hipohondrija

šta radite sa takvom osobom kad ju sretnete ? ja ju izbjegavam jer joj nema pomoći

http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/24567/Hipohondrija.html

jako nezgodna osobina.
U onoj tamo temi si lijepo opisala odnos prema boleštinama. Nemam tome šta dodati.
Osim liječničke "logike":

Ne postoji zdrav čovjek. Postoji samo čovjek, koji nije dovoljno uporno išao k liječniku, da mu liječnik nešto nađe.

kišna glista je napisao/la:šta radite sa takvom osobom kad ju sretnete ? ja ju izbjegavam jer joj nema pomoći

http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/24567/Hipohondrija.html

imala sam jednu prijateljicu hipohondra... satima sam slušala koje simptome je uočila i koje boleštine bi to mogle biti... predložila sam joj da upiše i medicinu (studirala je njemački i sociologiju) pa će biti sama svoj liječnik, jer joj ni jedan drugi ne može pomoći za tolike boleštine koje si je naprtila 
na kraju je ipak potražila pomoć psihijatra... sad je hipohondar u blagom obliku 

svi smo to pomalo osim onih koi su popuno...

pizda je napisao/la:svi smo to pomalo osim onih koi su popuno...

barem ponekad....

kišna glista je napisao/la:šta radite sa takvom osobom kad ju sretnete ? ja ju izbjegavam jer joj nema pomoći

http://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/24567/Hipohondrija.html

moja majka je jedna takva....sve zna i postavlja dijagnoze u minutu
smirila se malo doduše.....
a šta ja znam pokušavam ne uvuć se u ludilo....
i ja mislim da smo svi ponekad bar mali hipohondrići.....

priznajem, par godina sam intenzivno proučavala psiho-dijagnoze I tražila si svoju... sve sam savladala, morete kod mene na kauč

Vel'ka Maca je napisao/la:priznajem, par godina sam intenzivno proučavala psiho-dijagnoze I tražila si svoju... sve sam savladala, morete kod mene na kauč

zar i ti?

Lena je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:priznajem, par godina sam intenzivno proučavala psiho-dijagnoze I tražila si svoju... sve sam savladala, morete kod mene na kauč

zar i ti?

od najranijih dana I najmanjih nogu sam sigurna da nisam normalna I da sam luda, majkemi

ove druge boljke me nisu tako fascinirale I zainteresirale

RobinUd je napisao/la:jako nezgodna osobina.
U onoj tamo temi si lijepo opisala odnos prema boleštinama. Nemam tome šta dodati.
Osim liječničke "logike":

Ne postoji zdrav čovjek. Postoji samo čovjek, koji nije dovoljno uporno išao k liječniku, da mu liječnik nešto nađe.

e, upravo tako ... al slušala sam neki dan roditelje pred pedijatrijom ... jebote, sad je moda ljutit se na liječnike jer nisu dobro obavili pregled il nisu dijete stavili na antibiotik ... jebote, ti antibiotici se traže za svaku prehladu ... ljudi su doslovno poludjeli ... ne vole kad im doturi kažu da im nije ništa ... ko da vole bit bolesni il imati bolesnu djecu ... a u biti sami sebe filaju obrnutim placebo efektom ...

vidim to po svojoj djeci ... mala mi se prehladi, nedobog da se u tom času nalazi kod moje mame, ta je riječima dotuče, ubijedi da je slabo, nikakvo, kilavo dijete i učas ju u krevet strpa, krpu na glavu i dijete stvarno klone i ne diže iz kreveta danima .... kod mene obrnuti proces, čim vidim da su bolesne, odmah krene priča kako će biti bolje, kako će proći i kako se vidi na njima da samo što nisu ozdravile ... i fakat mi budu zdrave već za par dana

al hipohondrija je toliko uzela maha među ljudima da nemreš više slušat to .. pa jebote, svi ko nešto zdravo žive, vitamini vamo tamo, foreverjang priče i slično a svi bolesni ! pa kako to ? najviše me čude ovi šta su mlađi od mene a već imaju dijagnoza da glava boli ... al uredno ih nose i hvale se njima ko da su postali važniji i sebi i drugima a garantiram da se pol tih dijagnoza lako izbije vritnjacima ... il ako makneš publiku ... i to pali ... kad ima publike, onda svi slabašni, vrti im se uglavi, mutan im vid kanda će se sad srušit mrtvi, makneš publiku, eno hodaju normalno i nije im ništa ... to sam više puta primijetila kod žena ... nisam još vidjela da to rade muškarci al žene rado zajebavaju sa kojekakvim izmaglicama pred očima, teškim disanjima i vrtoglavicama ako ih ima tko slušati i pokazati brigu ... ako nema sve to prođe ko rukom odnešeno

Vel'ka Maca je napisao/la:ove druge boljke me nisu tako fascinirale I zainteresirale

jest, al upravo to tvoje "zanimljivo" područje obiluje potencijalima i kolko vidim, ljudi grabe nemilici šakom i kapom razne sindrome, psihoze i neuroze ne bil si okačili i dobili doživotnu ispričnicu za kojekakve svoje razmaženosti ... i to bih liječila vritnjacima pa da vidiš učas kako bi većina doživjela čudesno ozdravljenje ... samo se sjetim bivše mi šogorice i kako je ona fino tendila svoje psihozice i podastirala kad god joj se nešto nije dalo raditi ... a nije bila ništa drugo doli ubijbože razmaženo čeljade ... pričala sa kolegicom psihologinjom o tome i žena se u potpunosti složila da je pol boleština izmišljeno ili drugačije nazvano neko do tada nedolično ponašanje kod ljudi pa ljudi više nisu razmaziti, il lijeni il kukavice il svašta si dozvoljavaju nego su psihotični ...

marinija_amburator je napisao/la:

pizda je napisao/la:svi smo to pomalo osim onih koi su popuno...

barem ponekad....

Gde si Marinija, krava te ubola! 


Koliko ste samo za vikend napisali...Kad cu ja to procitati...Nikad, eto kad.

Gde je onaj Babsi, da nam malo sredi forum? Gore jos stoji "jesen stize". Daj nam malo Deda Mrazica, Snjegovica, raznih svetiljkica i tako toga. Mene je za vikend uhvatilo predbozicno raspolozenje i nece me pustiti do marta. Tad obicno odstranimo jelku.

A mogla bih i neki drugi avatar staviti...

Sto se tice teme, nemam nista pametno reci, osim da se ljudi, kad su bolesti u pitanju, jednostavno plase. A i google je kao stvoren da te strahove jos vise podrzi. Koje god simptome da ukucas u trazilicu obavezno bar u nekoliko tekstova izadje da imas rak!


Na zalost ni zdravi ljudi nisu bas uvek osecajni kada su drugi u pitanju. Cesto ne veruju da je neko stvarno bolestan ili da se ne oseca dobro.

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:ove druge boljke me nisu tako fascinirale I zainteresirale

jest, al upravo to tvoje "zanimljivo" područje obiluje potencijalima i kolko vidim, ljudi grabe nemilici šakom i kapom razne sindrome, psihoze i neuroze ne bil si okačili i dobili doživotnu ispričnicu za kojekakve svoje razmaženosti ... i to bih liječila vritnjacima pa da vidiš učas kako bi većina doživjela čudesno ozdravljenje ... samo se sjetim bivše mi šogorice i kako je ona fino tendila svoje psihozice i podastirala kad god joj se nešto nije dalo raditi ... a nije bila ništa drugo doli ubijbože razmaženo čeljade ... pričala sa kolegicom psihologinjom o tome i žena se u potpunosti složila da je pol boleština izmišljeno ili drugačije nazvano neko do tada nedolično ponašanje kod ljudi pa ljudi više nisu razmaziti, il lijeni il kukavice il svašta si dozvoljavaju nego su psihotični ...

a, ne,ne... ja sam čudesno ozdravila nakon što sam poludila.... nikad nisam bila normalnija nego nakon I sad... trebo mi je netko objasnit šta je normlano a što nije...

Vel'ka Maca je napisao/la:

a, ne,ne... ja sam čudesno ozdravila nakon što sam poludila.... nikad nisam bila normalnija nego nakon I sad... trebo mi je netko objasnit šta je normlano a što nije...

ne znam za tebe, al koliko vidim iz meni poznatih slučajova, polude oni koji si to mogu priuštiti jer imaju nekoga kome se tako ludi natovare na grbaču ... jednom kad si odrastao, imaš obaveze, dužnosti i ako si lud u tolikoj mjeri da ih ne možeš sam obavljati, netko to mora umjesto tebe ... ako imaš tog nekog i ako ti nije tlaka da ti netko drugi plaća račune, djecu čuva i hrani, onda poludiš ... ako nis takav, bome ostaneš pri zdravoj pameti i to bez ijednog antidepresiva ... jedan dan pravog gladovanja i neimaštine pa da vidiš kako psihoze i razne dijagnoze nestanu u trenu ... danas je ljudima prejebeno dobro ... nema one prave neimaštine koja će te natjerati da radiš stvari za koje misliš da nikada ne bi ... samo se sjetim svoje bake i njenih priča kad je nakon rata ostala bez svega jerbo su joj nacionalizacijom sve oduzeli a djeda zatvorili a četvero djece na grbači koje treba svaki dan nahraniti ... nije si mogla dozvoliti psihoze ni depresije nego je noću išla na selo po brašno i jaja i sutradan to prodavala u gradu ... ili išla po kućama ribati tuđa stepeništa a prije toga bila dama i gospođa kojoj su djecu čuvale guvernante ... čudo jedno kako tada nisu bile epidemije raznih psiho dijagnoza kao danas a bilo je daleko većih razloga za poludjeti

rođakinja i ja smo se u isto vrijeme razvodile ... kuća mojih roditelja je odmah do kuće te moje tetke, preko terasa moš u posjetu ako si dovoljno lud ... i, moja tetka odma primila svoju nesretnu kćer u kuću, nafilala ju antidepresivima da ćerce ne pati, da lakše prebrodi krizu, odma preuzela brigu oko unučadi ... eno, rođakinja mi još i dalje luda i u depresiji, totalno nesposobna brinuti se ni za sebe a kamoli za svoju djecu ... navukla se na tablete i sad je na odvikavanju

al fora mi kad sam jednom u tom vremenu posjetila svoju mamu, dođem a ona me zove da mi nešto pokaže ... uredila nekadašnju sobu koju je koristila kao shrambu u gostinjsku sobu, stavila krevet, ormarić, na ormariću lampica, milje, zavjesice , sve nako lijepo i čisto i sterilno ... i pitam ja nju jel to očekuje goste ? a ona će meni ne, to je ona meni pripremila bolesničku sobu  velim, kakvu bolesničku sobu, jebote, ta nisam bolesna, samo se razvodim ... al jok, ona mene već vidi bolesnom i tu će me utrpati da mogu ležati i ljenguziti a mene tek tada krenula volja za životom, riješila se problema u kući i vidjel sebe kako će mi biti lijepo i čitava kuća samo moja ... al jok, ne smiš se razvodit a da nisi depresivan ... jebote, a da je znala koje su proslave bile kod mene kad se pročulo da se razvodim i konačno se riješila lijenog muža, sinulo mi kako je to zapravo super   al eto, tako to ide sa tim dempresijama ... ljudi je očekuju od tebe i kad ju ne dobiješ ... nako, kurtoazije radi da se netko može osjećati korisnim kad te pokupi sa poda i liječi     boktejebo, nisam mogla vjerovati kad sam konačno sve riješila oko razvoda a ni mater ni tetka mi nisu bile sretne zbog toga ... žene bile razočarane jer me ne treba špahtlom kupiti sa poda

al boktejebo, još dandans me kolegice zajebavaju zbog te moje bolesničke sobe one me dobro poznaju i prolazile sa mnom sve skupa pa im smiješno zamišljat kako ležim u svojoj bolesničkoj sobi a mama mi donosi juhice a znaju koliko mrzim kad ne mogu migat ko mig i da nemrem odležati ni jedan dan već odma krećem u borbu za zdravlje

hospitalizirali su me sedam puta po dva tjedna... iako se meni činilo ko da bi sve to mogla odraditi I od doma u svom krevetu... a do svega toga ne bi ni došlo da su me odgajali tvoji starci

Vel'ka Maca je napisao/la:hospitalizirali su me sedam puta po dva tjedna... iako se meni činilo ko da bi sve to mogla odraditi I od doma u svom krevetu... a do svega toga ne bi ni došlo da su me odgajali tvoji starci

da te odgajala moja mama, pukla bi ti i ranije ... al da te odgajao moj tata, uživala bi i naučila svašta lijepog za raditi i uvijek po svom  dan danas se pitam kako je tako miran i tih čovjek izdržo sa mojom mamom al onda se sjetim da smo i on i ja vječito bili van kuće i po brdima il rančevima  jednom je pitala jel smije i ona sa nama u šetnji a on ko iz topa reko NE, žena se naljutila a on bez grča na licu izašo sa mnom iz kuće ... neš ti nama kvarit šetnje po prirodi ... takvima ko šta je ona svaka travka smeta, svaka buba izaziva vrištanje ... kad je vidjela da na isti način odgajam svoju djecu napala me da sam luda jer će nas nešto ubiti tamo u prirodi i ne prestaje sa paranojama i koje sve opasnosti vrebaju vani ... da se nju pita, sve bi nas držala pod dekicama i neb  dala da mrdamo da se ne prehladimo ... nije ni njoj bilo lako sa mnom ... ja sam voljela spavati na podu od malih nogu, hodala bosa, penjala se po drveću, donosila zmije i žabe a ona vječito vrištala ... jedva sam dočekala da se odvojim i živim sama da mogu i dalje po svom al bez vrištanja u pozadini a ona mene htjela u bolesničku sobu na mirovanje i nako sve svileno i mekano i čipkaste zavjesice da mi bude lijepo al tko zna, možda bi joj upravo ti bila kćer iz snova i kakvu je uvijek zamišljala da ja moram biti ... iako, po tvojim opisima tvoje mame, jab radije onu tvoju kreativku ... da se mijenjamo ?

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:hospitalizirali su me sedam puta po dva tjedna... iako se meni činilo ko da bi sve to mogla odraditi I od doma u svom krevetu... a do svega toga ne bi ni došlo da su me odgajali tvoji starci

da te odgajala moja mama, pukla bi ti i ranije ... al da te odgajao moj tata, uživala bi i naučila svašta lijepog za raditi i uvijek po svom  dan danas se pitam kako je tako miran i tih čovjek izdržo sa mojom mamom al onda se sjetim da smo i on i ja vječito bili van kuće i po brdima il rančevima  jednom je pitala jel smije i ona sa nama u šetnji a on ko iz topa reko NE, žena se naljutila a on bez grča na licu izašo sa mnom iz kuće ... neš ti nama kvarit šetnje po prirodi ... takvima ko šta je ona svaka travka smeta, svaka buba izaziva vrištanje ... kad je vidjela da na isti način odgajam svoju djecu napala me da sam luda jer će nas nešto ubiti tamo u prirodi i ne prestaje sa paranojama i koje sve opasnosti vrebaju vani ... da se nju pita, sve bi nas držala pod dekicama i neb  dala da mrdamo da se ne prehladimo ... nije ni njoj bilo lako sa mnom ... ja sam voljela spavati na podu od malih nogu, hodala bosa, penjala se po drveću, donosila zmije i žabe a ona vječito vrištala ... jedva sam dočekala da se odvojim i živim sama da mogu i dalje po svom al bez vrištanja u pozadini a ona mene htjela u bolesničku sobu na mirovanje i nako sve svileno i mekano i čipkaste zavjesice da mi bude lijepo al tko zna, možda bi joj upravo ti bila kćer iz snova i kakvu je uvijek zamišljala da ja moram biti ... iako, po tvojim opisima tvoje mame, jab radije onu tvoju kreativku ... da se mijenjamo ?

ne dam ja svoju mamicu nikome, dam ti taticu...
ps. moj tata je najjači a gospođa H je mačji kašalj... klasični davež, al nije opasna, doslovno, opasna

Vel'ka Maca je napisao/la:
ne dam ja svoju mamicu nikome, dam ti taticu...  
ps. moj tata je najjači a gospođa H je mačji kašalj... klasični davež, al nije opasna, doslovno, opasna

a onda ok, šalji tatu ... bude ti se vratijo pitom ko janje

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:
ne dam ja svoju mamicu nikome, dam ti taticu...  
ps. moj tata je najjači a gospođa H je mačji kašalj... klasični davež, al nije opasna, doslovno, opasna

a onda ok, šalji tatu ... bude ti se vratijo pitom ko janje

hahahaha, baš me zanima ko bi I kako blejao

Vel'ka Maca je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:
ne dam ja svoju mamicu nikome, dam ti taticu...  
ps. moj tata je najjači a gospođa H je mačji kašalj... klasični davež, al nije opasna, doslovno, opasna

a onda ok, šalji tatu ... bude ti se vratijo pitom ko janje

hahahaha, baš me zanima ko bi I kako blejao

koliko znam, nisam nikad blejala ... bilo bi čudno da počnem sad u ovim godinama

ne usudim se išta više reći o hipohondrima, niti reći za nekog da je hipohondar
Imali smo sugrađanina kojeg je čitav grad smatrao hipohondrom,kad prije mjesec dana čovjek umre iz čista mira, sa svojih 30 i nešto godina 
Je li zaista bio hipohondar pa svojim umišljanjima i obolio ilije stvarno bio bolestan-pitanje je sad

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:
ne dam ja svoju mamicu nikome, dam ti taticu...  
ps. moj tata je najjači a gospođa H je mačji kašalj... klasični davež, al nije opasna, doslovno, opasna

a onda ok, šalji tatu ... bude ti se vratijo pitom ko janje

hahahaha, baš me zanima ko bi I kako blejao

koliko znam, nisam nikad blejala ... bilo bi čudno da počnem sad u ovim godinama

on ti je priki lik za sve uzraste, eno ga na poslu (a bogu fala, jedan je od direktora u termoelektranj, dakle ima brdo ljudi ispod sebe) zovu gonicem robova i pricaju kako nije normalan...

on ti isto puno voli zemlju, zemljoradnju, prislagivat gromace, opcenito fizikanit, isti odnos prema zivotinjama, taman ti je star ko bivsi muz, mozda bi se vi jos zagledali