The Woman Who Ate Fire

Citala sam ovu gore... dala sam joj peticu na goodreadsu...ne znam koliko sam joj dala na nasem book clubu, ali nije mi bila desetka, mora da je bilo 8, 9... provjerit cu... ali nije me se dojmila... nisam ju zapamtila kako zapamtim one neke... guglala sam malo da se uopce prisjetim sadrzaja i koji su likovi i onda naletjela na ono sto sam i tada zapamtila: “That's what careless words do. They make people love you a little less.” i to kaze mater svome sedmogodisnjem ditetu sto ga obiljezi za dalje... oh mamo, mamo, nemos tako

Ali slazem se da je i ljepota i snaga u jednostavnosti... ali nije to univerzalan pojam. I tu smatram da treba kompatibilnosti, razumijevanja

U tome recimo i imam najvise problema kad je komunikacija u pitanju ovih dana... neko se voli izraziti metaforom, citatom, slikom, eufemizmom... je li to jednostavno i prosto? Kad se mozes lipo zdravo seljacki izrazit i rec sto mislis bez manipulacija i citanja izmedju redaka... oh, koliko samo sumova nastaje pritom...


Ili, drugi par rukava, jednostavn je i pajdo koji nakon sljake na vilicaru popije pivo poslije posla s ekipom na zidicu, a opet taj vid jednostavnosti nije onaj koji vibrira s mojom... a najvise se i prosklizem uoravo s ekipom koja je na taj nacin jednostavna... ak me se bere... ti street inteligentni su mi najveci izazov jer me jebu svojom sirovom logikom i pogledima...

U biti je jako komplicirana ta jednostavnost...

E, da, i jos me ove moje dvije drugarice, velike duhovnjace sto povazdan rade na sebi, vjeruju da su s lire i da nista nije nako kakvim se cini (ljudi gusteri, teorije zavjere, kemtrejlsi, kresimir misak, transhumanizam... blablabla, kristali, priroda, arkoni... ma mogla bih u nedogled), zovu me posprdno frendovski home-love (citano po vuku), jer da sam ja onaj tip osobe koji doma ima u drvetu izrezane te (pre)ocite dekorativne ukrase... ono kad kupis u yisku ukras za policu "home" ili "love". Mislim, nemam, ali to je njihov dozivljaj mene i moje komunikacije i percepcije svijeta... sve direktno, doslovno, jasno i glupavo... jednostavno?
Ali zadnjih par godina sam striktno home-love igrac jer sam se jebacki ispekla na metakomunikaciji onomad...

I tako... odo sad zajahat skuter pa na delo... danas cemo vidit oce li mi produzit ugovor... poso u doba korone

Oce, al svejedno trazim dalje... ako tko imam kakav neodoljiv poslovni prijedlog primam ponude u inbox

Hej Maco, sisterice po broju 6.
Arundhati zna napraviti super nered i kaos kod čitatelja, ne samo zbog zamršenih odnosa već i neuobičajenih likova. Dojma sam da se ona ili svidi, ili ne, kao da kod nje nema sredine. Ponekad kada i uberem njene neprohodne dijelove teksta, prođem kroz njih strpljivo. Meni se dopada ta njena mjestimična i posvemašnja netolerancija prema čitatelju, to inzistiranje na nečitljivom. Kao da je uronila u jedan svoj svijet ne mareći kako će se čitatelj u njemu snaći. Svo ovo čitanje je nekako pitanje srca, ili nam se priča svidi, ili ne. Mene često zna nešto dotaknuti, no ne nužno na načine koje mogu izraziti riječima. 

Moj problem u komunikaciji je taj što ne možeš sa svima komunicirati na isti način, uspostaviti dijalog koji će omogućiti ljudski odnos. Ja se danas često susrećem sa monolozima (uključujem i sebe), kao sugovornici hitamo sa odgovorima dok drugi još nije prestao govoriti. Problem je i slušanja sugovornika. Onaj tko zna slušati, zna i ispravno govoriti. Nakon slušanja osiguraš potrebno vrijeme razumijeti što je sugovornik htio reći. Danas se sve svodi na jednostavan rječnik, skraćenice, reduciramo riječi sve više, audiovizualnim zamjenjujemo živi dijalog. Ako je govor izraz bića, onda je važna i vrijednost riječi, zar ne? Često ne znamo ni izraziti osjećaje, možda zato što ih niti ne poznajemo. Ako ne upravljamo svojim osjećajima, ne znamo ih niti razlikovati i stvaramo emocionalni nered. I tako...

Cao visperice, sumska carobnice

Gospodja autorica knjige je u ono doba kad sam je citala, a nema tome tako davno, bila one hit wonder, ispravi me ako grijesim, to spominjem u kontekstu citanja autorice... samo je jedna knjiga u pitanju... ali nije ona meni prouzrocila nered i kaos zbog neprohodnih dijelova teksta... nemam problema sa time. Dapace, stil joj je citak i pitak, zamrseni odnosi i neuobicajeni likovi zorno oslikani... ono sto pamtim je feeling, ja sam se nakon te knjige osjecala lose. Zbog tezine (ne vlastite ), zbog pristupa obradi teme, zbog same teme... dobacila sam u sjecanje nas okrugli book klabaski stol nakon te knjige. Nas pet prijateljica bijasmo satrvene... i zajednicki zakljucak je bio - ok, a sad cemo nesto veselo i lagasno mislim da se tu i krije glavni razlog zasto nikada necemo uzivati u preporukama jedna drugoj.. bilo filmskim, bilo knjiskim, bilo ikakvim... mislim da smo obje kapacitirane shvatiti jedna drugu i ono o cemu se prica ali imamo razlicite sustave vrednovanja pristupa temi. ne hrane nas isti pristupi. Smatram da se teske, bitne, duboke, istino-rasvjetljujuce ( ), bitkoljubive ( ) teme mogu izreci, prikazati, docarati na razlicite nacine... potpuno razlicite. I zato meni ova knjiga nije ostavila trag odusevljenja. Bila mi je preozbiljna, prestalozena, pretragicna u svojoj serioznosti pokrenula je i dotakla onaj dio nutrine koji se moze dotaci na puno (la)ugodnije nacine... i pamtim je kao knjigu koja me izmrcvarila svojom pricom, osjecla sam se upravo lose nakon nje. (a tek klupske mame ). Daleko od toga da nije odlicna, je, ali ne zelim precesto takve intervencije u svome zivotu.

A sto se tice netolerancije prema citatelju, nepodilazenja mu... na ovakav stil primjenjen u knjizi - manji smo boemi - jos ne naletih... ne preporucam knjigu, nebitna mi je, nije me ni okrznula, samo me smarala, ali sam bila uporna i odradila ju do kraja (za razliku od uliksa, to je jedina knjiga koju nisam procitala do kraja). Zanimljivu recenziju na ovu knjigu je dala bibliovca. Iako ne dijelim njezino odusevljenje knjigom, u potpunosti se slazem s onim sto je napisala o stilu:
https://www.bibliovca.com/recenzija/manji-smo-boemi-eimear-mcbride/

Na ovaj drugi dio o komunikaciji, mogla bih pisati traktate, nastojim se unaprijediti cijeli zivot... probavala sam i ove i one pristupe... i govoriti i negovoriti... mnostva nisam bila svjesna, pa sam veliki dio osvijestila, ali nikada necu na zelenu granu... valjda.
Zanimljiv je ovaj dio o slusanju... slusaj pa ces znati i govoriti... tu imam djetinjast problem... ne zelim podilaziti, ne zelim se priklanjati sugovorniku, zelim biti svoja, zelim reci sto mislim i kada znam da sugovornik niti to ocekuje, niti to zeli cuti, niti je to potrebno izgovoriti... ali to je uglavnom moja otvorena komunikacija na dobro poznatom terenu i u sigurnoj, prijateljskoj zoni... cesto izvan te sigurne zone i u nepoznatoj sredini - dugo imam nepremostiv zid... slusam, razumijem, ali ne reagiram... dapace, odajem sasvim suprotan dojam... uzasno dugo znam promatrati i osjecati se nelgodno iza tog zida.

Ma sva ta frustra oko komunikacije mi se i javlja opet jer sam izbacena iz zone komfora, svog sigurnog balona, na novom poslu, mjestu svojevrsne komercijalistice gdje je u spiki sve... trebala bih biti neposredna, manipulativna, bescutna, agresivna, sirova prodavacica, kao sto su mi kolegice... manipulativne street fighterice... a ja to nisam... ja suosjecam s klijentima, ja im pustam da oni prodaju pricu meni, a ne ja njima... i svjesna sam da nisam za taj posao... a sve su svjesniji i poslodavci, a kolegicama je od prvih dana jasno da sam, pa ne bih rekla janje, ali bih rekla - prase medju vukovima. Ne brinu me kolegice jer me zivot naucio nositi se s takvima, imam prilicno stabilan i lezeran stit, ali me jebe to sto nisam dorasla, odnosno, kako me sve moje prijateljice uvjeravaju, nije to tvoj niveaux, nisu to tvoji ljudi... zasto sam se nasla u takvoj situaciji, sto iz nje moram nauciti... koje zidove moram preskociti... pa sve tako...
Inace, ne mislim da sam los radnik, gluoa, nesposobna... upravo suprotno, sve one admistrativno-tehnicko-ladno pogonske fore sam pohvatla u sekundi, cemu se isto nisu mogli naprecuditi, ali ovaj ljigavi dio mi steka...

Mislim, posao je shit, teski, i sigurno necu plakati za njim, ali dok ne nadjem drugi, nastojat cu sto dulje tamo dobivati placu... a naci novi posao u doba korone... jea bejbi... ugovori idu mjesec po mjesec... i tako moze i godinu i dvije...

Vel'ka Maca je napisao/la:Na ovaj drugi dio  o komunikaciji, mogla bih pisati traktate, nastojim se unaprijediti cijeli zivot... probavala sam i ove i one pristupe... i govoriti i negovoriti... mnostva nisam bila svjesna, pa sam veliki dio osvijestila, ali nikada necu na zelenu granu... valjda.
Zanimljiv je ovaj dio o slusanju... slusaj pa ces znati i govoriti... tu imam djetinjast problem... ne zelim podilaziti, ne zelim se priklanjati sugovorniku, zelim biti svoja, zelim reci sto mislim i kada znam da sugovornik niti to ocekuje, niti to zeli cuti, niti je to potrebno izgovoriti... ali to je uglavnom moja otvorena komunikacija na dobro poznatom terenu i u sigurnoj, prijateljskoj zoni... cesto izvan te sigurne zone i u nepoznatoj sredini - dugo imam nepremostiv zid... slusam, razumijem, ali ne reagiram... dapace, odajem sasvim suprotan dojam... uzasno dugo znam promatrati i osjecati se nelgodno iza tog zida.

Ma sva ta frustra oko komunikacije mi se i javlja opet jer sam izbacena iz zone komfora, svog sigurnog balona, na novom poslu, mjestu svojevrsne komercijalistice gdje je u spiki sve... trebala bih biti neposredna, manipulativna, bescutna, agresivna, sirova prodavacica, kao sto su mi kolegice... manipulativne street fighterice... a ja to nisam... ja suosjecam s klijentima, ja im pustam da oni prodaju pricu meni, a ne ja njima... i svjesna sam da nisam za taj posao... a sve su svjesniji i poslodavci, a kolegicama je od prvih dana jasno da sam, pa ne bih rekla janje, ali bih rekla - prase medju vukovima. Ne brinu me kolegice jer me zivot naucio nositi se s takvima, imam prilicno stabilan i lezeran stit, ali me jebe to sto nisam dorasla, odnosno, kako me sve moje prijateljice uvjeravaju, nije to tvoj niveaux, nisu to tvoji ljudi... zasto sam se nasla u takvoj situaciji, sto iz nje moram nauciti... koje zidove moram preskociti... pa sve tako...
Inace, ne mislim da sam los radnik, gluoa, nesposobna... upravo suprotno, sve one admistrativno-tehnicko-ladno pogonske fore sam pohvatla u sekundi, cemu se isto nisu mogli naprecuditi, ali ovaj ljigavi dio mi steka...

Mislim, posao je shit, teski, i sigurno necu plakati za njim, ali dok ne nadjem drugi, nastojat cu sto dulje tamo dobivati placu... a naci novi posao u doba korone... jea bejbi... ugovori idu mjesec po mjesec... i tako moze i godinu i dvije...

Kako je jasna slika kad gledamo druge, ali sami kod sebe ne možemo naslutiti ni najosnovnije rješenje problema. 

Maco, ne moraš biti agresivna (na način svojih kolegica), samo trebaš biti uporna i ništa drugo. Tvoj pristup klijentima ima svojih prednosti jer su navikli na agresiju u čistom izvornom obliku, ali su nepripremljeni na pasivnu agresiju, a to bi ti uspjela vrlo lako. Neka ti oni privremeno prodaju priču, ali ti ih zovi opet i opet i dosadit će im da ti stalno prodaju priču. Svatko ima svoj put postizanja cilja. 
U ovom vremenu izolacije kad smo bili zatvoreni nas troje u stanu, s tim da smo morali uskladiti posao, vrijeme hranjenja, rekreaciju, spavanje, sve u nekih 70 m2, nije bilo jednostavno držati loptu stalno na zemlji. Zahvaljujući mojoj snahi to je bio izuzetno ugodan period u kojem smo svi uživali. 
Jako puno sam naučila od nje o komunikaciji i postizanju svega što poželi na miran i ljubazan način, bez da i jednom digne ton ili se naljuti. Ona proba dati prijedlog, pa ako ne uspije, ne svađa se, ostavi za kasnije. Sačeka pravi trenutak i opet ponovi. I tako strpljivo nekoliko puta dok ne postigne ono što je sebi zacrtala. A postigne uvijek.  
Doduše, još ne primjenjujem naučeno, ali budem i to... s vremenom. Možda.
Iskreno, sumnjam. U ovim godinama se ne uči ono što je trebalo odavno znati. 

Cao blitvicicice

Ama, drugi dan sam r3kla svojim poslovnim instruktoricama street fighta da su dva puta dolaska do cilja... more toljagom, a more i upornim dosadjivanj3m ja san rekla da cu ja ovim drugim putem.... ubit cu ih dosadom

A ovo drugo komunikacijsko govno, bas sam si jucer poslozila kockice onak po OCD PS-u, bio je to krasan introspekcijski primo maggio.. nije problem u nacinu, problem je u zidu... odvajkada... kazem ti, drugovarice placu od smijeha kad ja njima tumacim da imam problema s komunikacijom i vicem na megafon da sam introvert ( ) one padaju sa stolica koliko im je to nevjerojatno i nemoguce i presmijesno if you know what I mean
Ali danas je secondo maggio i ne da mi se vise...

Sto ja volim ove forumske psihoterapije

Vel'ka Maca je napisao/la:Cao blitvicicice

Ama, drugi dan sam r3kla svojim poslovnim instruktoricama street fighta da su dva puta dolaska do cilja... more toljagom, a more i upornim dosadjivanj3m  ja san rekla da cu ja ovim drugim putem.... ubit cu ih dosadom

A ovo drugo komunikacijsko govno, bas sam si jucer poslozila kockice onak po OCD PS-u, bio je to krasan introspekcijski primo maggio.. nije problem u nacinu, problem je u zidu... odvajkada... kazem ti, drugovarice placu od smijeha kad ja njima tumacim da imam problema s komunikacijom i vicem na megafon da sam introvert ( ) one padaju sa stolica koliko im je to nevjerojatno i nemoguce i presmijesno  if you know what I mean
Ali danas je secondo maggio i ne da mi se vise...

Sto ja volim ove forumske psihoterapije

Ryan Gosling u jednoj limunadi pita lika:
Jesi ti Steve J.? Nisi? E ako nisi Steve onda ne moš nosit tenisice...


Tako i mi koji radimo za druge. Vezat konja di gazda kaže i kraj priče. Nema filozofije, ni revolucije, ni pički materinih, ja sam neshvaćeni genije. Fleksibilnost. Inače ćemo se najest govana zbog toga jer "znamo bolje". Znamo kurac. Da znamo bolje otvorili bi svoje firme i radili bolje. Treba bit realan, na zemlji i plaćat račune. Naučit što ne znamo da lakše radimo. Bit na glasu da znamo super radit posao.

Ili otvorit svoju firmu i baš im pokazat..

Takooooo je drugarce darinkaaaa!!! 

Saś i ti jos malo pa skolu zavrśt pa na posa 

Vel'ka Maca je napisao/la:Cao blitvicicice

Ama, drugi dan sam r3kla svojim poslovnim instruktoricama street fighta da su dva puta dolaska do cilja... more toljagom, a more i upornim dosadjivanj3m  ja san rekla da cu ja ovim drugim putem.... ubit cu ih dosadom

A ovo drugo komunikacijsko govno, bas sam si jucer poslozila kockice onak po OCD PS-u, bio je to krasan introspekcijski primo maggio.. nije problem u nacinu, problem je u zidu... odvajkada... kazem ti, drugovarice placu od smijeha kad ja njima tumacim da imam problema s komunikacijom i vicem na megafon da sam introvert ( ) one padaju sa stolica koliko im je to nevjerojatno i nemoguce i presmijesno  if you know what I mean
...

No. 

Vel'ka Maca je napisao/la:Takooooo je drugarce darinkaaaa!!! 

Saś i ti jos malo pa skolu zavrśt pa na posa 

hahhah Đurđa, ja sam pred starački dom upisala školu i učim 2 strana jezika.
Jebiga, ove mlade iscipelare senijore bez poštovanja - samo tako.
Imam 25 godina radnog staža, ko me iebe ako ne radim niš na sebi.

Vel'ka Maca je napisao/la:Cao blitvicicice

Ama, drugi dan sam r3kla svojim poslovnim instruktoricama street fighta da su dva puta dolaska do cilja... more toljagom, a more i upornim dosadjivanj3m  ja san rekla da cu ja ovim drugim putem.... ubit cu ih dosadom

A ovo drugo komunikacijsko govno, bas sam si jucer poslozila kockice onak po OCD PS-u, bio je to krasan introspekcijski primo maggio.. nije problem u nacinu, problem je u zidu... odvajkada... kazem ti, drugovarice placu od smijeha kad ja njima tumacim da imam problema s komunikacijom i vicem na megafon da sam introvert ( ) one padaju sa stolica koliko im je to nevjerojatno i nemoguce i presmijesno  if you know what I mean
Ali danas je secondo maggio i ne da mi se vise...

Sto ja volim ove forumske psihoterapije

Zapravo, ja sam vidjela i tu tvoju drugu stranu (introvert) kad si bila s mojima na ručku onomad na mom roćkasu. Neprepoznatljiva Maca

magdalenica je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Cao blitvicicice

Ama, drugi dan sam r3kla svojim poslovnim instruktoricama street fighta da su dva puta dolaska do cilja... more toljagom, a more i upornim dosadjivanj3m  ja san rekla da cu ja ovim drugim putem.... ubit cu ih dosadom

A ovo drugo komunikacijsko govno, bas sam si jucer poslozila kockice onak po OCD PS-u, bio je to krasan introspekcijski primo maggio.. nije problem u nacinu, problem je u zidu... odvajkada... kazem ti, drugovarice placu od smijeha kad ja njima tumacim da imam problema s komunikacijom i vicem na megafon da sam introvert ( ) one padaju sa stolica koliko im je to nevjerojatno i nemoguce i presmijesno  if you know what I mean
Ali danas je secondo maggio i ne da mi se vise...

Sto ja volim ove forumske psihoterapije

Ryan Gosling u jednoj limunadi pita lika:
Jesi ti Steve J.? Nisi? E ako nisi Steve onda ne moš nosit tenisice...


Tako i mi koji radimo za druge. Vezat konja di gazda kaže i kraj priče. Nema filozofije, ni revolucije, ni pički materinih, ja sam neshvaćeni genije. Fleksibilnost. Inače ćemo se najest govana zbog toga jer "znamo bolje". Znamo kurac. Da znamo bolje otvorili bi svoje firme i radili bolje. Treba bit realan, na zemlji i plaćat račune. Naučit što ne znamo da lakše radimo. Bit na glasu da znamo super radit posao.

Ili otvorit svoju firmu i baš im pokazat..

I kad ćeš je otvoriti? 
Zapravo ću preinačiti pitanje: Kad ćeš poeti raditi ono što voliš? Ono što doista voliš raditi... 

blitwa je napisao/la:

magdalenica je napisao/la:





Ryan Gosling u jednoj limunadi pita lika:
Jesi ti Steve J.? Nisi? E ako nisi Steve onda ne moš nosit tenisice...


Tako i mi koji radimo za druge. Vezat konja di gazda kaže i kraj priče. Nema filozofije, ni revolucije, ni pički materinih, ja sam neshvaćeni genije. Fleksibilnost. Inače ćemo se najest govana zbog toga jer "znamo bolje". Znamo kurac. Da znamo bolje otvorili bi svoje firme i radili bolje. Treba bit realan, na zemlji i plaćat račune. Naučit što ne znamo da lakše radimo. Bit na glasu da znamo super radit posao.

Ili otvorit svoju firmu i baš im pokazat..

I kad ćeš je otvoriti? 
Zapravo ću preinačiti pitanje: Kad ćeš poeti raditi ono što voliš? Ono što doista voliš raditi... 

Ono što sada radim volim, puno sam naučila o drugima, sebi, životu u ovom poslu.

Čak i neobično volim firmu u kojoj sam sad, i kolege s kojima radim, nastojeć da ne budem vezana za to sve.

Što se tiče privat posla, to u ovom trenutku nije opcija zbog mojih sadašnjih prioriteta.

Prvo završetak školovanja, još godinu dana. 

Sada mi paše stabilnost koju mi pruža velika firma da mogu ono što želim napraviti u miru, bez stresa.

Nego...Malo mi je čudno zvoni "ono što doista volim raditi"...možeš li mi to molim te elaborirat 

blitwa je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Cao blitvicicice

Ama, drugi dan sam r3kla svojim poslovnim instruktoricama street fighta da su dva puta dolaska do cilja... more toljagom, a more i upornim dosadjivanj3m  ja san rekla da cu ja ovim drugim putem.... ubit cu ih dosadom

A ovo drugo komunikacijsko govno, bas sam si jucer poslozila kockice onak po OCD PS-u, bio je to krasan introspekcijski primo maggio.. nije problem u nacinu, problem je u zidu... odvajkada... kazem ti, drugovarice placu od smijeha kad ja njima tumacim da imam problema s komunikacijom i vicem na megafon da sam introvert ( ) one padaju sa stolica koliko im je to nevjerojatno i nemoguce i presmijesno  if you know what I mean
Ali danas je secondo maggio i ne da mi se vise...

Sto ja volim ove forumske psihoterapije

Zapravo, ja sam vidjela i tu tvoju drugu stranu (introvert) kad si bila s mojima na ručku onomad na mom roćkasu. Neprepoznatljiva Maca

Ma ljubi te mala matza tako popametnu

magdalenica je napisao/la:

blitwa je napisao/la:

magdalenica je napisao/la:





Ryan Gosling u jednoj limunadi pita lika:
Jesi ti Steve J.? Nisi? E ako nisi Steve onda ne moš nosit tenisice...


Tako i mi koji radimo za druge. Vezat konja di gazda kaže i kraj priče. Nema filozofije, ni revolucije, ni pički materinih, ja sam neshvaćeni genije. Fleksibilnost. Inače ćemo se najest govana zbog toga jer "znamo bolje". Znamo kurac. Da znamo bolje otvorili bi svoje firme i radili bolje. Treba bit realan, na zemlji i plaćat račune. Naučit što ne znamo da lakše radimo. Bit na glasu da znamo super radit posao.

Ili otvorit svoju firmu i baš im pokazat..

I kad ćeš je otvoriti? 
Zapravo ću preinačiti pitanje: Kad ćeš poeti raditi ono što voliš? Ono što doista voliš raditi... 

Ono što sada radim volim, puno sam naučila o drugima, sebi, životu u ovom poslu.

Čak i neobično volim firmu u kojoj sam sad, i kolege s kojima radim, nastojeć da ne budem vezana za to sve.

Što se tiče privat posla, to u ovom trenutku nije opcija zbog mojih sadašnjih prioriteta.

Prvo završetak školovanja, još godinu dana. 

Sada mi paše stabilnost koju mi pruža velika firma da mogu ono što želim napraviti u miru, bez stresa.

Nego...Malo mi je čudno zvoni "ono što doista volim raditi"...možeš li mi to molim te elaborirat 

Ja bi rekla marijo magdaleno da bi ti vol'la bit guru... lajf kauch, psiholog... ne psikijatar, nego psikolog... pa sve tako

Vel'ka Maca je napisao/la:


Ja bi rekla marijo magdaleno da bi ti vol'la bit guru... lajf kauch, psiholog... ne psikijatar, nego psikolog... pa sve tako

Što da lažem - nekad mi se ta ideja činila privlačnom.

Život me uvjerio da to u ovom okruženju, s ovim mentalitetom nije realno ni pametno.

Svi su ovdje najpametniji, sve znaju sami, a kad ih stisne muka onda ne bi platili jer - sve znaju i drugi su krivi.

Ljudi na ovim prostorima nemaju kulturu nadograđivanja znanja i samorazvoja.

Srećom, radim u okolini gdje je to poželjno i stiskavac za educiranje dolazi izvana, a ne iz naše močvare 

Ukratko, nisam ti ja za bit ni guru ni lajfkauch...orijentirana sam na granu u kojoj mogu bit superkreativna.

Vel'ka Maca je napisao/la:

blitwa je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Cao blitvicicice

Ama, drugi dan sam r3kla svojim poslovnim instruktoricama street fighta da su dva puta dolaska do cilja... more toljagom, a more i upornim dosadjivanj3m  ja san rekla da cu ja ovim drugim putem.... ubit cu ih dosadom

A ovo drugo komunikacijsko govno, bas sam si jucer poslozila kockice onak po OCD PS-u, bio je to krasan introspekcijski primo maggio.. nije problem u nacinu, problem je u zidu... odvajkada... kazem ti, drugovarice placu od smijeha kad ja njima tumacim da imam problema s komunikacijom i vicem na megafon da sam introvert ( ) one padaju sa stolica koliko im je to nevjerojatno i nemoguce i presmijesno  if you know what I mean
Ali danas je secondo maggio i ne da mi se vise...

Sto ja volim ove forumske psihoterapije

Zapravo, ja sam vidjela i tu tvoju drugu stranu (introvert) kad si bila s mojima na ručku onomad na mom roćkasu. Neprepoznatljiva Maca

Ma ljubi te mala matza tako popametnu

Samo da napomenem da joj je family totalnooooo simpa, 10ak dragih ljudi.... i ima opasno zgodnog i duhovitog sina

magdalenica je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:


Ja bi rekla marijo magdaleno da bi ti vol'la bit guru... lajf kauch, psiholog... ne psikijatar, nego psikolog... pa sve tako

Što da lažem - nekad mi se ta ideja činila privlačnom.

Život me uvjerio da to u ovom okruženju, s ovim mentalitetom nije realno ni pametno.

Svi su ovdje najpametniji, sve znaju sami, a kad ih stisne muka onda ne bi platili jer - sve znaju i drugi su krivi.

Ljudi na ovim prostorima nemaju kulturu nadograđivanja znanja i samorazvoja.

Srećom, radim u okolini gdje je to poželjno i stiskavac za educiranje dolazi izvana, a ne iz naše močvare 

Ukratko, nisam ti ja za bit ni guru ni lajfkauch...orijentirana sam na granu u kojoj mogu bit superkreativna.

Evo Maca mi je pročitala misli.
A ti si odgovorila.

Vel'ka Maca je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

blitwa je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Cao blitvicicice

Ama, drugi dan sam r3kla svojim poslovnim instruktoricama street fighta da su dva puta dolaska do cilja... more toljagom, a more i upornim dosadjivanj3m  ja san rekla da cu ja ovim drugim putem.... ubit cu ih dosadom

A ovo drugo komunikacijsko govno, bas sam si jucer poslozila kockice onak po OCD PS-u, bio je to krasan introspekcijski primo maggio.. nije problem u nacinu, problem je u zidu... odvajkada... kazem ti, drugovarice placu od smijeha kad ja njima tumacim da imam problema s komunikacijom i vicem na megafon da sam introvert ( ) one padaju sa stolica koliko im je to nevjerojatno i nemoguce i presmijesno  if you know what I mean
Ali danas je secondo maggio i ne da mi se vise...

Sto ja volim ove forumske psihoterapije

Zapravo, ja sam vidjela i tu tvoju drugu stranu (introvert) kad si bila s mojima na ručku onomad na mom roćkasu. Neprepoznatljiva Maca

Ma ljubi te mala matza tako popametnu

Samo da napomenem da joj je family totalnooooo simpa, 10ak dragih ljudi.... i ima opasno zgodnog i duhovitog sina

Vraćam ti komplimente. I meni je bilo super u tvojoj ekipici... i naravno, uzvraćam i poljupce. 

Ah sinko bi bio zadovoljan da ovo pročita. Naravno, ne bi ni mrtav priznao, ali bi mu se uši zacrvenjele od ugode zbog komplimenta  
A mojima si se svidjela upravo tako mirna i staložena. Ijao, maca mirna i staložena... ludilo.  

O da, po sjećanju blitvica jako lijepog sina ima, čini mi se hor. jarac, zar ne? A i snahe su dražesne.

Malo sam razmišljala o toj problematici komunikacije ..i  izgleda da nas je ovo zaključavanje i izolacija povuklo u jednu drugu krajnost koja nas je pak suočila sa većinom unutarnjih strahova i vlastitim klimavim područjima. Ovisnici smo, ne mislim samo na ovisnost o alkoholu ili kemijskim drogama, već o društvu, poslu, rutinama, kavama, odjeći. Odjednom nam se silovito nametnula situacija u kojoj nam je sve to otrgnuto i ponuđeno suočavanje sa samoćom, sa svojom srži. Na trenutak je djelovalo kao godišnji odmor, no i godišnji odmori su svojevrsni bijeg od stvarnosti. I iako velikom broju nas nije strano imati svoj mir, bilo je drugačije, kao prisilna ženidba sa samim sobom. I sve činjenice koje su nam isplivale zapravo nisu stvorene u ovom periodu, one postoje cijeli život, samo što se nikada nismo dali suočiti sa njima. Vele da tek nakon 65 godine radiš takve retrospektive, meni zaista nije jasno, kako to da nemamo potrebu raditi ih svakih 6 mjeseci. Pa mijenjamo se, moramo se mijenjati, cheking stvari napraviti.. Baš neki healing proces na kojeg nas je virus morao natjerati. Ja sam imala dosta oscilacija, puno živopisnih snova, puno vraćenih sjećanja koja su se negdje smjestila i prikrila, obnovljenih kontakata, no rezultat je svakako iscjeljujući.

Vel'ka Maca je napisao/la:Smatram da se teske, bitne, duboke, istino-rasvjetljujuce ( ), bitkoljubive ( ) teme mogu izreci, prikazati, docarati na razlicite nacine... potpuno razlicite. I zato meni ova knjiga nije ostavila trag odusevljenja. Bila mi je preozbiljna, prestalozena, pretragicna u svojoj serioznosti pokrenula je i dotakla onaj dio nutrine koji se moze dotaci na puno (la)ugodnije nacine... i pamtim je kao knjigu koja me izmrcvarila svojom pricom, osjecla sam se upravo lose nakon nje. (a tek klupske mame ). Daleko od toga da nije odlicna, je, ali ne zelim precesto takve intervencije u svome zivotu.

 Slažem se macice.
Ja se ponekad hranim depresijom, a i pomalo sam taj dosadan tip.
Arundhati je ipak aktivistica, to je njen spisateljski put.. britka, inteligentna, brza na jeziku i dosta kritična nad teškim tematikama. Ali istina, ponekad je i meni teško to pratiti, valjda se treba poklopiti period. 

Ima još jedna, ali ne preporučujem ti.

blitwa je napisao/la:
A ti si odgovorila.

A ja pročitala vaše misli i u skladu s tim odgovorila. 
Tko me odlično poznaje kaže da sam popametna i topla, kome idem na živce smatra da serem i pametujem.
Nakon niza godina nerviranja, pomirila sam se s time da ono što netko drugi misli o meni je isključivo njegova percepcija, i razina.

Što se tiče gurua/učitelja/sveca, imala sam sreću ili valjda good karmu susresti najboljeg, most između istoka i zapada, most između neba i zemlje, sve. Kroz to iskustvo sam dobila druge oči ne samo na one koji podučavaju, nego i na ljude koji žele osobnu transformaciju (& koliko podsvjesno može biti opako prikriveno i saboterski...joj, joj). Knjiga Ljudi laži me je na tom putu šokirala, malo zgadila i dosta prizemljila. Tada sam donijela odluku što ja hoću i drage forumske kolegice - vjerujte da nema veze s ovim što ste vi mislile da znate da ja hoću ili volim.