Uspješne priče

a vidi Sare sto je poslatka ovdje, ko neki curetak...

fala pipoje... to je samo slika.... dozvola: OK - more. pazi na formu!! iz znanih razloga. pusa iz usa u usta iako smrde na duhan.

sara je napisao/la:jako si ostrog oka, btw, mislim da si to genijalno opisala - za oci. istina je.

pozdrav. navraticu opet da vidim jesi li stogod napisala.

speglana kosa odlično ti stoji

Tema me navela na razmišljanje. Koja djela možemo nazvati uspjehom? Koliko velika moraju biti? Ima i u mojoj arhivi i takvih ajmoreći s velikim djelima, ljudi o kojima vrijedi pisati, ali ipak... nekad je najteže postići uspjeh na području koje se čini jednostavnim i lakim. Ovo je priča o dvoje "običnih" predivnih ljudi…njihov uspjeh je u tome da im je uspjelo sačuvati ljubav, ne dozvoliti joj da kroz desetljeća postane stara i ofucana, nego je svaki dan oboje novim daškom svježine....

Mileta sam upoznala jednog vrućeg otočkog prijepodneva, prije nekih sedam godina, dok se na rivi muvala gomila friško prepečenih turista. Na dogovoreno mjesto se dovezao na „poštarskom“ mopedu, s kacigom na glavi, koja je vjerojatno imala rođendan i prije trenutnog vlasnika. Za njim je zadihan dotrčao njegov vjerni, kao ugljen crn mješanac, Roki, koji se odmah počeo pravdati nervoznim lajanjem, jer je točno znao da će ga gazda ispljuckati zbog nedozvoljenog praćenja.
Bio je to stvarno upečatljiv prizor koji je izazvao smijeh svih prisutnih.

Kad je skinuo prastaro pokrivalo, pokazala se impozantna, gustim sjedinama obrasla glava, dječački osmjeh i tamne žive inteligentne oči. Sjeli smo na „štekat“ obližnjeg kava bara i naručili piće. Već pomalo drhtavim rukama je izvadio svoj notes, dobro našiljenu običnu olovku i počeo postavljati kratka precizna pitanja, sve uredno bilježeći svojim "školskim" rukopisom na karirani papir. Vjerojatno je primjetio našu nestrpljivost pa nam je mirno rekao: "Oprostite da sve traje ovako dugo, ali, znate, ja ni sjekiru ne upotrebljavam dok ne pročitam uputstva za uporabu."

Kako je taj "intervju" stvarno potrajao, a želuci glasno pokazivali znake nervoze zbog pomanjkanja repromaterijala, pozvali smo ga na ručak. Tad je rekao nešto što me stvarno osupnulo: "Hvala, rado, ali… s mojom Nenom sam više od 4o godina i možda sam sve skupa tri puta jeo bez nje. Ona je već spremila ručak i sigurno neće ručati dok ja ne dođem. Predlažem da svi skupa odemo k meni na ručak, jer ona uvijek skuha kao da su kćeri i dalje s nama." I ma koliko nepristojno je doći nenajavljen bilo kome na ručak, jednostavno nisam mogla propustiti priliku vidjeti ženu zbog koje se ostaje gladan, jer je i nakon 4o godina poželjno objedovati u njenom društvu.

Kolona (moped, Roki, mi) se dovezla u prelijepu uvalu, u kojoj je bilo tek nekoliko malih kućica. Sve odreda su bile bez struje, građene rukom vlasnika i okružene urednim maslinicima. Na dvorištu jedne takve minijature, koja je bila okružena nevjerojatnom količinom cvijeća, dočekala nas je zgodna, sitna ženica, kratke sijede kose, živih crnih očiju i širokog osmjeha. Ma koliko je izraz „zračila“ prilično olinjao, ne mogu naći ni jedan drugi koji bi bolje opisao njenu pojavu. Nikad prije mi se nije dogodilo da poželim zagrliti potpunog stranca, a tad sam imala neopisivu potrebu da baš to učinim, da je zagrlim, dignem i zavrtim oko sebe kao malo dijete.
Promatrala sam ih, njihov susret, razgovor, način na koji su postavljali još dva "pjata" na veliki drveni stol pod murvom. Sad će se oni koji me poznaju "uživo" cerekati, ali doslovce sam ostala bez riječi i nijemo upijala cijeli taj prizor. Ništa tu nije bilo odglumljeno, ni srdačnost, ni nježni pogledi koje su razmjenjivali, ni zagrljaj. Gledala sam dvoje ljudi koji se stvarno još uvijek vole, brinu jedno o drugom i raduju se što su zajedno. U sekundi su mi srušili moju teoriju da ljubav ne može potrajati, da se svaka s godinama olinja i pretvori u mrzovolju i naviku.

Ostali smo cijelo popodne (prvo u dugom nizu), a oni su nam ispričali svoju priču. Upoznali su se u Zagrebu na studiju, zaljubili, oženili i prije no što su diplomirali rodila im se prva kćer (koja sad živi u Kaliforniji). Nakon što je on dobio prvi posao kao socijalni radnik u zadarskom zaleđu, rodila im se i druga kći. Bile su to, kako kažu, njihove najteže godine, pune neimaštine, kako svoje tako i onih kojima se trebalo pomoći (oboje su bili socijalni radnici). Smijući se ispričali su nam kako su se seljani zgražali kad bi ga vidjeli da se vraća doma s kakvim cvijetom za nju, a pogotovo kad bi ih vidjeli kako okolo šetaju zagrljeni. Konačno im je nakon par godina oboma ponuđen posao na otoku na kojem su ostali i nakon odlaska u mirovinu. Još dok su radili su kupili komad zemlje, dolazili vikendom, iskrčili šumu, zasadili masline i napravili dvije minijaturne kućice, koje su prvotno bile zamišljene kao ostave. Nakon odlaska u mirovinu, ostavili su stan mlađoj kćeri, a njih dvoje se odlučilo na "robinzonovski" život u toj predivnoj uvali. Jednu "ostavu" su preuredili u dnevni boravak, a drugu u spavaću sobu s kupatilom. Kad je na snagu stupila uredba, uz sveopću porugu susjeda (da su blesavi i da samo bacaju pare) legalizirali su oba objekta što se pokazalo kao izuzetno dobar potez, jer su već slijedeće godine porušili sve vikendice koje nisu imale urednu dokumentaciju. Ostali su živjeti u skoro pustoj uvali u kojoj je ostalo neporušenih samo par objekata.
Živjeli su jednostavan život, njegovali svoje masline, vrt prepun povrća i cvijeća, čitali, ribarili, šetali, kupali se, družili s prijateljima. Među te prijatelje su svrstali i mene, tako da sam vrlo često boravila tamo. Bila je to pune četiri godine moja oaza mira (u toj uvali mobiteli ne love signal), povremeno utočište, gdje sam se osjećala kao doma, voljenom i zaštićenom.
Na takvoj osami otočke zime znaju biti otužne, naročito kad zapuše jugo, ali njima nikad nije bilo dosadno. Oko velike krušne peći (koja je zauzimala trećinu dnevnog boravka) znalo nas se nagurati toliko, da nam ne bi bilo hladno ni kad se vatra ugasi. Ljeto bi donijelo i dodatni šušur jer bi ih posjetili unuci iz Amerike i njena "žlahta" iz Slovenije. S obzirom da nemaju priključak na električni mrežu, nego koriste "agregat" na naftu, televiziju uključe samo kad je dnevnik (tad bi i perilica oprala rublje), ostatak večeri se provede uz svijeće ili plamen iz peći, pijuckajući likere naše domaćice, rogačicu ili orahovac. Muziku slušaju s prijenosnog radio prijemnika, a svi ostali potrošači su prilagođeni na plin. Sve su pojednostavili do krajnjih granica i izvrsno se snalazili u svom svijetu.

Trajalo je to godinama, sve do pretprošle godine dok on nije dobio infarkt. Jedva je preživio, jer je vani bješnjela bura, mobiteli po običaju bez signala, a Nena ne vozi. Imao je sreću da su susjedi bili u svojoj vikendici pa su ga na vrijeme odvezli liječniku.
Morali su se odreći svog načina života i naći neki kompromis. Ljeto još uvijek provode u uvali, ali zimi su u gradu jer bi za njega bilo kobno da na tako osamljenom mjestu dobije još jedan infarkt.

Ljetos sam ih posjetila. Isti široki osmjesi, vesele oči i ona poznata toplina. Kad sam pitala što je bilo, samo kratko su se osvrnuli na tu nemilu epizodu. Smijali su se i pričali o maslinama i povrću koje je suša „ubila“, ulju, djeci, unucima. I dok ona obilazi oko velikog stola pod murvom, na koji slaže svoje dobrote (njen moto je-od svega pomalo za svakog ponešto), on je usput dodirne jednako nježno kao i prije, ona ga pogleda, nasmješi mu se.
Ne kukaju, ne govore u nedogled o bolesti i operaciji, kako to obično znaju "preživjeli". Jedini trenutak slabosti su bila dva para pretužnih očiju kad sam pitala za Rokija. Tad mi je ona tiho rekla: "Nemaš pojma kako mi je teško bez njega. Morali smo ga dati prijateljima jer nam je stan u gradu jako mali i strašno bi patio da živi tako skučeno."

blitva, preeedivna priča.... a sad čekam ove naše kultn skeptike da se oglase kako to nije istina i kako ne postoji

inače me to sa murvom podjeti na neke slične priče i ljude koje poznajem ali ne tako sretne... kako je lijepo imati stol pod murvom i biti ugošćen za takvim stolom... znam ... nekada su se nekretnine cijenile po tome koje drvo raste u njihovoj blizini pa su te kuće sa murvom ili koprivićem vrijedile više... to su bile nešto ko "uspješne kuće"

kišna glista je napisao/la:blitva, preeedivna priča.... a sad čekam ove naše kultn skeptike da se oglase kako to nije istina i kako ne postoji

inače me to sa murvom podjeti na neke slične priče i ljude koje poznajem ali ne tako sretne... kako je lijepo imati stol pod murvom i biti ugošćen za takvim stolom... znam ... nekada su se nekretnine cijenile po tome koje drvo raste u njihovoj blizini pa su te kuće sa murvom ili koprivićem vrijedile više... to su bile nešto ko "uspješne kuće"

ma ne smeta me njihova skepsa... i sama sam bila možda čak i veći skeptik od svih koji će se javiti... dok nisam upoznala njih dvoje

eh, da, murva... kod nas doma je bio uglavnom orah kao mjesto pod kojim se ljeti okupljalo... na moru su me murve nervirale jer su se oko njih kupile muhe kad bi obrodile (pogotovo crne)... ali hladovina pod murvom je je stvarno odlična...

Btw je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:blitva, preeedivna priča.... a sad čekam ove naše kultn skeptike da se oglase kako to nije istina i kako ne postoji

inače me to sa murvom podjeti na neke slične priče i ljude koje poznajem ali ne tako sretne... kako je lijepo imati stol pod murvom i biti ugošćen za takvim stolom... znam ... nekada su se nekretnine cijenile po tome koje drvo raste u njihovoj blizini pa su te kuće sa murvom ili koprivićem vrijedile više... to su bile nešto ko "uspješne kuće"

ma ne smeta me njihova skepsa... i sama sam bila možda čak i veći skeptik od svih koji će se javiti... dok nisam upoznala njih dvoje

eh, da, murva... kod nas doma je bio uglavnom orah kao mjesto pod kojim se ljeti okupljalo... na moru su me murve nervirale jer su se oko njih kupile muhe kad bi obrodile (pogotovo crne)... ali hladovina pod murvom je je stvarno odlična...

Bitvić pričica je divno ispričana još ljepša je stvar da si takve ljude upoznala i da postoje i u reali a ne samo na filmu ili romanu.
Kišna ne znam koga si uvurstila u skeptike. Ne smatram se skeptikom al se osjećam ugurana u tu kategoriju.
Od nas malobrojnih na ovom forumu stvarno ne znam da bi itko popljuval ovu priču o dvoje ljudi koji su se našli i srasli jedno sa drugim.

dromsin je napisao/la:
Kišna ne znam koga si uvurstila u skeptike. Ne smatram se skeptikom al se osjećam ugurana u tu kategoriju.

ae, tebe i pizdu sam uvrstila, nego šta ajd, drago mi je da ti je bitvina pričica sjela kako treba .... sad ćemo još pizdu pričekat u zasjedi da vidimo kako će on odreagirati

dromsin je napisao/la:Bitvić pričica je divno ispričana još ljepša je stvar da si takve ljude upoznala i da postoje i u reali a ne samo na filmu ili romanu.
Kišna ne znam koga si uvurstila u skeptike. Ne smatram se skeptikom al se osjećam ugurana u tu kategoriju.
Od nas malobrojnih na ovom forumu stvarno ne znam da bi itko popljuval ovu priču o dvoje ljudi koji su se našli i srasli jedno sa drugim.

Postoje dromsi... i stvarno ne glume, jer ih posjećujem godinama i uvijek vidim istu sliku... rijetko kad sam srela tako poštene ljude koji se drže dane riječi bez obzira što im možda ne donosi dobro... volim ih oboje, ali ona, ona je nešto posebno... nije ni čudo da je onako gleda i pazi...



nije teško biti skeptičan kad pogledaš malo oko sebe... ovakve ljubavi (i osobe) su stvarno rijetkost, zato ih i jesam odabrala kao predstavnike "moje uspješne priče" ...

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:
Kišna ne znam koga si uvurstila u skeptike. Ne smatram se skeptikom al se osjećam ugurana u tu kategoriju.

ae, tebe i pizdu sam uvrstila, nego šta ajd, drago mi je da ti je bitvina pričica sjela kako treba .... sad ćemo još pizdu pričekat u zasjedi da vidimo kako će on odreagirati

a bogati kako će odreagirati... pa zna se... reći će da pretjerujem, dramatiziram, a ako bude loše volje dodat će i da sam njonjasta

Btw je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:
Kišna ne znam koga si uvurstila u skeptike. Ne smatram se skeptikom al se osjećam ugurana u tu kategoriju.

ae, tebe i pizdu sam uvrstila, nego šta ajd, drago mi je da ti je bitvina pričica sjela kako treba .... sad ćemo još pizdu pričekat u zasjedi da vidimo kako će on odreagirati

a bogati kako će odreagirati... pa zna se... reći će da pretjerujem, dramatiziram, a ako bude loše volje dodat će i da sam njonjasta

Šteta kaj ja nisam mlađa i kaj nisam srela Pipija u nekom razdoblju traženja partnera, mi dva bi bili ko iz tvoje priče, baš smo si slilični u mnogo čemu

dromsin je napisao/la:

Btw je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:
Kišna ne znam koga si uvurstila u skeptike. Ne smatram se skeptikom al se osjećam ugurana u tu kategoriju.

ae, tebe i pizdu sam uvrstila, nego šta ajd, drago mi je da ti je bitvina pričica sjela kako treba .... sad ćemo još pizdu pričekat u zasjedi da vidimo kako će on odreagirati

a bogati kako će odreagirati... pa zna se... reći će da pretjerujem, dramatiziram, a ako bude loše volje dodat će i da sam njonjasta

Šteta kaj ja nisam mlađa i kaj nisam srela Pipija u nekom razdoblju traženja partnera, mi dva bi bili ko iz tvoje priče, baš smo si slilični u mnogo čemu

ma nije ti pipi za partnerisanje... njega treba iskoristiti (višekratno ) i pustiti ga da živi ko vuk samotnjak... a za to ti još nije kasno

Btw je napisao/la:

dromsin je napisao/la:

Btw je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

ae, tebe i pizdu sam uvrstila, nego šta ajd, drago mi je da ti je bitvina pričica sjela kako treba .... sad ćemo još pizdu pričekat u zasjedi da vidimo kako će on odreagirati

a bogati kako će odreagirati... pa zna se... reći će da pretjerujem, dramatiziram, a ako bude loše volje dodat će i da sam njonjasta

Šteta kaj ja nisam mlađa i kaj nisam srela Pipija u nekom razdoblju traženja partnera, mi dva bi bili ko iz tvoje priče, baš smo si slilični u mnogo čemu

ma nije ti pipi za partnerisanje... njega treba iskoristiti (višekratno ) i pustiti ga da živi ko vuk samotnjak... a za to ti još nije kasno

misliš za iskoristiti? To je već dogovorito, se razme, na jedrilici , usidrenoj u uvalici

dromsin je napisao/la:Šteta kaj ja nisam mlađa i kaj nisam srela Pipija u nekom razdoblju traženja partnera, mi dva bi bili ko iz tvoje priče, baš smo si slilični u mnogo čemu

ajme stvarno samo ti pizda ne bi svaki dan dolazio sa cvijećem nego sa buketićem srdelica

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:Šteta kaj ja nisam mlađa i kaj nisam srela Pipija u nekom razdoblju traženja partnera, mi dva bi bili ko iz tvoje priče, baš smo si slilični u mnogo čemu

ajme stvarno samo ti pizda ne bi svaki dan dolazio sa cvijećem nego sa buketićem srdelica

pa meni bi to bilo draže buketić srdela a u sredini buketića mrkvica

dromsin je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:Šteta kaj ja nisam mlađa i kaj nisam srela Pipija u nekom razdoblju traženja partnera, mi dva bi bili ko iz tvoje priče, baš smo si slilični u mnogo čemu

ajme stvarno samo ti pizda ne bi svaki dan dolazio sa cvijećem nego sa buketićem srdelica

pa meni bi to bilo draže buketić srdela a u sredini buketića mrkvica

ludačo... ja sam si taj buketić tako slikovito zamislila da ne može slikovitije da se kojim slučajem vjenčate i bacaš takav buketić, mogu zamisliti i onu hrpu žena kako bježe od njega umjesto da ga love a ti ih psuješ, dižeš buketić i gađaš da pogodiš koju

dromsin je napisao/la:

Btw je napisao/la:

ma nije ti pipi za partnerisanje... njega treba iskoristiti (višekratno ) i pustiti ga da živi ko vuk samotnjak... a za to ti još nije kasno

misliš za iskoristiti? To je već dogovorito, se razme, na jedrilici , usidrenoj u uvalici

nadam se da će nakon toga osvanuti tvoja verzija uspješne priče... koliko znam pipija bit će to jedan od uspješnijih trojmeta

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:Šteta kaj ja nisam mlađa i kaj nisam srela Pipija u nekom razdoblju traženja partnera, mi dva bi bili ko iz tvoje priče, baš smo si slilični u mnogo čemu

ajme stvarno samo ti pizda ne bi svaki dan dolazio sa cvijećem nego sa buketićem srdelica

pa meni bi to bilo draže buketić srdela a u sredini buketića mrkvica

ludačo... ja sam si taj buketić tako slikovito zamislila da ne može slikovitije da se kojim slučajem vjenčate i bacaš takav buketić, mogu zamisliti i onu hrpu žena kako bježe od njega umjesto da ga love a ti ih psuješ, dižeš buketić i gađaš da pogodiš koju

muški se grabaju za srdelama a ženske za kig sajz mrkvu

Btw je napisao/la:

dromsin je napisao/la:

Btw je napisao/la:

ma nije ti pipi za partnerisanje... njega treba iskoristiti (višekratno ) i pustiti ga da živi ko vuk samotnjak... a za to ti još nije kasno

misliš za iskoristiti? To je već dogovorito, se razme, na jedrilici , usidrenoj u uvalici

nadam se da će nakon toga osvanuti tvoja verzija uspješne priče... koliko znam pipija bit će to jedan od uspješnijih trojmeta

ovisi čije je fotoaparat, tko je slikao itakoto

dromsin je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

ajme stvarno samo ti pizda ne bi svaki dan dolazio sa cvijećem nego sa buketićem srdelica

pa meni bi to bilo draže buketić srdela a u sredini buketića mrkvica

ludačo... ja sam si taj buketić tako slikovito zamislila da ne može slikovitije da se kojim slučajem vjenčate i bacaš takav buketić, mogu zamisliti i onu hrpu žena kako bježe od njega umjesto da ga love a ti ih psuješ, dižeš buketić i gađaš da pogodiš koju

muški se grabaju za srdelama a ženske za kig sajz mrkvu

e sad, ak je mrkva big sajz onda će se valjda i pizda isprsiti pa napravit ti buketić od tuna, il barem palamida da i muški imaju šta grabiti

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:pa meni bi to bilo draže buketić srdela a u sredini buketića mrkvica

ludačo... ja sam si taj buketić tako slikovito zamislila da ne može slikovitije da se kojim slučajem vjenčate i bacaš takav buketić, mogu zamisliti i onu hrpu žena kako bježe od njega umjesto da ga love a ti ih psuješ, dižeš buketić i gađaš da pogodiš koju

muški se grabaju za srdelama a ženske za kig sajz mrkvu

e sad, ak je mrkva big sajz onda će se valjda i pizda isprsiti pa napravit ti buketić od tuna, il barem palamida da i muški imaju šta grabiti

zamisli mladenku svu u bjelom a smrdljive ribe za buketić

dromsin je napisao/la:

Btw je napisao/la:

dromsin je napisao/la:

Btw je napisao/la:

ma nije ti pipi za partnerisanje... njega treba iskoristiti (višekratno ) i pustiti ga da živi ko vuk samotnjak... a za to ti još nije kasno

misliš za iskoristiti? To je već dogovorito, se razme, na jedrilici , usidrenoj u uvalici

nadam se da će nakon toga osvanuti tvoja verzija uspješne priče... koliko znam pipija bit će to jedan od uspješnijih trojmeta

ovisi čije je fotoaparat, tko je slikao itakoto

čiji je da je, slike bi bile objavljene pa se ti misli... ako neće pipi oće baban

dromsin je napisao/la:zamisli mladenku svu u bjelom a smrdljive ribe za buketić

zamislila i to vrlo slikovito

Btw je napisao/la:

dromsin je napisao/la:

Btw je napisao/la:

dromsin je napisao/la:misliš za iskoristiti? To je već dogovorito, se razme, na jedrilici , usidrenoj u uvalici

nadam se da će nakon toga osvanuti tvoja verzija uspješne priče... koliko znam pipija bit će to jedan od uspješnijih trojmeta

ovisi čije je fotoaparat, tko je slikao itakoto

čiji je da je, slike bi bile objavljene pa se ti misli... ako neće pipi oće baban

njemu odmah zaprijetiš tužbama i brisanjem, prije neg pomisli na takvo što i on dobar ko janje

ajd u kurac bitvice. sacu se rasplakat. jebem ti i temu i sve. kud procita...