kultniX
Would you like to react to this message? Create an account in a few clicks or log in to continue.

intervju

Stranica 15 / 24. Previous  1 ... 9 ... 14, 15, 16 ... 19 ... 24  Next

Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 12.03.15 14:00

zingaro je napisao/la:
kišna glista je napisao/la:
pizda je napisao/la:
kišna glista je napisao/la:meni je on genijalan lik intervju - Page 15 684758713  ... kako ove ostale nije sramota kad njega vide ... dobro je čovjek rekao, nije on siromašan nego su siromašni oni kojima puno treba

jebiga, takvih se malo radja...nazalost...

a i kad se rode, odmah se oko njih sjate ovi iz mahale koji bi prodali dušu da se malo i o njih otrese taj "ljudski" prah ... htio reć zingaro kako je kusturica faca a je... al u svojim gabaritima i ne više od toga ... nemreš sad svojim prisustvom pokupiti i one koji nisu tvoji intervju - Page 15 684758713
Jedan od tvojih provokativnijih postova kao navlakusha,,medjutim,,ne palim se na kurblu ko Pizda,,Totalno si izvrnula logiku,,,ajd mogu ti oprostiti neinformiranost shto u tvome sluchaju nikako nije za oprost poshto znam da si jebeno informirata o svemu,,Kusturica je svakako fatza (ako to ne kuzish,,pitaj,,objasnit cu ti) jer on je u istom timu sa Mujitzom,,da nije ,,taj mu sigurno ne bi dozvolio da se priblizi,,Nemoj me jebat da si i ti podsvjesno poljubomorna na njegove idejno gradjevinske poduhvate koje ce neke druge generacije opisivati kao gradjenje Atine,, kao i Amra,,Profesionalna derfomacija ili shto:)??Kusta je iznad Sarajeva,,iznad secijske politike vukojebine,,iznad guzouvlakacha koji su stoljecima uvlache  u dupe turcima..kao shto su se rvati uvlachili austrougarima ,,isti mentalni sluganski sklop zbog kojega bi ja napalmom spalijo tu jebenu kasabu koja zbog zelje za komoditetom unishtava sve shto je pozitivno na Balkanu..taj mentalni sklop koji je Kusta prepoznao debelo vlada u Cro,,jedino se tome josh Istra ,,,Zagorje i Medjumurje brane svojim jezikom i kulturom.Po meni to je jedino prava Hrvatska,,ostalo je mentalna vukojebina,,kojoj ne treba nikakav neprijatelj,,,i koja ce se sama pozderati u svojoj nemoci i mrznji,,prema svemu shto izgleda drugachije,,Kusta je dodirnuo u taj crvotochni osinjak bez mozga znajuci kakve ce rekacije biti,,Pa taj chovjek najbolje pozna tu vukojebinu zvanu Sarajevo,,,prije dvije godine sam bio tamo,,kasaba,,Neki dan razgovaram sa jednim hrvatom,,koji se kao borio za to Sarajevo,,ranjavan,,polemiziramo,,(ja kao fol branim taj multi kulti koncept) Chovjek veli,,daj majketi ne seri,,Sarajevo je bilo i ostalo kasaba,,jebga ,,tko sam ja da ga razuvjeravam,,Ali..kao shto u svakoj barushtini ima puno zaba koje krekecu kao Iluzija,,i Amra,,tako ima i onih bijelih lopocha kojima je ime Kusta i Nele..tak da,,odjebi sa svojim provokacijama,,:intervju - Page 15 1619348112)Ne uvlachi se svojim prijateljima u dupe,,jer cesh ih tako najlakshe izgubiti,,pa ja,, intervju - Page 15 167558484
Mislim ono,,uvlacheci se Mujitzi,,Kusta profitira,,posebno na zapadu,,,a bog te jebo ,,ja mislijo da si ti popametna zenska,, intervju - Page 15 424959984 intervju - Page 15 424959984
Kusta je ljigavac i  nikakav karakter. Nele takodjer.   po cemu je  Kusta  iznad Sarajeva? dok je bio u Sarajevu stekao je slavu, jer su ga raja podrzala, a sada sve sto pokusa to mu propadne. Nele takodjer, dok je krao iz Parkuse provale i zeze od raje, postao je poznat, a sada sve sto napravi je totalno bezveze.   pokusao je krasti i od Monthy Python, pa ga provalili.... kako nema od koga vise krasti, iz njega je izbilo ogrocenje, mrznja, ljubomora,.... i tako je nastala ona njegova knjiga u kojoj je izlio sav bijes, mrznju, ocaj   i okitio je pljuvanjem i  lazima o raji......

 mentalna  vukojebina ti je u glavi. da bar krekeces, pa bih se nadala da moze biti neki princ od tebe, ovako, rokci  ti koliko zelis, pa mozda uspijes sa Kustom i Neletom oformiti bend slican onome " braca poderanih gaca'. intervju - Page 15 1523192931
Kusta profitira,,posebno na zapadu? pa nece ga ni u Breogradu, a kamoli negdje na zapadu. gdje on to profitira?


Zadnja promjena: iluzija; 12.03.15 14:06; ukupno mijenjano 2 put/a. (Reason for editing : .)

iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 12.03.15 14:09

pizda je napisao/la:
iluzija je napisao/la:
chisti balkanjerosi, jer ne volimo ljigu od covjeka..... i ti si prolupao. bosanke ti glupe, a ti se zagrijao za Kusturicu. da nisi presao u gayeve. intervju - Page 15 1523192931

imam osjecaj da bi on sa gustom popusijo Nemanji i Neletu. Radetu je vec popusijo dok mu ovaj recitirao nedaj se Ines.
loooool  :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))) intervju - Page 15 1523192931

iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  propolis 12.03.15 14:52

iluzija je napisao/la:
pizda je napisao/la:
iluzija je napisao/la:
chisti balkanjerosi, jer ne volimo ljigu od covjeka..... i ti si prolupao. bosanke ti glupe, a ti se zagrijao za Kusturicu. da nisi presao u gayeve. intervju - Page 15 1523192931

imam osjecaj da bi on sa gustom popusijo Nemanji i Neletu. Radetu je vec popusijo dok mu ovaj recitirao nedaj se Ines.
loooool  :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))) intervju - Page 15 1523192931
niske strasti niske strasti i cevavi sas papricicom intervju - Page 15 439160543
propolis
propolis

Broj postova : 3146
Join date : 24.01.2013

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  pizda 12.03.15 14:55

propolis je napisao/la:
iluzija je napisao/la:
pizda je napisao/la:
iluzija je napisao/la:
chisti balkanjerosi, jer ne volimo ljigu od covjeka..... i ti si prolupao. bosanke ti glupe, a ti se zagrijao za Kusturicu. da nisi presao u gayeve. intervju - Page 15 1523192931

imam osjecaj da bi on sa gustom popusijo Nemanji i Neletu. Radetu je vec popusijo dok mu ovaj recitirao nedaj se Ines.
loooool  :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))) intervju - Page 15 1523192931
niske strasti niske strasti i cevavi sas papricicom intervju - Page 15 439160543

to su jotra punj cevavi...
pizda
pizda
Murderator

Broj postova : 33630
Join date : 21.09.2012
Age : 33
Lokacija : Fiume

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  Gost 12.03.15 15:03

pizda je napisao/la:
propolis je napisao/la:
iluzija je napisao/la:
pizda je napisao/la:

imam osjecaj da bi on sa gustom popusijo Nemanji i Neletu. Radetu je vec popusijo dok mu ovaj recitirao nedaj se Ines.
loooool  :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))) intervju - Page 15 1523192931
niske strasti niske strasti i cevavi sas papricicom intervju - Page 15 439160543

to su jotra punj cevavi...

dobro se slažu sa krumpidima ispod peke intervju - Page 15 1523192931

Gost
Gost


[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  propolis 12.03.15 15:37

pizda je napisao/la:
propolis je napisao/la:
iluzija je napisao/la:
pizda je napisao/la:

imam osjecaj da bi on sa gustom popusijo Nemanji i Neletu. Radetu je vec popusijo dok mu ovaj recitirao nedaj se Ines.
loooool  :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))) intervju - Page 15 1523192931
niske strasti niske strasti i cevavi sas papricicom intervju - Page 15 439160543

to su jotra punj cevavi...
e bolan nijesu ..pravi sarajevski prije zemunskog moszta intervju - Page 15 3111943984
propolis
propolis

Broj postova : 3146
Join date : 24.01.2013

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  propolis 12.03.15 15:40

kišna glista je napisao/la:
pizda je napisao/la:
propolis je napisao/la:
iluzija je napisao/la:
loooool  :-)))))))))))))))))))))))))))))))))))))) intervju - Page 15 1523192931
niske strasti niske strasti i cevavi sas papricicom intervju - Page 15 439160543

to su jotra punj cevavi...

dobro se slažu sa krumpidima ispod peke intervju - Page 15 1523192931
po komentaru vidim da gledas tri dva jedan kuvaj intervju - Page 15 2733991369

to se samo tamo moze cuti.. intervju - Page 15 424959984
propolis
propolis

Broj postova : 3146
Join date : 24.01.2013

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  antonac 12.03.15 15:41

obozavam cevave.... intervju - Page 15 11484130

_________________
daite im da seru....intervju - Page 15 29xutcyintervju - Page 15 7
antonac
antonac

Broj postova : 1923
Join date : 23.09.2012
Age : 24
Lokacija : ogorje

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  propolis 12.03.15 15:46

antonac je napisao/la:obozavam cevave.... intervju - Page 15 11484130
 cavapa ima raznih...sarajevskih, banja luckih, bosanskih, srpskih, hrvatskih  itd

svaki je razlicit po sastavu, zacinima, mjesanju, pripremanju  intervju - Page 15 3111943984  kao i pljeskavice
recimo pljeskavica spikovana lukom ( koji nije prije dinstan )  i kackavaljom intervju - Page 15 684758713
propolis
propolis

Broj postova : 3146
Join date : 24.01.2013

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  Gost 12.03.15 15:48

propolis je napisao/la:
kišna glista je napisao/la:
pizda je napisao/la:
propolis je napisao/la:
niske strasti niske strasti i cevavi sas papricicom intervju - Page 15 439160543

to su jotra punj cevavi...

dobro se slažu sa krumpidima ispod peke intervju - Page 15 1523192931
po komentaru vidim da gledas tri dva jedan kuvaj intervju - Page 15 2733991369

to se samo tamo moze cuti.. intervju - Page 15 424959984

ne gledam ti ja nikakve emisije o kuvanju već desetljećima ... po mom komentaru možeš samo zaključiti da se sjećam nekih tvojih upisa koje sam pročitala intervju - Page 15 3114667799

krumpidi su bili tvoj specijalitet ... ja ne znam ni šta je to ... intervju - Page 15 11484130

Gost
Gost


[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  propolis 12.03.15 15:51

jasno za krumpide pod pekom sa  ............
al ne sos cavapcicom  to moze samo u tri,dva eden kreni intervju - Page 15 2733991369
propolis
propolis

Broj postova : 3146
Join date : 24.01.2013

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  antonac 12.03.15 15:53

propolis je napisao/la:
antonac je napisao/la:obozavam cevave.... intervju - Page 15 11484130
 cavapa ima raznih...sarajevskih, banja luckih, bosanskih, srpskih, hrvatskih  itd

svaki je razlicit po sastavu, zacinima, mjesanju, pripremanju  intervju - Page 15 3111943984  kao i pljeskavice
recimo pljeskavica spikovana lukom ( koji nije prije dinstan )  i kackavaljom intervju - Page 15 684758713
to za raznosti nisam znao.....hvala doctore..... intervju - Page 15 11484130

_________________
daite im da seru....intervju - Page 15 29xutcyintervju - Page 15 7
antonac
antonac

Broj postova : 1923
Join date : 23.09.2012
Age : 24
Lokacija : ogorje

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  Gost 12.03.15 15:54

propolis je napisao/la:jasno za krumpide pod pekom sa  ............
al ne sos cavapcicom  to moze samo u tri,dva eden kreni intervju - Page 15 2733991369

meni su najbolji oni cevavi pod pekom sta se prvo malo kuvaju pa bude i super juha od cevava nakon koje su cevavi pod pekom sa krumpidima samo prirodni nastavak gurmanskog raja iz nehaja intervju - Page 15 3114667799

Gost
Gost


[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  antonac 12.03.15 15:56

kišna glista je napisao/la:
propolis je napisao/la:jasno za krumpide pod pekom sa  ............
al ne sos cavapcicom  to moze samo u tri,dva eden kreni intervju - Page 15 2733991369

meni su najbolji oni cevavi pod pekom sta se prvo malo kuvaju pa bude i super juha od cevava nakon koje su cevavi pod pekom sa krumpidima samo prirodni nastavak gurmanskog raja iz nehaja intervju - Page 15 3114667799
a volim ja i krumpide..... intervju - Page 15 11484130 intervju - Page 15 11484130 intervju - Page 15 11484130 ...jednom rieciu, svu mesinu..... intervju - Page 15 11484130

_________________
daite im da seru....intervju - Page 15 29xutcyintervju - Page 15 7
antonac
antonac

Broj postova : 1923
Join date : 23.09.2012
Age : 24
Lokacija : ogorje

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  propolis 12.03.15 15:56

kišna glista je napisao/la:
propolis je napisao/la:jasno za krumpide pod pekom sa  ............
al ne sos cavapcicom  to moze samo u tri,dva eden kreni intervju - Page 15 2733991369

meni su najbolji oni cevavi pod pekom sta se prvo malo kuvaju pa bude i super juha od cevava nakon koje su cevavi pod pekom sa krumpidima samo prirodni nastavak gurmanskog raja iz nehaja intervju - Page 15 3114667799
mozda
ispeci pa reci   intervju - Page 15 1619348112
propolis
propolis

Broj postova : 3146
Join date : 24.01.2013

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  Gost 14.03.15 5:05

Razmishljajuci,,da l' da odgovorim ili ne odgovorim,,(uglavnom budale preskacem) odlucio sam da dam zadnju shansu iluziji  da dokaze svoju sjebatu teoriju,,ni u guzitzi ni van nje,,,,ona bi ,,,ako moze obadvoje,,Poglupa je ,,izbjegavam  raspravljati sa budalama,,,ali,,ja sam human chovatz,,dajem shansu i zadnjoj budali da se dokaze,,,da ej gluplji nego ga drugi dozivljavaju,,Dakelm,,ovo je zamka za tu kokosh,,koja ce svojim upisima pokazati tko je i shto je,,,iako ja ne sumnjam u njene "intelektualne sposobnosti" kokosh bila i kokosh ostala,,sere po dvorishcu,,(forumu) gdje god stigne,,a shtash drugo ochekivati od glupe kokoshi,,,dodushe ,,i Amra je u tom timu,,pa i njoj posvecujem ovaj intervju,,ajmo,,"pametnice"da vas chujem  intervju - Page 15 1354420400 intervju - Page 15 167558484


Povijest muslimana na Balkanu.

Ne znaju ili nece da znaju da su bogumili samo jedna hrišcanska jeres, može se slobodno reci u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod.

1.Prof. Selimovicu, Vi ste jedan od odlicnih poznavalaca srpsko-muslimanskog pitanja kroz našu, ne tako srecnu, balkansku istoriju. Ko su današnji muslimani u Srbiji, BiH, Crnoj Gori, Makedoniji, KiM, kakvi su njihovi koreni?

Vi ste rekli „ne tako srecnu, balkansku istoriju“, a ja bih pre rekao tragicnu balkansku istoriju. Današnji naši muslima ni, koji su nastali na prostorima bivše SFRJ, su u ogromnoj vecini slovenskog porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi hteli da su bosanski i deo raških muslimana bogumilskog porekla. Ne znaju ili nece da znaju da su bogumili samo jedna hrišcanska jeres, može se slobodno reci u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod. Ako je veliki deo bosanskih bogumila došao iz Raške pa oni su mogli da budu samo Srbi, a ne bilo ko. Bogumila, patarena, katara kao pripadnika te jeresi je bilo i u susednim zemljama koji su se širili sve do Južne Francuske. U Južnoj Francuskoj ima stecaka koliko i u Bosni i Hercegovini. Ideologija te jeresi nije ni nastala, a ni konacno nestala na našem tlu. Bogumilstvom se hoce da dokazuje neka stara posebnost, neki individualitet iz kojeg se vremenom konstituisala bošnjacka nacija. Na taj nacin se pokušava dokazati da postoji neki istorijski kontinuitet.

Ako su srpska plemena bila dominantna u Raškoj, Zeti, Bosni, Travuniji, Zahumlju, Neretvi, Usori, Soli i stvorila srpske srednjovekovne države, što je u istorijskoj nauci nesporno, pa kojeg bi to onda mogli biti porekla naši domaci muslimani po dolasku Turaka Osmanlija od kojih ce primati islam? Odgovor se namece sam po sebi. Bilo je muslimana koji su bili iz Anadolije i drugih turskih zemalja, zatim Grka, Madara, Bugara, Albanaca, Kurda i dr. kao turskih cinovnika, uleme i vojnih starešina, ali je to bilo zanemarljivo malo u odnosu na masu domacih muslimana koji su bili poreklom Srbi. I ti

su, tzv.Turkuše, ustvari, srbizirani, jer su cesto ženidbeno-udadbenim vezama sa našim m

uslimankama, pa i hrišcankama, prihvatili naš jezik, pismo i mnoge narodne obicaje. Najbolji primer za to je prostor Sjenicko-pešterska visoravan, oblast Novog Pazara i Tutina gde su se u 18.veku doselili albanski katolicki Malisori. Tu se najvecim delom islamizirali, prihvatili srpski jezik i postali naši muslimani.

Salih-Selimovic

Salih Selimovic

2. Na Naucnom skupu „Srbi muslimanske veroispovesti” imali ste najzapaženije izlaganje! O cemu ste govorili?

Pre svega hocu da kažem da je ovakav naucni skup trebao davno da se održi, ustvari više takvih skupova koji bi bili posveceni ovom tako važnom pitanju. Baveci se proucavanjem naše, nažalost cesto i tragicne, prošlosti shvatio sam da je velika vecina naših muslimana na prostorima bivše SFRJ srpskog porekla, mada ima i onih koji su albanskog porekla, a zanemarljivo malo turskog porakla. Na ovom naucnom skupu ja sam se ogranicio na prostor Stare Raške (Raške oblasti) ili nekadašnjeg Novopazarskog, a kasnije Sjenickog i Pljevaljskog sandžaka. Napravio sam jedan pregled tog procesa islamizacije od turskog osvajanja u 15.veku i njegov dalji tok sa odredenim uzrocima islamizacije i migracionim kretanjima kao jednim od posledica tog osvajanja i okupacije.

Ima pokušaja da se islamizacija predstavi kao jedan rado prihvacen proces od strane hrišcana i bogumilske jeresi. To nije tacno. Nije se vera tek tako menjala. Nije tacno ni to da su Osmanlije prisiljavali na masovnu islamizaciju, pogotovo u prvom periodu njihove vladavine. Prisile je bilo uglavnom kroz tzv.danak u krvi (devširma)ili u nekim lokalnim sredinama. Islam je najviše prihvatan iz pragmaticnih razloga, jer je to bila vera osvajaca. Time se olakšavao i materijalni i društveni položaj, a moglo se napredovati i na društvenoj i državnoj lestvici sve do najviših zvanja i položaja. Domaci muslimani su prihvatali da budu „Turci“ iz politickih razloga, a ne što su to i stvarno bili, kao što je sada i slucaj sa velikim delom raških ili sandžackih muslimana koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, takode iz politickih razloga. Možda nije

iskljuceno da se ponovo pocnu izjašnjavati kao Turci s obzirom na sve cešce i vece prisustvo Turske na ovom prostoru.

3. Budite ljubazni, kažite nam, kada je proces islamizacije poceo u pokorenim srpskim zemljama u otomanskoj imperiji, a kada se završio? Koliko je trajao?

O fenomenu islamizacije kao jednom društveno-istorijskom procesu može se govoriti samo posle dolaska Turaka Osmanlija u srpske zemlje. Bilo je pokušaja da se predstavi kako je bilo dosta muslimana u našim zemljama i pre dolaska Turaka. Retkih muslimana kao pojedinaca je bilo jer su hrišcanska Evropa i Vizantija imali dodira kroz trgovinu i ratove sa tadašnjim islamskim svetom, ali ne postoji nikakav kontinuitet izmedu tih muslimana i onih muslimana koji su se islamizirali po dolasku Turaka. Proces islamizacije u srpskim etnickim zemljama, kao što sam vec rekao, poceo je u 15.veku posle turskih osvajanja. Nije tacno da su svi bogumili odmah prihvatili islam, mada su se oni brže islamizirali od pravoslavaca i katolika u Bosni. Proces je tekao veoma sporo i u skoro prva dva stoleca tursko-osmanske vladavine više je bio individualan.

Tek u 18.veku na prostoru Stare Raške(Sjenicko-pešterska visoravan, Bihor, Rožaje, Štavica, Srednje i Donje Polimlje, Kricak) on dobija masovniji karakter posle dva austro turska rata. To su bili tzv.Becki ili Morejski rat, koji je trajao od 1683. do 1699.godine i austro-turski rat koji je trajao od 1736. do 1739.godine. Tada je došlo i do definitivne diferencijacije na versko-konfesionalnoj osnovi našeg srpskog stanovništva. Hrišcani su masovno stali na stranu Austrije i Mletacke Republike, a muslimani na stranu Osmanske Imperije. Drugi veliki talas islamiziranja nastao je posle kratkotrajnog oslobodenja Sjenicko-pešterske visoravni i dela Polimlja u prvoj polovini 19.veka za vreme Kradordevog ratovanja. Mnogi istoricari se slažu da je taj „huk islamizacije“ završen pocetkom 19.veka. Ipak je pojedinacnih prelazaka u islam bilo i u drugoj polovini 19.veka. Inace, sam proces islamiziranja domaceg stanovništva je trajao, kao što se vidi, veoma dugo. Konverzija nije

bila ni laka ni jednostavna. Mnoge hrišcanske ili opštenarodne tradicije su kod muslimana bile i dalje prisutne, pa cak i do današnjih dana. Zanimljivo je da se u devedesetim godinama prošlog veka pojavio proces reislamizacije. Tom fenomenu morace se prici rastereceno i objektivno.

4. Gde je islamiziranje išlo brzo, a u kojim krajevima je bilo teško „turcenje” Srba?

Hteo bi da odmah nešto kažem u vezi sa izrazom „turcenje“. U vreme kada su hrišcani u našim zemljama prihvatali islam bilo je normalno reci da su se ti ljudi „poturcili“, jer su islamsku veru u naše krajeve doneli Turci kao osvajaci i to je bila vera osvajaca iako su i Turci tu veru primili od Persijanaca i Arabljana. Ne postoji turska vera. Naši muslimani nikada nisu postali Turci, jer su sacuvali svoj maternji jezik, mnoge ranije tradicije i uvek znali svoje poreklo.

Proces islamizacije je bio mnogo dinamicniji i masovniji u urbanim sredinama, tj.varošima, palankama, trgovima, šeherima, zatim u krajevima kroz koje su prolazili važni karavanski putevi, na važnim geostrateškim ili u pogranicnim mestima i krajevima. Islamizacija je bila spora i teška u ruralnim sredinama i planinskim predelima(Pešter, Stari Vlah Bihor, Kolašin, Kricak, Rožaje) kao i u onim sredinama gde je bilo više crkava, manastira i sveštenika kao što je veliki deo Polimlja.

5. Muslimani su uvek bili u delikatnom položaju. U cemu je njihova najveca nesreca?

Kao što sam vec rekao, naši muslimani nisu cinom prihvatanja islama postajali Turci. Oni su i dalje, bez obzira kojem društvenom sloju pripadali i na kojim položajima se nalazili, cuvali svoj maternji jezik, pismo i mnoge narodne obicaje iz vremena kada su bili hrišcani, najcešce pravoslavci. Od etnickih Turaka su se uvek razlikovali, a te Turke su nazivali „Turkuše“ u pežorativnom smislu. Ni Osmanlije u njih cesto nisu imali veliko poverenje pa su na vezirski položaj ili nekog glavnog paše skoro uvek u Bosanskom

pašaluku postavljali Turke koji su bili poreklom Anadolci, Albanci, Grci, Bugari, Kurdi, Madari, a naše su slali u udaljene provincije prostrane Imperije. Turci su podcenjivali i cak ismevali naše muslimane nazivajuci ih Bošnjacim , što Bošnjak u doslovnom prevodu znaci praznoglav, tvrdoklav. Dakle, naši muslimani ipak nisu tretirani kao pravi Turci, a ni oni sami se u duši nisu tako osecali.

Posle prestanka osmanlijske vladavine muslmani su se našli ni na nebu ni na zemlji. Osecali su veliku nesigurnost i povlacili su se u sebe i krug porodice. Mnogi nisu mogli da shvate i prihvate istorijsku realnost. Velika masa je bila i potpuno anacinalna. Oni su znali samo to da su muslimani. Neki su patili i iz nekog kompleksa i osecanja neke krivice iako su se vere i ideologije menjale i menjace se dok postoji ljudski rod. Ipak, jedan broj muslimanskih intelektualaca, trgovaca i plemstva (age i begovi)znali su za svoje poreklo i pokrenuli su pitanje nacionalnog osvešcivanja muslimana i vracanja svojim nacionalnim korenima. S druge strane, nažalost, bilo je nerazumevanja od jednog dela srpske intelektualne i politicke elite za taj proces. To je kod mnogih muslimana izazvalo revlt pa su iz našeg poslovicnog inata hteli biti svako samo ne Srbi, što je našim neprijateljima i te kako odgovaralo i u tom pravcu su oni sprovodili bezkrupuloznu i, nažalost, veoma efikasnu propagandu. Tako je srpski nacionalni korpus izgubio ogroman broj muslimana ciji su koreni srpski. To se slicno dogadalo i sa Srbima katolicima.

Da završim onom cuvenom, tacnom i još neprevazidenom konstatacijom umnog Meše Selimovica: „Ni s kim istorija nije napravila takvu šalu kao s nama. Do juce smo bili ono što danas želimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni nešto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne možemo više nikud. Otrgnuti smo, a nismo prihvaceni. Kao rukavac što ga je bujica odvojila od majke rijeke, i nema više ni toka ni ušca, suviše malen da bude jezero, suviše velik da ga zemlja upije. S nejasnim osjecanjem stida zbog porijekla, i krivice zbog otpadništva, necemo da gledamo unazad, zato zadržavamo vrijeme u strahu od ma kakvog rješenja“.

5-A Koliko greše današnji muslimani, a koliko Srbi pravoslavci, odnosno predstavnici inteligencije obe konfesije? Šta treba oni da znaju?!

Mislim da je najveci problem politizacija i kod jednih i kod drugih, mada ima i mnogo nerazumevanja i nepoznavanja. Zatim, tu je i onaj fanaticni i rigidni verski faktor. Mora se priznati da kod velikog broja muslimana postoji kompleks, a kod nekih, možda, i osecaj krivice, što sam vec pomenuo. Vere i ideologije su se menjale i menjace se dok postoje ljudi. Za mene je mnogo bitnije kojim se jezikom govori, koje je etnicko poreklo i koje su narodne tradicije pa da se na osnovu toga zna i nacionalna pripadnost. Pozitivni gradanski zakoni dozvoljavaju da se covek kao individua izjasni da je Kinez, Japanac, Nemac, Turcin, Bošnjak, ali da li se on i stvarno tako oseca i da li tek tako samo deklarativno može biti pripadnik tih nacija? Naši muslimani, pa i oni koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci, treba da vole ovu svoju zemlju, jer su i njihovi pra, pra dedovi tu ponikli. Nije dobro da se voli tuda zemlja više od svoje, jer u tom slucaju Srbin pravoslavac s punim pravom može da se ljuti i da kaže pa kad više voliš tu drugu državu onda idi tamo, šta ceš ovde. Što se tice dela inteligencije Srba pravoslavaca mogu reci da i tu ima mnogo nerazumevanja i predrasuda. Mnogi se teško oslobadaju pojma „turcenje“ i „Turcin“ sa svom negativnom konotaciojom koja iz toga proistice. To daje oružije u ruke muslimanskim ekstremistima da uvek mogu da šire animozitet kod muslimana prema sabraci Srbima pravoslavcima, kao i dozu straha i nesigurnosti. Imao sam prilike da i meni neki od tih ostrašcenih muslimana Bošnjaka kažu: „Vidiš li ti da te oni nece, a ti zapeo da si Srbin“. Moj odgovor u smirenom tonu je uvek bio: „Ako ovu zemlju prihvatimo kao svoju, a mi i nemamo drugu, i ne bežimo od svog porekla, jezika, narodnih tradicija morace nas prihvatiti. Nemojte da odgovarate inacenjem i kontriranjem, jer umesto da se približavate, poštujete i razumete vi se ukopavate u rovove i samo pucate jedni na druge na zadovoljstvo naših zajednickih neprijatelja. Tako se ide samo u nesrecu“.

Na pocetku sam rekao da je politizacija prisutna kod velikog dela politicke i intelektualne elite kako kod muslimana tako i kod pravoslavaca. Te elite iz svojih sebicnih razloga i politickih interesa skupljaju poene da bi zadržali postojece položaje ili da bi došli do njih. Svojim istupanjima cesto pucaju svim i svacim jedni na druge i obican svet uvlace u sukobe i šire nepoverenje. Njima je važno da dobiju izbore i unosne položaje.

I jedni i drugi treba da znaju i uvažavaju „Da je brat mio koje vere bio“ i da „Ko nece brata za brata, hoce tudina za gospodara“

6. Mnogi videni islamizirani Srbi kroz istoriju, u dubini duše, nisu se odrekli svojih korena, pomagali su pravoslavni živalj, gradili Srbima mostove, svetinje… Kažite nam nešto više o tome, budite ljubazni, navedite nam imena poznatih islamiziranih Srba koji su bili duboko svesni svog porekla ( kroz vekove).

Da, to je tacno. Podugacak bi bio spisak tih naših slavnih i cestitih predaka koji su u osmanlijskoj državi, kao i za vreme austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine, zauzimali visoke državne, vojne, sudske i druge položaje. Jedno vreme u 16.veku vodili su glavnu rec u turskom carstvu. Cak je postojao i srpski lobi na turskom dvoru, pisalo se i govorilo srpskim jezikom. Izmedu ostalog i sultani Mehmed Fatih i Sulejman Zakonodavac su odlicno govorili srpski. Isa-beg Ishakovic, osnivac Novog Pazara i Sarajeva je bio poreklom Srbin iz Hercegovine iz roda Hranušica, zatim da pomenemo paše i vezire Mahmutbegovice koji su od Crnojevica, Ahmet-pašu Hercigovica od knezova Heraka(Vraneša), Ferhat-pašu Vukovica od Desisalica, Husein-pašu Boljanica i niz mnogih drugih. Dosta je da se samo pomene Mehmed-paša Sokolovic (Sokoli). Bez obzira što je on izvanredno vodio tursku državu kao veliki vezir ostvarujuci njene interese, nikada nije zaboravio ni svoj kraj ni da je Srbin. To je bio slucaj i sa svim njegovim rodacima koji su primili islam kao i sa onima koje je on dovodio i postavljao na odredene položaje. I u 19.veku vecina muslimanskog begovata i visoke uleme je znala svoje korene i cuvalo svoj jezik i cirilicno pismo. To pismo je nazivano bosancicom

koja se dugo zadržala, begovskim pismom, a i sami neki begovi su ga nazivali „Stara Srbija“. Još u 17.veku je književnik Hevaji Uskupi iz Tuzle napisao srpsko-turski recnik.

Medu brojnom muslimanskom elitom koja se u nacionalnom smislu smatrala Srbima treba istaknuti neke begove, age, bogate trgovce, intelektualce kao što su bili iz cuvenih porodica Ljubovica, Karabegovica, Gradašcevica, Sulejmanpašica, Hasanbegovica, Mušovica, Muratbegovica, Selmanovica, Selimovica, Bajrovica, Dizdarevica, Kucevica, Rasovca, Spahovica, Kadica, Cavica, Hašimbegovica, Hasanagica, Cemalovica i mnogih drugih. Medu intelektualcima da pomenem samo Omer-bega Sulejmanpašica Despotovica, Avda Karabegovica Hasanbegovog, Avda Karabegovica, Saliha Karabegovica, Šukriju Kurtcehajica, Derviš-bega Ljubovica, Smail-agu Cemalovica, Osmana Ðikica, Hatidžu Ðikic, Hasana Rebca, Ahmeda Mehmedbašica, Avda Huma, Mešu Selimovica,Camila Sijarica, Skendera Kulenovica, Emira Kusturicu, Derviša Sušica itd.



6-A Neki Srbi muslimanske veroispovesti su se vratili predackoj, svetosavskoj veri! Navedite neke najpoznatije. Šta to govori o njima, buduci da je za taj gest potrebna celicna volja, velika vera i ljubav prema svojim korenima i istini.

Bilo je vracanja nekih muslimana pradedovskoj veri. Neki su to cinili duboko ubedeni u ispravnost tog cina dok su neki to cinili iz nužde ili pod prisilom posle povlacenja Osmanlija sa nekih naših podrucja. Po mom uverenju to treba da bude licni cin svakog coveka. Promena vere u svakom slucaju treba da bude svojevoljan cin, jer smatram da tek tada to ima smisla i opravdanja. Kao jedan veoma izuzetan primer navodim našeg slavnog reditelja i filmskog stvaraoca, i stvaraoca na drugim poljima Emira Kusturicu. Gospodin Kusturica je izuzetna licnost, hrabar i dosledan u svojim shvatanjima. Ja mu se divim.

 

7. Vi ste istoricar, i branite istorijsku istinu, bez obzira na cinjenicu što se to nimalo ne svida pojedinim aktuelnim verskim vodama u Novom

Pazaru i Sarajevu. Oni bi muslimane da podvedu pod neku drugu rasu, da ih potpuno odvoje od korena. Da li smo u pravu?

Naravno da u tome što kažete ima istine. Pre svega nije na verskim vodama da odreduju šta je istorija, arheologija i etnologija i šta te nauke na osnovu materijalnih i pisanih izvora i narodnih tradicija utvrduju. Njihov bi posao trebao da bude rad sa vernicima kao vernicima, a ne kao politickim ljudima i da se brinu o održavanju i izgradnji verskih objekata i ustanova. Oni treba da svoje vernike uce toleranciji i ljubavi prema svim božijim robovima bez obzira na veru i naciju i da poštuju državu u kojoj su rodeni, u kojoj žive i rade, kao i njene zakone.

Vec sam rekao da sam, kao i mnogi drugi, proucio obilje dokumenta tzv.prvog reda koja nedvosmisleno pokazuju da je stanovništvo u našim zemljama bilo u ogromnoj vecini srpsko bez obzira da li je ispovedalo pravoslavnu ili katiolicku veru ili su bili bogumili. Da pomenem samo turske popise iz 15,16 i 17 veka. U tim preciznim popisima navedena su imena uživaoca i vlasnika baština kao i imena timarnika i starešina sela i džemata. Imena tih ljudi nisu ni turska, ni arapska ni persijska vec slovenska, u našem slucaju srpska. U nekima su navedeni i popovi, kaluderi, crkve i manastiri. Pa kakvi bi to još trebali dokazi o tadašnjem stanovništvu srpskih etnickih zemalja? To što ta istina ne odgovara nekim muslimanskim verskim vodama mogu da razumem, ali ih ne mogu da opravdavam.

Medutim, politicke vode ni u kom slucaju nebi smele da zavode muslimane zbog trenutnih politickih poena radi stvaranja nekih posebnosti u nacionalnom ili rasnom smislu te ih i na taj nacin konfrontiraju sa svojim dojucerašnjim rodacima, kumovima, pobratimima, komšijama. Muslimani, koji se od 1993.godine izjašnjavaju kao Bošnjaci, u Staroj Raškoj i u Bosni i Hercegovini, nisu nikada mogli biti Turci, Iranci, Saudijci (svaka cast tim narodima). Muslimani mogu biti samo ono što i jesu po poreklu, jeziku i još uvek mnogim sacuvanim ranijim narodnim obicajima. Ogroman je broj naših muslimana koji imaju srpska, odnosno slovenska prezimena.

Bošnjaštvo iz perioda osmanske i austrougarske vladavine je promovisao osvajac i okupator iz svojih interesa. Ovo sada je treci put da se naši muslimani opredeljuju da su Bošnjaci. Da se razumemo. Ja ne osporavam pravo da se svaki covek, pa tako i musliman, nacionalno izjasni ili ne izjasni, kako hoce, pa i kao Bošnjak. Druga je stvar sinteticko stvaranje nacionalnog kolektiviteta. Tu se moraju poštovati odredene naucno utemeljene odrednice.

7. Poznata je i Vaša profesionalna zainteresovanost za kult Svetog Save, i odnos muslimana prema najvecem srpskom svetitelju kroz vekove. Budite ljubazni, buduci da se veoma malo zna, kažite nem nešto više o tome.

Baveci se terenskim istraživanjima u vezi porekla i islamizacije na Sjenicko-pešterskoj visoravni i Polimlju, kao i u celoj Staroj Raškoj, neki najstariji muslimani i muškog i posebno ženskog pola svojim kazivanjima vezana za narodne tradicije dali su mi šlagvort da se malo više zainteresujem za ostatke kulta sv.Save kod muslimanske populacije. Moram priznati da sam bio iznenaden odgovorima na neka moja pitanja koja sam postavljao nastarijim kazivacima. Nevedim neke primere. U razgovoru sa Alijom Taricem iz sjenickog sela Kladnice, koji je tada imao 94 godina (umro u 98. 1990.godine)postavio sam mu, izmedu ostalih i sledece pitanje: «Amidža, zašto cesto pominješ Savindan u vezi nekog dogadaj kao za Savindan, po Savindanu». Odgovorio je kratko: «Ovo je zavetna zemlja». U vezi sa tim pitanjem nije više ništa hteo da mi kaže. U selu Papice na Pešterskoj visoravni najstarija žena Zada Papic, koja je tada imala 98, a umrla je 1996. u 108.godini, mi je takode dala interesantan odgvor. Rekao sam joj da su mi pricali da se za Savindan u mnogim muslimanskim kucama sprema neko posebno jelo pa me interesuje koje je to jelo i zašto to muslimanke rade. «Moj sinko, to jelo je masenica, a tako je radila i moja majka i moja bijaca (baba)». Takode mi je rekla «da za Savicu mora spremiti masenicu».



Osim ovih primera iz novijeg vremena mora se reci da su muslimani prijepoljskog kraja, Polimlja pa i iz udaljenijih krajeva dolazili na grob sv.Save umanastiru Mileševi tražeci utjehe i leka.

Donosili su vredne darove i štitili manastir Mileševu kao i svoju svetinju, jer je tu pocivalo telo sv.Save. U to vreme imao se utisak da je sv.Sava bio opštenarodni svetac. To je sigurno bio jedan od razloga što je Arnautin Sinan-paša naredio spaljivanje moštiju sv.Save na Vracaru kod Beograda 1594.godine želeci da se domaci muslimani, tadašnji Turci, odvrate od manastira Mileševe i zaborave kult sv.Save. U tome nije uspeo vec je, naprotiv, tim svojim varvarskim gestom postigao kontraefekat. Do skora na planini Jadovniku na Savinu vodu išle su žene muslimanke koje su nerotkinje verujuci da ce pijuci tu vodi ostati trudne. Nijedan musliman u tom kraju nece napojiti stoku na toj vodi niti dozvoliti da uopšte pride toj vodi.

8. Ima li smisla razgranicavati muslimansku od srpske književnosti, kada se zna ko su mislimani, cijim jezikom pišu i govore? Kada se zna da smo istog srpskog korena!

Smatram da nema nikakvog smisla razdvajati književno stvaralaštvo pisaca jednog istog naroda. Govori se i piše istim jezikom i pismom. To razdvajanje nema nikave veze sa naukom i umetnošcu. To razdvajanje je samo stvar politike, a kada se ona mnogo meša u nauku i u umetnost zna se kakave ce i cije ce one biti. Religiozna književnost je nešto drugo.

9. Da li ste kao predstavnik intelektualne elite u Raškoj oblasti ali i u Srbiji, imali problema zbog Vašeg doslednog stava poštovanja istorijske istine?

Oni koji su me osudivali i koji me i dalje osuduju, mada u poslednje vreme nešto manje, iz neznanja i nerazumevanja nezameram im. Njih samo žalim, jer su ih oni koji su vodili politiku zloupotrebljavali. Medutim, nažalost, bilo je onih koji su trebali da imaju znanstveni i intelektualni pristup pitanjima naše prošlosti i sadašnjosti, ali iz pragmaticnih i politickih interesa, da ne kažem profitabilnih interesa, napadali su me i osporavali moja saznanja i mišljenja, i ne samo moja. Imao sam situacija kada su me paušalno napadali bez obzira što neke moje radove nisu ni citali. Neki muslimanski nazovi politicari su me jednostavno ignorisali i nisu

dozvoljavali da opština u Sjenici pomaže štampanje mojih knjiga „Sjenica“ i „Kladnica“. Nisu hteli ni da otkupe jedan broj primeraka. Direktor biblioteke u Sjenici je 2004.godine otkupio tri primerka moje knjige „Sjenica“na svoju odgovornost što znaci da ima muslimasnkih intelektualaca koji razumeju o cemu ja pišem ali zbog svog položaja i nezameranja sa onim ekstremnim nesmeju da to javno ispolje. Ove godine je izašla iz štampe moja knjiga „Kladnica“ i 200 primeraka nema ko da otkupi. Da je tu naucnu monografiju napisao neko drugi i sa drugacijim shvatanjima bilo bi otkupljeno i mnogo više primeraka. Ipak je štampanje pomoglo i nekoliko uglednih muslimana iz Sjenice koji se izjašnjavaju kao Bošnjaci. To znaci da poštuju moja uverenja i moj rad. Ja im se i ovom prilikom zahvaljujem.

10. Kome odgovara podgrevanje muslimasnsko-pravoslavne nesloge, naroda istog porekla, iste krvi, istog jezika, pisma?

Na unutrašnjem planu podgrevanje nesloge, sukoba i nerazumevanja izmedu muslimana i pravoslavaca odgovara onim politicarima i verskim vodama koji na tome grade svoje karijere. Kada im zatreba oni proglase opasnost ili ugroženost vere, navodno i nacije, od druge vere i nacije. U to se obavezno ukljucuju i mnogi elektronski i pisani mediji ciji je ucinak jako veliki, ako ne i najveci. Ja cesto u šali kažem da su mediji ne sedma vec prva sila. To odgovara našim destruktivnim, kriminalu i zlocinima sklonim elementima koji mogu da dodu do izražaja samo u smutnim i ratnim vremenima, kako kod muslimana, tako i kod pravoslavaca. Oni se tada pojavljuju kao branioci i zaštitnici vere koji su spremni i da ratuju iako apsolutno najveci broj njih nikada nije ni ušao u crkvu i džamiju niti znaju šta je to vera i verovanje. Tada se njima ukazuje prilika da pljackaju, ruše, pale i ubijaju. Takva delovanja nanose teško popravljive ili nepopravljive štete i sopstvenom narodu. Mnogo vremena i mnogo rada pametnih i cestitih ljudi treba da se takve pojave amortizuju ili uklone, mada se teško zaborave. Onim ucenim i dobronamernim u tim vremenima ostaje da samo ucute, jer zbog svog znanja, mudrosti i dobronamernosti mogu da od takvih izgube glavu.

Ta naša nesrecna nesloga i te kako odgovara našim starim i novim neprijateljima. Osvajaci i okupatori naših zemalja Osmanlijska Imperija, Habzburška Monarhija, pa i Nemacka, su se i te kako služili onom univerzalnom Divide et Impera. To danas cine EU i SAD. Mislim da bi Srpska pravoslavna crkva i Islamska zajednice morale u interesu ogromne vecine svojih vernika mnogo više da porade na meduverskoj toleranciji i saradnji. Nacionalni i državni interesi treba za sve da su isti. I SPC i IZ kao institucije morale bi da mnogo više kontaktiraju preko svojih predstavnika i time amortizuju neke loše politicke poteze neodgovornih pojedinaca i sa jedne i sa druge strane, a i nekih publicista i kvazi istoricara. Mislim da bi i država na osnovu svog ustavno-pravnog sistema mogla i trebala da bude rigoroznija i doslednija u sankcionisanju onih koji deluju na trovanju tih odnosa što ima za posledicu politicku i uopšte društvenu nestabilnost, pa i svakovrsnu nesigurnost.

Ivo-Andric-cuprija drina

11. Zašto smo – naivni i kratkovidi svi mi?

Eh, zašto? Mnogo bi se i o tome moglo razmišljati i pisati. Trenutni interesi i materijalne koristi velikog dela onih koji su uvek spremni da se udvaraju svemu i svakome pocevši od onog u firmi ili ustanovi, pa do onog ko je u nekoj vlasti pa tako i okupatoru, kao i potencijalnom osvajacu. Udvarat ce se i crnom davolu, ako treba. Tako rade oni za koje naš narod kaže da su promucurniji i snalažljiviji. Baš njih briga za nacionalne i državne interese. Takvi ukoliko se i bave politikom rade to samo da bi ostvarili svoje kratkorocne materijalne interese i obezbedili samo svoje porodice. To je za njih trenutno profitabilno. Takvo ponašanje jeste izraz kratkovidosti koje nanosi ogromnu štetu opštim interesima. Neki su, opet, malodušni i ne vide mogucnost da se nešto bitno promeni na bolje u smislu nacionalnih, ekonomskih i državnih interesa smatrajuci da sve rešava neko drugi i mocniji. Oni delatnici i pregaoci koji shvataju svu pogubnost takvog kratkovidog i naivnog gledanja i ponašanja i koji se bore za šire i dugorocnije interese naroda i države cesto se baš oni kod vecne naroda smatraju naivnim, pa cak i budalama, jer mnogi dobro naplacuju svaku rec i svaki svoj korak. Da

li je naivnost u suštini izraz jedne duboko usadene dobrote u coveku pa da zbog toga i ne vidi svu pokvarenost i grozotu u ponašanju i delovanju mnogih ljudi? Dobri ljudi ne misle, bar ne odmah, na šicar i brzo zaboravljaju zla i ne misle na osvete, ali su i lako povodljivi što zli i nemoralni znaju dobro da iskoriste i zloupotrebe. To se, u izvesnoj meri, može kazati i za dobar deo našeg naroda.

Mislim da i opšta krizna situacija u okruženju i šire deluje deprimirajuce i defetisticki na dobar deo naše politicke i intelektualne elite, a ne samo na šire narodne mase. Gubi se i nada u neku sigurniju perspektivu. Tako se rada i plodno tlo za svakovrsne mimikrije i konformizam i za ostvarivanje kratkorocnih želja i potreba.

12. Prof. Selimovicu, da li se vekovni latentni sukob zbog istorijskog nerazumevanja, i nemirenja, koji silni podgrejavaju, kad god im se prohte da Balkanom tece slovenska krv, bilo muslimanska ili pravoslavna, može nekako zaustaviti za sva vremena? Kako da se prevazide, ta do sada, najcrnja nepomirljivost?

Na ovo pitanje je teško dati neki optimisticki odgovor, jer i mi sami toj neslozi doprinosimo iz licnih, grupnih ili partijskih interesa. Od srednjeg veka imali smo uvek neku tudu državu koju nismo mogli da volimo. Kada smo ponovo stvorili svoju državu teško se navikavamo da je poštujemo kroz uvažavanje i dosledno sprovodenje zakona i pravila zajednickog života. Medu nama i u obicnom , a ne samo u politickom životu ima dosta arogancije, netrpeljivosti, iskljucivosti. Sve je to plodno tlo za destruktivno delovanje iznutra na slabljenju celog državnog ustrojstva, društvenog ponašanja u smislu uvažavanja razlika i posebnih interesa. Verski faktor je uvek pogodan za neprijateljsko delovanje kako iznutra tako i izvana. U poslednje vreme primetna je politizacija u radu verskih institucija. Sigurno ni to nije bez mentora sa strane. Balkan, „taj olujni cošak Evrope“ i „bure baruta“ koje je uvek spremno da eksplodira, od pamtiveka je zbog svog geostrateškog položaja na udaru velikih sila. Ni danas se nije ništa promenilo. Ko je bio gospodar Balkana bio je

ili je mogao postati gospodarem Bliskog istoka, Crnomorskog basena i Kavkaza. Veliki imaju samo jedno pravilo: „Ili se skloni ili se pokloni“. Imam utisak da se tzv.istocno pitanje još nije definitivno rešilo, a ocigledno je da se još sprovodi i poznati Drang nach Osten. Ipak da se poslužim onom cuvenom Pašicevom: „Nema nam spasa, ali necemo propasti“.

13. Odakle Vi vodite poreklo i kada su Vaši preci Selimovici prihvatili islam. Koju slavu su slavili?

Radio sam nešto i natome, mada nedovoljno. Ima u tome istine kada kažu „kod majstora je najgore“. Još kao dete slušao sam razgovore mog oca sa priteljima i komšijama o mnogo cemu. Jednom prilikom su pricali o svojim starinama. Zapamtio sam da je otac govorio da smo mi Selimovici iz Hercegovine i da smo prešli u islam mnogo davno. Jedan od komšija, mislim da se prezivao Turalic, priupitao je mog oca da li zna kako su se prezivali pre primanja islama, a otac je odgovorio da su se prezivali Vujovici. Ja sam na osnovu tih oskudnih saznanja iz detinjstva kasnije uspeo da utvrdim da se taj moj daleki predak Selim islamizirao negde u prvoj polovini 17.veka. Ti Vujovici, potonji Selimovici, živeli su u jednom selu izmedu Bilece i Trebinja. Tamošnji Vujovici su slavili sv.Arhandela. Kao turske spahije i oficiri raseljavali su se po Hercegovini i Bosni. Medu njima je bilo bogatih zlatara i trgovaca.

14. Velika reka srpskog naroda istorijski se racva u tri toka muslimanski, katolicki i onaj glavni koreniti, pravoslavni. Zašto ova okolnost ne može da se iskoristi za mnogo uzvišenije i mudrije istorijske ciljeve, ili cemo naivno uvek dozvoljavati da nas zavadaju zapadnjaci, Vatikan, turski apetiti, u svakom slucaju, oni koji su žedni balkanske krvi i zemalja i svoje moci ?

Da, srpski narod je bio prava reka. Medutim, istorijske okolnosti su dovele do toga da se u verskom pogledu podelio u tri vere. Nije to samo specificnost srpskog naroda. Mnogi narodi imaju takvu situaciju, ali su u nacionalnom pogledu ostali jedinstveni. Kod nas je problem u tome što su se naše male jugoslovenske nacije uglavnom konstituisale na versko-konfesionalnom i donekle regionalnom principu. To se desilo i sa Srbima pa su nedavno nastale nove nacije kao crnogorska, makedonska, muslimansko-bošnjacka. Interesima Vatikana i Zapada to svakako odgovara, jer što smo sitniji lakše je sa nama vladati, manipulisati i potkusurivati sa nama svoje imperijalne apetite. Pitanje je da li ce se sve i na tome zaustaviti. Tu se sada pojavljuje i neosmanizam koji takode ima svoje planove i interese. Sadašnja Turska je regionalna ekonomska, vojna i politicka sila. To ce sigurno Vatikan, NATO i SAD znati da iskoriste za svoje ciljeve na Balkanu. Posebna pažnja se i inace posvecuje Srbiji kako bi se njena privreda i finansije što više preuzele cime bi se veoma bitno ugrozio njen politicki, ekonomski i vojni položaj i lakše dovršila amputacija nekih njenih delova.


15. Muslimanski narod, odnosno srpski narod muslimanske veroispovesti, preinacuje svoj maternji srpski jezik u bošnjacki, po deveti put u istoriji menjaju svoje ime!!! Od cega to beže?

Cinjenica je da Muslimani i dalje lutaju u svojoj nacionalnoj identifikaciji. To lutanje i toliko puta menjanje nacionalnog imena postalo je tragikomicno. U tome se i pokazuje sva tragedija muslimana na našim prostorima. Traganje za svojim identitetom je postalo i predmet raznoraznih manipulacija naših zajednickih neprijatelja. Ti naši dušmani, o kojima je vec bilo reci, dozvoljavali su da se muslimani izjašnjavaju kako hoce samo ne mogu da budu Srbi iako su u ogromnoj vecini srpskog porekla, govore i pišu srpskim jezikom i pismom. Na saboru u Sarajevu 1993.godine muslimanska verska, politicka i intelektualna elita se opredelila po treci put da muslimani budu Bošnjaci. U tom cilju bilo je potrebno da imaju i svoj maternji jezik pa su ga nazvali bosanski, bošnjacki. Bez obzira kako se on zvao i laicima je jasno da je to srpski jezik. Sinteticke nacije i jezici su plod aktuelne politicke aktivnosti, odnosno odluke, a ne jedan dugorocan društveno-istorijski proces koji je neophodan za stvaranje nacionalnog kolektiviteta, zapravo identiteta. Ne postoji istorijski kontinuitet izmedu bogumilstva i bošnjaštva, kako promotori bošnjaštva to žele predstaviti o cemu sam vec nešto rekao.

16. Kako pojedinim muslimanskim verskim vodama u raškoj oblasti i BiH, koji traže veliku nevolju, mogu biti bliži Turci, Arapi, mudžahedini ( na koje se pozivaju) od njihove – brace Srba? Da li su svesni da cine užasno zlo sopstvenom narodu. I potomstvu, jer im u naslede umesto ljubavi ostavljaju mržnju?

Mislim da sam dobrim delom na ovo pitanje vec dao svoje mišljenje odgovarajuci na neka prehodna pitanja. Ne mogu da nama muslimanima Bošnjacima budu bliži ni Turci ni Arapi, niti bilo koji drugi narod od naše brace i sugradana Srba. Ja se puno puta setim one narodne: «Ko nece brata za brata hoce tudina za gospodara», kao i «Brat je mio koje vere bio». Nažalost, mnogo cesto se to zaboravlja. Tih divnih reci se setimo onda kada nas tresne po glavi, ali pošto smo slabog istorijskog pamcenja brzo te udrce zaboravljamo. Mi smo, po svoj prilici, rodenjem operisani od istorijskih pouka i poruka. Izgleda da je naš usud da svaka naša generacija mora da se sukobi i medusobno ratuje, doduše i uz mentorisanje i asistenciju naših i starih i novih «prijatelja». Njima je stalo da stalno podgrejavaju verske surevnjivosti, mržnja i osveta da bi realizovali svoje imperijalne planove. Vec sam rekao da neke verske vode prave razdor kod sopstvenih vernika. Umesto da se bave verom oni se bave politikom i svojim stavovima podgrejavaju sukobe i mržnju prema vernicima pravoslavcima. Mislim da oni to rade svesno i dugorocno i svakao uz politicku i materijalnu podršku iz inostranstva. Oni vešto koriste trenutno teško unutrašnje stanje u državi i njen sadašnji položaj na medunarodnom planu.

17. Budite ljubazni kažite za naše citaoce nešto o Vama, profesiji, Vašim knjigama, ucešcu na naucnim skupovima. Ili kako se to kaže o Vašoj biografiji.

Teško je govoriti o sebi. Mogu vam samo reci da sam roden 25.oktobra 1944.godine u Tešnju, BiH. Osnovnu školu i gimnaziju sam završio u rodnom gradu, a studije u Sarajevu. Radio sam kao nastavnik istorije i direktor škole u Kladnici i sekretar SIZ za osnovno obrazovanje u Sjenici, zatim kao direktor u Gopdijevu i Sušici

(Bijelo Polje). Istorijom kao naukom poceo sam se baviti skoro odmah po završetku studija. Oblast mog posebnog intzeresovanja je poreklo, islamizacija, demografski i migracioni procesi na Sjenicko-pešterskoj visoravni i u celoj Staroj Raškoj ili Raškoj oblasti. Aktivni sam ucesnik mnogih naucnih skupova i stalni saradnik više naucnih zbornika i revija. Do sada sam objavio preko 50 naucnih radova koji su publikovani u naucnim zbornicima istorijskih muzeja i arhiva u Srbiji i Crnoj Gori. Autor sam studija «Sjenica» i «Kladnica» i jedan od autora antropogeografske studije «Sjenicki kraj». U štampi je nova knjiga «Prilozi poreklu, islamizaciji, migracionim i demografskim procesima u Raškoj oblasti“.

Gost
Gost


[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  Gost 14.03.15 5:19

Kratka i romantichna Pizdina ispovijest intervju - Page 15 1354420400


Gost
Gost


[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 14.03.15 18:47

Tzigo , slicna tema je bila na FB davno. i neka  srpkinja je odgovorila na to:  Nikolina Knežević nisu Bosanci nastali od Srba,neko neki Muslimani ciji su se preci poturcili nekada prije 3-4vjeka.Vi Srbijanci sve trpate u isti kos.   Meni licno,kao Srpkinji iz BIH ne smeta vas komentar jer ja jesam postala od Srba,jer su svi moji od pamtivjeka cistokrvni Srbi i to sve sami Hercegovci.




iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 14.03.15 19:29

e moj Tzigo, bosnjani  su ti najmanje nastali od srba. uglavnom, nastali su od ilira, besa iz Trakije, bogumila ( ciji su kraljevi vladali Bosnom), itd.

citiram iz povjesti: p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
O Bosnjacima, kao jednom narodu tri razlicite vjere, govori, 1844. i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin, govoreci o “potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena”. Osvrnimo se, dakle, na Nacertanije, Ilije Garašanina: Garasanin kaze da nece biti velikih problema “preobratiti”, odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja), i o tome kaze sljedece: -”Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak.” Kao sto vidimo, u svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost, te danasnje bosanske Srbe on je 1844. nazivao Bosnjaci istocnog vjeroispovjedanja, p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin, govoreci o “potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena”. Osvrnimo se, dakle, na Nacertanije, Ilije Garašanina: Garasanin kaze da nece biti velikih problema “preobratiti”, odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja), i o tome kaze sljedece: -”Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak.” Kao sto vidimo, u svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost, te danasnje bosanske Srbe on je 1844. nazivao Bosnjaci istocnog vjeroispovjedanja.
p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Nema nikakve sumnje da je u Bosni u srednjem vijeku zivio jedinstven narod zvan Bošnjani. U odnosu na susjedne zemlje koje su dobile ime po doseljenim Slavenima, pa tako Hrvatska po Hrvatima i Srbija pod Srbima, s Bosnom je bilo drugacije. Njen naziv je predslavenskog korijena. Nauka je vec odavno utvrdila da se Bosna u rimsko doba nazivala Bassania, kako se to moze procitati na epigrafskim spomenicima. Utvrdjeno je da su Rimljani taj naziv preuzeli od starosjedilackih Ilira. Zahvaljujuci grckom historicaru Apijanu iz I. vijeka n.e., saznali smo da je u anticko doba u Bosni zivjelo jedno ilirsko pleme koje se zvalo Poseni (bez sumnje iskvarena grafija od Boseni). Taj naziv su naslijedili srednjovjekovni Bošnjani odnosno Bosanci. Ustvari, rijec je o jednom te istom narodu istog imena s kontinuitetom od preko 2000 godina. *Ref: Stanovnistvo Bosne, Enver Imamovic.

Vizantijski historicar Jovan Kinam (koji je umro 1208.) zapisuje o dogadjanjima 1150. u Bosni: "Bosna nije potcinjena arhizupanu Srba, nego narod u njoj ima poseban nacin zivota i upravljanja.

p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti. -Austrougarski diplomata A. Sheck 1911.: "Kad se pitanje postavi katoličkom seljaku "sta je on", on p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
stidljivo odgovara da je katolik. Ni od jednog bosanskog seljaka nisam čuo da je Hrvat." -Bošnjak katolicke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukic ce zabilježiti da u Bosni, u 19. vijeku, “katolici ne znaju šta znaci rijec Hrvat, a kamoli da se oni osjecaju pripadnicima hrvatske nacije”. -Izlaganje Antuna Radica u „Domu” 10.11.1904.: "Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi jos prije 20 godina dosli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati- vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo medu gospodom, nego jos vise među seljacima: i to su bili ´Rašci´ i ´šokci´- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio? Tko je te Hrvate tako rekuc stvorio? To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starcevica ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”
p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv. ”Hrvatima” nit tzv. ”Srbima”, nego Bosnjacima, a tzv.”srpsko-hrvatski” politicki faktor nije imao nikakvog znacajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadasnjoj povjesti.
Bosanski franjevci su kroz cijelo Srednje stoljece sirili katolicizam medju Bosnjacima bogumilske vjere, ali ne i tzv.”hrvatstvo”, dok “pravoslavaca” prakticno nije ni bilo u Bosni sve do okupacije Bosne od strane Turske Imperije.

p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Bosnjak katolicke vjeroispovijedi fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bosnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Isto tako nisu, kako tvrdi Kustic, Kotromanici bili "katolicki kraljevi", nego su gotovo cijelo jedno stoljece lavirali izmedju "bosanske vjere" i "rimske vjere": Tvrtko II. tek se pred kraj vladavine (1443.) u Rimu javno odrekao "manihejskog ucenja", a papinska kruna upucena u ljeto 1446. Stjepanu Tomasu u Splitu je misteriozno nestala. Stjepan Tomas - kako istice sam papa - tek je nakon mnogih visednevnih rasprava sto ih je imao s hvarskim biskupom Tomom Tommasinijem 1445./46. prihvatio katolicanstvo. A ni tada nije likvidirao sizmaticku Crkvu bosansku, nego tek nakon pada Smedereva 1459., kada su se Zapadom pronijeli glasovi da je utvrdu predao Turcima. Bio je to zavrsni cin one konfesionalne i ljudske drame zapocete sredinom XIII. stoljeca, kada je intervencijom Rima i Ugarske sjediste bosanske biskupije iz Bosne preneseno u Djakovo.


Ako su, kako tvrdi Kustic, Kotromanici bili katolici, zasto onda Tvrtko I. krunu nije primio od pape? Zasto to, osim Stjepana Tomasevica, nije uradio ni jedan bosanski kralj?


Medjutim, krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv. “Hrvati” i tzv. “Srbi”. Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,sto se NIKADA prije u cijeloj povjesti Bosne nije dogadjalo nego su se Bosnjaci svih vjeroispovjedi borili za Bosnu, a ne protiv nje.


nadji zemljopis iz 11 st. pa ces vidjeti da nema Srbije nego samo ima : Rashka kingdom of Zeta....intervju - Page 15 108ekxj

intervju - Page 15 Fn8xtf


ocito da ne znam staviti slike ovdje, pa se nekako snadji. ili neka ti admin pomogne.

tzv prof Selimovic, uopste pojma nema o povjesti ( ili je moguce da posto je iz CG, a zna kako su raspolozeni prema muslimanima i inace bosnjacima, on ponavlja ono sto srpski nacionalisti pricaju) , jer kaze da su bogumili dosli iz Raske. to nije tocno! oni su dosli iz Bugarske.  jos u 8.stoljecu javlja se u Bugarskoj bogumilstvo, kao direktan izdanak manihejstva.  neces valjda reci da su katari, maniheji itd. ustvari srbi.    intervju - Page 15 1523192931 citiram njegove rijeci: Muslimani nikada nisu postali Turci jer su sačuvali svoj maternji jezik, staru tradiciju i uvek su znali svoje poreklo, kaže istoričar i profesor Salih Selimović koji je vrstan poznavalac tema vezanih za srpsko-muslimanske odnose.
On je objasnio uzroke istorijskog razdora Srba muslimanske veroispovesti i Srba pravoslavaca.
„Današnji muslimani, koji su sa prostora bivše SFRJ, u većini slovenskog su porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi „hteli“, reč je o bosanskom i delu raških muslimana, da su bogumilskog porekla. Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod.
Ako je veliki deo bosanskih bogumila došao iz Raške, pa oni su mogli da budu samo Srbi. Bogumilstvom želi da se dokaže neka stara posebnost, ‚individualitet‘ iz kojeg se vremenom navodno konstituisala bošnjačka nacija. Pokušava da se dokaže da postoji neki istorijski ‚kontinuitet‘.

Vase Glusac iz Beograda lansira knjigu "Istina o Bogumilima" . On nastoji da dokaze da je Bosna uvijek bila pravoslavna i da sva katolicka i druga osporavanja te cinjenice nemaju nikakvu osnovu, nego su prozeta emocinalnim porivima. Da svoju tezu dokaze, on isto analizira Slovo Prezbitere Kozme, te kasnije i srednjovjekovne bosanske crkve i dolazi do "zakljucka" da bogumilstvo nikada nije ni postojalo, da je to ustvari bio samo jedan politicki pokret, jedna srednjovjekovna kaludjerska mistifikacija, jedna historijska iluzija. On kaze da historijski izvori dokazuju da Bogumila nije bilo ni u Bugarskoj, ni Srbiji niti u Bosni. Svaka od tih zemalja bila je samostalna drzava sa autokefalnom crkvom. Rimska crkva je napadala te samopstalne pravoslavne crkve, vodeci protiv njih zucne propagandne akcije pripisujuci im sva moguca hereticka ucenja i nazivajuci ih svim mogucim heretickim imenima. Jedino to je prava istina o Bogumilima-uporan je Glusac.

Sa kakvim nacionalistickim zarom a sa koliko malo naucne objektivnosti je Glusac pristupio svojoj tezi nabolje se vidi iz rijeci historicara Vjekoslava Klajica u djelu "Bosanska crkva i Paterani", str. 69. Dajuci licnu ocjenu Glusiceve teze, Klajic kaze: "Pisac se pricinja tako uvjeren, da je bjelodano dokazao tako-zvane "nepobitne istine" svoje teze, te trazi da se smjesta rezultati njegovi uvrste u skolske knjige, "da bude jednom kraj bajkama i bludnjama". Gotovo je cudo sto ne trazi da se muslimani smjesta pokrste i povrate u krilo pravoslavne crkve kojoj su, po njemu, nekada pripadali kad su i po vjeri bili isto sa pravoslavnim Srbima. Cini mi se da je citava rasprava s tom namjerom inapisana", zakljucak je Klajica.
Vladimir Corovic i njegovo djelo "Bosna i Hercegovina" str. 363-382. Corovic citira glagoljski dokumenat ispocetka 16.vijeka pod naslovom "dijalog Pape Grgura Velikog" koji govori ovako: "O nesrecno kraljevstvo bosansko, na koga ni rosa ni dazd ne pade, pokle rodi i ishrani i brani tolike i takove jeretike." Dakle, pripisuju im se posve nepravoslavne bogumilske zablude. Na istoj strani navodi pisac rukopisni tipik manastira Krusedola koji spominje sluge djavolove (Bogumile), koji idu nocu i odvracaju krscane od prave Bozije vjere. Na strani 44. Corovic kaze o raskim babunima i borbi snjima. Veliki zupan Stevan Nemanja je, da bi utvrdio pravoslavlje u svojoj drzavi, energicno istreljivao Bogumile, progoneci ih nemilosrdno, plijenio njihova imanja, kaznjavao ih cupanjem jezika, izgaranjem lica usijanim zeljezom, spaljivanjem njihopvih ucitelja zajedno sa knjigama kojima su poucavali. Gonjeni Bogumili bjezali su iz Srbije na sve strane, a najvise ih se spasilo u susjednoj Bosni.


Interesanstno je spomenuti i Hrvata isusovca, A.Hoffera u djelu "Spomeni knjige iz Bosne", pod urednistvom dr-a Ivana Sarica. On govori kako je Bosna od najstarijih vremena pripadala pod rimsku stolicu i kako je ona ocuvala mnoge vjerske obicaje iz doba Cirila i Metodija, i da prema tome bosansku bogumilsku crkvu treba smatrati katolickom crkvom orjentalnog bogosluzja.
Jaroslav Sidak iz Zagreba odluci da ispita citavu tadasnju literaturu o srednjevjekovonoj bosanskoj crkvi. On dolazi do zakljucka da crkva bosnaska nije bila hereticka, On medjutim otkriva jednu cinjenicu koju su Petranovic i Glusac propustrili. Naime, da srpsko-pravoslavna crkva cesto anatemizira Babune-heretike iz Bosne. Zbog toga bi po Sidaku bilo nemoguce smatrati proklete heretike pravoslavcima.
Nalazi za shodno da analizira jedno pismo carigradskog patrijarha Gennadiusa (1453-1459) upuceno kaludjerima sinajskog samostana, u kome Petranovic kaze: "Ne moze biti nikakve sumnje u to da Ortodoksna Pravoslavna crkva ne smatra crkvu bosanskih krscana katolickom po karakteru.." On dolazi do zakljucka da crkva bosanska nije bila hereticka, a nije bila ni vezana sa pravoslavnom i katolickom crkvom, sto znaci nije priznavala papskog primata, a niti se smatrala pravoslavnom crkvom. To je bila ustvari jedna posve samostalna krscanska crkva, sa apostolskim porijeklom. On zastupa liniju isusovca Hofera veli da treba smatrati pucanstvo srednjevjekovne Bosne kao katolike orijentalnog bogosluzja (starokatolike).


Godine 1937 franjevac Marko Vego u svom djelu "Povijest humske zemlje" , Samobor, 1937. Iznosi ideju da je u srednjevjekovnoj Bosni i Humu postojala cisto narodna katolicka vjera bez narocito utvrdjenog sistema. Bila je to jedna posebna varijacija katolicke vjere, prilagodjena duhovnim posebnostima bosanskog naroga, koja je upotrebljavala narodni jezik u sluzbi Bozijoj.
Valja napomenuti da se na dva stecka (nadgrobna spomenika) spominje Sracin, ocito Saracen (musliman). Jedan je iz 14. a drugi iz 15. Vijeka. U djelu Marka Vege "Zbornik srednjovjekovnih natpisa" III, red. Br. 160 i 190. Indikativna je pojava Saracena ( to su muslimani iz Spanije) na bosanskom grbu "Bosnae", (cija  replika postoji  i u  bosnjackom centru u Torontu).
Glava Saracena javlja se na grbu "Bosnae" koji se smatra za drzavni grb koji se ustalio tada u bosanskoj drzavi. Grb ima dvije glave sa dva kljuca postavljena unakrst, sa polumjesecom i zvijezdom, a registrovan je u glasovitoj Munsterskoj kozmografiji, (1544. godine), a navodi ga Urlich Von Reinchenthal, cije je djelo prvi put stampano 1483. godine. Pojavu Saracena na bosanskom grbu najbolje objasnjava dr. Pavao Andjelic, pa kaze: "Lik Saracena je identican grbu pronadjenom sa medaljom jedne goticke bifore iz palace grada Travnika. Slika je objavljena u njegovoj knjizi Bobovac i Kraljeva Sutjeska", Sarajevo 1973, str. 214. To upucuje da se likovno prikazivanje glave Saracena srece u Bosni izvan grba. Andjelic je zapisao da su ovakve glave bile uobicajene i na srednjovjekovnim madjarskim novcima, narocito u doba kralja Ljudevita (1342-1382).
Saraceni u Ugarskoj bili su poznati po tome sto su upravljali kovnicama novca. Pojedini madjarski novci iz 12 vijeka imali su cak i natpis arapskim slovima. Neki autori kao Kardoli Chegledy i Vilmos Voigd zapazili su utjecaj Magriba, islamske Spanije i Berbera iz Sjeverne Afrike.
Debata o Bosni i crkvi bosanskoj ne prestaje od drevnih pa do danas. Po novim prilikama neki istrazivaci mijenjaju ranije stecena uvjerenja.
Kao Ciro Truhelka, koji je dugo I mnogo pisao o Bogumilima u Bosni, i on izlazi sa svojim modificiranim djelom "Povijest hrvatskih zemalja Bosne I Hercegovine" pa kaze: "Crkva bosanska je bila jedna specificna crkvena i nacionalna ustanova, kao sto su crkve armenske, koptske I abesinske. Sve te crkve ostale su u svojoj biti katolicke, iako su u to vrijeme usvojile izvjesne orijentalne liturgijeske elemente po kojima su se mogle razlikovati od ostalih katolickih crkava. Prema Truhelki bosanska crkva nije bila hereticka nego katolicka.


Jedan od historicara koji su pristupili kao naucnjaci bez predrasuda tome pitanju na temelju domacih I stranih izvora nastojeci da otkriju historijsku istinu bio je Franjo Racki. On se pojavljuje sa djelima Borba Juznih Slavena za drzavnu nezavisnost, te sa monumentalnim djelom "Bogumili i Paterani". Na ovom zadnjem djelu radio je skoro punih 15 godina prucavajuci sve moguce izvore o Bogumilima i slicnim pokretima kroz citavu srednjovjekovnu Evropu. On je vrlo ubjedljivo dokazao da je Crkva Bogumilska bila isto toliko hereticna kao sto su bile crkve Katarske druzbe na jugu Francuske i
Lombardije. Nalazi Rackog potpuno su zasjenili Petranovicevo djelo i djela polemicara s obje strane. Dokazi Rackog bili su prihvacenih od najkompetentnijih slavistickih krugova. Njegovi izvori su uglavnom zapadni (latinski). Njegova su djela iz podrucja srednjovjekovne bosanske crkve i ostala su klasicna djela u svom domenu do danas. Bogumilska teorija o Bosanskoj crkvi Franje Rackog uziva popularnost I vjerodostojnost, jer se smatra da logicno objasnjava dva druga slozena pitanja bosanske historije.
Prvo je masovno prihvatanje Islama, a drugo je misterija bosanskih stecaka (nadgrobnih spomenika). Na mnogim steccima uklesan je krst koji su Bogumili odbacivali. Poznati historicar Arnold Toynbi u svom znamenitom djelu Proucavanje istorije, vol. V, da su Bogumili, izmoreni stalnim progonima od katolicizma i pravoslavlja, a s obzirom da su bili blizi Islamu nego vjerama svojih krscanskih progonitelja, upravo iz tih razloga masovno prihvatali Islam.

Na steccima se susrecu uklesani razliciti motivi i simboli, od paganskih do krscanskih, heretickih, ratnickih i drugih motiva. Poznato je da se starjesine i pripadnici Crkve Bosanske nisu priklonili Osmanlijama tako lahko niti jednostavno. Naprotiv, smatra se da su se gospodin Radin, jedan od najuglednijih bogumilskih vjerskih starjesina, kao i utjecajni dvorani Herceg Stjepana, obratili 1466 godine Veneciji u okviru delegacije koja je brojala oko 50-60 uglednih clanova s molbom da ostanu na njihovim teritorijama, uz uvjet da tamo zadrze svoju vjeru. Racki se poziva na papske (latinske) izvore, posebno pape Pia II, koji je zivio na pocetku druge polovice 14. Stoljeca. Prema njemu Crkva Bosanska predstavlja izdanak Bogumilstva, koje je kao ucenje i pokret utemeljio neki bugarski svecenik Bogumil. Njegovo se ucenje brzo prosirilo po Bugarskoj, Trakiji i Makedoniji, odakle je preko Raske i Zete preslo u Bosnu. Bogumili su propovijedali da zivotom i svijetom ravnaju dva nacela koja se stalno medjusobno bore. To su nacelo zla i nacelo dobra, odnosno tame i svjetla. Iza nacela zla stoji sotona a iza nacela dobra Bog. Sotona je tvorac vidljivog i materijalnog svijeta sto nas okruzuje, od cijeg se zla covjek moze osloboditi odricanjem od ovosvjetskih uzivanja, kao sto su: meso, vino i sl, da bi se priblizili Bogu sa poboznoscu i postom. Odbacivali su materijalizam, kojem je, kao sto je dobro poznato, sluzbena Crkva u Evropi bila naklonjena i predana, kao sto su odbacivali i cjelokupnu organizaciju i hijerarhiju katolicke crkve . Sam krst postao je omrazeni simbol laznog vjerovanja.
Posebno priznanje je neophodno odati profesoru A. Solovjevu koji je neumorno radio dok je bio Sarajevskom univerzitetu. On je uistinu dokazao tezu Rackog o postojanju Bosanske crkve. Narocito je vazan podatak Rackog iz rukopisa Anselma Aleksandijskog iz druge polovice 13. Stoljeca, u kojem se definitvno utvrdjuje da ta crkva nije nista drugo crkva bosanskih Bogumila, kako je to Racki ranije tvrdio.

Znacajno je spomenuti Ivana Muzica i njegovo djelo Razmatranja o povijesti Hrvata-Split 1963. On usmjerava svoju kritiku o poistovjecivanju katolicke vjere i hrvatstva. Intelektualci Hrvati smatraju da je ta izjava nanijela mnogo zla hrvatskom narodu. Gorki plodovi te zablude ponovise se u novijim zbivanjima na Balkanu.

iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 14.03.15 19:32

iluzija je napisao/la:e moj Tzigo, bosnjani  su ti najmanje nastali od srba. uglavnom, nastali su od ilira, besa iz Trakije, bogumila ( ciji su kraljevi vladali Bosnom), itd.

citiram iz povjesti:  p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
O Bosnjacima, kao jednom narodu tri razlicite vjere, govori, 1844. i otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin, govoreci o “potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena”. Osvrnimo se, dakle, na Nacertanije, Ilije Garašanina: Garasanin kaze da nece biti velikih problema “preobratiti”, odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja), i o tome kaze sljedece: -”Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak.” Kao sto vidimo, u svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost, te danasnje bosanske Srbe on je 1844. nazivao Bosnjaci istocnog vjeroispovjedanja, p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Otac srpskog radikalizma Ilija Garasanin, govoreci o “potrebi bratstva izmedju Bosnjaka i Srba i ostalih Slavena”. Osvrnimo se, dakle, na Nacertanije, Ilije Garašanina: Garasanin kaze da nece biti velikih problema “preobratiti”, odnosno posrbiti, Bosnjake pravoslavce (Bosnjake istocnog vjeroispovijedanja), i o tome kaze sljedece: -”Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak.” Kao sto vidimo, u svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva Bošnjacima – bez obzira na vjersku pripadnost, te danasnje bosanske Srbe on je 1844. nazivao Bosnjaci istocnog vjeroispovjedanja.
p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Nema nikakve sumnje da je u Bosni u srednjem vijeku zivio jedinstven narod zvan Bošnjani. U odnosu na susjedne zemlje koje su dobile ime po doseljenim Slavenima, pa tako Hrvatska po Hrvatima i Srbija pod Srbima, s Bosnom je bilo drugacije. Njen naziv je predslavenskog korijena. Nauka je vec odavno utvrdila da se Bosna u rimsko doba nazivala Bassania, kako se to moze procitati na epigrafskim spomenicima. Utvrdjeno je da su Rimljani taj naziv preuzeli od starosjedilackih Ilira. Zahvaljujuci grckom historicaru Apijanu iz I. vijeka n.e., saznali smo da je u anticko doba u Bosni zivjelo jedno ilirsko pleme koje se zvalo Poseni (bez sumnje iskvarena grafija od Boseni). Taj naziv su naslijedili srednjovjekovni Bošnjani odnosno Bosanci. Ustvari, rijec je o jednom te istom narodu istog imena s kontinuitetom od preko 2000 godina. *Ref: Stanovnistvo Bosne, Enver Imamovic.

Vizantijski historicar Jovan Kinam (koji je umro 1208.) zapisuje o dogadjanjima 1150. u Bosni: "Bosna nije potcinjena arhizupanu Srba, nego narod u njoj ima poseban nacin zivota i upravljanja.

p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Utemeljitelj hrvatskih propagandnih aktivnosti u Bosni bio je plaćenik hrvatske vlade – Stjepan Radić. Sve do dolaska braće Radića u Bosnu, nijedan bošnjački katolik se nije izjašnjavao kao Bosanski Hrvat. Propagandne aktivnosti braće Radića bile su usmjerene ka iskorjenjivanju termina Bošnjaci i ulijevanju hrvatske narodne svijesti među Bošnjake katoličke, ali i Bošnjake islamske vjeroispovijesti. -Austrougarski diplomata A. Sheck 1911.: "Kad se pitanje postavi katoličkom seljaku "sta je on", on p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
stidljivo odgovara da je katolik. Ni od jednog bosanskog seljaka nisam čuo da je Hrvat." -Bošnjak katolicke vjeroispovijesti Ivan Frano Jukic ce zabilježiti da u Bosni, u 19. vijeku, “katolici ne znaju šta znaci rijec Hrvat, a kamoli da se oni osjecaju pripadnicima hrvatske nacije”. -Izlaganje Antuna Radica u „Domu” 10.11.1904.: "Lako vam je danas govorit moj gospodine! Ali da ste vi jos prije 20 godina dosli tamo dalje u Hrvatsku, npr. u Vinkovce, pa da ste rekli da ste Hrvat i da su oni ljudi tamo Hrvati- vi biste sretni bili kad bi vam se sav svijet smijao, jer biste lako bili dobili i batina. Ali nije tako bilo samo medu gospodom, nego jos vise među seljacima: i to su bili ´Rašci´ i ´šokci´- a Hrvatima kakovim ni traga. A tko je to učinio, da su danas i gospoda po Slavoniji većinom Hrvati, te ime i seljaka, koji ponosno kažu da su Hrvati, hrvatski seljaci? Tko je to učinio? Tko je te Hrvate tako rekuc stvorio? To je učinila Stranka prava. Nauka Ante Starcevica ona je od nesvjesne mase stvorila Hrvate! Tako je to moj gospodine, a lako vama danas govoriti!”
p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Sve do kraja 19-tog stoljeca Bosanski katolici i pravoslavci nisu se nazivali nit tzv. ”Hrvatima” nit tzv. ”Srbima”, nego Bosnjacima, a tzv.”srpsko-hrvatski” politicki faktor nije imao nikakvog znacajnog utjecaja na zbivanja u Bosni u njenoj cijeloj dotadasnjoj povjesti.
Bosanski franjevci su kroz cijelo Srednje stoljece sirili katolicizam medju Bosnjacima bogumilske vjere, ali ne i tzv.”hrvatstvo”, dok “pravoslavaca” prakticno nije ni bilo u Bosni sve do okupacije Bosne od strane Turske Imperije.

p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Bosnjak katolicke vjeroispovijedi fra. Ivan Frano Jukic (1818-1857), koji je koristio pseudonim Slavoljub Bosnjak, koji je u svom proglasu 1848. godine zapisao:

“Mi Bošnjaci njekad slavni narod sad jedva da smo živi nas samo kao ocenutu glavu od stabla slavjanskog gledaju priatelji naukah i žale nas…. Vrime je da se i probudimo od dugovicne nemarnosti; dajte pehar, te carpite iz studenca pomnje mudrost, i nauk; nastojte da najpred naša serca ocistimo od predsudah, fatajmo za knjige i casopise, vidimo što su drugi uradili, te i mi ista sredstva poprimimo, da naš narod prosti iz tminah neznanstva na svitlost isitne izvedmo.”

p { margin-bottom: 0.21cm; }a:link { }
Isto tako nisu, kako tvrdi Kustic, Kotromanici bili "katolicki kraljevi", nego su gotovo cijelo jedno stoljece lavirali izmedju "bosanske vjere" i "rimske vjere": Tvrtko II. tek se pred kraj vladavine (1443.) u Rimu javno odrekao "manihejskog ucenja", a papinska kruna upucena u ljeto 1446. Stjepanu Tomasu u Splitu je misteriozno nestala. Stjepan Tomas - kako istice sam papa - tek je nakon mnogih visednevnih rasprava sto ih je imao s hvarskim biskupom Tomom Tommasinijem 1445./46. prihvatio katolicanstvo. A ni tada nije likvidirao sizmaticku Crkvu bosansku, nego tek nakon pada Smedereva 1459., kada su se Zapadom pronijeli glasovi da je utvrdu predao Turcima. Bio je to zavrsni cin one konfesionalne i ljudske drame zapocete sredinom XIII. stoljeca, kada je intervencijom Rima i Ugarske sjediste bosanske biskupije iz Bosne preneseno u Djakovo.


Ako su, kako tvrdi Kustic, Kotromanici bili katolici, zasto onda Tvrtko I. krunu nije primio od pape? Zasto to, osim Stjepana Tomasevica, nije uradio ni jedan bosanski kralj?


Medjutim, krajem 19-tog stoljeca to stanje se mijenja i Bosanski katolici i pravoslavci preko noci postaju tzv. “Hrvati” i tzv. “Srbi”. Od tada je Bosanski narod podijeljen i od tada pocinju i svi sukobi unutar Bosne i njenog naroda,sto se NIKADA prije u cijeloj povjesti Bosne nije dogadjalo nego su se Bosnjaci svih vjeroispovjedi borili za Bosnu, a ne protiv nje.


nadji zemljopis iz 11 st. pa ces vidjeti da nema Srbije nego samo ima : Rashka kingdom of Zeta....intervju - Page 15 108ekxj

intervju - Page 15 Fn8xtf


ocito da ne znam staviti slike ovdje, pa se nekako snadji. ili neka ti admin pomogne.

tzv prof Selimovic, uopste pojma nema o povjesti ( ili je moguce da posto je iz CG, a zna kako su raspolozeni prema muslimanima i inace bosnjacima, on ponavlja ono sto srpski nacionalisti pricaju) , jer kaze da su bogumili dosli iz Raske. to nije tocno! oni su dosli iz Bugarske.  jos u 8.stoljecu javlja se u Bugarskoj bogumilstvo, kao direktan izdanak manihejstva.  neces valjda reci da su katari, maniheji itd. ustvari srbi.    intervju - Page 15 1523192931 citiram njegove rijeci: Muslimani nikada nisu postali Turci jer su sačuvali svoj maternji jezik, staru tradiciju i uvek su znali svoje poreklo, kaže istoričar i profesor Salih Selimović koji je vrstan poznavalac tema vezanih za srpsko-muslimanske odnose.
On je objasnio uzroke istorijskog razdora Srba muslimanske veroispovesti i Srba pravoslavaca.
„Današnji muslimani, koji su sa prostora bivše SFRJ, u većini slovenskog su porekla. To je u nauci nesporno, mada ima i onih koji bi „hteli“, reč je o bosanskom i delu raških muslimana, da su bogumilskog porekla. Ne znaju ili neće da znaju da su bogumili samo jedna hrišćanska jeres, može se slobodno reći u pravoslavlju, a nikako neki poseban bogumilski narod.
Ako je veliki deo bosanskih bogumila došao iz Raške, pa oni su mogli da budu samo Srbi. Bogumilstvom želi da se dokaže neka stara posebnost, ‚individualitet‘ iz kojeg se vremenom navodno konstituisala bošnjačka nacija. Pokušava da se dokaže da postoji neki istorijski ‚kontinuitet‘.

Moze li Selimovic objasniti kako to da u 'cistom' srpskom jeziku ima 8000 turskih rijeci, i koji je to izvorni srpski?

Vase Glusac iz Beograda lansira knjigu "Istina o Bogumilima" . On nastoji da dokaze da je Bosna uvijek bila pravoslavna i da sva katolicka i druga osporavanja te cinjenice nemaju nikakvu osnovu, nego su prozeta emocinalnim porivima. Da svoju tezu dokaze, on isto analizira Slovo Prezbitere Kozme, te kasnije i srednjovjekovne bosanske crkve i dolazi do "zakljucka" da bogumilstvo nikada nije ni postojalo, da je to ustvari bio samo jedan politicki pokret, jedna srednjovjekovna kaludjerska mistifikacija, jedna historijska iluzija. On kaze da historijski izvori dokazuju da Bogumila nije bilo ni u Bugarskoj, ni Srbiji niti u Bosni. Svaka od tih zemalja bila je samostalna drzava sa autokefalnom crkvom. Rimska crkva je napadala te samopstalne pravoslavne crkve, vodeci protiv njih zucne propagandne akcije pripisujuci im sva moguca hereticka ucenja i nazivajuci ih svim mogucim heretickim imenima. Jedino to je prava istina o Bogumilima-uporan je Glusac.

Sa kakvim nacionalistickim zarom a sa koliko malo naucne objektivnosti je Glusac pristupio svojoj tezi nabolje se vidi iz rijeci historicara Vjekoslava Klajica u djelu "Bosanska crkva i Paterani", str. 69. Dajuci licnu ocjenu Glusiceve teze, Klajic kaze: "Pisac se pricinja tako uvjeren, da je bjelodano dokazao tako-zvane "nepobitne istine" svoje teze, te trazi da se smjesta rezultati njegovi uvrste u skolske knjige, "da bude jednom kraj bajkama i bludnjama". Gotovo je cudo sto ne trazi da se muslimani smjesta pokrste i povrate u krilo pravoslavne crkve kojoj su, po njemu, nekada pripadali kad su i po vjeri bili isto sa pravoslavnim Srbima. Cini mi se da je citava rasprava s tom namjerom inapisana", zakljucak je Klajica.
Vladimir Corovic i njegovo djelo "Bosna i Hercegovina" str. 363-382. Corovic citira glagoljski dokumenat ispocetka 16.vijeka pod naslovom "dijalog Pape Grgura Velikog" koji govori ovako: "O nesrecno kraljevstvo bosansko, na koga ni rosa ni dazd ne pade, pokle rodi i ishrani i brani tolike i takove jeretike." Dakle, pripisuju im se posve nepravoslavne bogumilske zablude. Na istoj strani navodi pisac rukopisni tipik manastira Krusedola koji spominje sluge djavolove (Bogumile), koji idu nocu i odvracaju krscane od prave Bozije vjere. Na strani 44. Corovic kaze o raskim babunima i borbi snjima. Veliki zupan Stevan Nemanja je, da bi utvrdio pravoslavlje u svojoj drzavi, energicno istreljivao Bogumile, progoneci ih nemilosrdno, plijenio njihova imanja, kaznjavao ih cupanjem jezika, izgaranjem lica usijanim zeljezom, spaljivanjem njihopvih ucitelja zajedno sa knjigama kojima su poucavali. Gonjeni Bogumili bjezali su iz Srbije na sve strane, a najvise ih se spasilo u susjednoj Bosni.


Interesanstno je spomenuti i Hrvata isusovca, A.Hoffera u djelu "Spomeni knjige iz Bosne", pod urednistvom dr-a Ivana Sarica. On govori kako je Bosna od najstarijih vremena pripadala pod rimsku stolicu i kako je ona ocuvala mnoge vjerske obicaje iz doba Cirila i Metodija, i da prema tome bosansku bogumilsku crkvu treba smatrati katolickom crkvom orjentalnog bogosluzja.
Jaroslav Sidak iz Zagreba odluci da ispita citavu tadasnju literaturu o srednjevjekovonoj bosanskoj crkvi. On dolazi do zakljucka da crkva bosnaska nije bila hereticka, On medjutim otkriva jednu cinjenicu koju su Petranovic i Glusac propustrili. Naime, da srpsko-pravoslavna crkva cesto anatemizira Babune-heretike iz Bosne. Zbog toga bi po Sidaku bilo nemoguce smatrati proklete heretike pravoslavcima.
Nalazi za shodno da analizira jedno pismo carigradskog patrijarha Gennadiusa (1453-1459) upuceno kaludjerima sinajskog samostana, u kome Petranovic kaze: "Ne moze biti nikakve sumnje u to da Ortodoksna Pravoslavna crkva ne smatra crkvu bosanskih krscana katolickom po karakteru.." On dolazi do zakljucka da crkva bosanska nije bila hereticka, a nije bila ni vezana sa pravoslavnom i katolickom crkvom, sto znaci nije priznavala papskog primata, a niti se smatrala pravoslavnom crkvom. To je bila ustvari jedna posve samostalna krscanska crkva, sa apostolskim porijeklom. On zastupa liniju isusovca Hofera veli da treba smatrati pucanstvo srednjevjekovne Bosne kao katolike orijentalnog bogosluzja (starokatolike).


Godine 1937 franjevac Marko Vego u svom djelu "Povijest humske zemlje" , Samobor, 1937. Iznosi ideju da je u srednjevjekovnoj Bosni i Humu postojala cisto narodna katolicka vjera bez narocito utvrdjenog sistema. Bila je to jedna posebna varijacija katolicke vjere, prilagodjena duhovnim posebnostima bosanskog naroga, koja je upotrebljavala narodni jezik u sluzbi Bozijoj.
Valja napomenuti da se na dva stecka (nadgrobna spomenika) spominje Sracin, ocito Saracen (musliman). Jedan je iz 14. a drugi iz 15. Vijeka. U djelu Marka Vege "Zbornik srednjovjekovnih natpisa" III, red. Br. 160 i 190. Indikativna je pojava Saracena ( to su muslimani iz Spanije) na bosanskom grbu "Bosnae", (cija  replika postoji  i u  bosnjackom centru u Torontu).
Glava Saracena javlja se na grbu "Bosnae" koji se smatra za drzavni grb koji se ustalio tada u bosanskoj drzavi. Grb ima dvije glave sa dva kljuca postavljena unakrst, sa polumjesecom i zvijezdom, a registrovan je u glasovitoj Munsterskoj kozmografiji, (1544. godine), a navodi ga Urlich Von Reinchenthal, cije je djelo prvi put stampano 1483. godine. Pojavu Saracena na bosanskom grbu najbolje objasnjava dr. Pavao Andjelic, pa kaze: "Lik Saracena je identican grbu pronadjenom sa medaljom jedne goticke bifore iz palace grada Travnika. Slika je objavljena u njegovoj knjizi Bobovac i Kraljeva Sutjeska", Sarajevo 1973, str. 214. To upucuje da se likovno prikazivanje glave Saracena srece u Bosni izvan grba. Andjelic je zapisao da su ovakve glave bile uobicajene i na srednjovjekovnim madjarskim novcima, narocito u doba kralja Ljudevita (1342-1382).
Saraceni u Ugarskoj bili su poznati po tome sto su upravljali kovnicama novca. Pojedini madjarski novci iz 12 vijeka imali su cak i natpis arapskim slovima. Neki autori kao Kardoli Chegledy i Vilmos Voigd zapazili su utjecaj Magriba, islamske Spanije i Berbera iz Sjeverne Afrike.
Debata o Bosni i crkvi bosanskoj ne prestaje od drevnih pa do danas. Po novim prilikama neki istrazivaci mijenjaju ranije stecena uvjerenja.
Kao Ciro Truhelka, koji je dugo I mnogo pisao o Bogumilima u Bosni, i on izlazi sa svojim modificiranim djelom "Povijest hrvatskih zemalja Bosne I Hercegovine" pa kaze: "Crkva bosanska je bila jedna specificna crkvena i nacionalna ustanova, kao sto su crkve armenske, koptske I abesinske. Sve te crkve ostale su u svojoj biti katolicke, iako su u to vrijeme usvojile izvjesne orijentalne liturgijeske elemente po kojima su se mogle razlikovati od ostalih katolickih crkava. Prema Truhelki bosanska crkva nije bila hereticka nego katolicka.


Jedan od historicara koji su pristupili kao naucnjaci bez predrasuda tome pitanju na temelju domacih I stranih izvora nastojeci da otkriju historijsku istinu bio je Franjo Racki. On se pojavljuje sa djelima Borba Juznih Slavena za drzavnu nezavisnost, te sa monumentalnim djelom "Bogumili i Paterani". Na ovom zadnjem djelu radio je skoro punih 15 godina prucavajuci sve moguce izvore o Bogumilima i slicnim pokretima kroz citavu srednjovjekovnu Evropu. On je vrlo ubjedljivo dokazao da je Crkva Bogumilska bila isto toliko hereticna kao sto su bile crkve Katarske druzbe na jugu Francuske i
Lombardije. Nalazi Rackog potpuno su zasjenili Petranovicevo djelo i djela polemicara s obje strane. Dokazi Rackog bili su prihvacenih od najkompetentnijih slavistickih krugova. Njegovi izvori su uglavnom zapadni (latinski). Njegova su djela iz podrucja srednjovjekovne bosanske crkve i ostala su klasicna djela u svom domenu do danas. Bogumilska teorija o Bosanskoj crkvi Franje Rackog uziva popularnost I vjerodostojnost, jer se smatra da logicno objasnjava dva druga slozena pitanja bosanske historije.
Prvo je masovno prihvatanje Islama, a drugo je misterija bosanskih stecaka (nadgrobnih spomenika). Na mnogim steccima uklesan je krst koji su Bogumili odbacivali. Poznati historicar Arnold Toynbi u svom znamenitom djelu Proucavanje istorije, vol. V, da su Bogumili, izmoreni stalnim progonima od katolicizma i pravoslavlja, a s obzirom da su bili blizi Islamu nego vjerama svojih krscanskih progonitelja, upravo iz tih razloga masovno prihvatali Islam.

Na steccima se susrecu uklesani razliciti motivi i simboli, od paganskih do krscanskih, heretickih, ratnickih i drugih motiva. Poznato je da se starjesine i pripadnici Crkve Bosanske nisu priklonili Osmanlijama tako lahko niti jednostavno. Naprotiv, smatra se da su se gospodin Radin, jedan od najuglednijih bogumilskih vjerskih starjesina, kao i utjecajni dvorani Herceg Stjepana, obratili 1466 godine Veneciji u okviru delegacije koja je brojala oko 50-60 uglednih clanova s molbom da ostanu na njihovim teritorijama, uz uvjet da tamo zadrze svoju vjeru. Racki se poziva na papske (latinske) izvore, posebno pape Pia II, koji je zivio na pocetku druge polovice 14. Stoljeca. Prema njemu Crkva Bosanska predstavlja izdanak Bogumilstva, koje je kao ucenje i pokret utemeljio neki bugarski svecenik Bogumil. Njegovo se ucenje brzo prosirilo po Bugarskoj, Trakiji i Makedoniji, odakle je preko Raske i Zete preslo u Bosnu. Bogumili su propovijedali da zivotom i svijetom ravnaju dva nacela koja se stalno medjusobno bore. To su nacelo zla i nacelo dobra, odnosno tame i svjetla. Iza nacela zla stoji sotona a iza nacela dobra Bog. Sotona je tvorac vidljivog i materijalnog svijeta sto nas okruzuje, od cijeg se zla covjek moze osloboditi odricanjem od ovosvjetskih uzivanja, kao sto su: meso, vino i sl, da bi se priblizili Bogu sa poboznoscu i postom. Odbacivali su materijalizam, kojem je, kao sto je dobro poznato, sluzbena Crkva u Evropi bila naklonjena i predana, kao sto su odbacivali i cjelokupnu organizaciju i hijerarhiju katolicke crkve . Sam krst postao je omrazeni simbol laznog vjerovanja.
Posebno priznanje je neophodno odati profesoru A. Solovjevu koji je neumorno radio dok je bio Sarajevskom univerzitetu. On je uistinu dokazao tezu Rackog o postojanju Bosanske crkve. Narocito je vazan podatak Rackog iz rukopisa Anselma Aleksandijskog iz druge polovice 13. Stoljeca, u kojem se definitvno utvrdjuje da ta crkva nije nista drugo crkva bosanskih Bogumila, kako je to Racki ranije tvrdio.

Znacajno je spomenuti Ivana Muzica i njegovo djelo Razmatranja o povijesti Hrvata-Split 1963. On usmjerava svoju kritiku o poistovjecivanju katolicke vjere i hrvatstva. Intelektualci Hrvati smatraju da je ta izjava nanijela mnogo zla hrvatskom narodu. Gorki plodovi te zablude ponovise se u novijim zbivanjima na Balkanu.

iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 14.03.15 19:41

Knjiga Fra Mandica je sigurno hvale vrijedna sto se tice novih podataka, mnogih novih cinjenica u vezi sa bogumilima i muslimanima, te nekih uspjesno prezentiranih analiza, objavljenih izvjestaja, dokumenata posebno iz arhive katolicke crkve i njenih organizacija, te date obimne naucne literature. Ovaj autor cini greske u prilazu da po svaku cijenu dokaze hrvatstvo i tamo gdje ga ne moze biti. To isto cine i mnogi srpski historiografi, samo obratno.
Po Fra Mandicu Hrvati su svi koji su po doseljenju Slavena i primanju krscanstva sa Zapada bili katolici. Mandic se poziva, isto kao i neki srpski historiografi, kao na krunskog svjedoka Spisak cara Konstantina Porfirogenija "De Administrado Imperis (O vladavini naroda)." Izmedju 1949 I 1951 godine.
Porfirogenitov podatak o dolasku Hrvata i Srba na Balkan na poziv cara Iraklija odavno se ne uzima kao valjana cinjenica ili dokumenat. Njime je trebalo I Porfirogenitovo vrijeme dokazati da su ovi narodi vazali vizanstijski. U ovom spisu se prvi put u jednom pisanom izvoru pominje naziv Bosna, te da je Bosna tada bila u sastavu Srbije. Ovaj podatak se veoma mnogo koristi i razlicito tumaci. Sarajevski akademik, historicar Ante Babic jos 1955. Godine u svojoj raspravi o pitanju formiranja srednjevojekovne bosanske drzave podrobno je razmatrao proces nastanka Bosanske drzave u ranom srednjem vijeku, i to od devetog do 12. Vijeka. On je ubjedljivo u to vrijeme dokazao postojanje samostalne bosanske drzave. U isto vrijeme kada su tu bile Hrvatska i Raska, on kaze "Bosanska drzava je u sastav Srbije dosla samo na kratko u vrijeme Caslava (931-960). Kad je i na koji nacin Caslav zauzeo Bosnu, o tome nema pisanih tragova. Njene granice su bile tada na zapadu Hlivno i Pliva. Prema hrvatskom istoricaru Dr. Mandicu Caslav je vladao Bosnom 10-12 godina (od 948 do 960). Poslije pogibije Caslav u borbi sa Madjarima (oko 960. Godine) njegova drzava se raspala i Bosna je ponovo postala samostalna. Dakle, Bosna u sastavu Raske mogla biti zaista samo jedno krace vrijeme. Bitno je to da je prvi i posljednji put u citavoj historiji za 13oo godina Bosna bila u sastavu Srbije. Ako je bilo od Caslava pa do propasti bosanskog kraljevstva, 1463. Vise od jednom neka historicari koji to tvrde navedu makar godinu kada se to desilo i neka dokumentuju radi historijske istine.

Dr.Fra Mandic na vise mjesta analizira povelje franackog pisca Anharda te ljetopis popa Dukljana. Kao sto sam spomenuo prethodno i on se kao i srpski historiografi poziva kao na glavnog svjedoka na to, po kome su Hrvati I Srbi dosli na poziv cara Iraklija pocetkom 7. Vijeka. Samo sto se obje historiografske grane kojima odgovara kazivanje ovoga cara ne mogu nikako podudariti gdje je bila ta toboznja granica, da li rijeka Drina, kao sto tvrde hrvatski istoricari ukljucujuci Mandica, ili rijeke Bosna i Vrbas kao sto tvrde njihovi oponenti Srbi.
Autor Fra Mandic se kriticki osvrtao na pisce Franju Rackog, Sisica, Corovica i druge, da ne idu njegovom linijom. Za njega su Bosnjaci, njihovi banovi i kraljevi oduvijek bili Hrvati. Na kraju svoga feljtona smatra da ce voditi polemika jos jedno dva stoljeca i opet se nece znati ko je u pravu. Od devetog do dvanaestog vijeka bio je period u proslosti bosanske drzave. Jer, cesto su se smjenjivala razdoblja mira i ratovanja.
Mocni kralj Tomislav (910-913) izgleda da je zauzeo zupe  Livno i Plivu na zapadnoj granici Bosne, ali nije isao dalje. Nema sumnje da je on mogao sa svojom vojskom, tada najacom uz Bugarsku na Balkanu, savladati tadasnjeg bosanskog bana. Tomislav je svoju vojsku radije usmjerio na sjever i pridruzio panonsku Hrvatima, te je sirio granice primorske hrvatske i zauzimao otoke. On je porazio bugarsku vojsku cara Simeona negdje na granici Bosne I Hercegovine. Drugi hrvatski vladar koji je pokusao osvojiti Bosnu bio je kralj Kresimir II (949-969). Dok se Bosna konsolidovala poslije otcjepljena od Caslavove Raske, kralj Kresimir II je, prema historicaru Vjekoslavi Klajicu, poveo rat 968. Protiv bosanskog bana i opustio zupe Uskoplje, Luku I Plivu, koje je ranije bio zauzeo Caslav od Bosne. Potpuno kontradiktorno, prema kazivanju Popa Dukljana, da je Kresimir zauzezo citavu Bosnu.

Poznata historicarka za srednji vijek, prof. Zagrebackog sveucilista, Dr. Nada Klajic, koja je 1989 izdala knjigu Srednjovjekovna Bosna. Ona je prva medju historicarima naucno dokazala da Bosna nije nikad pripadala ni srpskim ni hrvatskim zemljama, i njen suverenitet bi dolazio u pitanje za period koji je historijski zanemarljiv. Drzava Bosna je prema Nadi Klajic samonikla tvorevina kakve su bile i Hrvatska, Raska i Duklja. Ona je znanstveno dokazala da hrvatski i srpski historicari nemaju osnova da tvrde da je Bosna pripadala bilo kojoj strani. Ona otkriva pravi kljuc zasto se krivotvori historija ranog perioda srednjovjekovne Bosne. Njena je teeza da je bosanska drzava medju svojim susjedima najstarija drzava. Ona je ustanovila i objavila tragove i cinjenice o postojanju bosanske drzave jos u vrijeme avarske vladavine, i to cak prije doseljenja Hrvata i obrazovanja njihove prve drzave. Rusenju tendencioznih teza o doseljenju Hrvata i Srba pocetkom sedmog vijeka i njihovoj medjusobnoj diobi teritorija i vlasti nad ranije doseljenim Slavenima uveliko su doprinijela najnovija istrazivanja vise njemackih, slovenackih i hrvatskih savremenih historicara. Takva istrazivanja su publikovana i poznata strucnjacima kao historicaru L.Margeticu, koji kaze: "Hrvati su se doselili u danasnje krajeve pocetkom sedmog vijeka nego pocetkom devetog vijeka. Oni, dakle, nisu dosli kako se to sve do skoro smatralo, na poziv cara Iraklija 610-641. iz velike ili bijele Hrvatske nego sa sjeverozapada, iz pravca Karantanije (Slovenije), i to zajedno sa franackom vojskom u vrijeme ratovanja sa Avarima.
Franci, a ne Vizantija, su dopustili Hrvatima da se u Dalmaciji prosire na ona podrucja koja su ranije pripadala Avarima. Krajem desetog vijeka Bosnu je zauzeo, kao i Rasku, Duklju i Traumiju, makedonski car Samuilo. On je opustosio Dalmaciju sve do Zadra, a onda se preko Bosne i Raske vratio kuci. Poslije propasti ove makedonske drzave , 1080-1125. Bosna je priznala, kao i Raska, Duklja i Dalmacija, vrhovnu vlast Vizantije. Kad se narod digao na ustanak u Duklji, 1040. godine i smakeo sve grcke lidere, vizantijski car je nastojao, kako tvrdi pop Dukljanin, da dobije raskog zupana, bosanskog bana i zahumskog kneza da kao vazali Vizantije ucestvuju u ratu protiv Zet i Duklje. Iz ovoga se vidi da su oni samo nominalno priznavali vrhovnu vizantijsku vlast. O zauzimanju Bosne od strane hrvatskog kralja Kresimira IV (1058-1074) nema pouzdanih podataka. Bez obzira na to da li je to tacno ili nije, bio bi to posljednji pokusaj u srednjem vijeku . Oni su pokusavali par puta upadati i uspijevalo na kratko ovladati nekim dijelovima Bosne, svaki put sa ogranicenim uspjehom i na kratk.

Kad je Bosna postala ponovno samostalna, 1085, nezavisna od Raske i Duklje, kakva je bila prvih sest decenija 13. Vijeka. To se vidi iz spisa vizantijskog pisca Kinama, ucesnika u vizantijsko-ugarskim ratovima, koji je u drugoj polovici 12. Vijeka pisao da je Bosna posebna teritorijalno-politicka cjelina. Da je ona od Srbije odijeljena rijekom Drinom niti je potcinjena velikom srpskom zupanu, nego da je samostalna, sa svojim posebnom upravom. Kinam, pisuci o bosanskom banu Boricu, prvom imenom poznatom bosanskom banu, i njegovom ucescu u ratu protiv Vizantije na strani Ugarske (1154), te izraito tvrdi da je Boric vladar Bosne i Dalmacije i saveznik panonskog ugarskog kralja u tom ratu. Ranije spomenuta historicarka Nada Klaic pita zasto neki historicari ovo izvrcu izmisljaju o Boricevom vazalstvu podanistvu ugarskom kralju. Cini se da su oni svoje glediste zasnivali na jednoj povelji iz 1137. godine, od kada ugarski kraljevi redovno nose titulu "rex Rame" (kralja Bosne). Nada Klaic je nazvala tu titulu cistim historijskim falsifikatom i dokazala da je tu titilu dodijelila Vizantija svome sticeniku Beli tek oko 1180. godine. Neophodno je upozoriti citaoce da sa sirokim pogledima proucavaju vec napisana istorijska djela o srednjovjekovnoj Bosni.

Ako uzmemo u ruke historije zagrebackih ili beogradskih pisaca i nakon prvog pregleda uporedimo njihove sadrzaje, vidjecemo da iz njih proistice da je Bosna bila samo hrvatska, odnosno srpska zemlja, uz obavezan dodatak da je ona uvijek bila i vazal Ugarske. Razlike u tretiranju Bosne i njene srednjovjekovne proslosti, izmedju beogradskih i zagrebackih historicara, postoje u tome sto prvi prikazuju Bosnu i njenu drzavu tako da se ona samo odvojila od srpske ili posla svojim putem od Kulina bana i razvijala se kao jedna od srpskih drzava. Drugi opet smatraju da je Bosna, ne samo od doselenja Hrvata, uvijek bila sastavni dio hrvatske drzave, nego da je ona i u razvijenom periodu srednjeg vijeka, sa hrvatskim banovima i kraljevima. Konstantno se naglasava da je hrvatska drzava preko ovih vladara, toboze, produzila svoj samostalni zivot cak do sredine 15. Vijeka. Osim toga, Bosna je bila sudbinski vezana sa Hrvatskom i njenom vladavinom i krunom "Ugarskom". Uz to, katolicka crkva je bila uzrok pripajanju Bosne Hrvatskoj. Mozda bi bilo tako da nije bilo Bogumila-tih Paterana (nekrstenih), koji nisu htjeli priznavati ni hrvatsko-ugarske krune niti srpsku pravoslavnu crkvu. Buduci da politicari i publicisti raznih profesija, obrazovani na udzbenicima, skriptama ili propagandistickim brosurama hrvatskih ili srpskih nacinalno naklonjenih u svojim javnim istupima, prilikom odrzavanja zborova, davanja intervjua preko radio i tv-mreze, dnevne stampe a i u svojim pisanim radovima i dalje uporno isticu da je Bosna bila oduvijek srpska, odnosno hrvatska zemlja, kojoj su nacionalisti namijenili rasparcavanje u slucaju eventualnog raspada i rasparcavanja Jugoslavije. Dokazi su podjela Bosne izmedju Cvjetkovica i Maceka (1939.) te pokusaj Tudzmana i Milosevica u medjusobnoj podjeli Bosne.

Nisu samo istocna zapadna crkva razdirale pateransku crkvu. Jos za vrijeme Nemanje Bogumili, koji su dolazili iz Bugarske, bili su brutalno proganjani. Istom su brutalnom tretmanu bili izlozeni i za vrijeme njegovog sina Stefana Nemanje, zvanog Stefan Prvovjencani koji je vladao (1196-122intervju - Page 15 Cool. Srpska pravoslavna crkva bila je sve do tada pod direktnim uticajem i upravom carigradskog patrijarha i nije imala svoje samostalne patrijarsije. On hvata zgodan politicki momenat, poziva svog brata Savu koji se bio povukao u manastir na gori Atos, i salje ga 1219. kao ambasadora u Kostantinopol. Potom se Sava vraca u Srbiju, 1221. sa porukom da ocisti sce srpske zemlje od heretika (Bogumila), pa ce onda dobiti statut autokefalne crkve sa vlastitom patrijarsijom.
Sazvan je veliki Sabor u gradu Zici 1221. Sabor je imao istu zadacu kao i prethodno Sabor Borila u Bugarskoj, te je kao dekret velikog zupana Stevana Nemanje nalagao istrjebljenje Bogumila. Mjere su bile zvjerske i u praksi su znacile: konfiskacija imovine, cupanje jezika, izgaranje lica usijanim zeljezom, silovanje, te konacno progonstvo. Bogumili su bjezali na sve strane, a ponajvise u susjednu Bosnu, pise Aleksandar Solovljev u svome djelu Svjedocanstvo pravoslavnih izvora o Bogumilina na Balkanu, strana 40., a to isto potvrdjuje i V. Corovic u svom djelu Istorija Jugoslavije, str. 98.
I "heretici" (Bogumili) iz Hrvatske i Dalmacije sklanjaju se pred progonima katolicke inkvizicije, masovno bjezeci u Bosnu. Bosna je bila utociste svih proganjanih, koji su iz susjednih krajeva morali bjezati zbog raznih vjerskih i drugih uvjerenja. To je upravo bio period vladavine bana Kulina (1180-1204). Kako je ban Kulin dosao na celo Bosne, ne zna se. Vjerovatno u vrijeme kada je Vizantija vladala Bosnom (od 1167-1180). S njenom vojskom je stigao u Bosnu veliki broj pristalica bogumilske vjere. Oslobodivsi se vizantijske vlasti, Kulin je uzeo titulu bana, kako su se oduvijek u Bosni i nazivali njeni vladari. Zagrebacka historicarka Nada Klaic tvrdi da su u Bosni jos u ranom srednjem vijeku postajale dvije banovine: Bosanska i Usorska (lat. Banatus, iz cega je izvedena titula bana). Znamo da je Kulin ban vladao citavim prostorima od Drine, u blizini Foce, do njenog usca dolinom Save do blizu Broda na sjeveru, zatim od izvora Ukrinem, iduci priblizno linijom koja se proteze od vrbaskog grada Banje Luke i srednjeg toka Sane, a zatim od Grmec-planine na zapadu, te na jug granica je presijecala zupe Glamoc, Hlivno, Ramu i dolinom Rame izbijala na gornji tok Neretve, i preko Jelaca do iznad Foce na Drinu.

Ban Kulin je vjerovatno najtipicnija licnost srednjovjekovne Bosne i bio je jedini bosanski vladar cije se ime sacuvalo u narodnoj tradiciji (pr. poslovica: "Od Kulina-bana I dobrijeh dana"). On je vise nego i najmocniji bosanski vladar, kralj Tvrtko, simbolizirao duh karaktera Bosne kao nezavisne zemlje, boreci se svim sredtstvima za tu bosansku samostalnost. Ban Kulin istovremeno predstavlja prvi pisani dokumenat koji govori o trgovackim vezama Bosne sa Dubrovnikom, te jamci Dubrovcanima slobodno kretanje po zemlji kojom on vlada. Za vrijeme Kulina bana sirenje bogumilskog ucenja u Bosni uzelo je toliko maha da ga je i on sam prihvatio zajedno sa svojom porodicom, rodjacina, dvoranima i oko 10 hiljada podanika, a Bogumilstvo banskim aktom postade drzavnom vjerom Bosne. Ban je znao da samostalnost Bosne moze ocuvati jedino oslanjajuci se na Bogumile. Papa je bio jako uznemiren na pojavu tolikog broja Bogumila u Bosni. Oktobra 11., 1200. godine papa naredjuje ugarskom kralju Emeriku da poduzme sve potrebne mjere kako bi prisilio Kulina bana da prihvati katolicku vjeru, a ako to ne ucine, da se svrgne. Heretici se moraju iz cijelog kraljevstva protjerati, a imanje im se zaplijeniti-bio je ultimatum pape. Emerik je to dobro razumio i kao vjerni sluga katolicke crkve krenuo na Bosnu.
Kulin je studirajuci sve okolnosti, smatrao da je za Bosnu najbolje taj spor rijesiti bez prolijevanja krvi. Bogumili su ucili da je u momentu opasnosti po zivot dopusteno za cas prikriti pravo uvjerenje i na oko pristati na ono sto se od covjeka trazi. To se nije smatralo odricanjem od vec stecenog uvjerenja, jer priznanje pod pritiskom sile ne obavezuje i ne dovodi u pitanje vjerovanje. To ucenje Bogumila spominje Prezbitera Kozma u svom "Slovu". Kulin ban se obraca papi, kako je on bio uvjeren, da su Bogumili pravi krscani i ponudi da posalje u Rim jednu delegaciju koja bi papi rastumacila sta Bogumili vjeruju i da onda od pape saznaju ako su negdje skrenuli. Nema sumnje da je to bio samo jedan vjest politicki manevar od strane Kulina.
Papa salje svoje emisare kako je dogovoreno izmedju njega i Kulina. Na celu papine delegacije bio je kapelan Johan de Casamaris. On je prema dobijenim uputstvima trebalo da postupi kao i u ranijim slicnim misijama, odnosno istragama vodjenim protiv Katara i paterana u Franscuskoj i Italiji, sto je znacilo da prvo pokusa prevesti heretike-Bogumile u katolicku vjer. Ako se ne odazovu onda da se protiv njih postupi prema propisima koje je izdao papa, sto je znacilo da se upotrijebi sila. Na dan 8. Aprila 1203. Dolazi do ogromnog narodnog zbora na "Bilinom Polju" na desnoj obali rijeke Bosne, gdje su Bogumili zajedno sa svojim banom i uciteljima priznase iz politickih razloga toboznje vrhovnistvo Rimske crkve. Da je ovaj akt Kulina bana na Bilinom polju bio samo jedan mudar manevar, najbolje se vidi iz toga sto broj Bogumila u Bosni, poslije 1203, ne samo da ne opada, nego je u stalnom porastu.

Papa Inocentije je htio povesti krizarski rat na Bosnu, ali svjetski dogadjaji nisu pruzili mogucnosti, jer je tada imao pune ruke posla u Juznoj Franscuskoj, gdje je bjesnio krizarski rat na tamosnje Katare ili Albiganeze.
Pripadnici ove dvije sekte su pripadali istom vjerskom ucenju kao I bosanski Bogumili. To je jedna od najkrvavijih i najbrutalnijih papinih akspedicija protiv "heretika" u citavoj krvavoj vjerskoj historiji Evrope. U pohodu Katare i Albiganeze dolaze do izrazaja najnizi, najokrutniji i najsvirepiji instinkti ljudske prirode, koji ostaju kao vjecna crna mrlja na licu ljudske savjesti. S jedne strane, covjek je ovdje pokazao da moze prema drugom covjeku biti okrutniji od vuka, lava ili tigra, dok s druge strane ovaj rat manifestira onu vjecnu istinu da nema zrtve koju covjek nije u stanju podnijeti za slobodu i uvjerenje. Prema izvorima koje navodi Racki postalo je duhovno-intelektualno bratstvo izmedju Albiganeskih Katara u Franscuskoj i nasih pradjedova-bosanskih Bogumila.
Dolazili su studenti iz Francuske i Italije u srenjovjekovnu Bosnu da tamo savrseno i tacno usvoje nauku od ucitelja koji zive predjelu Evrope koji se zove Bosna, a isto tako iz Bosne su isli u Francusku identicnim razlozima.

iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 14.03.15 19:43

e tako....


Zadnja promjena: iluzija; 14.03.15 19:44; ukupno mijenjano 1 put. (Reason for editing : ...)

iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 14.03.15 19:44

iluzija je napisao/la:eto,. ti mene spucao onom plahtom, a ja tebe sa tri, pa se jebi sa aligatorom. jos ces ostati bez yaya.  intervju - Page 15 11484130

iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  iluzija 14.03.15 20:27

posto obozavam sjebavati nacionaliste, moram da te priupitam nesto.  intervju - Page 15 1523192931   zanima me koliko je tocna trdnja da su Bosanski i Hrvatski Srbi zapravo posrbljeni Vlasi.  Neki Srpski profesor Sima M. u svojoj knjizi The Serbs na engleskomm,  otvoreno priznaje da su Vlasi i da su dosli na ove prostore za vrijemeTuraka.  a slicno kaze i Noel Malcolm :" In the defters of the 1470s and 1480s they can be seen spreading into central and north-central Bosnia, in the regions round Visoko and Maglaj: soon after 1476, for example, roughly 800 Vlach families were settled in the Maglaj district, accompanied by two Orthodox priests. The number of Vlachs in north-central and north-east Bosnia continued to grow over the next fifty years, and they began to spread into north-west Bosnia too."
    http://www.farsarotul.org/nl16_1.htm

profesor na Harvardu, Srpski Herodot Voja je puno vjerodostojniji.

Serbian history in a nutshell.

Srbi katolici aka Hrvati
Srbi Muhamedanci aka Bosanci
Srbi su Tracani, Skiti, Vendi, Tribali i Iliri. Tracani je zapravo korupcija od Rasana.
Isus je bio Srbin, imena svih gradova i zemalja imaju Srpske korijene po Jovanu Deretiću po Jarčeviću su i Rumuni Srbi.
Eto ti Srpske povijesti.  intervju - Page 15 11484130 Bosnjaci za njega kazu da je Turkopravoslavc. intervju - Page 15 3111943984


Posto je Morovlahe i Vlahe u Srbe pretvorio Vuk Karadzic, u sljedecem tekstu "Pa i sami Morlaci u Dalmaciji ... nijesu nista drugo do Srbi ....https://2img.net/r/ihimizer/img457/6194/vukzanjemcezitelji2adg3.jpg  
Citava kasnija srpska postena istoriografija morala je da se muka muci kako da ih oni nucno pretvore u Srbe, sto je zaista beskrajno tezak zadatak, jer su od ranog srednjeg vijeka uvijek strogo razdvojeni u izvorima Srbi i Vlasi!

Ko su Vlasi vidi se ovdje iz knjige Istorija Srpskog(a moze i Vlaskog) naroda tom 3
https://2img.net/r/ihimizer/img53/552/knjigaiiiistorijasrpskoqz8.jpg
U svojoj knjizi „Istorija Sarajeva i njegove okoline od praistorije do 1878. god.“, na strani 223. autor Vladislav Skarić navodi ovaj historijski podatak:U proljece 1862. god. u Sarajevu je osnovano udruzenje za nametanje srpskoga imena a u jesen iste godine i udruženje za nametanje hrvatskog imena.....“
„Petranovic je u Sarajevu bio na celu odbora koji je imao cilj da se iskorjenjuje pogrdni naziv Vlasi, a da se populariše ime Srbin..... Fra Grga Martic, koji je zivio u Sarajevu u isto vrijeme kada i Petranovic, sjeca se 1906, u svojim Zapamcenjima, da je Teofil Petranovic bio glavni organizator srpske propagande u Bosni.....
(Novak Kilibarda – studija Bogoljub Petranovic kao sakupljac narodnih pjesama, koju je objavila Srpska akademija nauka i umetnosti u Zborniku istorije knjizevnosti, knj. VIII za 1974. godinu. ). Na internetu ova studija se može procitati na linku: www.rastko.org.yu

Od 1862. god. u Sarajevu i drugim većim bosanskim gradovima, pazarnim (pijacnim) danima izlazili su pred pravoslavne seljake agitatori obuceni od Teofila Petranovica, a svi placeni i instruirani iz Beograda, i seljake ubjedivali da oni više ne treba da sebe nazivaju „riscanima“ ili „Vlasima“, kako su do tad sami sebe imenovali, nego da treba da govore da su oni Srbi.
ZVALI SU SE VLASIMA ZATO STO SU SE TAKO OSJECALI I BILI SU PONOSNI NA TO IME DOK DANAS SE STIDE TOGA
Jedini razlog zasto ne koristi se naziv vlasi je   danas  zbog Srpske propagande.


kuzis Tzigo, srpski  nacionalisti  na jednom forumu  tvrde da smo svi srbi. ....
a bosnjacki nacionalisti  im odgovaraju:  Pa dobro recite vise jasno i glasno odakle ste i je li imate ikakve veze sa supermanom,pogotovo zato sto je u srbiji otkriven kriptonit.  Superman je iz zapande Srbije jer je tamo nadjen kriptonit , znaci Ero pravi , bliski rodjak bracu Rojsu,Tuti,....intervju - Page 15 Mrgreen1   Mala je vasiona koliki je vlaski ponos i njegovo energetsko isijavanje . "Mi" smo domaci....a "vi" uvozni.intervju - Page 15 Mig  "Vas" doveli Turci....a "nas"...poturcili.   inace  tuzna istina je da smo se svi mjesali, i da  90% hrvata   danas nema nikakve veze sa hrvatima iz stoljeca sedmog, isto vazi i za srbe.'
a crnogorci na to dodaju: ' Nemoj tako, ccocce! Evo, ja sam ccist Crnogorac! Samo ssto izzljegoh ispod tussa'   Srbi  su robovi po ropskom imenu servi i po serbulianama(opancima) '
 jedan rvat slican escu im odgovara:'  'Crnogorci su jedini pravi narod na Balkanu ako cemo posteno Srbi Hrvati i Bosnjaci ti vise dodu danas kao vjerske grupacije Bosnjaci i Monteniggersi makar znaju znacenje svoga imena, mi ni to ne znamo, pravi Hrvati su bili Avari/Turci, zamisli ovu ironiju Turci nas iz Bosne protjerivali, nabijali na kolac, oporezivali duplo, rusili nam katolicke crkve i na njihovim mjestima gradili pravoslavne, a mi danas ponosno nosimo ime nekog Turskog plemena, postoji li veca ironija na svijetu.'  intervju - Page 15 1523192931


eto tako tzigo, ali ti aligator ne pojede kojim slucajem yaya, ja cu ti ih iscupati. intervju - Page 15 1523192931

iluzija

Broj postova : 463
Join date : 13.10.2012

[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  Gost 14.03.15 20:46

jesu ovo oni tekstovi-igre koje moraš pogledat pa tri prve riječi koje vidiš opisuju tebe i kakav si ? ako jeste, onda je moj rezultat:

drina, kontradiktoran, ban

Gost
Gost


[Vrh] Go down

intervju - Page 15 Empty Re: intervju

Postaj  Sponsored content


Sponsored content


[Vrh] Go down

Stranica 15 / 24. Previous  1 ... 9 ... 14, 15, 16 ... 19 ... 24  Next

[Vrh]


 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.