Voljeti zivot...

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:
Spomenula sam Bazu, pogledaj njene slike sa planinarenja, ona ne samo da uživa u svakoj sekundi svog života nego sve lijepo i uslika i postavi na vidno mjesto da i i drugi uživaju u njenom uživanju života.

sinoć prije nego sam obnevidjela od nakupljenog umora sam malo razmišljala o ovoj temi i mislila kako ću noću na miru napisati puno toga... i isto mi je baza pala na pamet kao primjer nekoga tko živi život punim plućima ... kad gledam njene slike točno si mogu zamisliti taj osjećaj i u potpunosti sam svjesna koliko nema te slike koja može prenijeti onaj osjećaj koji je baza osjetila dok je bila na mjestu na kojem je uslikala sliku ... nema !!!! znam to jer sam i sama često u takvoj prilici... koliko god se neki ljudi divili mojim slikama, znam da slika ne može dočarati te osjećaje ... i to je za mene živjeti život punim plućima... u potpunosti biti svjestan koliko je život ogroman i doživjeti tu radost da si dio svega toga i prisutan da vidiš to ... kad god osjetim da gubim taj osjećaj, ima jedan vrh na krku na koji se popnem da ga ponovo doživim i nikad, al baš nikad mi se nije dogodilo da je pogled sa tog vrha bio isti ili razočaravajuć ... promjena perspaktive gledanja čini čuda

ah da, sjetila sam se i dromsice i njenih šetnji sa psom i kako doživljava svoje sugovornike ... i to mi je primjer življenja života na svoj način

pa dopustit češ meni maloj grintavoj da sam sretna kaj nisam slijepa pa uživam kaj vidim tako nešto lijepog i kaj nekaj takvo uopče postoji pa ja znam da postoji, al slažem se da nije isto biti tamo ili biti tu
srečom pa nisam svinja pred koju se bacju biseri a ona nezna kaj je to
bok glistić

izgleda da smo otvorili temu o bazi....   i meni je ona pala na pamet prilikom spominjanja hobija koji te kvalitetno puni

pizda je napisao/la:

Cat_Claw je napisao/la:Toliko puta sam ih zvala, oboje, da dodju, malo se opuste, grad je predivan, mogli bi svuda po Austriji zajedno putovati, ali on uvek ima neki izgovor. Ili je zasadio nesto u bastici, pa ko ce to sad da zaliva, ako oni odu, sestra nema vremena, ne zna ona kako to treba. Pa onda kao pravi novu ogradu, pa renovira se kupatilo, pa treba da se kreci, pa ko ce da pazi na sestrinu decu... A mama kaze da bi se garant nadurio ako bi samo ona dosla i njega ostavila samog.

pa nek se duri  , jebate nemaju vise 20 godina. Barem ce drugi put i on sa njom na putovanje ili ce se pak naviknut...

Dolazi su ranije. Cak i on sam, da nas poseti, a jednom i poslovno. Mama je nakon porodjaja bila mesec dana kod mene. Ali sada...ne mozes ga ni bagerom pokrenuti. Mama se ponekad sali sa njim, pa kaze: "On je deda matori, a ja sam jos devojcica, pa ti vidi kako mi je sa ovim cicistem."
A ona je stvarno super. Super izgleda, nema mozda 10 sedih vlasi, naravno kosu farba, krade moju garderobu...A on stvarno izgleda kao da mu je 100 godina. Sav mi se nekako smanjio, ubledeo, tesko mi je sto ih ne vidjam dovoljno cesto, pa svaki put kad me mama nazove ja se u trenutku uplasim da im se nije nesto dogodilo i da me zato zove.

dromsin je napisao/la:imaš ti itekako doživljaja iz Like čini mi se da tam vikendom haračiš ali misliš da je to bez veze i obično nevrjedno spomena no varaš se.
Spomenula sam Bazu, pogledaj njene slike sa planinarenja, ona ne samo da uživa u svakoj sekundi svog života nego sve lijepo i uslika i postavi na vidno mjesto da i i drugi uživaju u njenom uživanju života. Pa iako nisam bila tamo di je ona ja sam sretna što imam priliku vidjeti te zabilježene ljepote i radujem se svakom takvom uhvačenom trenutku ljepote života koji je oko nas. To ide i Glistu i Leona al eto Basu sam spomenula jer ona stavlja najviše tog veselja.

nie Lika vec Gorski Kotar . Mos mislit dozivljaja, meni je lijepo ali da je nesto bas upecatljivo sto ces uvrstit u godisnji rezime i nije...

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:
Spomenula sam Bazu, pogledaj njene slike sa planinarenja, ona ne samo da uživa u svakoj sekundi svog života nego sve lijepo i uslika i postavi na vidno mjesto da i i drugi uživaju u njenom uživanju života.

sinoć prije nego sam obnevidjela od nakupljenog umora sam malo razmišljala o ovoj temi i mislila kako ću noću na miru napisati puno toga... i isto mi je baza pala na pamet kao primjer nekoga tko živi život punim plućima ... kad gledam njene slike točno si mogu zamisliti taj osjećaj i u potpunosti sam svjesna koliko nema te slike koja može prenijeti onaj osjećaj koji je baza osjetila dok je bila na mjestu na kojem je uslikala sliku ... nema !!!! znam to jer sam i sama često u takvoj prilici... koliko god se neki ljudi divili mojim slikama, znam da slika ne može dočarati te osjećaje ... i to je za mene živjeti život punim plućima... u potpunosti biti svjestan koliko je život ogroman i doživjeti tu radost da si dio svega toga i prisutan da vidiš to ... kad god osjetim da gubim taj osjećaj, ima jedan vrh na krku na koji se popnem da ga ponovo doživim i nikad, al baš nikad mi se nije dogodilo da je pogled sa tog vrha bio isti ili razočaravajuć ... promjena perspaktive gledanja čini čuda

ah da, sjetila sam se i dromsice i njenih šetnji sa psom i kako doživljava svoje sugovornike ... i to mi je primjer življenja života na svoj način

kuzim ja to sve, i sam sam takav ali to mi je vise neki duhovniji nacin zivota a tu gdje jesmo smo materialni. Lambasa i njena zivotna volja je totalno materijalna i mozda je takav pristup pravilan. Zemlja za materijalno, a za duhovno, ko zna... Mozda je to nase duhovno samo bjezanje od one materijalne strane jer nam je lakse tako...

Vel'ka Maca je napisao/la:izgleda da smo otvorili temu o bazi....   i meni je ona pala na pamet prilikom spominjanja hobija koji te kvalitetno puni

Baza je prvenstveno izuzetno promiskuitetna a onda sve ono ostalo, brda, planine...

pizdo, moja dijagnoza je da tebi kronično fale ljudi... ne znam zašto imam takav feeling s obzirom da te ne poznam, ali tako mi mirišiš   

ren delat... pizdu materinu

pizda je napisao/la:

dromsin je napisao/la:imaš ti itekako doživljaja iz Like čini mi se da tam vikendom haračiš ali misliš da je to bez veze i obično nevrjedno spomena no varaš se.
Spomenula sam Bazu, pogledaj njene slike sa planinarenja, ona ne samo da uživa u svakoj sekundi svog života nego sve lijepo i uslika i postavi na vidno mjesto da i i drugi uživaju u njenom uživanju života. Pa iako nisam bila tamo di je ona ja sam sretna što imam priliku vidjeti te zabilježene ljepote i radujem se svakom takvom uhvačenom trenutku ljepote života koji je oko nas. To ide i Glistu i Leona al eto Basu sam spomenula jer ona stavlja najviše tog veselja.

nie Lika vec Gorski Kotar . Mos mislit dozivljaja, meni je lijepo ali da je nesto bas upecatljivo sto ces uvrstit u godisnji rezime i nije...

a po čijem mjerilu bi taj godišnji rezime trebao biti? jebga, meni je sve šta mi se dogodilo i što mi se događa za moj pojam itekako upečatljivo... ne treba mi ničija potvrda sa strane da živim život punim plućima i sa puno strasti ...

Vel'ka Maca je napisao/la:pizdo, moja dijagnoza je da tebi kronično fale ljudi... ne znam zašto imam takav feeling s obzirom da te ne poznam, ali tako mi mirišiš   

ren delat... pizdu materinu

e jesi se zajebala... 

kišna glista je napisao/la:
a po čijem mjerilu bi taj godišnji rezime trebao biti? jebga, meni je sve šta mi se dogodilo i što mi se događa za moj pojam itekako upečatljivo... ne treba mi ničija potvrda sa strane da živim život punim plućima i sa puno strasti ...

po osobnom mjerilu, vec sam jednom pisao o tome da se nakuplja sve vise godina koje ne mogu negdje svrstati i prepoznati ih po necem specificnom. Da me pitas po cemu pamtim 2011 ne bih ti znao sto rec, isto tako 2010 itd.

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

dromsin je napisao/la:
Spomenula sam Bazu, pogledaj njene slike sa planinarenja, ona ne samo da uživa u svakoj sekundi svog života nego sve lijepo i uslika i postavi na vidno mjesto da i i drugi uživaju u njenom uživanju života.

sinoć prije nego sam obnevidjela od nakupljenog umora sam malo razmišljala o ovoj temi i mislila kako ću noću na miru napisati puno toga... i isto mi je baza pala na pamet kao primjer nekoga tko živi život punim plućima ... kad gledam njene slike točno si mogu zamisliti taj osjećaj i u potpunosti sam svjesna koliko nema te slike koja može prenijeti onaj osjećaj koji je baza osjetila dok je bila na mjestu na kojem je uslikala sliku ... nema !!!! znam to jer sam i sama često u takvoj prilici... koliko god se neki ljudi divili mojim slikama, znam da slika ne može dočarati te osjećaje ... i to je za mene živjeti život punim plućima... u potpunosti biti svjestan koliko je život ogroman i doživjeti tu radost da si dio svega toga i prisutan da vidiš to ... kad god osjetim da gubim taj osjećaj, ima jedan vrh na krku na koji se popnem da ga ponovo doživim i nikad, al baš nikad mi se nije dogodilo da je pogled sa tog vrha bio isti ili razočaravajuć ... promjena perspaktive gledanja čini čuda

ah da, sjetila sam se i dromsice i njenih šetnji sa psom i kako doživljava svoje sugovornike ... i to mi je primjer življenja života na svoj način

kuzim ja to sve, i sam sam takav ali to mi je vise neki duhovniji nacin zivota a tu gdje jesmo smo materialni. Lambasa i njena zivotna volja je totalno materijalna i mozda je takav pristup pravilan. Zemlja za materijalno, a za duhovno, ko zna... Mozda je to nase duhovno samo bjezanje od one materijalne strane jer nam je lakse tako...

ma ja, duhovno je bijeg od materijalnog )) zato toliko ljudi i živi tako duovno jer je to lakše od prepuštanja materijalnom .... pa valjda je bit u ravnoteži između to dvoje .... kad se to postigne, a postoje takvi trenuci, onda dobiješ potvrdu da živiš život punim plućima ... i da, radi se o trenucima, fazama, nikako nečemu što traje stalno ... a onda dalje opet tražiš, kopaš, pitaš se itd itd dok traje ... put u kojem treba uživati u svakoj ruti i etapi ...

kišna glista je napisao/la:
ma ja, duhovno je bijeg od materijalnog )) zato toliko ljudi i živi tako duovno jer je to lakše od prepuštanja materijalnom .... pa valjda je bit u ravnoteži između to dvoje .... kad se to postigne, a postoje takvi trenuci, onda dobiješ potvrdu da živiš život punim plućima ... i da, radi se o trenucima, fazama, nikako nečemu što traje stalno ... a onda dalje opet tražiš, kopaš, pitaš se itd itd dok traje ... put u kojem treba uživati u svakoj ruti i etapi ...

to duhovno nemoj shvatiti doslovno jer uopce ne mislim da ljudi sjede doma i meditiraju ili stogod od slicnih duhovnih tehnika.
Vise na ono da se vise prepustamo mastanju nego li realizaciji a mastanje je svakako lakse od realizacije...

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:
ma ja, duhovno je bijeg od materijalnog )) zato toliko ljudi i živi tako duovno jer je to lakše od prepuštanja materijalnom .... pa valjda je bit u ravnoteži između to dvoje .... kad se to postigne, a postoje takvi trenuci, onda dobiješ potvrdu da živiš život punim plućima ... i da, radi se o trenucima, fazama, nikako nečemu što traje stalno ... a onda dalje opet tražiš, kopaš, pitaš se itd itd dok traje ... put u kojem treba uživati u svakoj ruti i etapi ...

to duhovno nemoj shvatiti doslovno jer uopce ne mislim da ljudi sjede doma i meditiraju ili stogod od slicnih duhovnih tehnika.
Vise na ono da se vise prepustamo mastanju nego li realizaciji a mastanje je svakako lakse od realizacije...

pa dobro... to je istina... puno ljudi samo mašta o životu kakvog bi htjeli živjeti ... nijesam od tih pa možda nisam mjerodavna govoriti o tome ... zapravo, mene je pomalo strah dalje maštati jerbo mi se sve što sam si poželjela i ostvarivalo   neš vjerovati, al znala sam maštati o trenutku kako će netko iz mog društva koje izuzetno cijenim zbog vrijednosti i raznih društvenih angažmana dobit nobelovu nagradu i kako ćemo svi zajedno biti  sretni zbog toga .... moš mislit moje face kad mi je kolegica došla sa tom vijesti    ... jedino što se nije ostvarilo iz mog maštanja je to da nas je bilo više i da smo se svi veselili oko toga  al ima vremena... to ćemo nakon uručenja nagrade ... al sam zaista maštala i o tome i to skoro uvijek nakon što bih odradila neki dosadni društveni domjenak il otvaranje izložbe na kojem se ništa bombastično nije događalo osim ponavljanja fraza i poziranja kojekakvih dokonih pozera pa mi bilo lijepo zamišljati kako netko uleti usred svega i dojavi nešto tako bombastično   

ne smijem više ništa maštati jerbo prepadnem samu sebe kad se stvari koje sam maštala počnu i događati ... a o tom nobelu sam maštala baš zato jer sam mislila da je naprosto nemoguće da se tako nešto dogodi ... jest kurac... ništa nije nemoguće

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:
ma ja, duhovno je bijeg od materijalnog )) zato toliko ljudi i živi tako duovno jer je to lakše od prepuštanja materijalnom .... pa valjda je bit u ravnoteži između to dvoje .... kad se to postigne, a postoje takvi trenuci, onda dobiješ potvrdu da živiš život punim plućima ... i da, radi se o trenucima, fazama, nikako nečemu što traje stalno ... a onda dalje opet tražiš, kopaš, pitaš se itd itd dok traje ... put u kojem treba uživati u svakoj ruti i etapi ...

to duhovno nemoj shvatiti doslovno jer uopce ne mislim da ljudi sjede doma i meditiraju ili stogod od slicnih duhovnih tehnika.
Vise na ono da se vise prepustamo mastanju nego li realizaciji a mastanje je svakako lakse od realizacije...

pa dobro... to je istina... puno ljudi samo mašta o životu kakvog bi htjeli živjeti ... nijesam od tih pa možda nisam mjerodavna govoriti o tome ... zapravo, mene je pomalo strah dalje maštati jerbo mi se sve što sam si poželjela i ostvarivalo   neš vjerovati, al znala sam maštati o trenutku kako će netko iz mog društva koje izuzetno cijenim zbog vrijednosti i raznih društvenih angažmana dobit nobelovu nagradu i kako ćemo svi zajedno biti  sretni zbog toga .... moš mislit moje face kad mi je kolegica došla sa tom vijesti    ... jedino što se nije ostvarilo iz mog maštanja je to da nas je bilo više i da smo se svi veselili oko toga  al ima vremena... to ćemo nakon uručenja nagrade ... al sam zaista maštala i o tome i to skoro uvijek nakon što bih odradila neki dosadni društveni domjenak il otvaranje izložbe na kojem se ništa bombastično nije događalo osim ponavljanja fraza i poziranja kojekakvih dokonih pozera pa mi bilo lijepo zamišljati kako netko uleti usred svega i dojavi nešto tako bombastično   

ne smijem više ništa maštati jerbo prepadnem samu sebe kad se stvari koje sam maštala počnu i događati ... a o tom nobelu sam maštala baš zato jer sam mislila da je naprosto nemoguće da se tako nešto dogodi ... jest kurac... ništa nije nemoguće

ko sto dok spavam non stop sanjam, tako budan non stop mastam. Oduvijek tako funkcioniram. Citao sam jednom da smo naprednijim vanzemaljskim rasama jedinstveni upravo po tome, sto mozemo mastati. Valjda oni nemaju tu mogucnost, ko ce znat:). Zbog tog smo kao predmet njihovog velikog interesa pa i proucavanja. Ako je stvarno tako, onda mora da sam im enciklopedija jebate... 

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:
ma ja, duhovno je bijeg od materijalnog )) zato toliko ljudi i živi tako duovno jer je to lakše od prepuštanja materijalnom .... pa valjda je bit u ravnoteži između to dvoje .... kad se to postigne, a postoje takvi trenuci, onda dobiješ potvrdu da živiš život punim plućima ... i da, radi se o trenucima, fazama, nikako nečemu što traje stalno ... a onda dalje opet tražiš, kopaš, pitaš se itd itd dok traje ... put u kojem treba uživati u svakoj ruti i etapi ...

to duhovno nemoj shvatiti doslovno jer uopce ne mislim da ljudi sjede doma i meditiraju ili stogod od slicnih duhovnih tehnika.
Vise na ono da se vise prepustamo mastanju nego li realizaciji a mastanje je svakako lakse od realizacije...

pa dobro... to je istina... puno ljudi samo mašta o životu kakvog bi htjeli živjeti ... nijesam od tih pa možda nisam mjerodavna govoriti o tome ... zapravo, mene je pomalo strah dalje maštati jerbo mi se sve što sam si poželjela i ostvarivalo   neš vjerovati, al znala sam maštati o trenutku kako će netko iz mog društva koje izuzetno cijenim zbog vrijednosti i raznih društvenih angažmana dobit nobelovu nagradu i kako ćemo svi zajedno biti  sretni zbog toga .... moš mislit moje face kad mi je kolegica došla sa tom vijesti    ... jedino što se nije ostvarilo iz mog maštanja je to da nas je bilo više i da smo se svi veselili oko toga  al ima vremena... to ćemo nakon uručenja nagrade ... al sam zaista maštala i o tome i to skoro uvijek nakon što bih odradila neki dosadni društveni domjenak il otvaranje izložbe na kojem se ništa bombastično nije događalo osim ponavljanja fraza i poziranja kojekakvih dokonih pozera pa mi bilo lijepo zamišljati kako netko uleti usred svega i dojavi nešto tako bombastično   

ne smijem više ništa maštati jerbo prepadnem samu sebe kad se stvari koje sam maštala počnu i događati ... a o tom nobelu sam maštala baš zato jer sam mislila da je naprosto nemoguće da se tako nešto dogodi ... jest kurac... ništa nije nemoguće

ko sto dok spavam non stop sanjam, tako budan non stop mastam. Oduvijek tako funkcioniram. Citao sam jednom da smo naprednijim vanzemaljskim rasama jedinstveni upravo po tome, sto mozemo mastati. Valjda oni nemaju tu mogucnost, ko ce znat:). Zbog tog smo kao predmet njihovog velikog interesa pa i proucavanja. Ako je stvarno tako, onda mora da sam im enciklopedija jebate... 

a nikako da ti ulete u kuću, a ? ajd, ja ću ti to izmaštat a ti samo budi spreman ...

a što se maštanja tiče, ubila bih se da mi netko oduzme mogućnost maštanja ... zapravo je malo bed kad ti se neko maštanje ostvari jerbo moraš onda izmisliti nešto novo što će te vuć naprijed ... jel ima neka prestižnija svjecka nagrada da mogu poželit svojim prijateljima ? zajebalo me ovo sa nobelom

kišna glista je napisao/la:
a nikako da ti ulete u kuću, a ? ajd, ja ću ti to izmaštat a ti samo budi spreman ...

obzirom da se ujutro znam osjecat ko da su me cijelu noc jebali, ne bi stavijo ruku u vatru da me nisu tu i tamo posjetili...

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:
a nikako da ti ulete u kuću, a ? ajd, ja ću ti to izmaštat a ti samo budi spreman ...

obzirom da se ujutro znam osjecat ko da su me cijelu noc jebali, ne bi stavijo ruku u vatru da me nisu tu i tamo posjetili...

prestani navečer pit zeleni čaj pa možda i invazija vanzemaljaca prestane  

kišna glista je napisao/la:
prestani navečer pit zeleni čaj pa možda i invazija vanzemaljaca prestane   

pa ne razbudjuje bas zeleni caj, simbolicno...

pizda je napisao/la:

kišna glista je napisao/la:
prestani navečer pit zeleni čaj pa možda i invazija vanzemaljaca prestane   

pa ne razbudjuje bas zeleni caj, simbolicno...

jok, život razbuđuje ... onaj koji nisi proživio a htio si ga proživjeti ... i ovo ne zajebavam ... najnemirnije spavam kad imam na savjesti nešto što nisam odradila a znam da sam morala ... valjda me to uvijek tjera da  odradim sve što sam zamislila da moram - ljubav do mirnog spavanja    neki to zovu mirnom savjesti

al sad si me asocijacijama sjetio još nečega o čemu sam sinoć razmišljala kad sam razmišljala o ovoj temi... šta je to što ljude prekine u življenju života onako kako bi ga htjeli živjeti ?

moje mišljenje je da je ljenost i komocija na prvom mjestu al odmah nakon toga slijedi strah od sramote ako podbace u svojim iščekivanjima ... ili ako su se zajebali glede iščekivanja ... uglavnom, strah od neuspjeha ... iako je po mojem veći neuspjeh ne probati uopće nego probati pa doživjeti neuspjeh ... uostalom, tko je to pred kim se imamo u životu dokazivati ? nitko osim nas samih ... ah da, i radoznalost igra ogromnu ulogu u svemu ... svi smo različiti pa otud i različitost glede pojmovanja "ljubavi do života" ... al fina tema za razmišljanje ...

kišna glista je napisao/la:

al sad si me asocijacijama sjetio još nečega o čemu sam sinoć razmišljala kad sam razmišljala o ovoj temi... šta je to što ljude prekine u življenju života onako kako bi ga htjeli živjeti ?

moje mišljenje je da je ljenost i komocija na prvom mjestu al odmah nakon toga slijedi strah od sramote ako podbace u svojim iščekivanjima ... ili ako su se zajebali glede iščekivanja ... uglavnom, strah od neuspjeha ... iako je po mojem veći neuspjeh ne probati uopće nego probati pa doživjeti neuspjeh ... uostalom, tko je to pred kim se imamo u životu dokazivati ? nitko osim nas samih ... ah da, i radoznalost igra ogromnu ulogu u svemu ... svi smo različiti pa otud i različitost glede pojmovanja "ljubavi do života" ... al fina tema za razmišljanje ...

sve je stvar naravi a i navika, ako si uvijek ganjao zivot, ganjat ces ga i nadalje. Mozda u manjoj mjeri ali hoces. Ako ga nikad bas i nisi ganjao nego si uzivao u nekim svojim specificnim situacijama nevezanim uz gungulu, javni zivot i bljestavilo, onda ti neko smirenje tim prirodnije pada.
Ima tu naravno i masu okolnosti koje to pospjesuju, lova tu sigurno ima veliku ulogu jer te hoces, neces ona poprilicno motivira a i pruza mnogo vise mogucnosti. Tu su i strahovi koje spominjes a i neke mane poput ljenosti i komocije. Opet, i oni najljeniji su jako aktivni u necemu sto ih veseli i ispunjava samo sto je tih momenata malo pa su vecinom naizgled ili doslovno, pasivni. Mozda ti ljudi koji strastveno uzivaju u zivotu ustvari samo imaju mnogo vise tih momenata pa su i puno aktivniji. To bi ujedno znacilo da su i puno manje kriticni a i cvrsto materijalno usmjeriti. Potonje moze bit i neka vrst utjehe vecini koja i nije toliko aktivna:)...

Sve se manje bavim "duhovnoscu", jer sam shvatila da me previse udaljava od stvarnosti.

Cat_Claw je napisao/la:Sve se manje bavim "duhovnoscu", jer sam shvatila da me previse udaljava od stvarnosti.

logicno, pogotovo sto su duhovnosti kojima nas obasipavaju ustvari "duhovnosti" tj. tlapnje i masa gluposti...
To sto ja spominjem kao duhovnost je vise vezano uz osobe koje su sklone razmisljanju, mastanju a i svestrane su na neki nacin jer im je dusa razigrata ...

pizda je napisao/la:

Cat_Claw je napisao/la:Sve se manje bavim "duhovnoscu", jer sam shvatila da me previse udaljava od stvarnosti.

logicno, pogotovo sto su duhovnosti kojima nas obasipavaju ustvari "duhovnosti" tj. tlapnje i masa gluposti...
To sto ja spominjem kao duhovnost je vise vezano uz osobe koje su sklone razmisljanju, mastanju a i svestrane su na neki nacin jer im je dusa razigrata ...

Tome sam sklona.

pizda je napisao/la:

sara je napisao/la:ima ima smisla, pipoje. itekako. ne smijem ni pomislit da ga nema.

koi je?

koi je tvoj to ces morati sam otkriti, jer svako od nas ima neki svoi. ja imam isti ko i dr frankl. ja sam svoj nasla. nakon dugog puta. moj smisao je u pomaganju drugima.

a temu nisi otovrio o doris - jebala te ona. da nije umrla sa 32 godine ne bi je niko ni spomenuo. jebo ti takav nacin voljenja - premda ne sudim je ipak - nek svako zivi kako hoce - al cinjenica je da je ne bi spomenuo ni ti ni ja ni bilo ko drugi...

sara je napisao/la:

pizda je napisao/la:

sara je napisao/la:ima ima smisla, pipoje. itekako. ne smijem ni pomislit da ga nema.

koi je?

koi je tvoj to ces morati sam otkriti, jer svako od nas ima neki svoi. ja imam isti ko i dr frankl. ja sam svoj nasla. nakon dugog puta. moj smisao je u pomaganju drugima.

a temu nisi otovrio o doris - jebala te ona. da nije umrla sa 32 godine ne bi je niko ni spomenuo. jebo ti takav nacin voljenja - premda ne sudim je ipak - nek svako zivi kako hoce - al cinjenica je da je ne bi spomenuo ni ti ni ja ni bilo ko drugi...

spominjao sam je ja vec ali u drugom kontekstu, negativnijem sto ne znaci da mi je zivotna postala onda kad je ustvari, umrla. Da se to i nije desilo a da sam otvarao takvu temu, sigurno bi je spomenuo jer mi je ona izgledala bas nepatvoreno sretna i spremna uzivati 24 sata na dan.

Sto se smisla tice, mislijo sam na neki univerzalni smisao a njega nema. To nase osmisljavanje je cista subjektivnost i daleko, daleko od neke univerzalnosti a i cesto uopce nije ono sto bi mi ni zeljeli vec linija manjeg otpora ili nemogucnost realizacije neceg sto nam je bitnije...