Uspješne priče

pa nisam nigdje napisala da priče moraju biti za vjeke vjekova ... predivno je da netko proživi i jedan period od par godina sretan i ispunjen ...

kod mene je okidač bio očeva bolest kad su mi rekli da mu nema više nikakvih aktivnosti i da jedino još može doma vegetirati i da čak ne smije ni tv gledati... svakakvih gluposti su mi nadrobili doturi kad su ga otpustili iz bolnice ( srce je bilo u pitanju) i kad sam pitala šta možemo napraviti glede prehrane, alternative i vježbi, točno se sjećam kardiologinje koja me gledala ko da sam mokrom krpom opičena u glavu i odgovorila da ne bulaznim, da je to takva bolest i da nema jačanja srčanog mišića, ide čovjek na lijekove i na održavanje, doslovno palijativna skrb u pitanju ... sva sreća sam prije toga doživjela ono bakino "čudesno ozdravljenje" pa vidjela na svoje oči da nije baš uvijek onako kako doturi kažu

jebote, kad se u meni pojavio prkos... unatoč bakinoj priči, ipak sam bojala da je ocu došao kraj a cijeli život je sanjao o farmi ( odrastao na jednoj ) a nikako ostvariti taj svoj san, cijeli dan radio da prehrani obitelj, ništa za sebe nije davao... i onda sam nagovorila mater da kupe zemlju, kozu sa par kozlića pa da čovjeku bar pred kraj života ostvarimo san, nek šeta po livadi sa kozom dok može, nek sadi i sije dok može i ako mu je suđeno da umre, nek umre okružen iluzijom da živi svoj san a ne u fotelji il u bolnici ... uopće mi nije bilo bitno šta će od toga biti nego je bilo bitno da se čovjeku njegov san ostvari i da ne ode sa ovog svijeta bez tog osjećaja ...

e, tako nekako je počela moja preobrazba ka kvazipoljoprivrednici ... da mi je netko samo par mjeseci prije toga govorio da ću koze must, sir pravit, povrtlarstvom se baviti u još uživati u tome, rekla bih mu da je imbecil i da me uopće ne poznaje... al eto, pokušavajući svom ocu prije neg napusti ovaj svijet ispuniti njegov životni san, našla sam i onaj koji je meni predodređen da mene čini sretnijom i potpunijom osobom...kako on u početku nije mogao ništ od toga raditi, onda sam ja radila čisto da on ima dojam da ima svoju farmu... sad on sam održava svoju farmu a ja se dala u posao osmišljavanja svog malog raja na zemlji ... super osjećaj kad vlastitog oca postaviš na noge i vidiš ga da to ide dalje i bez tvoje prevelike pomoći ( tu i tamo i dalje moram uletiti sa dimitrijom i obaviti teže fizičke poslove, očistiti štale, složiti kompostnu hrpu, pokupit smeće koje on zaboravi pokupiti iza sebe ) ...e da, tu je počela i moja karijera ubice... do tada nisam mogla pomisliti da usmrtim neku životinju, bila sam od onih opičenih licemjera koji su pričali kako bi radije travu jeli neg ubili mrava a jela meso sve u šesnaest al da ga ja ne ubijem... al jebga, kad sam skužila da ocu šteti meso filano hormonima i dok je još ležao u bolnici, ode prvi kozlić mojom presudom... doslovno pozvala mesara i tražila ga da me nauči kako se to radi, užasan posao, užasan osjećaj al kad sam svojima donijela pun škaf ekološki čistog mesa za kojeg sam vjerovala da će mom ocu pomoći da poživi malo duže, sve to prošlo u trenu... tada se pojavio i onaj prvi osjećaj ponosa da sam konačno napravila nešto kako treba i bez imalo licemjerja ... ne smijem ni pričati na šta je ličio moj prvi pokolj pjetlića ... to baš nije za javnost jebote, nitko mi do tada nije reko da pjetlići mogu trčati i kad su napol obezglavljeni ... morala sam to sama naučiti a rambo mi nije bio ravan po okrvavljenosti od glave do pete dok ih nisam pofatala po gromačama

moj otac je još živ, zadnje pretrage su pokazale da ona doturica nije bila u pravu i da se srčani mišić može ojačati bar malo i da čovjek može i sa takvom dijagnozom nastaviti živjeti sretan, aktivan i ispunjen život.... naravno, prijevremena mirovina, promjena životnih navika i povratak prirodnijem načinu života...prošle godine je stigao na red za ugradnju elektrostimulatora pa je sada još bolje a prije 6 godina ga htjeli ufoteljiti kraj klimauređaja i zakinuti ga za sve to a ja nikada ne bih osjetila i proživjela mnoge stvari koje jesam i koje me ipak čine stabilnijom i puno samopouzdanijom osobom... i da ga jebeš, sad znam i oderat živinu eto, nije baš nobl ko sviranje gitare al jest nešto što ni u snu nisam mislila da ću ikada naučiti raditi pa ni u ludilu ...

jao ivdim da je divna temica. ali nemam kad sada citati... vidim samo da je rijec o baki turbanshi... bog ti jadan glisto sta si i ti feredzusha porijeklom??? c cc ... inace moja mama je slicna toj gospodji iz ucvodnog posta... prije 12 god je trebala umrijeti od raka,ali nije... javim se opsirnije sa puno lijepih pricica o svemu... polsije petka.. sorry na greskama zurim ko konji umorna.. ko plovak sam al nema veze pusa svima i prek vikenda se javim.

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:

uclanila se u folklor?

jok, prodala svoj restoran i sve pare spiskala na svoja zadovoljstva.... ništa nije ostavila djeci

to me podsjeca na moju baku samo sto je ona prodala neke kuce...

pa tako i treba... jebote, kad se sjetim koliko se naradila i sa tim radom u svom restoranu svoj djeci kuće izgradila, i svi ostali razmaziti, nije im to bilo dosta ... i kad se razbolila isto tako neka boli glava dijagnoza, karcinom, metastaze , poslali je nakon operacije kući, skinuli sa lijekova i dali mjesec dana života al se baka nije dala... promijenila mnoge stvari u prehrani, riješila se izvora stresa - restorana, i pojavila doturu nakon godinu dana na vratima zdrava.... čovjek se skoro onesvijestio kad ju je vidio ... a ona lijepo počela živjeti po svom, godinu dana nakon toga pokopala i muža koji je bio jako težak čovjek, bivši ustaša i zakopan u svojoj prošlosti vječito sa flašom rakije u ruci i besposlen , a ona putovala, kupovala sebi za dušu , vrtlarila ( imala je predivan ružićnjak, ona pak nije bila odpoljoprivrede ), svake godine slavila svoj rođendan sa brdo uzvanika kao da joj je zadnji i tako pune 22 godine, nije ona svirala gitaru al se uvijek pobrinula da netko njoj svira ... kad je umrla jedino što je ostavila od para iza sebe je bilo par sto kuna u jednoj limenoj kutijici u kojoj je odvajala svaki mjesec za dat romima i sirotinji koja joj je kucala na vrata... i to je otišlo po njenoj želji prvoj sirotoj koja je pokucala na njena vrata

i da, nije bil hipik ... bila je prava dama, hodala uvijek sa turbanom na glavi i u elegantnoj odjeći ... po krku su je iz zajebancije nazvali tačericom ...

baka ti je bila prva liga... ko da je mene pitala

od svojih sam naslijedila uglavnom genetske bolesti, kratak fitilj i poneku dobru osobinu... sve što imam "stekla" sam sama i mislim da je to apsolutno u redu... svatko tko je othranio barem jedno dijete zna kako je teško dovesti ga do kruha, sve što je preko toga je više od previše, tako da se stvarno nikad nisam osjećala zakinutom zbog izostanka naslijeđa...
radeći u nekretninama sam se nagledala svega i svašta i to me totalno osvjestilo... rintaš cijeli život, dođeš u godine kad više ne privređuješ i kad si svima težak (pa i samom sebi), stiskaš se i čuvaš da bi djeci ostavio nešto iza sebe, a oni broje dane kad ćeš odapeti da konačno rasprodaju sve što je tebi život značilo i zbog čega si krv propišao...il još bolje, da se iskrve svađajući se godinama oko podjele... e neš majci...

jednom prilikom sam sjela i ozbiljno porazgovarala sa sinom... rekla sam mu da ću mu platiti sve moguće seminare, studije, magisterije, doktorate, neka bira gdje želi i što želi učiti, ali da mu obećajem da će poslije moje smrti naslijediti pun novčanik kreditnih kartica... naravno-bez pokrića... shvatio je to vrlo ozbiljno i iste godine si kupio stan na kredit...
zna moje čedo da majka uvijek održi obećanje

sara je napisao/la:jao ivdim da je divna temica. ali nemam kad sada citati... vidim samo da je rijec o baki turbanshi... bog ti jadan glisto sta si i ti feredzusha porijeklom??? c cc ... inace moja mama je slicna toj gospodji iz ucvodnog posta... prije 12 god je trebala umrijeti od raka,ali nije... javim se opsirnije sa puno lijepih pricica o svemu... polsije petka.. sorry na greskama zurim ko konji umorna.. ko plovak sam al nema veze pusa svima i prek vikenda se javim.

ajd požuri...ako itko ovdje ima talent za pričati životne priče onda si to ti

Btw je napisao/la:

baka ti je bila prva liga... ko da je mene pitala

uopće me ne čudi...moja baka slavonka, ti slavonka i obje hiperaktivne... al pusti zajebanciju..dan danas i kad je više nema ona mi je jedan od najvećih učitelja života samo na osnovu njenih priča i života kojeg sam svjedočila ... nevjerojatno kad se sjetim njenog životnog puta i kad usporedim sa svojim... moram priznati da sam razmazita i mimozasta... ona četvoro djece usred rata, muž u zatvoru jer je bio ustaša, jedan dan imala guvernantu, drugi dan joj sve oduzeli partizani , morala prehraniti djecu i švercala brašno i jaja po šumama a ja ... bolje da ne pričam ..... samo se sjetim njene poštapalice: "nema gore životinje od čovjeka, to što čovjek može preživjeti ne može niti jedna životinja" ... i ima pravo i nakon svega stane na noge, postavi djecu na noge, okući i razboli se, svi se potukli kako će podijeliti jedan restoran, počeli se već svađati a kurac, baka se opet postavila na noge i sve zajebala.... ajme, obožavala sam ju ... kako je proživjela svoj život, svaka joj čast .... samo se sjetim kad je već bila u godinama a djeca se samo krvila oko dnevnopolitičkih tema, baka šuti, ništa ne govori i odjednom nestane.... počela potraga, svi se prepali kad baki dopizdili svi, uredila se i otišla u lokalni kafić gdje se okupljala mlađarija i tamo se uklopila među njih... kad su je našli i počeli pizditi jel normalna, takvu im je bukvicu očitala da su odmah svi ušutili... čuj, ona sve zbrinula, sluša ih godinama i dopizdilo joj i sad ne smije ni u kafić bez da se javi onima koji su do jučer ovisili o njoj ... klinci krepali od smijeha slušajući je kako pere svoju vlastitu djecu pred njima a djeci 50 godina u guzicama

kišna glista je napisao/la: samo se sjetim njene poštapalice: "nema gore životinje od čovjeka, to što čovjek može preživjeti ne može niti jedna životinja" ...

bokte, pa to je i moja poštapalica kad svodim bilancu na kraju nekog teškog perioda...

sad mislim koliko priča me čeka za napisati... ne znam kad ću, ali hoću sigurno...
toliko izvrsnih ljudi sam imala sreću sresti, družiti se s njima, imati ih za prijatelje... ljudi koji ostave pečat, izmame osmjeh kad ih se sjetiš, napune srce poštovanjem i divljenjem... nena i mile, jani, teta mare... ima ih...

kišna glista je napisao/la:

Jehudi je napisao/la:

malo glasnije, ne čujem šta pričaš

http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00553/466509-01-02_553376S0.jpg

Rekoh ..........go, go, baba, go, go

Jehudi je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Jehudi je napisao/la:

malo glasnije, ne čujem šta pričaš

http://www.jutarnji.hr/multimedia/archive/00553/466509-01-02_553376S0.jpg

Rekoh ..........go, go, baba, go, go

strašno

dromsin je napisao/la:iz svog iskustva ali i iz razgovora sa drugim ljudima, koji su također bili u situaciji kao ja, mogu nešto reči o tim promjenama koje se dogode u takvim trenucima. Okidač ne mora biti samo borba za goli život nego i neke ekstremne životne situacije. Želiš život i tražiš spas, nadahnuće, motiv, nadu........ i zgrabiš to nešto i to te ponese da ti snagu i učini čudo od tebe .
Neko se baci na alternativu, netko na vjeru, zdrava prehrana, škola plesa, učenje gitare, ne alkohol, ne cigarete......svašta nešto. Ljudi se oduševljavaju tim preporodom, tom energijom tom entuzijazmom. No život se samo sa nama poigrava i sa protekom vremena sve se vrati neprimjetno u normalu ako poživimo dovoljno dugo jer mnogi nestanu baš na vrhuncu te ekstaze.
Nemoj te me krivo shvatiti, ja nemam ništa protiv te promjene i sama sam je proživjela, samo sam realna i znam. Kod neki ljudi je to način olakšavanja i odušak ( bio je i meni) i zahvalna sam što sam bila takva jer sam olakšala i sebi i drugima.

Koliko god nam se čini glupo ipak je ljepše nestati na vrhuncu ekstaze nego minut za minutom iščekivati kraj

ovo su predivne price i nikako ne bi trebalo dozvoliti da ovakve stvari potonu. umjesto onih ruznih tema, trebamo vise se ovakvim stvarima okrenuti. glisto, najvise me taknula prica o tati. koliko je tu ljubavi i borbe. i turbanusha baka je legenda. za ovu gospodju mi je isto drago, iako se jos uvijek malo brinem - kose nema - znaci to je sve jos frisko i ko zna kakav je rezultat u biti, al kad covjek pogleda - niko od nas ne zna sta ga sutra ceka. ako mozemo sebi napraviti bolje - u ovom trenutku i ovdje, a to je upravo sto je ona napravila - to je onda to - otkrili smo tajnu...

sacu ja probat malo stogod.

kad gledam unazad, vidim jednu liniju, kao neku poveznicu svega, neke cjeline, necega sto prati sve nas zene i sve vi zenice koje cete ovo procitati, moram vam nesto reci: mislim da smo mi sve na neki nacin dio uspjesne price.

kad samo pogledamo gdje smo zivjeli i rodjeni... rodis se u jednoj drzavi, zivis u drugoj a umres u trecoj... austrija, turska, jugoslavija, imena dolaze i prolaze a mi stojimo. izmedju ratova, kad izginu muskarci, sjeme nam se zatire, a one - zene i majke - dizu sve ponovo iz pepela ko fenix, tiho i radisno - grade novo ognjiste i drze tu nit zivota da ne usahne. zar to nije divno. moja prabaka ruza (ona sto ju je pizda nazvo turbanusha i ferdzusha) uzasne stvari prozivjela. cetnici joj poklali 3-4 sina, ostavili bebu na mrtvoj majci, muz na njene oci poginuo od granate... grozne stvari. baka uzela bebu i othranila je, digla kucu iz temelja porusenu, vratio joj se cuko nakon 4 godine na novo ognjiste, smogla snage otici u drugo selo i od srba koji su joj ukrali kravu uzeti kravu nazad samo da moze nahraniti bebu... pravi matrijarh i pravi stub zivota. prkosno je stojala svim nedacama i prkosno se nije dala. ostavila nas je kad je bila stara 104 godine. drugi primjer moja mama - isto ruza. sta je ta zena prosla, malo ih je proslo. logori, mucenja, silovanja (srecnom nju nisu), problemi sa sinom, kasnije dijagnoza karcinom - daju joj jos par mjeseci. sve je prezivjela, jer je jaka, jer je mudra i jer se dala u ruke nekoj sili koja je veca od nje. uvijek je tu. stub i potpora. neko na koga mogu racunati do kraja zivota. njena mudrost je beskrajna i cesto se pitam cime sam zasluzila da imam bas tu cast da mi bas ta zena bude roditeljica. neizmjerno sam zahvalna Sili sto mi dade Nju. puno sam naucila od nje o prastanju, o izboru da imamo pravo odluciti biti sretni i da nam to niko ne moze oduzeti, o gledanju doborga u svemu i svakome... ma mamice moja, ljubim te.

i znam kad vi ovo citate, ako uopce i dodjete dovde, vidite same sebe, svoj odraz u ovoj prici, jer sigurna sam da je to i vasa prica. mi smo nit zivota, mi zene smo te koje nismo dale da zivot zamre. barem je tako bilo vjekovima na balkanu kod nas. a i premda smo rastrkane svuda po svijetu, mislim da glavna ideja ostaje: SVE SMO MI ZENE PRICE O USPJEHU.

evo ovo je nekoliko generacija nasih zenica, od mog koljena i moje krvi...[img] [/img][img] [/img][img] [/img][img] [/img][img] [/img][img] [/img][img] [/img][img] [/img][img] [/img]

sličiš na mamu sara....baš si slatka....lijepo lice

i neobična si mi tu sa ravnom kosom....navikla sam na kovče

je....žene nose velike terete,ali nose i muškarci.....mi smo logistika uvijek i svuda

Lipuškasta je Sarica nam.

A za ovo šta piše o ženama, sto % je tako.

Lena je napisao/la:sličiš na mamu sara....baš si slatka....lijepo lice

i neobična si mi tu sa ravnom kosom....navikla sam na kovče

je....žene nose velike terete,ali nose i muškarci.....mi smo logistika uvijek i svuda

ali joj stoji jednako dobro
Sara

budeli ova sara ko njena baba dočekala 104 , poludićemo


ko će je trpit još deset godina

proba je napisao/la:budeli ova sara ko njena baba dočekala 104 , poludićemo


ko će je trpit još deset godina

neće tebi naškodit...žilav si ti nostalgičar

zene su niza bica nastala od adamova rebra......sama masnoca i zilice......

saro, svaka čast na postu i slikama... ooodlično sve sve sve obožavam te stare fotografije a i ove nove su ti super kao i rezime... mama ti je baš lijepa žena , vidi se na koga si

o turbanusho moja, ma fala ti. al ova temica me zbilja potrefila u srce. odlicno. moramo se sjetiti jos podosta takvih stvari... ima njih...
pozz svima ostalima. nesto mi pomrsko pisat, al moracu, da me pizda ne bi istuko.

btw. jesam li ja pobudal'la il ja imam neki znakic u obliku srcica gore desno... ne vidim to kod ostalih. babonjo, kaj ovo znaci. da nije morti neki tajni obozavatelj...
inace pricam danas sa jednim rodjakom iz zg. kaze zovu ga pacijenti iz cijeloga svijeta i da bi doso i do amrike al se boji avijona. reko, cim se bavis... rece on parapsihologija, ljubavna magija exorcisam i shiri... hahaha .. i onda se sjetih da je on zbila prico da se bavi time. reko sta je shiri veli on crna magija. ma reko joj nemoj to i nemoj exorcisam nije nam to u genima, al ovo ostalo aj dobro... ma sharlatan, al dobro ako nekom more pomoc placebo onda neka i bude tako. ta prababa od 104 je i njemu prababa. velim ja njemu onda na kraju de ba kad smo vec tu kazi ti meni ocul ja ikad upoznat nekog ko ce me zaista al ono zaista voljet i ocul bit sretna u ljubavi.. a on ce ti meni na to daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa da da da. uskoro. loooool. pravo me nasmijo.

sara je napisao/la:o turbanusho moja, ma fala ti. al ova temica me zbilja potrefila u srce. odlicno. moramo se sjetiti jos podosta takvih stvari... ima njih...
pozz svima ostalima. nesto mi pomrsko pisat, al moracu, da me pizda ne bi istuko.

sjetila sam se ja mnogih priča al je pitanje kako ih ispričati i da li ih pričati na forumu... ima i onih ne tako uspješnih po akterice a opet inspirativne z mene i životne ... a i treba uloviti vremena i inspiracije ... al priča uvijek ima ... baš mi je drago da si se uključila u temu... ona slika tvoje bake mi je top ... odmah si zamislim šta je sve ta žena prošla i kako je i ona nekada bila mlada i puna snova .... život je prečudesna stvar ako ga se živi i prihvati kao dobrog sparing partnera

e da, a ona na kojoj su svi skupa tu je ta baka i cijela porodica... i moja baka iva, isto jedan od mojih idola.. drzi moju mamu.. siroti su bili jadnici... odma poslije rata.. gladno i boso... i djed je tu.. bio je pozdgodan i on.

a price i jesu tu da ucimo, cak i ako nije happy end. morala bih ponovo stogod napisati ako dodje inspiracija. al sve do sad napisano je za deset. daje HOPE!!!!

sara je napisao/la:btw. jesam li ja pobudal'la il ja imam neki znakic u obliku srcica gore desno... ne vidim to kod ostalih. babonjo, kaj ovo znaci. da nije morti neki tajni obozavatelj...
inace pricam danas sa jednim rodjakom iz zg. kaze zovu ga pacijenti iz cijeloga svijeta i da bi doso i do amrike al se boji avijona. reko, cim se bavis... rece on parapsihologija, ljubavna magija exorcisam i shiri... hahaha .. i onda se sjetih da je on zbila prico da se bavi time. reko sta je shiri veli on crna magija. ma reko joj nemoj to i nemoj exorcisam nije nam to u genima, al ovo ostalo aj dobro... ma sharlatan, al dobro ako nekom more pomoc placebo onda neka i bude tako. ta prababa od 104 je i njemu prababa. velim ja njemu onda na kraju de ba kad smo vec tu kazi ti meni ocul ja ikad upoznat nekog ko ce me zaista al ono zaista voljet i ocul bit sretna u ljubavi.. a on ce ti meni na to daaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa da da da. uskoro. loooool. pravo me nasmijo.

Sara već rekoh, jako si zgodna žena. Ima nešto u tvom licu što osvaja. Neka ti je sa srećom "uskoro".

sara je napisao/la:o turbanusho moja, ma fala ti. al ova temica me zbilja potrefila u srce. odlicno. moramo se sjetiti jos podosta takvih stvari... ima njih...
pozz svima ostalima. nesto mi pomrsko pisat, al moracu, da me pizda ne bi istuko.

saro, gledam sliku tvoje mame i nešto si mislim kako neke ljude patnja učini još ljepšim nego što jesu... na stranu prefinjeno lice, nježan osmjeh, ali oči... oči skrivaju tolike priče, koje vjerojatno ni tebi ne može ispričati....

kad je tema tek otvorena misli su mi poskočile a imena mojih "heroja" su se počela nizati kao po tekućem traku, ali nije bilo vremena zapisati ih...
sad gledam i ne znam koga bih izdvojila... oni kojima sam se najviše divila su svi odreda mrtvi... ne mogu opet o mrtvima, dosta je bilo...
a ovi živi...
ima ih jako puno... koga odabrati... možda mileta i nenu koji se nakon 5o godina braka vole i ponašaju kao da su se jučer vjenčali... aj napisat ću je ovaj vikend... ionako je nedavno bilo valentinovo

jako si ostrog oka, btw, mislim da si to genijalno opisala - za oci. istina je.

pozdrav. navraticu opet da vidim jesi li stogod napisala.