Piraha

Yehudi je napisao/la:
To je jednostavno -nemoguće- Jasno je kao dan da moraju znati šta je jučer ili sutra........
 isto tako moraju znati brojati makar na prste kako bi objasnili da su vidili 2-3 majmuna ili ulovili četiri pet glisti za ručak. 
 Opet ponavljam da je priča samo fino upakirana spika o -plemenitom divljaku-...........

naravno da imaju ali u svom jeziku upotrebljavaju oznake za vrijeme glede prirodnih mijena ... imaš pri kraju vide kad misionaru zabrane dolazak u pleme pa im on snima video sa porukom i negdje kaže da je prošlo "puno vode" od njihovog zadnjeg susreta" ... il tako nešto ... ne znam da li sam dobro upamtila al mi je ostalo zapamćeno da je spomenuo "protok puno vode" kao neki izraz za vrijeme ... narod koji živi uz rijeku pa im "puno vremena" vezano za "puno protoka riječne vode" ... slično kao što su mnoga plemena vrijeme računala u "mjesecima koji se dignuo", "suncima koja su izašla" itd itd .... al opet mi pada na pamet kako takvima prevesti bibliju i objasniti pojmove iz krščanskog svjetonazora u kojem imš pojam vječnosti i sve se oko toga vrti ... čitav život se planira zbog tamo neke vječnosti bilo u paklu bilo u raju ... njima taj pojam ništa ne znači ... imaš u videu kako piraha govori da oni ne žele boga tamo gore, njih zanima samo ono što je oko njih i žive za "sada" i "ovdje" ... al stvarno imaju jako jednostavan jezik ... u svom jeziku nisu razvili rečenične konstrukcije kojima bi opisivali prošlo ili buduće vrijeme .. bar je tako dokumentirano na filmu a koliko vidim, tip se potrudio naučiti i proučiti im jezik na osnovu snimaka i zapisa... to sigurno nije izmišljeno

al glede tih plemena i nas koji više tako ne živimo, palo mi na pamet kako se ljudi jednom kad postanu "civilizirani" počnu skroz nerazumno ponašati ... plemenski ljudi odjednom shvate da su "siromašni" u uspredbi sa ostatkom svijeta, počnu se silno truditi postati dijelom tog svijeta i na kraju imaš gradske četvrti sa takvima koje se pretvore u najniži nivo životarenja, slamove ... gradovi puni beskućnika, sirotinje koja počne živiti od otpada drugih ili rintačiti za male pare ... sto put sam pomislila kako bih bila skroz drugačiji beskućnik ... pa jebote, pored tolike prirode koja obiluje hranom bar u krajevima sa umjerenom klimom, beskućnici radije kopaju po smeću i spavaju u kartonskim kutijama ... zar ne bi bilo smislenije vratiti se u prirodu i živjeti kao nekada ako te već zadesi neka zla sudbina da postaneš beskućnik ... zato mi je baš bilo žao kad sam na kraju videa vidjela da su pirahama uveli struju u selo i prvo što su im naprdili pod nos je tv ... doslovno, na, gledajte kako drugi žive i šta sve nemate ... eto, tako se danas najuspješnije misionari i na najbrži način i te zadnje pripadnike ljudi koji žive u skladu sa prirodom preobrati u luđačke konzumente ... samo je pitanje vremena kad će krenuti ka gradovima i postat jeftina radna snaga ne bi li si priuštili još koju glupost za koju nekad nisu ni znali da postoji ... sretne ljude se na taj način pretvara u nesretne al željnje svega što si im nije ni trebalo i natjera da rade za to koliko god se od njih to traži ... negdje sam napisala da mi sve skupa sliči onom filmu "bogovi su pali na tjeme" kad se bušmani pokolju zbog flaše coca cole

palo mi je na pamet kako smo u biti laki za manipulirat kroz negativne emocije ... uvedeš ljudima u život pojam srama, zavisti vezano uz nešto što nemaju i imaš robova kolko ti srce želi ...
- srami se jer ne živiš kao ostatak svijeta
- srami se jer nisi dovoljno lijep, uspješan il zgodan iako se uspješnost mjeri nekim nastranim mjerilima
- srami se jer nemaš ono što drugi imaju

sve moje kolegice tako žive ... imam prijateljicu koja je toliko pod utjecajem tih manipulacija da se ne usudi izaći iz kuće bez šminke i frizure ... žena koja skroz normlano izgleda ubijeđena je da je  nedolično i ružno  izgledati kako izgleda inače, mora izgledati drugačije, mora izgledati što sličnije nametnutim joj idealima ... isto tako masa mojih prijatelja i prijateljica neće otići na neku proslavu ili događaj ako nema za obući ono šta ih je netko ubijedio da je prikladna odjeća ... pitanje je da li se ide doživjeti nešto ili pokazati ? ... mensečini da se sve manje ide doživjeti ... a i to što pokažeš nema veze sa tobom osim ako nisi sam odjeću kreirao il bar napravio pa se imaš čime dičit ... u čemu je zasluga što si kupio nešto što je netko drugi smislio i napravio ?

stoput sam u društvu čula pitanje kako me nije sram ne imati noviji model mobitela, noviji automobil, hodati stalno u istoj odjeći ... čak i to mi se dogodilo ... pošto moda nema nikakvog utjecaja na mene, ako naletim na nešto u čemu se osjećam ugodno ili mi se jako svidi, kupim odmah par komada ... jedno perem, drugo nosim i tako stalno izgleda da hodam u istoj odjeći ... i to je kao neka sramota ... zaista ne znam po čemu je hvalevrijedno stalno mijenjati izgled odjeće ? eto, ako netko ima odgovor na to, rado bih ga čula ... dalje, zašto se žene srame kad se pojave u istim haljinama na istom mjestu ? ni to mi nikad nije bilo jasno ... nekad je bilo poželjno bit slično obučen i onda se to zove folklor, narodna nošnja ... danas nedobog da se dvoje isto obuku i sjednu još u istu ložu u kazalištu ... sramota i to žešča iako sjede u mraku i ne gledaju jedan drugog nit drugi gledaju njih nego svi gledaju predstavu

sjećam se jednog  kolege iz zagreba koji je na novi posao dolazio tako da je automobil parkirao par blokova dalje i onda otpješačio do posla  da novi kolege ne vide kakav automobil vozi ... bilo ga je sram svog automobila iako je vozio dosta solidan automobil ... zašto ?

sramota je spotaknut se i past .... zašto ?

na jednom rođendanu je jedna mala mojoj djeci rekla da je sramota što još imamo one kutijaste televizije iako su nam obje ugasite i rijetko se pale ... al eto, sramota da nam u kući ne stoji ugasita pločasta televizija ... drugu djecu je pak pukla zavist što unatoč zastarjelim televizijama imamo tri akvarija, kavez sa degujima ... njih je valjda bilo sram što to nemaju pa je jedno dijete čak probalo zadavit deguje ... valjda je pomislila da će joj bit lakše što ih i sama nema ako ih ni moja djeca nemaju .... zašto ?

sramota je seksati se ali je isto tako sramota ne seksati se ... zašto ? sve naše uvrede, vulgarni izrazi vezani su uz jednu od najprirodnijih stvari u životu ... zašto kad hoćemo nekoga uvrijedit kažemo, jebi se ... pa to nije uvreda, to bi trebo bit poticaj il bar prijedlog ... uvreda bi bila da nekom kažeš, kradi! laži! varaj! a ne jebi se ... da pirahi kažeš jebi se, on to ziher ne bi shvatio kao uvredu nego bi mu bilo besmisleno i još se čudio štatije ... ne moš nekog kome se trenutno ne jebe poslat da se jebe ... al eto, nama to postalo normalno da je uvreda ... ili bar vulgarna poštapalica al u svakom slučaju se ne smatra poželjnim govorom ...

eto, mislim da način kako komuniciramo i kako prihvaćamo i razvijamo odnose do riječi i izraza, kako nam je komunikacija i u kojem smjeru razvijena  itekako formira naš odnos do svijeta oko nas i naš odnos do nas samih ... ajmo malo o tome ... nismo mi uopće toliko daleko od malog plemena piraha koje su misijonari probali izmanipulirati i uvesti im pojam grijeha, srama i ostala judeokršćanska sranja pa nisu uspjeli iako, garantiram da će ovi drugi uvođenjem televizije uspjeti jer će im usaditi pojam zavisti i srama u jednom paketu ... ako ... iskreno se nadam da neće al eto, do sada se nijedno pleme nije tome uspjelo othrvati pa ni hrvati u stoljeću sedmom ... i oni su došli i popalili i rušili sve šta su lijepog našli među umjetnički nastrojitim narodima koje su zatekli na ovim područjima ne zato jer su to htjeli imati, nego zato jer su htjeli da to nemaju ni oni drugi ... pitala me mala baš to pitanje, zašto se hrvati nisu uselili u napuštene gradove nego su dizali sela kraj njih  ... zašto ? otkud ta vječita potreba da se ima ono što i drugi imaju a ako to nejde, a onda ajmo bar uništit tako da nitko to nema ...

E iebiga napisao sam plahtu kao tvoju ali mi se izbrisalo. Neda mi se opet, uglavnom smona istoj frenkvenciji )šta bi rekla jedna)

dalje brejnstormanje na temu piraha :
koje je od misionarenja u vezi njihove priče ( i ujedno priče svih nas ) pogubnije ? mislim da je ovo potonje ...
- prvo koje je provodio kršćanski misinar donosio je pojam grijeha i grešnosti koji se vezuje uz djelo ... možeš bit dobar al nešto što radiš je grijeh pa se osuđuje ne tebe nego tvoje djelo ... usmjerava se nekoga da radi nešto drugačije da se ne bi osjećao grešnim

- drugo koje sprovodi big brother, uncle sam, konzumeristički duh koji širi "radosnu vijest" putem coca cole, visoke mode, kozmetike "koja pomlađuje!, mode koja svaku kućanicu pretvara u divu, svakog obrtnika u potencijalno poslovno uspješnog čovjeka, ju nejm it je po meni daleko gore ... uvodi se pojam "srami se jer nisi dovoljno dobar" i tjera na vječitu utrku sa izmišljenim idealima koji su nedostižni baš zato jer su izmišljeni i nepostojeći i stalno podižu letvicu više ne bi li spriječili da netko tu ljestvicu i preskoči ... dakle, nije u pitanju sramota zbog nekog određenog djela koje se osudilo nego općenito se ljude dovodi u poziciju da im je sapomouzdanje svakodnevno bombardirano na način da nikada nisu dovoljno dobri i zbog toga se imaju sramiti i potrošiti zadnju paru na pokušaj da dosegnu neki nametnuti ideal ... jednom kad se uspijemo osloboditi i izaći iz tog začaranog kruga, tek onda se možemo zapitati, šta zapravo želimo i tko smo mi ... dok smo u krugu, nismo ništa doli magaradi koja slijedi mrkvu na štapu vjerujući da nas slijeđenje iste vodi u zemlju dembelija u kojoj će nam sve želje biti ispunjene ... eto, pirahe su donedavno živjeli izvan tog kruga i zato su bili blaženi i zato im nije bio potreban kompliciran jezik za sporazumjeti se međusobno ... nije njih jezik odredio nego su oni razvili jezik koji zadovoljava njihove potrebe

glisto jebi se 

btw je napisao/la:glisto jebi se 

hvala ... i također, obilno i kad god ti se hoće i ukaže dobra prilika

kišna glista je napisao/la:

btw je napisao/la:glisto jebi se 

hvala ... i također, obilno i kad god ti se hoće i ukaže dobra prilika  

dabogda nam kletve bile uslišene

btw je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

btw je napisao/la:glisto jebi se 

hvala ... i također, obilno i kad god ti se hoće i ukaže dobra prilika  

dabogda nam kletve bile uslišene

i sretno živile još puno voda

kišna glista je napisao/la:

btw je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

btw je napisao/la:glisto jebi se 

hvala ... i također, obilno i kad god ti se hoće i ukaže dobra prilika  

dabogda nam kletve bile uslišene

i sretno živile još puno voda

ima li što zanimljivo za čitati... osim tvojih mamutovaca 

palo mi na pamet koliko su razni ljudi diljem planete obradili već ovu temu ... pa da ne pričam više evo malo mujske

sreća... koliko rijeći o toj temi, a tako malo spremnosti da je zgrabimo kad nam se ponudi...

sreću je tako lako razvodniti s viškom riječi, zaobići, ne primjetiti je kad nam je na dohvat ruke... nekad se čini preobična, olako dobivena i tek kad prođe shvatimo da je bila tu... 

gledam usnulo lice svog unuka... miče usnicama u snu, sanja nešto...nadam se da sanja lijepe snove  
upijam svaku crtu njegovog nježnog lica, osluškujem mu dah.... voljela bih ovaj trenutak zamrznuti, sačuvati zauvijek... a bilo je tako puno sličnih trenutaka, koje nisam stigla memorirati jer su bili dio svakodnevnice... tek kad su postali rijetkost shvatila sam koliko su dragocjeni... 

jebeno ljudsko prokletstvo, nemogućnost da uživa u onom što već ima... to su valjda sposobni još jedino oni koje smatramo primitivnim jer ne znaju naš alfabet, aritmetiku i trigonometriju...

btw je napisao/la:


jebeno ljudsko prokletstvo, nemogućnost da uživa u onom što već ima... to su valjda sposobni još jedino oni koje smatramo primitivnim jer ne znaju naš alfabet, aritmetiku i trigonometriju...

e da ... il im nije stalo do tuđih mjernih jedinica jer ih odbijaju ili zato jer nisu još čuli za njih ... davno sam otvorila temu sa nazivom sreća ( ne sjećam se jel ovdje il na nekom od starih kultnih foruma ) ... sjećam se da sam ostala osupnuta postom u kojem je moj potez opisan kao znak da glumim sreću jerbo oni koji pričaju o tome u biti odaju da nisu sretni i kamufliraju svoju nesreću ... nakon tog posta sam odustala od pisanja o tome jer sam shvatila da nisam motivator nego izvor hranjenja nečijih frustacija ... sad mi je drago da se tema opet otvorila jer ju smatram jednom od najbitnijih za sve ljude ... sreća je nemjerljiva, ne da ju se planirati ... živi ju se u trenutku kad se događa i kad ju prepoznaš ... i da, nema mjernu jedinicu niti zajednički jezik ili korijen ... ne možeš ju kao ovi lingivisti u filmu ubaciti u program nekog kompjutera i dokazivati ... a to me jako veseli ... sreća mora ostati izvan svih okvira inače nije to što jeste

kišna glista je napisao/la:

btw je napisao/la:


jebeno ljudsko prokletstvo, nemogućnost da uživa u onom što već ima... to su valjda sposobni još jedino oni koje smatramo primitivnim jer ne znaju naš alfabet, aritmetiku i trigonometriju...

e da ... il im nije stalo do tuđih mjernih jedinica jer ih odbijaju ili zato jer nisu još čuli za njih ... davno sam otvorila temu sa nazivom sreća ( ne sjećam se jel ovdje il na nekom od starih kultnih foruma ) ... sjećam se da sam ostala osupnuta postom u kojem je moj potez opisan kao znak da glumim sreću jerbo oni koji pričaju o tome u biti odaju da nisu sretni i kamufliraju svoju nesreću ... nakon tog posta sam odustala od pisanja o tome jer sam shvatila da nisam motivator nego izvor hranjenja nečijih frustacija ... sad mi je drago da se tema opet otvorila jer ju smatram jednom od najbitnijih za sve ljude ... sreća je nemjerljiva, ne da ju se planirati ... živi ju se u trenutku kad se događa i kad ju prepoznaš ... i da, nema mjernu jedinicu niti zajednički jezik ili korijen ... ne možeš ju kao ovi lingivisti u filmu ubaciti u program nekog kompjutera i dokazivati ... a to me jako veseli ... sreća mora ostati izvan svih okvira inače nije to što jeste

točno.....a ionako je sreća pojam koji nije za sve isti....neko je sretan sam,neko u društvu,neko dok kuha,neko dok jede,bitno je znat bit sretan....nema veze gdje,kako.....
evo ja sam sretna u ovom mirnom jutru.....guštam.....

Lena je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

btw je napisao/la:


jebeno ljudsko prokletstvo, nemogućnost da uživa u onom što već ima... to su valjda sposobni još jedino oni koje smatramo primitivnim jer ne znaju naš alfabet, aritmetiku i trigonometriju...

e da ... il im nije stalo do tuđih mjernih jedinica jer ih odbijaju ili zato jer nisu još čuli za njih ... davno sam otvorila temu sa nazivom sreća ( ne sjećam se jel ovdje il na nekom od starih kultnih foruma ) ... sjećam se da sam ostala osupnuta postom u kojem je moj potez opisan kao znak da glumim sreću jerbo oni koji pričaju o tome u biti odaju da nisu sretni i kamufliraju svoju nesreću ... nakon tog posta sam odustala od pisanja o tome jer sam shvatila da nisam motivator nego izvor hranjenja nečijih frustacija ... sad mi je drago da se tema opet otvorila jer ju smatram jednom od najbitnijih za sve ljude ... sreća je nemjerljiva, ne da ju se planirati ... živi ju se u trenutku kad se događa i kad ju prepoznaš ... i da, nema mjernu jedinicu niti zajednički jezik ili korijen ... ne možeš ju kao ovi lingivisti u filmu ubaciti u program nekog kompjutera i dokazivati ... a to me jako veseli ... sreća mora ostati izvan svih okvira inače nije to što jeste

točno.....a ionako je sreća pojam koji nije za sve isti....neko je sretan sam,neko u društvu,neko dok kuha,neko dok jede,bitno je znat bit sretan....nema veze gdje,kako.....
evo ja sam sretna u ovom mirnom jutru.....guštam.....

ta raznolikost pojma sreće (i onog što nas čini sretnim) često zna biti kamen spoticanja... evo, glista je navela dobar primjer za to... opisivala je tad svoje "izvore sreće" koje su nekima bili toliko obični i beznačajni da je bila optužena glumatanja i pretjerivanja, jer kako netko može biti sretan dok to radi? 
jednako tako se one koje novac čini sretnim olako optuži materijalizma i pohlepe... zašto?

dajemo si za pravo tuđe poimanje sreće ocjenjivati, davati pozitivne ili negativne predznake (ovisi koliko je u skladu s našim poimanjem sreće), kritizirati ili hvaliti, prezirati ili se diviti, čak i kad ta osoba nema nikakve veze s nama, odnosno kad njeno prakticiranje sreće niti sputava niti ugrožava našu sreću...  

znamo li se radovati tuđoj sreći?... rijetki da, većina ne... kao da je sreća ograničena nekom mjernom jedinicom, određena količina nečeg, pa ako je netko zagrabio veći komad za nas neće ostati dovoljno...  
što sam starija sve rjeđe priznajem kad sam sretna jer je sve manje ljudi za koje znam da će taj osjećaj podijeliti sa mnom, bez da se osjete ugroženim i zakinutim...  tugu je puno lakše dijeliti, tu su ljudi iskreniji, jer su u dominantnom položaju, na sigurnom... mogu biti dobročinitelji, tješitelji, zaštitnici, mogu biti svašta... ali sreću... eh, malo ih je koji ne osjete žalac ljubomore i zavisti kad čuju da je netko uistinu sretan... 

Lena je napisao/la:

za mene je sreća I ovo što je za maju vučić ali I ovo za gabi novak... vjerojatno će s godinama maja izblijediti a pojačati se gabica.... uglavnom za sada dvije sreće grabim

btw je napisao/la:

Lena je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

btw je napisao/la:


jebeno ljudsko prokletstvo, nemogućnost da uživa u onom što već ima... to su valjda sposobni još jedino oni koje smatramo primitivnim jer ne znaju naš alfabet, aritmetiku i trigonometriju...

e da ... il im nije stalo do tuđih mjernih jedinica jer ih odbijaju ili zato jer nisu još čuli za njih ... davno sam otvorila temu sa nazivom sreća ( ne sjećam se jel ovdje il na nekom od starih kultnih foruma ) ... sjećam se da sam ostala osupnuta postom u kojem je moj potez opisan kao znak da glumim sreću jerbo oni koji pričaju o tome u biti odaju da nisu sretni i kamufliraju svoju nesreću ... nakon tog posta sam odustala od pisanja o tome jer sam shvatila da nisam motivator nego izvor hranjenja nečijih frustacija ... sad mi je drago da se tema opet otvorila jer ju smatram jednom od najbitnijih za sve ljude ... sreća je nemjerljiva, ne da ju se planirati ... živi ju se u trenutku kad se događa i kad ju prepoznaš ... i da, nema mjernu jedinicu niti zajednički jezik ili korijen ... ne možeš ju kao ovi lingivisti u filmu ubaciti u program nekog kompjutera i dokazivati ... a to me jako veseli ... sreća mora ostati izvan svih okvira inače nije to što jeste

točno.....a ionako je sreća pojam koji nije za sve isti....neko je sretan sam,neko u društvu,neko dok kuha,neko dok jede,bitno je znat bit sretan....nema veze gdje,kako.....
evo ja sam sretna u ovom mirnom jutru.....guštam.....

ta raznolikost pojma sreće (i onog što nas čini sretnim) često zna biti kamen spoticanja... evo, glista je navela dobar primjer za to... opisivala je tad svoje "izvore sreće" koje su nekima bili toliko obični i beznačajni da je bila optužena glumatanja i pretjerivanja, jer kako netko može biti sretan dok to radi? 
jednako tako se one koje novac čini sretnim olako optuži materijalizma i pohlepe... zašto?

dajemo si za pravo tuđe poimanje sreće ocjenjivati, davati pozitivne ili negativne predznake (ovisi koliko je u skladu s našim poimanjem sreće), kritizirati ili hvaliti, prezirati ili se diviti, čak i kad ta osoba nema nikakve veze s nama, odnosno kad njeno prakticiranje sreće niti sputava niti ugrožava našu sreću...  

znamo li se radovati tuđoj sreći?... rijetki da, većina ne... kao da je sreća ograničena nekom mjernom jedinicom, određena količina nečeg, pa ako je netko zagrabio veći komad za nas neće ostati dovoljno...  
što sam starija sve rjeđe priznajem kad sam sretna jer je sve manje ljudi za koje znam da će taj osjećaj podijeliti sa mnom, bez da se osjete ugroženim i zakinutim...  tugu je puno lakše dijeliti, tu su ljudi iskreniji, jer su u dominantnom položaju, na sigurnom... mogu biti dobročinitelji, tješitelji, zaštitnici, mogu biti svašta... ali sreću... eh, malo ih je koji ne osjete žalac ljubomore i zavisti kad čuju da je netko uistinu sretan... 

kad sam bila ono jako down, down, bila sam ljubomorna na normalan, običan život svoje okoline... sad kad ga opet živim stvarno sam jebački sretna

Vel'ka Maca je napisao/la:




kad sam bila ono jako down, down, bila sam ljubomorna na normalan, običan život svoje okoline... sad kad ga opet živim stvarno sam jebački sretna

nadam se da ćeš zauvijek zadržati taj sadašnji osjećaj... 

btw je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:




kad sam bila ono jako down, down, bila sam ljubomorna na normalan, običan život svoje okoline... sad kad ga opet živim stvarno sam jebački sretna

nadam se da ćeš zauvijek zadržati taj sadašnji osjećaj... 

bom

kišna glista je napisao/la:

Lena je napisao/la:a masu toga više ne vidimo niti primjećujemo.....
od svih današnjih pošasti i loših stvari meni je nagore šta više ne vidimo ljude kraj sebe....

to je zato jer smo počeli ljude brojati ... imaš u filmu kako tip pomalo šeprtljasto odgovara na pitanje o tome kako pirahe onda znaju koliko djece imaju pa kaže da ne znaju ali poznaju svako dijete pojedinačno kakvo je ... najprije mi je to bilo smiješno i šeprtljasto kako se izrazio a onda mi palo na pamet da je skroz u pravu ... ima puno ljudu u našem svijetu koji se ne potrude ni vlastitu djecu upoznati i prihvatiti onakvima kakvi jesu ... bitan je broj

nije meni toliko grozno što ne vidimo više ljude oko sebe ... puno groznije mi je što većina ne vidi sebe u sebi i ne prihvaća se takvim kakvi jesu ... to je najgora bolest našeg društva i takvim ljudima kao što smo mi se da vrlo lako manipulirati raznim igračkicama, garderobicama, blještavilom i šljaštilom , ju nejm it ...   a da nam sve to uzmeš, većina bi pocrkavala od dosade jer ne bi znali šta bi sami sa sobom radili jer se nisu upoznali nit znaju šta zaista žele ...

Naravno da se taj ušeprtljio jer mu je ovaj postavio konkretno pitanje.
 I jasno da ovi znaju brojati ( ne postoji kultura ,civilizacija,narod koji to ne zna) jadno je kao dan da
 znaju prstima pokazati koliko dice imaju...................panisu valda debili totalni?
 Iebate ako znaju izraditi luk i stelicuonda znaju i brojati.
 Odmah sam rekao da sumljam u tu priču.
 Vjerujem ja da su oni "primitivni" ali ........................
 Nemojmo pretjerivati. Osobnop bih i lično volio da su pronašli pleme koje bi (kroz predaju) znalo sve o kozmologiji i kozmogoniji ali očito je planet premali ili prenapučen.

ma meni nebitno kakav im je sad jezik jer ne mislim da im je jezik razlog jer su sretni i smireni ... malo su si lingvisti dali vjetra u krila i na važnosti ... al previše se idealizira njihova sreća ... nitko nama ne brani živjeti u kućama od lišća, lovit ribu i živjeti kao i oni samo sumnjam da bi nas to usrećilo mi i kad odemo na ljetovanje i tamo gdje je toplo cvilendramo jer nam plahta nije popeglana, krevet mehak, wc besprijekoran i meni u restoranu onakav kakvog smo si ga zamislili ili ponuda u dućanu povoljna ... tak da, daleko smo mi od toga da se učimo sreći od plemenskih ljudi ... odslušala neki intervju sa koradom korlevićem i dobro je čovjek reko, i mi smo ko indijanci nekoć samo su nam umjesto staklenih perlica uvalili automobile raznih markica i pametne telefone i mi to zgrabili ko da nam život ovisi o tome i prestali primjećivati svijet oko nas ... puno nam je važnije šta vozimo i čime komuniciramo nego kuda idemo i s kim i o čemu komuniciramo

Jess no neke su stvari nužne ali triba znati ostati u ekvilibriju, nekoj zlatnoj sredini.
 Jesi čitalašta razmišlja  Stephen Hawking, jučer u žutarnjem. Kaže Stevo da bi ljudska rasa mogla izumrijeti radi razvoja umjetne inteligencije.

Yehudi je napisao/la:Jess no neke su stvari nužne ali triba znati ostati u ekvilibriju, nekoj zlatnoj sredini.
 Jesi čitalašta razmišlja  Stephen Hawking, jučer u žutarnjem. Kaže Stevo da bi ljudska rasa mogla izumrijeti radi razvoja umjetne inteligencije.

nisam slušala stevu al sam slušala korada na istu temu ... baš sam htjela jutros otvoriti temu o tome koliko bi nas moglo sasvim normalno moglo započeti komunikaciju sa pametnim robotom il kompjjuterom koji priča i "pokazuje" emocije  zaboravljajući da se radi o stroju a ne osobi  al odustala ... znam da ja ne bih a za druge me nije briga ... al i bez umjetne inteligencije današnja tehnologija je već uvela podosta negativnosti po mom mišljenju ... čini nas prepasivnim a to nije dobro ... postali smo užas neotporni na bilo kakve kataklizme ... samo se sjetim kako su ameri umirali od hladnoće i gladi kad je po zimi nestalo struje na tri dana ... i onda mene pitaju zašto kod nas još moramo u kućama planirati dimnjak ... da zašto ? moraš uvijek imati plan B u slučaju pizdarija

Yehudi je napisao/la:Jess no neke su stvari nužne ali triba znati ostati u ekvilibriju, nekoj zlatnoj sredini.
 Jesi čitalašta razmišlja  Stephen Hawking, jučer u žutarnjem. Kaže Stevo da bi ljudska rasa mogla izumrijeti radi razvoja umjetne inteligencije.

stevo je i inace jako bistar, sve sto je do sada prognozirao nije pogodijo. Trebalo mu je jos samo sat vremena da izracuna kad se tocno zbijo veliki prasak. Od tad je proslo 20 godina i jedino sto je Stevo dokazao je to da je vrijeme izgleda stvarno relativno.
Ostali njegovi biseri poput onih da nema inteligentne civilizacije u svemiru osim nase jer da ima, posjetili bi nas i slicno, govori o sirini duha i mozga tog covjeka. Geijalan matematicar i nista vise a time moze dupe obrisat jer ne postoji ama bas nista do ceg je dosao a da vec nije i masu njih prije njega...