hipohondrija

Izrazito je zgodan, markantan i dobro drzeci muskarac...

ps. Onda bi te s pravom mogla zvati mama

Vel'ka Maca je napisao/la:Izrazito je zgodan, markantan i dobro drzeci muskarac...

ps. Onda bi te s pravom mogla zvati mama

ajme na štab to ličilo a tek forumska prepiska nakon bi postale rod rođeni ... al ne bih fala ... kolko se sjećam iz tvojih pričica tata ti je žešći kontrol frik ... neb to dobro završilo po njega ... takvi meni ne smiju ni blizu pa da su najljepši i najzgodniji na svijetu i gromače prevrču i slažu ko oni genijalci rubikovu kocku ... jednom bi mi probao zapovjedit nešto i to bi ujedno bilo i zadnji puta

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Izrazito je zgodan, markantan i dobro drzeci muskarac...

ps. Onda bi te s pravom mogla zvati mama

 ... jednom bi mi probao zapovjedit nešto i to bi ujedno bilo i zadnji puta

Kao šta npr............skuhaj mi kavu ili 

Vel'ka Maca je napisao/la:

Lena je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:priznajem, par godina sam intenzivno proučavala psiho-dijagnoze I tražila si svoju... sve sam savladala, morete kod mene na kauč

zar i ti?

od najranijih dana I najmanjih nogu sam sigurna da nisam normalna I da sam luda, majkemi

Vel'ka Maca je napisao/la:


on ti je priki lik za sve uzraste, eno ga na poslu (a bogu fala, jedan je od direktora u termoelektranj, dakle ima brdo ljudi ispod sebe) zovu gonicem robova i pricaju kako nije normalan...

on ti isto puno voli zemlju, zemljoradnju, prislagivat gromace, opcenito fizikanit, isti odnos prema zivotinjama, taman ti je star ko bivsi muz, mozda bi se vi jos zagledali  

ovnina... 

kišna glista je napisao/la:


polude oni koji si to mogu priuštiti jer imaju nekoga kome se tako ludi natovare na grbaču ... jednom kad si odrastao, imaš obaveze, dužnosti i ako si lud u tolikoj mjeri da ih ne možeš sam obavljati, netko to mora umjesto tebe ... ako imaš tog nekog i ako ti nije tlaka da ti netko drugi plaća račune, djecu čuva i hrani, onda poludiš ... ako nis takav, bome ostaneš pri zdravoj pameti i to bez ijednog antidepresiva ... jedan dan pravog gladovanja i neimaštine pa da vidiš kako psihoze i razne dijagnoze nestanu u trenu ... danas je ljudima prejebeno dobro ... nema one prave neimaštine koja će te natjerati da radiš stvari za koje misliš da nikada ne bi ... samo se sjetim svoje bake i njenih priča kad je nakon rata ostala bez svega jerbo su joj nacionalizacijom sve oduzeli a djeda zatvorili a četvero djece na grbači koje treba svaki dan nahraniti ... nije si mogla dozvoliti psihoze ni depresije nego je noću išla na selo po brašno i jaja i sutradan to prodavala u gradu  ... ili išla po kućama ribati tuđa stepeništa a prije toga bila dama i gospođa kojoj su djecu čuvale guvernante ... čudo jedno kako tada nisu bile epidemije raznih psiho dijagnoza kao danas a bilo je daleko većih razloga za poludjeti

dugarce glisto, apsolutno se slažem sovijen   

imala sam ekipu zidara iz kladuše, odlični radnici i super ljudi.. sve i jedan je prošao logor i bio ranjen, ali nisu imali pojma što je PTSP sindrom... bili su sretni što imaju posao, pristojan stan i hranu, sretni što su u rujnu mogli djecu spremiti u školu sa svim knjigama i u novoj obući, sretni što  imaju kravicu i znaju da im djeca neće biti gladna dok oni klešu kamen po svijetu... nikada nisu kukali nad prošlošću, tužili se zbog logora (u koji su ih strpali njihovi sunarodnjaci i rođaci), nisu mrzili, nisu bili ogorčeni jer ih je netko zakinuo za nešto što im pripada....  radovali su se malim stvarima, smijali i zezali kad god su imali priliku za to... 
često ih se sjetim kad me uhvati samosažaljenje jer mi ne ide onako kako sam ja to zamislila, posramim se i vrlo brzo vratim u normalu... zašto bi za me bilo rezervirano samo dobro, a za druge i dobro i loše? e pa ne ide to tako 

Yehudi je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Izrazito je zgodan, markantan i dobro drzeci muskarac...

ps. Onda bi te s pravom mogla zvati mama

 ... jednom bi mi probao zapovjedit nešto i to bi ujedno bilo i zadnji puta

Kao šta npr............skuhaj mi kavu ili 

pa nije problem skuvat kavu ... ako kuvam sebi, valjda ima i za druge ... al da me pita gdje je njegova kava kad nemam namjeru sama pit kavu, to bi recimo spadalo pod fatalne greške rekla bih mu, eno ti je u čudotvornoj kutiji iz koje izlaze gotovo skuvane kave sa šlagom i čokoladnim mrvicama ... jebote muškarca ili žene koji ne znaju sami skuvat kavu il štaliveć hoće pit ... to se tako ne radi ... ako ti se pije kava, odeš ju sam/a skuvat i još pitaš hoće li joško kavu ... ako joško kaže da, onda može ...

kišna glista je napisao/la:

Yehudi je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Vel'ka Maca je napisao/la:Izrazito je zgodan, markantan i dobro drzeci muskarac...

ps. Onda bi te s pravom mogla zvati mama

 ... jednom bi mi probao zapovjedit nešto i to bi ujedno bilo i zadnji puta

Kao šta npr............skuhaj mi kavu ili 

pa nije problem skuvat kavu ... ako kuvam sebi, valjda ima i za druge ... al da me pita gdje je njegova kava kad nemam namjeru sama pit kavu, to bi recimo spadalo pod fatalne greške  rekla bih mu, eno ti je u čudotvornoj kutiji iz koje izlaze gotovo skuvane kave sa šlagom i čokoladnim mrvicama ... jebote muškarca ili žene  koji ne znaju sami skuvat kavu il štaliveć hoće pit ... to se tako ne radi ... ako ti se pije kava, odeš ju sam/a skuvat i još pitaš hoće li joško kavu ... ako joško kaže da, onda može ...

..ako josko kaze da, onda si ide sam skuhat kavu i pita hoce li jos ko. To je turski perpetum mobile...

Do sada nisam imala susreta sa osobama, koje bih mogla okarakterisati kao hipohondre.

Prokomentarisala bih Bitvicin i Glistin upis - To je naivan pristup. Misljenje da se depresivno stanje moze "izleciti" ili "popraviti" setnjama ili teskim radom. U nemackom postoje dva vrlo zanimljiva izraza: deprimiert i depressiv. Prvi objasnjava stanje koje je prolazno..."samo od sebe". Recimo da se telo i psiha, nakon odredjenog vremena, sami regeneriraju.  Kao recimo gubitak posla ili neki drugi problem, koji osobu na neko duze ili krace vreme izbaci iz koloseka. Resenjem problema nestaje i depresivno stanje. Tu recimo mogu pomoci odlazak u prirodu ili setnje.
Medjutim, izraz "depressiv" se odnosi na stanje koje se mora leciti i na koje covek nikako ne moze uticati svojom voljom, niti se moze "samoizleciti" bilo kakvim teskim radom ili nekim nasilnim usmeravanjem svojih misli na nesto drugo.
Glista pise o mami koja je svojoj kceri davala antidepresive. Vrlo neodgovorno ponasanje. Davati bilo kome i bilo kakve medikamente, koji se dobijaju samo na recept je van svake pameti. I ako mislim da se radi o nekom dogadjaju pre puno godina, jer se vec u poslednjih 10-15 godina proizvode samo antidepresivi, koji ne izazivaju zavisnost.

Razmisljala sam o tome zasto je i da li je uopste ranije bilo manje psihickih oboljenja. Da, zivot je bio nesto jednostavniji. Ljudi su bili manje izlozeni brzim promenama. Covek, drustvo, tehnologija, sve se razvijalo polako i uporedo jedno sa drugim. Sada mi se cini da nas je sve to preteklo, tj da je covek sporije napredovao od svega onog sto ga okruzuje.
Psihicka oboljenja i psihicki poremecaju vise nisu tabu i ljudi otvoreno i sve hrabrije razgovaraju o njima. Ranije to vec nije bio slucaj. Sram i skrivanje. Pa je to mozda razlog zasto nam se sada cini da su neka ranija pokolenja imala mnogo manje problema sa slicnim poremecajima.

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Yehudi je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

 ... jednom bi mi probao zapovjedit nešto i to bi ujedno bilo i zadnji puta

Kao šta npr............skuhaj mi kavu ili 

pa nije problem skuvat kavu ... ako kuvam sebi, valjda ima i za druge ... al da me pita gdje je njegova kava kad nemam namjeru sama pit kavu, to bi recimo spadalo pod fatalne greške  rekla bih mu, eno ti je u čudotvornoj kutiji iz koje izlaze gotovo skuvane kave sa šlagom i čokoladnim mrvicama ... jebote muškarca ili žene  koji ne znaju sami skuvat kavu il štaliveć hoće pit ... to se tako ne radi ... ako ti se pije kava, odeš ju sam/a skuvat i još pitaš hoće li joško kavu ... ako joško kaže da, onda može ...

..ako josko kaze da, onda si ide sam skuhat kavu i pita hoce li jos ko. To je turski perpetum mobile...

neb ja jošku dala džezvu dok kuvam svoju kavu... nek si kupi svoju

naravno da se razni psihički poremećaji ne mogu svesti na isti pristup i da se neki zaista ne mogu liječiti osim kemijom,ali ima dosta stanja koja su ova prolazna i većina se i susretne sa njima u nekom periodu života....
generalno mislim da tablete nisu dobre osim u nekim iznimnim slučajevima,pa smatram da se dosta toga može odraditi i bez kemije....ali tu je i element da svi nismo isti.....

Lena je napisao/la:naravno da se razni psihički poremećaji ne mogu svesti na isti pristup i da se neki zaista ne mogu liječiti osim kemijom,ali ima dosta stanja koja su ova prolazna i većina se i susretne sa njima u nekom periodu života....
generalno mislim da tablete nisu dobre osim u nekim iznimnim slučajevima,pa smatram da se dosta toga može odraditi i bez kemije....ali tu je i element da svi nismo isti.....

Mislim da vecina ljudi nema zelju da na svoju psihu utice medikamentima i na njih se odlucuju tek kad su isprobali sve moguce druge nacine i kad vise zaista ne znaju sta bi sa sobom.

Lena je napisao/la:naravno da se razni psihički poremećaji ne mogu svesti na isti pristup i da se neki zaista ne mogu liječiti osim kemijom,ali ima dosta stanja koja su ova prolazna i većina se i susretne sa njima u nekom periodu života....
generalno mislim da tablete nisu dobre osim u nekim iznimnim slučajevima,pa smatram da se dosta toga može odraditi i bez kemije....ali tu je i element da svi nismo isti.....

..... i susretnu i odrađuju šta se odraditi da il prihvate ono na što nemaju utjecaja ... al ljudi su dokoli, razmaziti i trpaju i gomilaju manja sranja pod tepih jer se boje promjena i onda nastanu hrpetine sranja ilitiga akutna stanja ... zato ponavljam, ooooodma i pothitno udijelit vritnjak razmazitim kod prvog sranja i ukrast tepih i da vidiš zdravih na sve strane a život je i dalje jednostavan, daleko jednostavniji nego pirahama samo oni ne kukaju ... kad su gladni, idu pecat, ako ne upecaju ribu, gladuju i dalje a ako ne upecaju ribu jako dugo, umru od gladi ... naivno je misliti da je danas život kompliciraniji ... jebate, imamo slobodnog vremena za pizdarije više nego ikad i igračaka za igranje na sve strane

al ovo je tema o hipohondriji, ne o stvarnim bolestima i dijagnozama ... ono kad je netko u toj mjeri opsjednut funkcioniranjem vlastitog tijela da u svakoj normalnoj pojavi kao znojenje, lupanje srca kad se zadiše od trčanja odma vidi anomaliju i ubjeđuje dotura da mu je nešto ... jel tko uopće pročitao link u uvodu ? ah da, piše da je hipohondrija bolest ... kurac od bolesti ... to je za mene samo način kako privući pažnju na sebe emocionalnim ucjenama jer se ne zna drugačije ... motiku u ruke, na grunt i da vidiš kako prođe ... ljudi se osjećaju bolesnim kad se ne osjećaju korisnim a ne osjećaju se korisnim jer su lijeni, jer je lakše sjediti nego raditi, i lakše je kukati nego učiniti nešto da ti bude bolje

cat_claw je napisao/la:

Prokomentarisala bih Bitvicin i Glistin upis - To je naivan pristup. Misljenje da se depresivno stanje moze "izleciti" ili "popraviti" setnjama ili teskim radom. .

e sad si se malo naivno zajebala. Depresija se moze i zaljeciti i izlijeciti fizickom aktivnoscu i to daleko efikasnije nego li lijekovima. Vec mali napor otpusta endorfin a to je hormon radosti i srece ko sto znamo. Tu su jos i andrenalin, cirkulacija, disanje pa se osim raspolozenja penje i samopouzdanje i hrabrost.
Probaj jednostavan test, suoci se sa paukom (ako ga se bojis) prije vjezbanja i nakon recimo petnaestak minuta vjezbe i vidjet ces drasticnu razliku. Ne kazem da ces se nakon vjezbanja igrati sa njim ali neces ni upola onako panicno reagirati ko prije vjezbanja.
Uostalom, imas masu istrazivanja, podjelili depresivne u tri grupe i jedni su bili samo fizicki aktivni, drugi fizicki aktivni plus lijekovi a treci samo lijekovi. Najbolji rezultat oni koji su bili fizicki aktivni, 90% izljecenih i to vecina bez povratnih depresija. Zatim ovi u kombinaciji a najgori rezultat oni koji su uzimali samo lijekove. Sto to govori, ko je tu najivan?

pizda je napisao/la:

cat_claw je napisao/la:

Prokomentarisala bih Bitvicin i Glistin upis - To je naivan pristup. Misljenje da se depresivno stanje moze "izleciti" ili "popraviti" setnjama ili teskim radom. .

e sad si se malo naivno zajebala. Depresija se moze i zaljeciti i izlijeciti fizickom aktivnoscu i to daleko efikasnije nego li lijekovima. Vec mali napor otpusta endorfin a to je hormon radosti i srece ko sto znamo. Tu su jos i andrenalin, cirkulacija, disanje pa se osim raspolozenja penje i samopouzdanje i hrabrost.
Probaj jednostavan test, suoci se sa paukom (ako ga se bojis) prije vjezbanja i nakon recimo petnaestak minuta vjezbe i vidjet ces drasticnu razliku. Ne kazem da ces se nakon vjezbanja igrati sa njim ali neces ni upola onako panicno reagirati ko prije vjezbanja.
Uostalom, imas masu istrazivanja, podjelili depresivne u tri grupe i jedni su bili samo fizicki aktivni, drugi fizicki aktivni plus lijekovi a treci samo lijekovi. Najbolji rezultat oni koji su bili fizicki aktivni, 90% izljecenih i to vecina bez povratnih depresija. Zatim ovi u kombinaciji a najgori rezultat oni koji su uzimali samo lijekove. Sto to govori, ko je tu najivan?

šta ženi kvariš gušte ... šta misliš koliko endorfina ide kad glisti kažeš da ima naivan pristup, a ? glistu ko antidepresiv !

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:

cat_claw je napisao/la:

Prokomentarisala bih Bitvicin i Glistin upis - To je naivan pristup. Misljenje da se depresivno stanje moze "izleciti" ili "popraviti" setnjama ili teskim radom. .

e sad si se malo naivno zajebala. Depresija se moze i zaljeciti i izlijeciti fizickom aktivnoscu i to daleko efikasnije nego li lijekovima. Vec mali napor otpusta endorfin a to je hormon radosti i srece ko sto znamo. Tu su jos i andrenalin, cirkulacija, disanje pa se osim raspolozenja penje i samopouzdanje i hrabrost.
Probaj jednostavan test, suoci se sa paukom (ako ga se bojis) prije vjezbanja i nakon recimo petnaestak minuta vjezbe i vidjet ces drasticnu razliku. Ne kazem da ces se nakon vjezbanja igrati sa njim ali neces ni upola onako panicno reagirati ko prije vjezbanja.
Uostalom, imas masu istrazivanja, podjelili depresivne u tri grupe i jedni su bili samo fizicki aktivni, drugi fizicki aktivni plus lijekovi a treci samo lijekovi. Najbolji rezultat oni koji su bili fizicki aktivni, 90% izljecenih i to vecina bez povratnih depresija. Zatim ovi u kombinaciji a najgori rezultat oni koji su uzimali samo lijekove. Sto to govori, ko je tu najivan?

šta ženi kvariš gušte ... šta misliš koliko endorfina ide kad glisti kažeš da ima naivan pristup, a ?    glistu ko antidepresiv !

usput bi dodao da ti cesto fizicka aktivnost i nije neophodna, depresiju mozes ukloniti u par sekunda jednostavnom promjenom nacina razmisljanja. Problem je vecinom u tome sto se depresivci ufuraju u svoje stanje i misl da je to nesto previse uzasno i tesko da bi se tek tako uklonilo. Uz to, vecina i mracno uziva u nekom tom stanju pripisujuci je svojoj osobenosti i posebnosti. Zato znaju jako explosivno reagirati kad im pokusas ukazati da je to samo stvar odabira. E pa takvoj das osam kila ljekova, preporucis joj da cijeli dan intenzivno razmislja kako je nesretna i svi zadovoljni...

inače, svako veče točam noge u endorfinu a ko dijete sam upala u kazan pun endorfina ... nema drugog objašnjenja za moje brze izlaske iz depresija a nije da i sama nisam upadala u poneke majušne, bonsai depresijice

pizda je napisao/la:
šta ženi kvariš gušte ... šta misliš koliko endorfina ide kad glisti kažeš da ima naivan pristup, a ?    glistu ko antidepresiv !

usput bi dodao da ti cesto fizicka aktivnost i nije neophodna, depresiju mozes ukloniti u par sekunda jednostavnom promjenom nacina razmisljanja. Problem je vecinom u tome sto se depresivci ufuraju u svoje stanje i misl da je to nesto previse uzasno i tesko da bi se tek tako uklonilo. Uz to, vecina i mracno uziva u nekom tom stanju pripisujuci je svojoj osobenosti i posebnosti. Zato znaju jako explosivno reagirati kad im pokusas ukazati da je to samo stvar odabira. E pa takvoj das osam kila ljekova, preporucis joj da cijeli dan intenzivno razmislja kako je nesretna i svi zadovoljni...[/quote]

potpis ... zato ja uvijek tebe zovem da mi zvekneš šamarčinu kad mene uvati depresija i uvijek pali i to trenutno ... glava samo poleti i odjednom skontam da imam sasvim drugi pogled na stvari   eto, može i pizda bit antidepresiv ... sad kad sam to skontala, gotof si ... moli boga da mi se ništa ružno ne dogodi jer ćeš morat jopet ... od svih koje sam probala najbolje znaš odvalit šamar ... uopće mi nije jasno kako to već drugi nisu skontali ... tebe treba prodavati u apoteci u bočicama ... ili u lampicama ... protrljaš lampicu a ono izleti ruka sa šamarčinom

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:

cat_claw je napisao/la:

Prokomentarisala bih Bitvicin i Glistin upis - To je naivan pristup. Misljenje da se depresivno stanje moze "izleciti" ili "popraviti" setnjama ili teskim radom. .

e sad si se malo naivno zajebala. Depresija se moze i zaljeciti i izlijeciti fizickom aktivnoscu i to daleko efikasnije nego li lijekovima. Vec mali napor otpusta endorfin a to je hormon radosti i srece ko sto znamo. Tu su jos i andrenalin, cirkulacija, disanje pa se osim raspolozenja penje i samopouzdanje i hrabrost.
Probaj jednostavan test, suoci se sa paukom (ako ga se bojis) prije vjezbanja i nakon recimo petnaestak minuta vjezbe i vidjet ces drasticnu razliku. Ne kazem da ces se nakon vjezbanja igrati sa njim ali neces ni upola onako panicno reagirati ko prije vjezbanja.
Uostalom, imas masu istrazivanja, podjelili depresivne u tri grupe i jedni su bili samo fizicki aktivni, drugi fizicki aktivni plus lijekovi a treci samo lijekovi. Najbolji rezultat oni koji su bili fizicki aktivni, 90% izljecenih i to vecina bez povratnih depresija. Zatim ovi u kombinaciji a najgori rezultat oni koji su uzimali samo lijekove. Sto to govori, ko je tu najivan?

šta ženi kvariš gušte ... šta misliš koliko endorfina ide kad glisti kažeš da ima naivan pristup, a ?    glistu ko antidepresiv !

Eh, Glisto, pa nemoj ovo prebacivati na osobnu razinu, jebemu. Pricamo o temi. Hajde probaj bez toga, please.
Pristup jeste naivan i poprilicno opasan. Imala sam, na zalost, dovoljno prilike da vidim sta se desava sa osobom koja dve godine svoje stanje, i to na nagovor svoje supruge, leci "alternativnim" metodama. Kada se hemija u mozgu trajno poremeti, setnje ili vezbe disanja ne pomazu. Mozak ne funkcionira ispravno, hormoni se luce, posebno adrenalin, bez ikakvog reda i povoda i u najbezazlenijim situacijama. To se ne moze kontrolirati niti dovesti u red promenom nacina zivota ili promenom nacina razmisljanja. Uzmi kao primer nekontrolirano i nepravilno lucenje insulina. Ono izaziva dijabetis. Tip 1 ili 2. Prvi se leci promenom ishrane i povecanjem kretanja, a drugi, zato sto se radi o vecem i trajnom (!) problemu, uzimanjem insulina. Nesto slicno je i sa lucenjem adrenalina.

kišna glista je napisao/la:inače, svako veče točam noge u endorfinu a ko dijete sam upala u kazan pun endorfina ... nema drugog objašnjenja za moje brze izlaske iz depresija a nije da i sama nisam upadala u poneke majušne, bonsai depresijice

Glistix...

kišna glista je napisao/la:inače, svako veče točam noge u endorfinu a ko dijete sam upala u kazan pun endorfina ... nema drugog objašnjenja za moje brze izlaske iz depresija a nije da i sama nisam upadala u poneke majušne, bonsai depresijice

To o cemu ti pises je to "depremiert" stanje. Na zalost ne znam odgovarajuci izraz na sprskom ili hrvatskom. Mislim da su po tom pitanju nasi jezici poprilicno siromasni.
Ne poznajem bas puno ljudi, koji se mogu pohvaliti da u takvom stanju nisu bas nikada bili, tako da je to sasvim normalno da si neke situacije sama prebrodila. Zavisi sta je coveku u odredjenom trenutku bitno, sta dozivi kao "gubitak" ili "bol". Priroda nam jeste podarila mogucnost regeneracije, ali postoje oboljenja kod kojih samo medicina pomaze.
Ovo o cemu ti i Pipika pricate potice od toga sto mozda niste bas iz prve ruke doziveli i videli sta jedno pravo depresivno stanje moze uciniti od coveka. To je zapravo dobro. Krecete se u nekom "zdravom" okruzenju, ali hronicna depresija nije nesto sto se tek tako moze resiti. Ja na nju gledam kao na svaku drugu bolest koju lecimo medikamentima.

kišna glista je napisao/la:

potpis ... zato ja uvijek tebe zovem da mi zvekneš šamarčinu kad mene uvati depresija i uvijek pali i to trenutno ... glava samo poleti i odjednom skontam da imam sasvim drugi pogled na stvari   eto, može i pizda bit antidepresiv ... sad kad sam to skontala, gotof si ... moli boga da mi se ništa ružno ne dogodi jer ćeš morat jopet ... od svih koje sam probala najbolje znaš odvalit šamar ... uopće mi nije jasno kako to već drugi nisu skontali ... tebe treba prodavati u apoteci u bočicama ... ili u lampicama ... protrljaš lampicu a ono izleti ruka sa šamarčinom

lako je sa normalnima ali vecina je onih koji smatraju da se nesto posto poto mora otaljati, intenzivno vrtiti tuzne filmove, isplakati osam barela suza i tako par mjeseci a onda sve manje...
Ako to ne urade, onda ce im se to toboze vratiti deset puta vecom zestinom. Odakle im ta pametna ideja, nije mi jasno. Vjerojatno kakav doktor Oz ili Oprah...

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:

cat_claw je napisao/la:

Prokomentarisala bih Bitvicin i Glistin upis - To je naivan pristup. Misljenje da se depresivno stanje moze "izleciti" ili "popraviti" setnjama ili teskim radom. .

e sad si se malo naivno zajebala. Depresija se moze i zaljeciti i izlijeciti fizickom aktivnoscu i to daleko efikasnije nego li lijekovima. Vec mali napor otpusta endorfin a to je hormon radosti i srece ko sto znamo. Tu su jos i andrenalin, cirkulacija, disanje pa se osim raspolozenja penje i samopouzdanje i hrabrost.
Probaj jednostavan test, suoci se sa paukom (ako ga se bojis) prije vjezbanja i nakon recimo petnaestak minuta vjezbe i vidjet ces drasticnu razliku. Ne kazem da ces se nakon vjezbanja igrati sa njim ali neces ni upola onako panicno reagirati ko prije vjezbanja.
Uostalom, imas masu istrazivanja, podjelili depresivne u tri grupe i jedni su bili samo fizicki aktivni, drugi fizicki aktivni plus lijekovi a treci samo lijekovi. Najbolji rezultat oni koji su bili fizicki aktivni, 90% izljecenih i to vecina bez povratnih depresija. Zatim ovi u kombinaciji a najgori rezultat oni koji su uzimali samo lijekove. Sto to govori, ko je tu najivan?

šta ženi kvariš gušte ... šta misliš koliko endorfina ide kad glisti kažeš da ima naivan pristup, a ?    glistu ko antidepresiv !

usput bi dodao da ti cesto fizicka aktivnost i nije neophodna, depresiju mozes ukloniti u par sekunda jednostavnom promjenom nacina razmisljanja. Problem je vecinom u tome sto se depresivci ufuraju u svoje stanje i misl da je to nesto previse uzasno i tesko da bi se tek tako uklonilo. Uz to, vecina i mracno uziva u nekom tom stanju pripisujuci je svojoj osobenosti i posebnosti. Zato znaju jako explosivno reagirati kad im pokusas ukazati da je to samo stvar odabira. E pa takvoj das osam kila ljekova, preporucis joj da cijeli dan intenzivno razmislja kako je nesretna i svi zadovoljni...

ahahahahahaha, a miško mali... pa i on je doctor... koje si ti prakse - opće, psihijatar,.... možda kirurg?!?!?
bratu treba žuč operirat - je l' i to pokrivaš

smiješni ste i ti i glista... a odmah tome pridodajem i bitwičicu

Takodje bih dodala da biti depresivan ne znaci plakati i tugovati. Depresija se moze ispoljiti na razne nacine. Konstantim ubrzanim pulsom, vrtoglavicama, mucninom i povracanjem, koji nikako ne prolaze, srcanom radnjom, koja podseca na predinfraktno stanje, konstantnim povisenim pritiskom, koji vec radi neke druge stete u organizmu.... Postoji puno simptoma koji su vrlo daleko od plakanja i tugovanja i koji zivot cine nesnosljivim.

cat_claw je napisao/la:

To o cemu ti pises je to "depremiert" stanje. Na zalost ne znam odgovarajuci izraz na sprskom ili hrvatskom. Mislim da su po tom pitanju nasi jezici poprilicno siromasni.
Ne poznajem bas puno ljudi, koji se mogu pohvaliti da u takvom stanju nisu bas nikada bili, tako da je to sasvim normalno da si neke situacije sama prebrodila.  Zavisi sta je coveku u odredjenom trenutku bitno, sta dozivi kao "gubitak" ili "bol". Priroda nam jeste podarila mogucnost regeneracije, ali postoje oboljenja kod kojih samo medicina pomaze.
Ovo o cemu ti i Pipika pricate potice od toga sto mozda niste bas iz prve ruke doziveli i videli sta jedno pravo depresivno stanje moze uciniti od coveka. To je zapravo dobro. Krecete se u nekom "zdravom" okruzenju, ali hronicna depresija nije nesto sto se tek tako moze resiti. Ja na nju gledam kao na svaku drugu bolest koju lecimo medikamentima.

ne postoji kronicna depresija, postoji dugotrajno, dugogodisnje stanje koje se moze tako okarakterizirati obzirom na manifestacie. Svako od nas se moze, ali stvarno, prebaciti u drugi mud u roku od par sekundi. Cak i kod onih opravdanih tuga koje nisu nepoznatog razloga, znaci gubitka voljenih i sl. Stvar je u tome da mi u takvim situacijama jednostavno ne zelimo mjenjati svoje raspolozenje pa ma koliko se lose osjecali u njemu. Javlja se neki iracionalni otpor koji cesto ima racijonalne primjese. Naprimjer, kod opravdanih tuga osjecamo potrebu vrtiti filmove, oprastati se, preispitivati nas odnos sa tom osobom unedogled a sve kao neki proces inicijacije otpustanja. Kao, ako lako predjemo preko toga onda je to sramota, mi nismo emotivni kako smo mislili vec smo bescutni, sta bi rekla ta osoba da nas vidi kako sasvim normalno obavljamo svoje aktivnosti umjesto da ridamo na koljenima. Ima tu cijela masa toga sto bi se moglo nabrojiti ali onda se od sume ne bi vidjelo drvo. Kod tuga bez nekog razloga koje nazivamo depresijama je daleko najcesci uzrok nedostatak ili trenutni zastoj u kreativnosti. Uhvatis se neceg i to nestane. Sad mi ti reci, koliko je sve to skupa uzasno ako se da ukloniti nekom jednostavnom i bezveznom radnjom?