ne priznaje si to ... on je meni sve ovo i kroz razne životinjske likove opisivao davnih dana i kad sam tek u šumu stigla al nisam još sama upoznala sve likove kroz neka osobna iskustva sa njima ... mungos sve vidi u detalje i kako treba al još uvijek misli da je to samo plod njegove mašte ... jednom sam ga probala potaknuti da zapisuje svoje pričice jer ima strahovito dobru moć pripovijedanja al ne vjeruje u nju ... al zato mene krenulo i ne mogu prestati jer mi je ovo isto zabavan dio dana kad sjednem sama sa sobom i zapišem dnevne utiske i otiske

sad mi palo na pamet da ja ipak i dalje pišem dnevne izvještaje ( a rekla vuku da sam odustala ) samo nasvoj način jer mi onaj birokratski i poslovni užas dosadan a i ne možeš mnogo toga izreći bez upotrebe riječnika simbola ... riječnik koji je očišćen od simbola je užas škrt i štur a ja ne volim škrto i šturo ... volim kad sve pršti od snopova značenja i da se granati dalje u nove priče - baš kao što stabla rastu ... konačno sam skužila na koji način je i meni moja baka pripovijedala priče preko kojih mi je u najmlađoj dobi usadila simbole i trigere koji su me kasnije vodili ka dobrim odlukama

još nečemu me mungos podučio ... žene ne bi smjele biti na rukovodećim pozicijama ako nemaju iza sebe muškarce koji će im biti savjetnici i podrška i imati iste vizije kao i one ... sova na žalost to nema na poslu i iz sažaljenja donosila loše odluke da ne povrijedi nikoga i time naljutila vučji klan ... njoj je zaista žao vepra pa štiteći njega zaboravila da joj je posao raditi u interesu cijele šume

tako sam i ja olako prepustila u mislima rukovodeće mjesto jer mi žao pjesnika iako znam da pjesnik nije niti slučajno dobar šef i da odavno odrađujem dobar dio njegovog šefovskog posla ... al dok mi to nije argumentima i zorno mungos objasnio, meni bilo skroz normalno štititi ga i žaliti a zaboravit da štiteći njega, nanosim štetu drugima u odjelu a onda i dalje svima u šumi i puštam da agonija traje iako sam ja iz nje isplivala i zaštitila sebe ... tu smo mi žene jako slabe i zato nikada u povijesti nismo znale biti poglavice nego samo stajati uz njih i na drugom mjestu ... odavno nemam problema sa time i prihvatila to svoje mjesto uz kolege koje sam podržavala

... al eto, sad me mungos ubijedio da nema druge nego prihvatiti mjesto jer sam prva i jedina koja se usudila suprostaviti vepru i da je to odjeknulo u cijeloj šumi ... "a samo onaj tko se zna postaviti za sebe, znat će se postaviti i za druge", reče mi mungos ... "ovi drugi nemaju šanse jer su svo vrijeme šutjeli i hodali pognute glave a ti nisi ( nije ni vuk, pomislim al je živac i zna da ne smije reagirati dok je ljut ) ... "nisi ishitrena i ne reagiraš na rekla-kazala", nastavio mungos sa argumentima, "al kad si bila sigurna šta vepar radi, napravila si ono što svi odavno čekaju da netko napravi i napravila si to odmah ! ... i zato moraš prihvatiti ako ti ponude to mjesto - vukov klan to hoće da bi njihove vizije zaživjele jer znaju da ti ih je vuk opisao i da si mu već dala podršku jer znaš da su dobre vizije ... " još mi je nešto rekao da me pripremi šta me čeka jer će naravno biti protupaljbe a toga uvijek bude kad se krenu nečije vizije realizirati u djelo ... nikad nije prošlo bez napada ... tu sam već odavno sredila knedlu u grlu zbog pjesnika i sjetila se svoje bake i čemu me podučila na tu temu kad mi je učila o ratništvu ... samo mungos od svih stvorenja zna da sam unuka šamanke i podučavana ... zna jer me pitao jednom i jer mu nije bilo jasno otkud mi snaga i smirenost koju drugi nemaju kad je najfrkovitije ... drugi nisu nikada pitali pa ne znaju .... i kad sam mu rekla uopće se nije čudio ...

al kad me vidio sa knedlom u grlu i suzama u očima i kako se krijem ispod grma, bojao se kako ću reagirati kad krenu napadi i paljbe ... "ne brini", smirim ga," zaboravio si čija sam unuka ... ja nisam ... ne bojim se ja napada na sebe i znam kako uzvratiti na njih" ... e tu se nasmijo i skoro opet pružio ruku al nije .... ustala i oboje se vratili u urede i razišli bez riječi a meni od tada više nije bilo žao mog šefa ... sad sam počela žaliti sve one koji su nastradali jer se pjesnik nikada nije znao zauzeti da to spriječi ... i žao mi bilo svih lijepih projekata koji su i dalje stajali po ladicama i na papiru jer se pjesnik prepadne čim krene nešto u realizaciju pa nesvjesno sam stopira i koči ...

sjetila se kako je to probao napraviti kad se pojavila ona kreativka sa voljom da pokrene jedan takav projekat i kako sam to tokom jedne marende pričala vuku ... uf, kako mi je sada drago da nisam odustajala od pomaganja i to kontra nalozima mog šefa jer mi ponavljao veprove riječi kako je to zabranito ! a meni tada bili upitnici nad glavom ? šta zabranito ? pa to nam piše u projektnoj dokumentaciji kao nastavak planiranja šume i nama je zadatak surađivati da taj projekat zaživi ?! ... i taj projekat mora zaživjeti ! a neće dok je pjesnik šef ... na njegovo mjesto mora čim prije stati ili vuk ili ja ... a za šumu je nebitno koji će od nas dvoje to biti jer surađujemo prirodno i zabole nas za pozicije ... i ovako ga već sada iz zajebancije zovem šefom jer je šuma njegova a ne moja pa ga zajebavam da sam ja tu samo najamni radnik ... gastarbajter jer dolazim iz druge šume

Legolas je napisao/la: tu sam već odavno sredila knedlu u grlu zbog pjesnika i sjetila se svoje bake i čemu me podučila na tu temu kad mi je učila o ratništvu ...

baka mi je jednom rekla da ne vjerujem onima koji sebe nazivaju ratnicima a nikada nisu iskreno pustili suzu i zaplakali ... ali ne smiješ biti vođen suzama, objasnila mi je kroz jednu svoju priču  ... njih koristiš da ti se razbistri vid i bolje vidiš ... i bila je pravu  sjetila sam se odmah svih onih kojima su se oči zasuzile nakon pričanja sa mnom ... e, na te mogu računati kad krene paljba ... ovi drugi nisu ratnici nego samo nečiji vojnici i jedino što znaju je bez puno razmišljanja ( srcem i glavom ) slušati tuđe naredbe ... a vojnici su štetni i opasni ... njih odmah neutralizirati jer znaju zavesti druge kolega ratnik je to napravio sa "ratnicom"

i vuk je ratnik iako nije zaplakao preda  mnom ... doduše, kad ga je pogodilo kad sam mu rekla da ga štakor cinka, samo se ušutio, stisnuo zube,  ustao i otišao bez riječi i usred razgovora da ne vidim koliko je bio povrijeđen ... iako, kasnije sam saznala da nije od onih koji osjećaje krije ... al ne gubi glavu zbog njih i ne dozvoljava si drugima nametati teret svojih osjećaja ... on je sušta suprotnost emotivnih ucjenjivača ... silno pazi da ne bi nekoga preusmjeravao svojim osjećajima ... al napravi po svom  ... kad god čujem  ono njegovo  "ok", znam da će napraviti suprotno od onog što sam očekivala i bez da me pita jel smije  

sad sam se sjetila i jedne pjesme koju sam napisala na temu ratnika i suza ... koje snažne simbole mi je baka usađivala dok sam bila dijete da su sami isplivavali na površinu kad sam ih najmanje očekivala i prije nego su mi se njene poduke živo vratile u sjećanje  inđn međik  ilitiga mambo jambo kako je to moj suradnik medo nazvao  

baš odličan uskršnji vikend bijo ... svega i svačega i taman onako kako ja volem ... pročistila se, išetala, družila taman koliko mi paše i  napunila dobrano baterije i sad s guštom nazad u nove radne pobjede

nisam ni skužila koliko sam bila zdravo fizički izmorena dok nije krenuo vikend ... nakon svake šetnje utonula u duboki poslijeposnevni san i sanjala daljnje moguće tokove zbivanja ... bit će novih avantura i to lijepih i za mene i za moje cure ...

kako ne volim šopingiranje, uvijek smatram uspijehom kad usput naletim na neki novi komad odjeće u kojem se osjećam kao da mi je druga koža ... i jedino tako kupujem - rijetko ali u trenu ... i onda imam dvije tri "uniforme" iz kojih ne izlazim dok se ne raspadnu na meni ili naletim na nešto isto tako udobno i ležerno ... a dogodilo se da sam u zadnjih par godina u jednom lokalnom butiku naletjela upravo na takve stvari ... i na putu po kruv i mlijeko opet naletim na krasnu košulju i odmah ju kupim bez da pitam koliko košta ... a prodavač me ugodno iznenadi i krene zahvaljivati što kupujem kod njega i od sada imam ogroman popust ... ostala sam ugodno iznenađena koliko mi spusti cijenu i reko da će tako sada stalno  samo da nastavim kupovati kod njega a on počeo naručivati robu prilagodivši je mom ukusu jer je vidio da mu upravo takve stvari najbolje idu ... a i ljudi kad me vide u takvoj odjeći, odmah pitaju gdje sam ju nabavila pa odu i oni kupovati slično ... kad sam kupovala ovo zadnje, prodavač mi se kunuo da je jedini primjerak i da mi se neće dogoditi da naletim na nekog obučenog u isto ... nasmijala sam se i odgovorila da ne brigam za takve stvari i bilo bi mi još simpatično da se negdje dogodi da naletim na par njih isto obučenih ko ja - slobodno nek proda još deset takvih istih i daj bože da mu krene i proda sve šta ima ... fora mi bilo kako se dogodilo da se vuk i ja obučemo slično i to taman kad smo bježali od policije da nas se lakše uoči u masi drugih ne samo po bježanciji nego i po stajlingu   kako ono ide, ne pratim modu, moda prati mene a ponekad i policija isto

danas se nosi zelema !

Legolas je napisao/la:
danas se nosi zelema !

jebala me zelema i lagana odjeća ko da sam leptir ... smrzla sam se ko guzica ... sutra se opet zamotam u deku

al bio baš dobar dan ... počela ga opisivat al prekomplicirato za jednostavan opis ... uf, što volim prekomplicirato !

Legolas je napisao/la:

Legolas je napisao/la:
danas se nosi zelema !

jebala me zelema i lagana odjeća ko da sam leptir ... smrzla sam se ko guzica ... sutra se opet zamotam u deku  

al bio baš dobar dan ... počela ga opisivat al prekomplicirato za jednostavan opis ... uf, što volim prekomplicirato !

jebat ga, tek sad pokopčala zašto zingaro misli da njime manipuliram a ja se još pitam šta mu je jutros ... a nije mi bilo na kraj pameti

zingaro crni zingaro eto šta ti je virtuala ... gluve telefonije koliko te volja

miran dan u šumi i baš mi je godilo obzirom da mi je bivši u zadnje vrijeme preko male dizao tlak i danas mi konačno krenula para na uši ... al sredila stvari bez fertutme ... naučila da u ovo doba godine krenu bivšeg vragovi i još se nada da bi mogao nazad na lonac ...

javili mi da je umrla jedna moja prijateljica i susjeda ... al prirodna smrt i žena je osjetila da je odživjela svoje, pozdravila se sa svima i otišla u bolnicu i zaspala ... tako bi se trebalo umirati

a stigla i prva montirana snimka vuka i njegovog kolege ... super je ispalo ... odličan je u tome ... sad konačno imam od koga učiti dalje o fotografiji pa mi došao gušt planirati kupiti i novi aparat ... ovaj puta ću paziti da mogu sa njime praviti i noćne snimke ... pregledala šta ima na ponudi i još malo prespavati a onda u šoping !

a u šumi mir i idila ... kako je lijepo raditi kad nitko ne drami i galami na nikoga ... vepar se skroz upristojio a sova sada sama obilazi ljude i pita za savjete i ne pušta vepra da umjesto nje stvara utiske o ljudima ... kolege mi zadovoljni i opušteni iako su bili napeti kad se vepar vratio ... al sad kad vide da ne smije više urlati na nikoga, opustili se i osjeti se koliko se zadovoljnije radi ... počeli i oni sami planirati terenske poslove i odrađivati svoje poslove bez monotonije i pognutih glava .. bit će sve kako i treba biti !

netjakinja mi ima dva mjeseca ... bombončić od bebe ... i sve si mislim kad će doći vrijeme da je ulovim podučavat ko šta sam netjaka ... i došlo ... konačno ću provoditi vrijeme sa sebi ravnom ... jebate, kad se raspričamo na miru i da nam nitko ne smeta ...

ta će tek biti super klinka nakon mojih poduka a i ja ću štošta od nje naučiti i saznati

netjakinja mi je skroz zanimljiv stvor ... ko neki vanzemaljac koji se najprije silno trudio iznervirati me svojim kenjkanjem a kad je vidjela da ne pali, krenula promatrati smireno kao da me proučava ... maike mi ako bebe nisu neki mali mudraci koji kasnije zaborave to biti ... a onda se kasnije cijeli život trudimo prisjetiti kako je to opet biti vanzemaljac i povezan sa cijelim juniversom ...

zato nas valjda toliko magnetično privlači pogled na zvjezdano nebo ... a zvjezdano nebo me podsjetilo da opet kreće sezona kampiranja a nadam se da ću ovaj puta biti i bolje opremljena fotoaparatom kojim ću moći snimati upravo to - zvjezdano nebo ... to mi je uvijek bilo žao što ne mogu ... i onda mi žao zaspati i propustiti sekund čarolije koja nas okružuje kad se pogase sva svjetla

svako toliko ga maknu zbog kršenja autorskih prava al opet osvane na jubituju ... moj omiljeni film prepredobrog colberta ... sinoć ga s guštom ponovo odgledala od a do ž ... danas gledam netjakinju kad se umirila i kako me promatra i mislim si kako ona sve to još zna ... još je negdje blizu zone koju je netom napustila i došlo mi žao što će morati nanovo učiti - prisjećati se svega ... a cijeli ovaj svijet je narihtan tako da djeci što prije izbriše memoriju kako se treba živjeti jer sada zasigurno znam da ona to znaju ... mi odrasli imamo od njih učiti o tome a ne obrnuto



danas su me cure iznenadile koliko su se osamostalile ... sinoć me prije spavanja pitaju da li smiju na plesnu radionicu u drugu šumu ... naravno da smiju, odgovorim ... i to je bilo to ... očekivala sam da će me nazvati kad se probude da ih uputim kako uplatiti radionicu, šta pripremiti za lanč paket il da mi se jave oko organizacije puta do druge šume, susreta sa mnom i zajednog ručka .... al jok ! u neko doba usred posla pogledam na sat i padne mi na pamet šta su me sinoć pitale, zovem da vidim gdje su, pomislim da su zaboravile na radionicu al nitko se ne odaziva na moje pozive ... i odem do dvorca gdje se radionica trebala održati, škicnem kroz prozor dvorane a one tamo plešu .... same se organizirale i stigle u drugu šumu bez da mi išta jave ... najprije me to zbunilo al onda me prožeo dobar osjećaj - tako mlade a već toliko samostalne - uspjela sam kao roditelj bar do sada ... kasnije su se javile kad je sve prošlo da mi kažu da će nazad kući o svom aranžmanu i da ne brinem ... neće ni na ručak sa mnom iako smo u približno slično vrijeme krenule nazad na otok ... došla kući a one same kuhaju ručak ... djeca su genijalna samo ako ih se pusti to biti ...

a kad se samo sjetim njihovih zebnji prije samo godinu dana kad su išle na slične radionice izvan svog mjesta ... nesigurne, pune strahova od nepoznatog ... a sad otišle same u nepoznato i vratile se zadovoljne što su bile i to bez moje pomoći

od životinja koje su mi ovih dana izlazile u susret, u najsimpatičnijem sjećanju mi ostao jedan jež ... tokom noćne šetnje sa psom, ugledam ga na jednom zidiću ... stoji i njuška zrak u smjeru iz kojeg sam dolazila ... krenem prema njemu i pomislim kako će ziher odmah pobjeći nazad na travnjak dvorišta koji je bio u nivou gornjeg ruba zida ali nije ... dočekao me, ponjuškao ruku, pustio da mu počešem njušku i tako sam ga napustila - bio skroz pitom ... kad je vidio da sam otišla, otrčkarao pod neki grm ... na povratku ga sretnem opet ... sišao je na ulicu i držao neki papirić u njušci i trčao u istom smjeru u kojem sam ja hodala ... još sam neko vrijeme promatrala kuda će i u strahu da ne naleti neki automobil i zgazi ga ali je mudro odlučio vratiti se u dvorište kroz kapiju koja se nalazila malo niže ... al koji je to trk bio kao da nosi neku važnu poruku među zubima ... baš bi bilo fora imati ježove pismonoše ... svi su naviknuti na golubove pismonoše al nikom ne bi pali na pamet ježevi pismonoše ...

a u šumi krenulo biti premirno i moram priznati, dosadno ... nema mi kolega mungosa i vuka koji se vole smijati i zajebavati a drugi se svi umirili i samo rade ... introvert se sam ponudio da mi odrađuje neke stvari i vidim da uživa u tom osjećaju da je zaposlen i koristan ... vepar postao skroz umilan i više se na nikoga ne dere a kamoli urla ... ne usudi se više

jutros škicnula stanje u kuhinji i doživjela da me i šojka pita kako riješiti neki problem ... inače sam odustala od bilo kakvog razgovora sa njima jer sam skužila da probleme ni ne žele riješiti nego ih razvlačiti u nedogled samo da dokažu da nešto i rade danima što se da odraditi u par sati ... i tako ju pustila da uživa u svojem razvlačenju problema ko žvakaću dok se skroz ne ulijepi u njega ... al kako je smirila tonove, ne kriješti više a vidim da je počela pitati starije kolege za mišljenje, krenem joj objasniti kako riješiti jedan problem sa kojim se gomba već danima a meni odmah palo na pamet kako ga riješiti al šutila ... tko voli nadugačko rješevati probleme, tko sam ja da mu branim uživati u tome ?

i ostala nemalo iznenađena kad me šojka fakat pažljivo poslušala i priznala da sam u pravu ... e sad, dal će odraditi ono što sam joj objasnila, to je već drugi par rukava al sva sreća nije moj bilo bi lijepo da hoće ... al koliko ju poznajem, sad će tražiti način nekom drugom prebaciti rješavanje problema jer je muka živa nazvati dva telefonska broja i odraditi razgovor sa par ljudi da bi se problem riješio ... treba znat razgovarati mirno a šojkama je to najteže bit će zanimljivo promatrati kome će i na koji način to probati prebaciti ... meni se više ne usudi jer prebrzo riješim ono što ona rješava mjesecima pa je razlika u rezultatima preočita između njih i mene ... možda me ugodno iznenadi pa fakat riješi sama ... to bi bilo super vjerujem da se ljudi mogu mijenjati ali samo ako sami to odluče ... na silu ne ide ništa