Iskrenost

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:ne spominji glistu u kontekstu pidžama...pa neću sad pidžamu kupovat za kraj svijeta? nisam budala... mislim se riješiti sve odjeće i plesati pod mjesecom gologuza a ne u pidžami

ja cu golog kurca pa nek svemir vidi raskos...

ionak ćeš kasnije u potoku lave završit u moru i godinama tamo ležat dok te netko od uznapredovalih bacterija ne otkrije i budeš onda novi apoksiomen ...il to il vješalica za šešire za patuljke

postavit ce me na uskrsnje otoke...

ma jok, u nueve jork samo naopačke pa ćeš bit novi kip slobode sa toboganom za dokone turiste

kišna glista je napisao/la:
ma jok, u nueve jork samo naopačke pa ćeš bit novi kip slobode sa toboganom za dokone turiste

imat ce se buduci teroristi gdje zapucavat...

darla je napisao/la:

Jebote covjek ode rucati vi vec na pidjamama, di je Baldrick smece pijano, dok ja sutra ujutro dodjem, kurca vise necu moc poloviti o cemu pisete :D

Pocelo je sa iskrenoscu jer Yehudi vara Tayu, zatim skrenulo na smak svieta a sad smo negdje u REM fazi...

pizda je napisao/la:

darla je napisao/la:

Jebote covjek ode rucati vi vec na pidjamama, di je Baldrick smece pijano, dok ja sutra ujutro dodjem, kurca vise necu moc poloviti o cemu pisete :D

Pocelo je sa iskrenoscu jer Yehudi vara Tayu, zatim skrenulo na smak svieta a sad smo negdje u REM fazi...

Dobro onda :D

Odjavak sam napravila na Wajteru, see you tomorow :D

darla je napisao/la:

pizda je napisao/la:

darla je napisao/la:

Jebote covjek ode rucati vi vec na pidjamama, di je Baldrick smece pijano, dok ja sutra ujutro dodjem, kurca vise necu moc poloviti o cemu pisete :D

Pocelo je sa iskrenoscu jer Yehudi vara Tayu, zatim skrenulo na smak svieta a sad smo negdje u REM fazi...

Dobro onda :D

Odjavak sam napravila na Wajteru, see you tomorow :D

ziva bila pa se podaprala...

zanesenjak je napisao/la:Početkom godine, krenuh na put, potpuno nedefiniran. Nisam znao kamo ću niti što će taj put donjeti.
Rekoh sebi "idem negdje, pa što se desi", imam sa sobom oko 150 eura, otisnuo se.

Prateći samo meni smislene znakove, naiđoh na klakara. Prodaje klak uz cestu, groblje je preko puta. Kada sam ga ugledao, morao sam stati i pričati s njim. Prije toga sam otišao do obližnje pumpe i kupio janu i ožujsko (klakar mi se doimao žednim). Kada sam se vratio do njega, ponudih mu na izbor. Odabrao je ožujsko. Njemu sam se otvorio, najiskrenije u životu.Potpunom strancu iz drugačije galaksije.

Njemu sam mogao biti iskren, u potpunosti. Taj nivo iskrenosti ne mogu održati u pravom životu, iako se trudim da ga povećam.

Ne smatram lošim ljude koji imaju te sitne laži u pokušaju da trenutnu životnu stazu zadrže u istom pravcu.
Volim uloviti sitnoj laži, ali ne da bih se ismijavao, već da se zbližim.

nadovezat ću se na tvoj post zaneseni....

ovo podebljano je točno i istinito....

zašto to mislim? zato jer sa bliskim,dragim osobama,a i sa ostalima iskrenost je uvijek vrlina....bez obzira šta nekad direktan,sirov pristup ne naiđe na odobravanje, iskrenost je potrebna....

ali bliske osobe nose i priču,dublji odnos,"zajedničku priču"....onda se dogodi da kažemo šta mislimo,ali malo "ublažimo"....to je totalno prirodno...meni je....

ja sam tip osobe koji je iskren,ali rijetko biram taj "nogom u guzicu" ( malanizin ) pristup....ne zato jer ja to ne mogu,ne znam ili nešto treće nego zato jer uvijek želim kazat nešto na svoj način....a taj je "umjeren "...tako ću ga nazvat (malo si laskam )....

kažem šta mislim,a ne lupim odmah šakom o stol....ne volim biti surova,no kad zagusti znam i to.....



a sitne laži koje spominješ jesu također dio svakodnevice svih (ajde većine, da sad autor ne naiđe ) i služe upravo za to šta si rekao



e još nešto....meni nije jasno zašto se ljudi tako lako uvrijede?to je koma....ne samo na forumima, milsim općenito....majko mila prave mimozice i tratinčice...pa dajte malo se uozbiljite

ali o kakvoj ovde iskrenosti pričamo?

gde je iskrenost o nama samima?
čini mi se da se samo jedan komentar ovde dotakao toga.
ovde se samo govori o neuvijenom mišljenju spram drugih ljudi, a ne spominje se (raz)otkrivanje sebe.
meni je i to veoma važna dimenzija iskrenosti. otvoriti se, izjadati, ispričati nekome svoju sreću, tugu, problem...ne prećutkivati i ne muljati, ne zaobilaziti oko suštine..često to izbegavamo plašeći se, čega?
možda baš tuđe iskrene reakcije na tu našu otvorenost.

što takođe doživljavam i kao sopstvenu manu.
nekad se uplašim i ustuknem a samo zbog straha od reakcije.
tipična nesigurnost.
moguće su takvi poput mene i generalno onda osetljivi na istine.
lažite me što više, umreću sretna i ušuškana u naručju šarene laže:)

k_m je napisao/la:ali o kakvoj ovde iskrenosti pričamo?

gde je iskrenost o nama samima?
čini mi se da se samo jedan komentar ovde dotakao toga.
ovde se samo govori o neuvijenom mišljenju spram drugih ljudi, a ne spominje se (raz)otkrivanje sebe.
meni je i to veoma važna dimenzija iskrenosti. otvoriti se, izjadati, ispričati nekome svoju sreću, tugu, problem...ne prećutkivati i ne muljati, ne zaobilaziti oko suštine..često to izbegavamo plašeći se, čega?
možda baš tuđe iskrene reakcije na tu našu otvorenost.

kako to misliš iskrenosti o nama samima? jesi možda hjtela reći iskrenost do samih sebe?

a ako si ipak mislila o tome da se otvoreno govori o sebi bez uvijanja, o svojim negativnim emocijama ( pretspostavljam da je o njima teže nego o pozitivnim ) ... ne znam, kod mene to nema veza sa ikakvim strahom...al to ću napraviti ako si sama ne mogu pomoći a stvarno to želim prekinuti kod sebe ...al onda to kažem nekome u koga imam povjerenja i za koga znam da me poznaje u dovoljnoj mjeri da mi pomogne sagledati problem iz ugla iz kojeg ga ja možda ne vidim... al svakako ne koristim internet forume za to .... ne zato jer me strah reakcije drugih...nego zato jer mi nije bitna bilo kakva reakcija nego upravo ona koja će mene potaknuti na neku akciju , na preokret , usmjerit me ka jrešenju ... hoću sebe promijeniti na način da savladam ili preusmjerim negativnu emociju u nešto konstruktivno ili bar neutraliziram .... a pozitivne emocije itekako dijelim preko interneta... ne stalno i uvijek, la jebi ga, kad mi se smije i kad mi je nešto smiješno, il ako sam dobre volje, patak se rola ...ako slavim nešto, onda to znam slaviti i preko foruma kao nastavak slavlja koje se događa u meni

kišna glista je napisao/la:

k_m je napisao/la:ali o kakvoj ovde iskrenosti pričamo?

gde je iskrenost o nama samima?
čini mi se da se samo jedan komentar ovde dotakao toga.
ovde se samo govori o neuvijenom mišljenju spram drugih ljudi, a ne spominje se (raz)otkrivanje sebe.
meni je i to veoma važna dimenzija iskrenosti. otvoriti se, izjadati, ispričati nekome svoju sreću, tugu, problem...ne prećutkivati i ne muljati, ne zaobilaziti oko suštine..često to izbegavamo plašeći se, čega?
možda baš tuđe iskrene reakcije na tu našu otvorenost.

kako to misliš iskrenosti o nama samima? jesi možda hjtela reći iskrenost do samih sebe?

a ako si ipak mislila o tome da se otvoreno govori o sebi bez uvijanja, o svojim negativnim emocijama ( pretspostavljam da je o njima teže nego o pozitivnim ) ... ne znam, kod mene to nema veza sa ikakvim strahom...al to ću napraviti ako si sama ne mogu pomoći a stvarno to želim prekinuti kod sebe ...al onda to kažem nekome u koga imam povjerenja i za koga znam da me poznaje u dovoljnoj mjeri da mi pomogne sagledati problem iz ugla iz kojeg ga ja možda ne vidim... al svakako ne koristim internet forume za to .... ne zato jer me strah reakcije drugih...nego zato jer mi nije bitna bilo kakva reakcija nego upravo ona koja će mene potaknuti na neku akciju , na preokret , usmjerit me ka jrešenju ... hoću sebe promijeniti na način da savladam ili preusmjerim negativnu emociju u nešto konstruktivno ili bar neutraliziram .... a pozitivne emocije itekako dijelim preko interneta... ne stalno i uvijek, la jebi ga, kad mi se smije i kad mi je nešto smiješno, il ako sam dobre volje, patak se rola ...ako slavim nešto, onda to znam slaviti i preko foruma kao nastavak slavlja koje se događa u meni

da i pritom sam i mislila na privatnu komunikaciju, na ono što je izvan foruma i javnosti, na vezu, prijateljstvo...mene čak i u takvim situacijama koči ogromna količina nepoverljivosti ali to je već nešto sa čime se dugo borim.
možda i neke loše procene, par vrlo negativnih iskustava...onda se ponekad zapitam, ma čemu iskrenost, čemu to bacanje bisera pred svinje ako će to neko pogaziti...

k_m je napisao/la:što takođe doživljavam i kao sopstvenu manu.
nekad se uplašim i ustuknem a samo zbog straha od reakcije.
tipična nesigurnost.
moguće su takvi poput mene i generalno onda osetljivi na istine.
lažite me što više, umreću sretna i ušuškana u naručju šarene laže:)

nije nikako mana osjećati negativne emocije, isto kao što nije otvoreno govoriti o njima...ali da, za mene je mana ne uložiti nikakav trud u pokušavaju rješavanja uzroka tih negativnih emocija a uzrok je uvijek u nama, ne u drugima... nitko nas ne može naljutiti, nitko nas ne može unesrećiti emotivno, nitko nas ne može rastužiti, iznevjeriti više nego naš vlastiti ego... a svi ga osjećamo i često vođeni smo njime... a razlikujemo se u tome koliko smo postali vješti u njegovom stišavanju, u njegovom prepoznavanju , usmjeravanju i korištenju kao oruđe, ne kao kamen spoticaja ... i vjerujem da se radi u velikoj mjeri o vještini a ne urođenoj sposobnosti.... ako hoćeš imati mišićavo tijelo, nikad ti ne bi palo na pamet da je moguće imati ga ako ne vježbaš to isto tijelo....otkud onda ta ideja da nevježbanjem svog vlastitog duha ( nazovimo to tako uvjetno) možemo izrasti u stabilnu i snažnu osobu

k_m je napisao/la:
da i pritom sam i mislila na privatnu komunikaciju, na ono što je izvan foruma i javnosti, na vezu, prijateljstvo...mene čak i u takvim situacijama koči ogromna količina nepoverljivosti ali to je već nešto sa čime se dugo borim.
možda i neke loše procene, par vrlo negativnih iskustava...onda se ponekad zapitam, ma čemu iskrenost, čemu to bacanje bisera pred svinje ako će to neko pogaziti...

nepovjerljivost je samo otvaranje mogućnosti da si zatvoriš vrata koja bi ti u suprotnom dobro došla da su otvorena... uvijek sam vjeerovala da je bolje biti otvoren i svakome novom pristupati sa potpunim povjerenjem... pa šta ako se od deset susreta razočaraš u njih osam....zar to nije vrijedno ono dvoje koji će ti možda ostati vrijedni do kraja života... nepovjernjem možda preslikavaš svaje strahove zbog proteklih razočarenja na osobe koje to uopće nisu zaslužile i tako zatvaraš začarani krug ... to isto je možda nešto što je natko iz istih razloga učinio tebi a da toga nisi svjesna .... a negativna iskustva gledaj kao pouke... iz svakog si nešto naučila, postala bogatija iskustvom... nisu ti ona baš ni tak loša....nakon nekog vremena shvatiš da su te upravo ona izgradila i osnažila i doprinijela tome da se osjećaš sretnijom sa samom sobom ;)

kišna glista je napisao/la:

k_m je napisao/la:što takođe doživljavam i kao sopstvenu manu.
nekad se uplašim i ustuknem a samo zbog straha od reakcije.
tipična nesigurnost.
moguće su takvi poput mene i generalno onda osetljivi na istine.
lažite me što više, umreću sretna i ušuškana u naručju šarene laže:)

nije nikako mana osjećati negativne emocije, isto kao što nije otvoreno govoriti o njima...ali da, za mene je mana ne uložiti nikakav trud u pokušavaju rješavanja uzroka tih negativnih emocija a uzrok je uvijek u nama, ne u drugima... nitko nas ne može naljutiti, nitko nas ne može unesrećiti emotivno, nitko nas ne može rastužiti, iznevjeriti više nego naš vlastiti ego... a svi ga osjećamo i često vođeni smo njime... a razlikujemo se u tome koliko smo postali vješti u njegovom stišavanju, u njegovom prepoznavanju , usmjeravanju i korištenju kao oruđe, ne kao kamen spoticaja ... i vjerujem da se radi u velikoj mjeri o vještini a ne urođenoj sposobnosti.... ako hoćeš imati mišićavo tijelo, nikad ti ne bi palo na pamet da je moguće imati ga ako ne vježbaš to isto tijelo....otkud onda ta ideja da nevježbanjem svog vlastitog duha ( nazovimo to tako uvjetno) možemo izrasti u stabilnu i snažnu osobu

za ovo je zaista potrebno mnogo duhovnog bildanja kako kažeš.
iskustvo nas čini jačim ali negde usput izgubimo onu nevinost duše, onu divnu jednostavnost da ljudima prilazimo bez straha i nepoverenja...upoznala sam možda samo par takvih ljudi i divim im se.

kišna glista je napisao/la:

k_m je napisao/la:
da i pritom sam i mislila na privatnu komunikaciju, na ono što je izvan foruma i javnosti, na vezu, prijateljstvo...mene čak i u takvim situacijama koči ogromna količina nepoverljivosti ali to je već nešto sa čime se dugo borim.
možda i neke loše procene, par vrlo negativnih iskustava...onda se ponekad zapitam, ma čemu iskrenost, čemu to bacanje bisera pred svinje ako će to neko pogaziti...

nepovjerljivost je samo otvaranje mogućnosti da si zatvoriš vrata koja bi ti u suprotnom dobro došla da su otvorena... uvijek sam vjeerovala da je bolje biti otvoren i svakome novom pristupati sa potpunim povjerenjem... pa šta ako se od deset susreta razočaraš u njih osam....zar to nije vrijedno ono dvoje koji će ti možda ostati vrijedni do kraja života... nepovjernjem možda preslikavaš svaje strahove zbog proteklih razočarenja na osobe koje to uopće nisu zaslužile i tako zatvaraš začarani krug ... to isto je možda nešto što je natko iz istih razloga učinio tebi a da toga nisi svjesna .... a negativna iskustva gledaj kao pouke... iz svakog si nešto naučila, postala bogatija iskustvom... nisu ti ona baš ni tak loša....nakon nekog vremena shvatiš da su te upravo ona izgradila i osnažila i doprinijela tome da se osjećaš sretnijom sa samom sobom

ako ti napišem da se slažem sa ovim i pošaljem ti pusu oćeš mi puknuti paju patka?


šalim se, ovo si jako lepo napisala

k_m je napisao/la:

za ovo je zaista potrebno mnogo duhovnog bildanja kako kažeš.
iskustvo nas čini jačim ali negde usput izgubimo onu nevinost duše, onu divnu jednostavnost da ljudima prilazimo bez straha i nepoverenja...upoznala sam možda samo par takvih ljudi i divim im se.

eto, odmah si stvar prikazala kao tešku i nemoguću misiju za samu sebe...a nije tako ... ne treba mnogo ni teško ni naporno...dovoljno je svakodnevno i malim koracima...daleko dalje bi stigla nego mnogi koji misle da naporno i teško bildaju ... i ne treba se diviti onima koji su taj put prošli ili su malo ispred tebe... uvijek pomisli da su i oni bili tamo gdje ti misliš ili vjerješ da si sada ... samo ustrajno i nećeš se ni okrenuti i sama ćeš, bez da ti itko kaže osjetiti rezultate

k_m je napisao/la:
ako ti napišem da se slažem sa ovim i pošaljem ti pusu oćeš mi puknuti paju patka?


šalim se, ovo si jako lepo napisala

naravno da neću... nije mi smiješno neg drago pogotovo ako se sjetiš čega od toga kad ti može pomoći da sama sebi pomogneš

zavirit u sebe nije strašno... osim prvi put... prvi put šokira količina govana koje nađeš. a kasnije se (valjda) nos navikne na vlastiti smrad, a zapremina septičke je oku već poznata...

Btw je napisao/la:zavirit u sebe nije strašno... osim prvi put... prvi put šokira količina govana koje nađeš. a kasnije se (valjda) nos navikne na vlastiti smrad, a zapremina septičke je oku već poznata...

danas bile ludare na meniju?

kišna glista je napisao/la:

Btw je napisao/la:zavirit u sebe nije strašno... osim prvi put... prvi put šokira količina govana koje nađeš. a kasnije se (valjda) nos navikne na vlastiti smrad, a zapremina septičke je oku već poznata...

danas bile ludare na meniju?

svaki dan su... dok ne steknem imunitet... ili ne postanem imuna

Btw je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Btw je napisao/la:zavirit u sebe nije strašno... osim prvi put... prvi put šokira količina govana koje nađeš. a kasnije se (valjda) nos navikne na vlastiti smrad, a zapremina septičke je oku već poznata...

danas bile ludare na meniju?

svaki dan su... dok ne steknem imunitet... ili ne postanem imuna

ajd samo tako dalje paš za koji mjesec biti pravi indijanac ...a onda kod mene na kaktus terapiju

kišna glista je napisao/la:

Btw je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

Btw je napisao/la:zavirit u sebe nije strašno... osim prvi put... prvi put šokira količina govana koje nađeš. a kasnije se (valjda) nos navikne na vlastiti smrad, a zapremina septičke je oku već poznata...

danas bile ludare na meniju?

svaki dan su... dok ne steknem imunitet... ili ne postanem imuna

ajd samo tako dalje paš za koji mjesec biti pravi indijanac ...a onda kod mene na kaktus terapiju

mogla bih već sada... otrov mi curi na svaku poru...
di je dromsi... pade mi na pamet onaj njen vapaj: nitko te ne može razjebat ko vastiti rod i porod... i btako je jebešmisve
idem...

lijepa tema, šteta da stoji na dnu bunara...

moica je napisao/la:lijepa tema, šteta da stoji na dnu bunara...

ma da jako lijepa tema 

moica je napisao/la:lijepa tema, šteta da stoji na dnu bunara...

   
Ovo mi nabijaš na nos onu moju sramotu, jel?

I još moja tema...

dromsin je napisao/la:

moica je napisao/la:lijepa tema, šteta da stoji na dnu bunara...

ma da jako lijepa tema 

 
ljubi te bitve u oba oka tako majenu i zajebatu...