The Woman Who Ate Fire

Dobar film za Wespitzu i Tomitzu..meni je najimpresivnija scena bila sex sa djavolitzom..Tako je i u stvarnom svijetu one se uvijek zakache za neshto shto je pozitivno..energetski usisivachi..Ono Sisaj mi sisu:))

https://www.youtube.com/watch?v=V1ueyfoNTdU

zingaro je napisao/la:Dobar film za Wespitzu i Tomitzu..meni je najimpresivnija scena bila sex sa djavolitzom..Tako je i u stvarnom svijetu one se uvijek zakache za neshto shto je pozitivno..energetski usisivachi..Ono Sisaj mi sisu:))

https://www.youtube.com/watch?v=V1ueyfoNTdU

Gledala, i ta scena koju spominješ mi je ostala u sjećanju 

zingaro je napisao/la:Dobar film za Wespitzu i Tomitzu..meni je najimpresivnija scena bila sex sa djavolitzom..Tako je i u stvarnom svijetu one se uvijek zakache za neshto shto je pozitivno..energetski usisivachi..Ono Sisaj mi sisu:))

https://www.youtube.com/watch?v=V1ueyfoNTdU

.Gledala... Prekrasne oci. Inace, supruga Polanskog.

Prvi put sam je zamijetila u Gorkom mjesecu. Bas me zanima kako bi ocijenio taj film.

“We're always thinking of eternity as an idea that cannot be understood, something immense. But why must it be? What if, instead of all this, you suddenly find just a little room there, something like a village bath-house, grimy, and spiders in every corner, and that's all eternity is. Sometimes, you know, I can't help feeling that that's what it is.”

Fyodor Dostoevsky, Crime and Punishment






(Via HK)

Tomica je napisao/la:

zingaro je napisao/la:Dobar film za Wespitzu i Tomitzu..meni je najimpresivnija scena bila sex sa djavolitzom..Tako je i u stvarnom svijetu one se uvijek zakache za neshto shto je pozitivno..energetski usisivachi..Ono Sisaj mi sisu:))

https://www.youtube.com/watch?v=V1ueyfoNTdU

.Gledala... Prekrasne oci. Inace, supruga Polanskog.

Prvi put sam je zamijetila u Gorkom mjesecu. Bas me zanima kako bi ocijenio taj film.

Gorki mesec je fascinantan film. Na onaj lepi i...ruzni nacin. Ne bih ga ponovo gledala...
Sjajno uradjen i beskrajno uverljiv. I duboko bolan.

„Everyone has a sadistic streak and nothing brings it out better then the knowlegde that you’ve got someone at your mercy.“
„But it‘s no fun hurting someone who means nothing to you.“


Razbolim se od tog filma.

Wispici kiss iliti po naski poljubac

"I've come to realize that the Witch is arguably the only female archetype that has power on its own terms. She is not defined by anyone else. Wife, sister, mother, virgin, whore - these archetypes draw meaning based on relationships with others. The Witch, however, is a woman who stands entirely on her own. She is more often than not an outsider, and her gift is transformation. She is a change agent, and her work is sparked by speech: an incantation, a naming, a blessing, a curse."

Vel'ka Maca je napisao/la:Wispici kiss iliti po naski poljubac

Pusa Macice..

* * *
"The caged bird sings with a fearful trill,
of things unknown, but longed for still,
and his tune is heard on the distant hill,
for the caged bird sings of freedom."

Juce slucajno uhvatim prvu epizodu i setim se divne knjige.
Anne of Green Gabels

„Isn‘t it nice to think that tomorrow is a new day with no mistakes in it...yet?“...

Zanimljiva tema ... kako opet proučavam korijene raznih mitologija sa antropološkog stajališta, imam neku predstavu kako se očitati i glede ove. Pitanje je da li mi se da ... Ukratko, mitovi nas usmjeravaju ka tome kako je koje društbvo razvijalo međuljudske odnose. Odnosi do žena su jako zanimljivi.
Pojedini upisi su jako zanimljivi.

whisperer je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Wispici kiss iliti po naski poljubac

Pusa Macice..

* * *
"The caged bird sings with a fearful trill,
of things unknown, but longed for still,
and his tune is heard on the distant hill,
for the caged bird sings of freedom."

Ptice u kavezu pjevaju jer tako traze hranu od robovlasnika:))

Ovih dana ove moje pjevice (jedna vrsta slavuja) izvele iz svoga gnijezda sa limunovog drveta na prvi let dvije male tichitze..bkizu tog drveta je smokvino chiji rod vec pochinje sazrijevati.Gledam ih kako ga trijebe,,,chim neka smokva dozri one to odmah oljushte,,mislio sam staviti mrezu preko ali necu,,,zasluzile su jer su mi pjevale cijelo proljece dok sam radio u vrtu.Tako da ptice ne pjevaju zbog slobode ,Bilo je sluchajeva gdje ljudi ostave otvoren kavez one izadju ali se opet vracaju u njega po hranu...Tako i psi vole chovjeka ,,,zbog hrane,,,machke isto,,sokolove mozesh dresirati pomocu hrane a ni danashnji chovjek nije daleko od toga...Ljepshe je zivjeti u kavezu i imati svaki dan neshto chalabrtznuti,,,nego lutati poljima i shumama trazeci gljive ili divlje jagode,,,puzeve ..razno korijenje da bi prezivio...Ovako pristanesh na kavez i ijebeti se za slobodu,,,dokaz je danshnja Hrvatska i ne samo ona,,Kuzish,,,romanticharko:??

Legolas je napisao/la:Zanimljiva tema ... kako opet proučavam korijene raznih mitologija sa antropološkog stajališta, imam neku predstavu kako se očitati i glede ove. Pitanje je da li mi se da ... Ukratko, mitovi nas usmjeravaju ka tome kako je koje društbvo razvijalo međuljudske odnose. Odnosi do žena su jako zanimljivi.
Pojedini upisi su jako zanimljivi.

I ja sam pocela otkrivati cudovitost mitologija. Medjusobnu isprepletenost. U jednom trenutku, pricinilo mi se kao da sva ta arhetipska vrludanja, ali i nevjerojatne slicnosti dolaze iz istog izvora. Kao da su downloadirana, kao da postoji izvor iz kojeg razliciti narodi, razlicitog vremena citaju i prenose.

Najveca snaga mitoloskih prica lezi u samoosnazivanju, ne znam kako to drugacije opisati. Mi smo junaci nasih prica, dovoljno mocni suociti se sa svim nedacama, bogovi druguju s nama ako znamo gdje i zasto idemo, kamo zelimo doci. Ti isti bogovi i sami su podlozni zakonima koje sami pletu svojim djelovanjem (wyrd). odnosno i oni imaju vijek trajanja (katkada bivaju zamijenjeni istim inkarnacijama i krecu uvijek iznova - ciklicnost kojeg, primjerice, utjelovljuje Indra, a katkada nastupa plejada potpuno novih bogova - bogovi nakon Ragnaroka).

Cat_ je napisao/la:Juce slucajno uhvatim prvu epizodu i setim se divne knjige.
Anne of Green Gabels

„Isn‘t it nice to think that tomorrow is a new day with no mistakes in it...yet?“...

Predivno stvorenje.

Tomica je napisao/la:

Legolas je napisao/la:Zanimljiva tema ... kako opet proučavam korijene raznih mitologija sa antropološkog stajališta, imam neku predstavu kako se očitati i glede ove. Pitanje je da li mi se da ... Ukratko, mitovi nas usmjeravaju ka tome kako je koje društbvo razvijalo međuljudske odnose. Odnosi do žena su jako zanimljivi.
Pojedini upisi su jako zanimljivi.

I ja sam pocela otkrivati cudovitost mitologija. Medjusobnu isprepletenost. U jednom trenutku, pricinilo mi se kao da sva ta arhetipska vrludanja, ali i nevjerojatne slicnosti dolaze iz istog izvora. Kao da su downloadirana, kao da postoji izvor iz kojeg razliciti narodi, razlicitog vremena citaju i prenose.

Najveca snaga mitoloskih prica lezi u samoosnazivanju, ne znam kako to drugacije opisati. Mi smo junaci nasih prica, dovoljno mocni suociti se sa svim nedacama, bogovi druguju s nama ako znamo gdje i zasto idemo, kamo zelimo doci. Ti isti bogovi i sami su podlozni zakonima koje sami pletu svojim djelovanjem (wyrd). odnosno i oni imaju vijek trajanja (katkada bivaju zamijenjeni istim inkarnacijama i krecu uvijek iznova - ciklicnost kojeg, primjerice, utjelovljuje Indra, a katkada nastupa plejada potpuno novih bogova - bogovi nakon Ragnaroka).

The great writer Aldous Huxley (Brave New World, The Perennial Philosophy, The Doors of Perception, Island) describes the "Dancing Shiva" image (Nataraj) of the Hindu tradition and its immense significance and comprehensiveness. This is from an interview with Mr. Huxley which was done in 1961 in London and was recorded and distributed under the title "Speaking Personally".

The Dancing Shiva image shown here is the one on permanent display at the Large Hadron Collider at CERN, the huge particle accelerator/collider that recently discovered the Higgs Boson, a fundamental breakthrough in physics.

Tomica je napisao/la:




The great writer Aldous Huxley (Brave New World, The Perennial Philosophy, The Doors of Perception, Island) describes the "Dancing Shiva" image (Nataraj) of the Hindu tradition and its immense significance and comprehensiveness. This is from an interview with Mr. Huxley which was done in 1961 in London and was recorded and distributed under the title "Speaking Personally".

The Dancing Shiva image shown here is the one on permanent display at the Large Hadron Collider at CERN, the huge particle accelerator/collider that recently discovered the Higgs Boson, a fundamental breakthrough in physics.

Shiva Nataraja je jedan od meni najdražih aspekata. I sjetih se gledajuć ga jednog doživljaja koji mi je u srcu. Sjedili smo na stoličicama, u jednoj uskoj uličici, u malenom gradiću indijskih hodočasnika i čekali da nam pripreme jelo. Tada se naprosto niotkud, usred ulice pojavio dugokosi pjevač i plesač, koji je svojom pojavom obuzeo sve što je u ulici postojalo. Svaki pokret ili zvuk koji je ispuštao bio je čista predanost i ljepota, meni najljepša božanska kreacija. Činilo se da je i zrak stao, a nama su oči bile pune suza. Kozmička lila.

"The cosmic dance of Shiva symbolizes the interplay of dynamic and static divine energy flow, containing the five principles of eternal energy — creation, preservation, destruction, illusion and emancipation."

Tomica je napisao/la:

Legolas je napisao/la:Zanimljiva tema ... kako opet proučavam korijene raznih mitologija sa antropološkog stajališta, imam neku predstavu kako se očitati i glede ove. Pitanje je da li mi se da ... Ukratko, mitovi nas usmjeravaju ka tome kako je koje društbvo razvijalo međuljudske odnose. Odnosi do žena su jako zanimljivi.
Pojedini upisi su jako zanimljivi.

I ja sam pocela otkrivati cudovitost mitologija. Medjusobnu isprepletenost. U jednom trenutku, pricinilo mi se kao da sva ta arhetipska vrludanja, ali i nevjerojatne slicnosti dolaze iz istog izvora. Kao da su downloadirana, kao da postoji izvor iz kojeg razliciti narodi, razlicitog vremena citaju i prenose.

Najveca snaga mitoloskih prica lezi u samoosnazivanju, ne znam kako to drugacije opisati. Mi smo junaci nasih prica, dovoljno mocni suociti se sa svim nedacama, bogovi druguju s nama ako znamo gdje i zasto idemo, kamo zelimo doci. Ti isti bogovi i sami su podlozni zakonima koje sami pletu svojim djelovanjem (wyrd). odnosno i oni imaju vijek trajanja (katkada bivaju zamijenjeni istim inkarnacijama i krecu uvijek iznova - ciklicnost kojeg, primjerice, utjelovljuje Indra, a katkada nastupa plejada potpuno novih bogova - bogovi nakon Ragnaroka).

Zanimljivo je kako se sva mitologija i božanstva smještaju u ono što bi danas nazvali prirodom ili "dalekim od čovjeka". I dalje traje ta vječita težnja za bliskošću sa izvorom od kojeg galopiramo u suprotnom smjeru.

Da, razni narodi su na udaljenim područjima dolazili do sličnih priča kroz koje su prepričavali svoj odnos do samih sebe i onoga što ih okružuje a od čega su se svojom voljom distancirali. Zanimljivo mi je otkrivati kako su se te priče stvarale i kako su si bliske po "izvorima svih problema koje smo sami sebi stvarali". Po rješenjima tih problema se razlikujemo.

whisperer je napisao/la:… for you to see beauty here
does not mean
there is beauty in me
it means there is beauty rooted
so deep within you
you can't help but
see it everywhere” 


― Rupi Kaur, Milk and Honey

Upravo tako

Mi smo dvoje usamljenih, a samo jedan može biti u pravu.
Sada kao da živimo u različitim pjesmama.
Ja ludo zaljubljen, a ti prelijepa, nije slučajnost.
Kao da smo sami sebi postavili zamku.
 
Pričao sam ti o bluzu, i o svojim unutrašnjim ranama.
Onaj koji je bio na nebu, opet je padao kao kiša,
A na onome koji je na zemlji ima kapljice rose.
Promatram i kao da govorim: Ovo je pljačka
Kao da sam onaj koji odlazi iz tvojih očiju.
Kao da sam onaj koji odlazi iz tvojih očiju.
 
Nemoj nikome reći, neka ostane između naših rana.
Nismo mogli da odemo u gradove, preplavile su nas pjesme.
Još uvijek nisam zaboravio i htio sam da ispadnem čovjek.
Ah, vinske čaše, slomljene su noćas u tvoje ime.
 
Nemoj nikome reći, neka ostane između naših rana.
Nismo mogli da odemo u gradove, preplavile su nas pjesme.
Još uvijek nisam zaboravio i htio sam da ispadnem čovjek.
Ah, vinske čaše, slomljene su noćas u tvoje ime.
 
Pričao sam ti o bluzu, i o svojim unutrašnjim ranama.
Onaj koji je bio na nebu, opet je padao kao kiša,
A na onome koji je na zemlji ima kapljice rose.
Promatram i kao da govorim: Ovo je pljačka
Kao da sam onaj koji odlazi iz tvojih očiju.
Kao da sam onaj koji odlazi iz tvojih očiju.

OTAC, KLJUČEVI

Otac jedini zna gdje su
svi naši
izgubljeni predmeti






OTAC, KAZALJKE

Na kraju dana
otac zagrli kazaljke
zidnog sata
Povuče ih prema sebi
pa ih vraća
vraća




OTAC IZLAZI IZ ZIDA

Noću
otac izlazi iz zida
i gleda nas kako spavamo

Umjesto snijega
s njega
sipi bijeli kreč
i pada po debelom pokrivaču
i po našim glavama

Prije nego se vrati
otac nas ušuškava

Kaže:
Opet su vam gola leđa
pizda vam materina!



(Nada Topic)